REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2007/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz B., zastupane po punomoćniku K. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. B. iz B., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1129/10-2 od 14. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Bjelovaru poslovni broj P-517/09-21 od 30. ožujka 2010., u sjednici vijeća održanoj
3. lipnja 2015.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 14.883,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2008. do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznad dosuđenog iznosa iz točke I. izreke do zatraženog iznosa od 148.000,00 kn, te je pod točkom III. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.453,50 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska odluka.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, a podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.
Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike kupoprodajne cijene u iznosu od 148.000,00 kn.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužiteljica, T. M. i K. Ž. (djeca tužiteljice) kao prodavatelji, sa tuženikom, kao kupcem, sklopili 22. kolovoza 2008. ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. 534 k.o. B. i to kč. br. 54/2 i kč. br. 54/3,
- da je tužiteljica na predmetnim nekretninama bila suvlasnica u 4/6 dijela, a T. M. i K. Ž. svaki u 1/6 dijela,
- da je na temelju potpisanog ugovora o kupoprodaji tuženik upisan kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnoj knjizi,
- da su dogovor oko kupoprodajne cijene postigli tužiteljica i tuženik te da tom prilikom nitko drugi nije bio prisutan,
- da je ugovor potpisan te je ovjeren potpis tužiteljice u uredu javnog bilježnika M. K. dana 22. kolovoza 2008., samo u prisutnosti tužiteljice i tuženika,
- da je u kupoprodajnom ugovoru cijena predmetnih nekretnina naznačena u iznosu od 310.000,00 kn,
- da je tužiteljici na ime kupoprodajne cijene isplaćen iznos od 191.782,99 kn, a T. M. i K. Ž. je svakom isplaćen iznos od 47.945,77 kn sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu, i to za iznos od 14.883,67 kn, budući da je prema suvlasničkom dijelu od 4/6 i kupoprodajnoj cijeni iz ugovora od 310.000,00 kn tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti 206.666.66 kn, a isti je isplatio iznos od 191.782,99 kn, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan (preko dosuđenog iznosa do zatraženih 148.000,00 kn).
U reviziji tužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći kako je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, a također ističe da drugostupanjski sud nije odgovorio na prigovore iznesene u žalbi. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužiteljica ne navodi određeno u čemu bi se ista sastojala.
Suprotno navodima tužiteljice u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer odluke sadrže jasne i razumljive razloge koji se mogu ispitati i koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu, te nema proturječnosti između sadržaja odluka i stanja spisa, odnosno sadržaja zapisnika. Kako presuda nije proturječna niti sadržava takve nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ovaj revizijski prigovor nije utemeljen. Isto tako, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revidentica opisno ukazuje u reviziji.
U dijelu revizijskih navoda tužiteljica preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje, jer isti nisu dopušteni prilikom izjavljivanja revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a.
S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a na koju se sadržajno ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo, odnosno ako izvodi drugačije zaključke nego što to čini revident. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ono je dano u skladu sa čl. 8. ZPP-a.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Također nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Prema odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 33/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prema odredbi čl. 377. ZOO-a ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Imajući u vidu citirane odredbe, u konkretnom slučaju riječ je o konsenzualnom ugovoru sklopljenom 22. kolovoza 2008. za koji je određen poseban, pisani oblik što je ujedno i pretpostavka za njegovu valjanost.
Imajući na umu činjenice utvrđene po nižestupanjskim sudovima pravilno su i po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev samo za razliku između isplaćenog iznosa do kupoprodajne cijene sukladno pisanom ugovoru o kupoprodaji jer u tom dijelu tuženik nije ispunio svoju obvezu do kraja. Naime, iz samog ugovora o kupoprodaji proizlazi da su stranke dogovorile iznos od 310.000,00 kn. Međutim kako tužiteljica tijekom postupka nije uspjela dokazati svoje navode kako je ugovorena kupoprodajna cijena od 60.000,00 eura, to su pravilno nižestupanjski sudovi u preostalom dijelu odbili njezin zahtjev za isplatu.
Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 3. lipnja 2015.
