Prilog A, poglavlja 21.–23. Uredbe (EU) br. 549/2013 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji

Službeni link: 32013R0549 Verzija: 01.09.2025. Na snazi od: 01.09.2025.

Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013

Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013

POGLAVLJE 21.

POVEZNICE IZMEĐU POSLOVNIH RAČUNA I NACIONALNIH RAČUNA TE MJERENJE POSLOVNE AKTIVNOSTI

21.01 Poslovni izvještaji predstavljaju, uz statistička istraživanja, glavni izvor informacija o poslovnoj aktivnosti u nacionalnim računima. Nacionalno računovodstvo dijeli s poslovnim računovodstvom brojne značajke, od kojih su najzamjetnije sljedeće:

(a) 

bilježenje transakcija u računima, tj. u tablicama s dva stupca;

(b) 

monetarno vrednovanje;

(c) 

uporaba izravnavajućih stavaka;

(d) 

bilježenje transakcija kako nastaju; i

(e) 

unutarnja usklađenost sustava računa.

Međutim, nacionalno računovodstvo razlikuje se u brojnim točkama jer ima drukčiji cilj. Svrha je nacionalnog računovodstva u okviru usklađenog okvira opisati sve aktivnosti neke zemlje, a ne samo aktivnosti poduzeća ili skupine poduzeća. Taj cilj postizanja usklađene slike svih subjekata u gospodarstvu i njihovog odnosa s inozemstvom dovodi do ograničenja koja ne utječu na poslovno računovodstvo.

21.02 Nacionalno računovodstvo ima međunarodne standarde koji su jednaki u svakoj zemlji u svijetu. Razvoj i primjena poslovnog računovodstva razlikuju se ovisno o pojedinoj zemlji. Međutim, poslovno računovodstvo razvija se u smjeru primjene zajedničkih međunarodnih standarda. Usklađivanje na međunarodnoj razini započelo je 29. lipnja 1973. osnivanjem Odbora za međunarodne računovodstvene standarde (IASC) čija je misija razviti osnovne računovodstvene standarde, odnosno međunarodne računovodstvene standarde (MRS) te kasnije međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) koji bi se mogli primjenjivati u cijelom svijetu. U Europskoj uniji konsolidirana izvješća društava EU-a izrađuju se od 2005. u skladu s referentnim okvirom MSFI-ja.

21.03 Detaljne smjernice o sadržaju poslovnih računa i načinu povezivanja poslovnih računa s nacionalnim računima nalaze se u specijaliziranim priručnicima. U ovom se poglavlju daju odgovori na najčešća pitanja o izradi nacionalnih računa na temelju poslovnih računa te rješavaju posebna pitanja u vezi s mjerenjem poslovne djelatnosti.

NEKA POSEBNA PRAVILA I METODE POSLOVNOG RAČUNOVODSTVA

21.04 Kako bi se prikupile informacije iz poslovnih računa, nacionalni računovođe trebali bi razumjeti međunarodne računovodstvene standarde za privatna društva i državna tijela. Standarde za privatna društva izrađuju i primjenjuje Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB), a za državna tijela Odbor za međunarodne računovodstvene standarde za javni sektor (IPSASB). U sljedećim stavcima utvrđuju se opća načela poslovnog računovodstva.

Vrijeme bilježenja

21.05 U poslovnim se računima prikazuju transakcije kada nastanu te neovisno o plaćanju prouzročuju nastanak potraživanja i obveza. To je bilježenje prema obračunskom načelu, za razliku od bilježenja u trenutku plaćanja (platnom principu). Nacionalni računi također se izrađuju prema obračunskom načelu.

Dvostruko i četverostruko bilježenje

21.06 U poslovnim računima svaka se transakcija poduzeća bilježi najmanje na dva različita računa, jednom na dugovnoj i jednom na potražnoj strani za isti iznos. Taj sustav dvostrukog bilježenja omogućuje provjeru usklađenosti računa.

U nacionalnim se računima za većinu transakcija može upotrebljavati i sustav četverostrukog bilježenja. Svaka uključena institucionalna jedinica prikazuje transakciju dva puta, na primjer, jednom kao nefinancijsku transakciju u računima proizvodnje, dohotka i kapitalnom računu, a jednom kao financijsku transakciju povezanu s promjenama financijske aktive i pasive.

Vrednovanje

21.07 U poslovnim računima i nacionalnim računima transakcije se bilježe po cijeni koju su dogovorili transaktori.

Aktiva i pasiva općenito se vrednuju prema svojoj izvornoj ili nabavnoj vrijednosti u financijskim izvještajima poslovnih subjekata, u mogućoj kombinaciji s drugim cijenama, npr. tržišnim cijenama za zalihe. Financijske instrumente treba vrednovati po tržišnoj vrijednosti kako bi se odražavale cijene zabilježene na tržištima korištenjem posebnih tehnika vrednovanja ako je potrebno.

U nacionalnim računima aktiva i pasiva bilježi se po tekućim vrijednostima u trenutku na koji se bilanca stanja odnosi, a ne pri prvotnom vrednovanju, nabavnoj vrijednosti.

Račun dobiti i gubitka i bilanca stanja

21.08 Za poslovne račune izrađuju se dva financijska izvještaja: račun dobiti i gubitka i bilanca stanja. U računu dobiti i gubitka prikazuju se transakcije u vezi s prihodima i troškovima, a u bilanci stanja aktive i pasive. Ti izvještaji prikazuju salda računa i transakcije na agregatnoj razini. Izvještaji su prikazani u obliku računa. Oba izvještaja jako su međusobno povezana. Saldo u računu dobiti i gubitka je dobit ili gubitak poduzeća. Ta dobit ili gubitak uključuje se i u bilancu stanja.

21.09 Transakcijski računi čiji je saldo uključen u račun dobiti i gubitka računi su tokova. Njihov je cilj prikazati ukupne prihode i rashode tijekom financijske godine.

21.10 Bilance stanja su računi stanja. Prikazuju vrijednost aktive i pasive na kraju financijske godine.

NACIONALNI RAČUNI I POSLOVNI RAČUNI: PRAKTIČNA PITANJA

21.11 Kako bi nacionalni računovođe mogli upotrebljavati poslovne račune na višoj razini, a ne samo u izoliranim slučajevima, moraju se ispuniti brojni uvjeti.

Prvi uvjet je pristup poslovnim računima. Obično je objava poslovnih izvještaja obvezna za velika poduzeća. Baze podataka tih izvještaja uspostavljaju privatna ili javna tijela. Važno je da im nacionalni računovođe mogu pristupiti. Za velika je poduzeća načelno moguće dobiti izvještaje izravno od njih.

Drugi je uvjet minimalni stupanj standardizacije računovodstvenih dokumenata koje objavljuju poduzeća jer je to nužni preduvjet za računalnu obradu. Visoki stupanj standardizacije često je povezan s postojanjem tijela koje prikuplja izvještaje poduzeća u standardiziranom obliku. Prikupljanje se može organizirati dobrovoljno, kao u slučaju tijela koje vodi centar za financijske izvještaje koji provodi analize za svoje članove, ili može biti zakonom obvezno, kao u slučaju kada je tijelo koje prikuplja izvještaje porezna uprava. U oba slučaja nacionalni računovođe trebaju zatražiti pristup bazama podataka, poštujući važeće politike povjerljivosti podataka.

21.12 Poslovni računi mogu se upotrebljavati kada izvještaji nisu sastavljeni u standardiziranom obliku. U mnogim zemljama u sektorima gospodarstva prevladava mali broj velikih poduzeća pa se izvještaji tih velikih poduzeća mogu upotrebljavati za nacionalne račune. Korisne informacije mogu se naći i u napomenama uz račune, kao što su dodatne informacije ili smjernice za tumačenje bilježenja u tim računima.

21.13 Ankete o poslovanju poduzeća drugi su veliki izvor podataka za nacionalne račune o poslovnim djelatnostima. Tim se anketama osiguravaju zadovoljavajući rezultati ako su postavljena pitanja u skladu s bilježenjima i konceptima poslovnih računa. Poduzeće neće dostaviti pouzdane informacije koje se ne temelje na njegovom vlastitom unutarnjem informacijskom sustavu. Statistička istraživanja o poslovanju poduzeća načelno su potrebna, čak i u najboljem slučaju kada nacionalni računovođe mogu pristupiti računovodstvenim bazama podataka jer informacije u tim bazama podataka često nisu dovoljno detaljne kako bi zadovoljile potrebe nacionalnih računovođa.

21.14 Zbog globalizacije upotreba poslovnih računa u izradi nacionalnih računa postaje složenija. Poslovni računi moraju se izraditi na nacionalnoj osnovi kako bi bili korisni, a to nije slučaj kada poduzeća imaju društva kćeri u inozemstvu. Kada poduzeće posluje izvan nacionalnog državnog područja, prilagodbe su potrebne za izradu nacionalne slike temeljene na poslovnim računima poduzeća. Poduzeća moraju bazama poslovnih izvještaja dostaviti ili izvještaje na nacionalnoj osnovi ili prilagodbe za prikazivanje izvještaja poduzeća na nacionalnoj osnovi. Kada porezna uprava prikuplja izvještaje poduzeća, obično traži da se podaci dostave na nacionalnoj osnovi kako bi se mogao izračunati porez na dobit i to je najpovoljniji način uporabe u nacionalnim računima.

21.15 Drugi praktični uvjet je da financijska godina treba odgovarati referentnom razdoblju nacionalnih računa. Za godišnje izvještaje to je načelno kalendarska godina te je tako poželjno, kako bi se poslovni izvještaji upotrijebili na najbolji način, da većina tih poduzeća započne svoju financijsku godinu 1. siječnja. Poduzeća mogu odabrati druge datume za početak financijske godine. Za aktivnosti koje odgovaraju tokovima u nacionalnim računima, često je prihvatljivo ponovno izraditi račune na temelju kalendarske godine kombiniranjem udjela dviju uzastopnih financijskih godina, ali za bilance stanja ta metoda daje manje zadovoljavajuće rezultate, posebno za stavke koje podlijeću brzim fluktuacijama tijekom godine. Velika poduzeća četo izrađuju tromjesečne izvještaje, ali ih se rijetko sustavno prikuplja.

PRIJELAZ S POSLOVNIH IZVJEŠTAJA NA NACIONALNE RAČUNE: PRIMJER NEFINANCIJSKIH PODUZEĆA

21.16 Uporaba podataka iz poslovnih izvještaja nefinancijskih poduzeća za izradu nacionalnih računa zahtijeva nekoliko prilagodbi. Te se prilagodbe mogu razvrstati u tri kategorije: konceptualne prilagodbe, prilagodbe koje omogućuju usklađenost s računima drugih sektora i prilagodbe radi postizanja potpunog obuhvata.

Konceptualne prilagodbe

21.17 Konceptualne su prilagodbe potrebne jer se poslovni izvještaji ne temelje na točno istim konceptima kao nacionalni računi i jer se metode vrednovanja mogu razlikovati kada su ti koncepti međusobno blizu. Primjeri su konceptualnih prilagodba za izračun outputa sljedeći:

(a) 

prilagodba za prijelaz na bazičnu cijenu. Promet poduzeća načelno ne uključuje PDV, ali često uključuje poreze na proizvode. Nasuprot tome, subvencije na proizvode rijetko su uključene u promet. Stoga je potrebno napraviti prilagodbu podataka iz poslovnih izvještaja odbijanjem tih poreza na proizvode i dodavanjem tih subvencija na proizvode kako bi se dobila procjena outputa po bazičnoj cijeni;

(b) 

premije osiguranja. Premije osiguranja koje plaćaju poduzeća dio su njihovih rashoda, ali ih je u nacionalnim računima potrebno raščlaniti na tri elementa: neto premije, uslugu osiguranja i dodatke na premiju. Samo je dio koji odgovara usluzi intermedijarna potrošnja, a ispravak se provodi odbijanjem neto premija i dodataka na premiju od bruto plaćanja.

Prilagodbe za postizanje usklađenosti s računima drugih sektora

21.18 Za nacionalne je račune potrebno da izvještaji poduzeća budu u skladu s izvještajima poduzeća i jedinica u drugim institucionalnim sektorima. Tako porezi i subvencije koji se vrednuju na temelju izvještaja poduzeća moraju biti u skladu s onima koje je primila ili platila opća država. U praksi se to ne poštuje i potrebno je pravilo kako bi se postigla usklađenost. Obično su informacije opće države pouzdanije od informacija poduzeća, zato se podaci iz poslovnih izvještaja prilagođavaju.

Primjeri prilagodba radi iscrpnosti

21.19 Izostanak statističkih podataka, izuzeće od poreza i socijalnih davanja te utaja primjeri su prilagodba statističkih podataka poduzeća radi postizanja potpunog obuhvata.

Primjeri su posebnih prilagodba sljedeći:

(a) 

utaja u vezi s prodanim outputom i prodaja roba za preprodaju. Poduzeća mogu prikazati nižu cijenu prodaje kako bi izbjegla plaćanje poreza; ta se preniska cijena prilagođava na temelju informacija poreznih tijela;

(b) 

dohodak u naturi naknada je zaposleniku u obliku roba i usluga nabavljenih bez naknade. Kada se taj output i dohodak ne prikazuju u poslovnim izvještajima, prilagodba se provodi na bilježenim vrijednostima radi uporabe u nacionalnim računima. Kada zaposlenici ne plaćaju najamninu za stanovanje, procjena odgovarajuće najamnine za nekretninu uključuje se u output i dohodak zaposlenika kada već nisu uključeni u poslovne izvještaje;

(c) 

napojnice. Kada zaposlenici prime napojnice od klijenata poduzeća, one se moraju smatrati dijelom prometa te stoga outputom. Napojnice koje nisu prikazane kao output i dohodak zaposlenika u poslovnim izvještajima procjenjuju se te se output i dohodak prilagođavaju za nacionalne račune.

POSEBNA PITANJA

Vlasnički dobici/gubici

21.20 Vlasnički dobici i gubici predstavljaju jednu od glavnih poteškoća u prijelazu s poslovnih izvještaja na nacionalne račune, uglavnom zbog prirode informacija dostupnih u poslovnim izvještajima. Na primjer, intermedijarna potrošnja sirovina ne može biti izravna kupovina, nego povlačenje iz zaliha. U nacionalnim se računima povlačenje iz zaliha vrednuje po tekućoj tržišnoj cijeni, dok se u poslovnim izvještajima povlačenje iz zaliha vrednuje po nabavnim troškovima, tj. po cijeni dobra kada je kupljeno. Razliku između dviju cijena čini vlasnički dobitak/gubitak u nacionalnim računima.

21.21 Uklanjanje vlasničkih dobitaka/gubitaka u zalihama nije jednostavno te zahtijeva prikupljanje brojnih dodatnih računovodstvenih informacija i uporabu mnogih pretpostavki. Prikupljene informacije moraju se odnositi na prirodu proizvoda u zalihama i promjenu cijena tijekom godine. Budući da se raspoložive informacije o prirodi proizvoda obično odnose na prodaju i kupovinu umjesto na sama stanja zaliha, potrebno je temeljiti procjene na modelima čiju je relevantnost teško provjeriti. Međutim, unatoč nepreciznosti, taj je postupak cijena koju treba platiti za mogućnost uporabe podataka iz poslovnog računovodstva.

▼M2

21.22. Vrednovanje imovine po tržišnoj vrijednosti daje bolju sliku bilance od vrednovanja po povijesnom trošku, a tako se dobiva i više podataka o vlasničkim dobicima/gubicima.

▼B

Globalizacija

21.23 Globalizacija otežava uporabu poslovnih izvještaja kada poduzeća imaju poslovni nastan u inozemstvu. Poslovanje izvan nacionalnih granica mora se isključiti iz izvještaja kako bi se upotrebljavali za nacionalne račune. To je isključivanje teško, osim u najboljem slučaju kada se poreznim propisima od poduzeća zahtijeva objava izvještaja o poslovanju koje se obavlja isključivo nacionalnom državnom području. Postojanje multinacionalnih grupacija predstavlja problem u vezi s vrednovanje jer se razmjene između društava kćeri mogu izvršiti na temelju cijena koje se ne primjenjuju na otvorenom tržištu, nego se određuju radi smanjenja ukupnog poreznog opterećenja. Nacionalni računovođe provode prilagodbe kako bi cijene transakcija unutar grupacije uskladili s tržišnim cijenama. U praksi je to iznimno teško zbog nedostatka informacija i usporedivog slobodnog tržišta za visoko specijalizirane proizvode. Prilagodbe se mogu napraviti samo u posebnim slučajevima na temelju analize koju potvrde stručnjaci iz predmetnog područja.

21.24 Globalizacija zahtijeva ponovno uvođenje bilježenog uvoza i izvoza na temelju promjene vlasništva dobra umjesto promjene fizičke lokacije. Tako su poslovni izvještaji primjereniji nacionalnim računima jer se i poslovni izvještaji temelje na promjeni vlasništva dobra umjesto na fizičkoj promjeni lokacije. Kada se poduzeće odluči za preradu u poduzeću izvan nacionalnoga gospodarskog područja, poslovni izvještaji mogu se smatrati izvorom podataka za nacionalne račune. Iako to pomaže, ostaju još mnogi problemi u vezi s mjerenjem prilikom procjene multinacionalnih poduzeća u nacionalnim računima.

Spajanja i pripajanja

21.25 Preoblikovanje poduzeća dovodi do nastanka ili nestanka financijske aktiva i pasive. Kada poduzeće prestane postojati kao neovisni pravni subjekt jer ga je preuzelo jedno ili više poduzeća, cjelokupna financijska aktiva/pasiva uključujući dionice i druge vlasničke udjele koji su postojali između tog poduzeća i poduzeća koje ga je preuzelo nestaje iz sustava nacionalnih računa. Taj se nestanak prikazuje kao promjene u sektorskoj klasifikaciji i strukturi računa ostalih promjena obujma aktive.

21.26 Međutim, kupnja dionica i drugih vlasničkih udjela poduzeća u okviru spajanja prikazuje se kao financijska transakcija između poduzeća koje ih kupuje i prethodnog vlasnika. Zamjena postojećih dionica dionicama poduzeća preuzimatelja ili novog poduzeća prikazuje se kao otkup dionica koje prati izdavanja novih dionica. Financijska aktiva/pasiva koja je postojala između preuzetog poduzeća i trećih stranaka ostaje nepromijenjena i prenosi se na poduzeće/a preuzimatelja.

21.27 Kada se društvo pravno razdijeli na dvije ili više institucionalnih jedinica, nova financijska aktiva i pasiva (nastanak financijske aktive) prikazuju se kao promjene sektorske klasifikacije i strukture.

 

 

 

POGLAVLJE 22.

SATELITSKI RAČUNI

UVOD

22.01. Ovim je poglavljem obuhvaćen opći uvod u satelitske račune. U njemu se opisuje i razmatra način na koji središnji okvir može služiti kao blok sastavnica kojima se zadovoljavaju mnoge važne specifične potrebe za podacima.

22.02. Satelitski računi razrađuju ili izmjenjuju tablice i račune u središnjem okviru radi zadovoljavanja specifičnih potreba za podacima.

22.03. Središnji okvir sastoji se od sljedećeg:

(a) 

integriranih ekonomskih računa (računa institucionalnog sektora) koji pružaju pregled svih ekonomskih tokova i stanja;

(b) 

input-output okvira koji pruža pregled ponude i uporabe roba i usluga u smislu tekućih cijena i obujma;

(c) 

tablica koje povezuju informacije o djelatnosti u input-output okviru s računima institucionalnog sektora;

(d) 

tablica izdataka po funkciji države, kućanstava i poduzeća;

(e) 

tablica za stanovništvo i zaposlenost.

Računi i tablice mogu biti na godišnjoj ili tromjesečnoj osnovi, te na nacionalnoj ili regionalnoj osnovi.

22.04. Satelitski računi mogu zadovoljiti specifične potrebe za podacima pružanjem više pojedinosti, preraspodjelom koncepata iz središnjeg okvira ili pružanjem dopunskih informacija, kao što su nemonetarni tokovi i stanja. Mogu odstupati od središnjih koncepata. Mijenjanjem tih koncepata može se poboljšati povezanost s konceptima ekonomske teorije kao što su teorija blagostanja ili troškovi transakcija, s administrativnim konceptima kao što je oporezivi dohodak ili dobiti na poslovnim računima, i političkim konceptima kao što su strateške djelatnosti, gospodarstvo znanja i poslovna ulaganja korištena u nacionalnoj ili europskoj gospodarskoj politici. U tim slučajevima satelitski sustav sadrži tablicu koja pokazuje povezanost svojih glavnih zbrojeva s onima iz središnjeg okvira.

22.05. Satelitski računi mogu biti u rasponu od jednostavnih tablica do proširene skupine računa. Satelitski računu mogu se izrađivati i objavljivati na godišnjoj ili tromjesečnoj osnovi. Neke je satelitske račune prikladnije izrađivati s dužim razmacima, na primjer jednom svakih pet godina.

22.06. Satelitski računi mogu imati različita obilježja:

(a) 

poveznice s funkcijama, kao što je slučaj kod funkcionalnih satelitskih računa;

(b) 

poveznice s djelatnostima ili proizvodima, jedna vrsta posebnih sektorskih računa;

(c) 

poveznice s institucionalnim sektorima, druga vrsta posebnih sektorskih računa;

(d) 

proširenje s fizičkim ili drugim nemonetarnim podacima;

(e) 

dodatne pojedinosti;

(f) 

uporaba dopunskih koncepata;

(g) 

izmjena nekih osnovnih koncepata;

(h) 

uporaba modeliranja ili uključivanje eksperimentalnih rezultata.

Na određeni satelitski račun može se odnositi jedno ili više obilježja iz točaka (a) do (h). To je prikazano u tablici 22.1.

 

 

Tablica 22.1. — Pregled satelitskih računa i njihovih osnovnih obilježja

22.07. U ovome se poglavlju razmatraju obilježja satelitskih računa, a sljedećih devet različitih satelitskih računa ukratko se opisuje:

(a) 

računi poljoprivrede;

(b) 

računi okoliša;

(c) 

računi zdravstva;

(d) 

računi proizvodnje kućanstava;

(e) 

računi radne snage i socioekonomske matrice nacionalnog računovodstva;

(f) 

računi produktivnosti i rasta;

(g) 

računi istraživanja i razvoja;

(h) 

računi socijalne zaštite;

(i) 

računi turizma.

U ostalim su poglavljima navedeni opisi drugih satelitskih računa, kao što je bilanca plaćanja, statistika državnih financija, monetarna i financijska statistika i dopunska tablica za mirovinu.

U Sustavu nacionalnih računa (SNA) iz 2008. opširno je opisano nekoliko satelitskih računa koji su ograničeno pokriveni u Europskom sustavu računa (ESA) iz 2010. Primjeri slijede:

(a) 

poglavlje 21., SNA 2008., Računi korporativne aktivnosti;

(b) 

poglavlje 22., SNA 2008., Računi javnog sektora;

(c) 

poglavlje 23., SNA 2008., Računi neprofitnih ustanova; i

(d) 

poglavlje 25., SNA 2008., Računi neformalnog sektora.

Za međunarodnu usporedbu razine i sastava poreza, nacionalna statistika poreznih prihoda izvješćuje se OECD-u, IMF-u i Eurostat-u. Koncepti i podaci u potpunosti su povezani s onima u nacionalnim računima. Statistika poreznih prihoda primjer je satelita nacionalnih računa.

Radi se o primjerima dobro uspostavljenih satelitskih računa jer podliježu međunarodnim smjernicama ili su već dio međunarodnog programa dostave podataka. Satelitski računi razvijeni u različitim zemljama pokazuju važnost i korisnost satelitskih računa, a primjeri su:

(a) 

računi kulturnih i kreativnih sektora koji pokazuju gospodarsku važnost kulturnih i kreativnih sektora;

(b) 

računi obrazovanja koji pokazuju gospodarsku važnost ponude, uporabe i financiranja obrazovanja;

(c) 

računi energije koji pokazuju gospodarsku važnost raznih vrsta energije i njihovu povezanost s uvozima, izvozima i porezima i subvencijama države;

(d) 

računi ribarstva i šumarstva koji pokazuju njihovu gospodarsku važnost na nacionalnoj i regionalnoj razini;

(e) 

računi informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) koji pokazuju ponudu i uporabu glavnih proizvoda IKT-a i njihove proizvođače;

(f) 

račun preraspodjele po javnim izdacima koji pokazuje koje dohodovne skupine koriste javne izdatke za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, kulturu i stanovanje;

(g) 

računi stambenog fonda koji pokazuju gospodarsku važnost stambenog fonda na nacionalnoj i regionalnoj razini;

(h) 

računi povezani sa sigurnošću koji pokazuju javne i privatne izdatke za sigurnost;

(i) 

računi povezani sa sportom koji pokazuju gospodarsku važnost sporta;

(j) 

računi povezani s vodom koji pokazuju interakciju između fizičkog vodnog sustava i gospodarstva na nacionalnoj i razini riječnog sliva.

22.08. Glavna skupina satelitskih računa ima funkcionalni pristup. Razne funkcionalne klasifikacije opisane su u ovom poglavlju.

22.09. Širok raspon satelitskih računa pokazuje da nacionalni računi služe kao referentni okvir za različite statistike. Također pokazuju prednosti i ograničenja središnjeg okvira. Primjenom koncepata, klasifikacija i prezentiranja kao što su tablice ponude i uporabe središnjeg okvira na širok raspon tema, pokazuje se fleksibilnost i važnost pristupa satelitskih računa za te teme. Istodobno, dodavanja, preraspodjele i izmjene koncepata pokazuju ograničenja središnjeg okvira u odnosu na proučavanje tih tema. Na primjer, računi okoliša proširuju središnji okvir tako da uzimaju u obzir vanjske utjecaje na okoliš, a računi proizvodnje kućanstava proširuju granicu proizvodnje tako da uključuje neplaćene usluge kućanstava. Na taj način pokazuju da koncepti središnjeg okvira koji se odnose na proizvodnju, dohodak i potrošnju nisu potpune mjere blagostanja.

22.10. Glavne prednosti satelitskih računa uključuju sljedeće:

(a) 

temelje se na nizu jasnih definicija;

(b) 

primjenjuju sustavni računovodstveni pristup. Primjeri su raščlamba cjeline u razne dimenzije, kao što je ponuda i uporaba roba i usluga po proizvodu i po djelatnosti; tko proizvodi, tko plaća i tko koristi uslugu; sustavno računovodstvo stanja i toka; i dosljedno računovodstvo u monetarnom i nemonetarnom smislu. Za pristup sustavnog računovodstva svojstvena je dosljednost i usklađenost. Svojstvena je i mogućnost računovodstvene analize na temelju razgradnje, gdje se promjena cjeline objašnjava promjenama u dijelovima, promjena vrijednosti objašnjava se promjenama u količini i cijeni, a promjene u stanjima objašnjavaju se pripadajućim tokovima i konstantnim omjerima korištenima u input-output analizi. Takve računovodstvene analize mogu se nadopuniti modeliranjem u kojemu se gospodarsko ponašanje uzima u obzir;

(c) 

povezanost s osnovnim nacionalnim računovodstvenim konceptima. Primjeri su koncepti specifičnih stanja i tokova kao što je proizvodnja, naknade zaposlenicima, porezi, socijalne naknade i investicije u imovinu, koncepti u klasifikacijama po djelatnosti i institucionalnom sektoru, kao što su poljoprivredna i prerađivačka industrija ili sektor države, te glavne izravnavajuće stavke kao što je dodana vrijednost, domaći proizvod, raspoloživi dohodak i neto vrijednost. Takvi temeljni nacionalni računovodstveni koncepti čvrsto su uspostavljeni diljem svijeta, vremenski su stabilni, a njihovo je mjerenje relativno otporno na politički pritisak;

(d) 

povezanost sa statistikom nacionalnih računa; trenutno raspoloživi, vremenski usporedivi, izrađeni u skladu sa zajedničkim međunarodnim standardima, a mjere satelitskih računa stavljaju u kontekst nacionalnog gospodarstva i njegovih glavnih sastavnica, kao što je odnos s gospodarskim rastom i javnim financijama.

Funkcionalne klasifikacije

22.11. Funkcionalne klasifikacije razvrstavaju izdatke po sektoru i prema namjeni. Pokazuju ponašanje potrošača, države, neprofitnih ustanova i proizvođača.

22.12. Četiri različite funkcionalne klasifikacije u ESA-i su sljedeće:

(a) 

klasifikacija osobne potrošnje prema namjeni (COICOP);

(b) 

klasifikacija funkcija države (COFOG);

(c) 

klasifikacija namjena neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (COPNI);

(d) 

klasifikacija izdataka proizvođača prema namjeni (COPP).

▼M2

22.13. U COICOP-u se razlikuje 15 glavnih kategorija:

(a) 

hrana i bezalkoholna pića;

(b) 

alkoholna pića, duhan i narkotici;

(c) 

odjeća i obuća;

(d) 

stanovanje, voda, električna energija, plin i ostala goriva;

(e) 

pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje kućanstava;

(f) 

zdravstvo;

(g) 

prijevoz;

(h) 

informacije i komunikacije;

(i) 

rekreacija, sport i kultura;

(j) 

usluge obrazovanja;

(k) 

restorani i usluge smještaja;

(l) 

usluge osiguranja i financijske usluge;

(m) 

osobna njega, socijalna zaštita i razna roba i usluge;

(n) 

izdaci za individualnu potrošnju neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi); i

(o) 

izdaci opće države za individualnu potrošnju.

U prvih 13 kategorija zbrajaju se ukupni izdaci za individualnu potrošnju kućanstava. U zadnje dvije utvrđuju se izdaci za individualnu potrošnju NPUSK-ova i sektora opće države, tj. njihovi socijalni transferi u naravi. Svih 15 stavki zajedno predstavlja stvarnu krajnju potrošnju kućanstava.

22.14. Izdaci za individualnu potrošnju NPUSK-ova i opće države raščlanjuju se u pet zajedničkih potkategorija koje odražavaju glavna pitanja politike: stanovanje, zdravstvo, rekreacija i kultura, obrazovanje i socijalna zaštita. Postoje i COICOP funkcije za izdatke za individualnu potrošnju kućanstava; socijalna zaštita je potkategorija kategorije 13, „osobna njega, socijalna zaštita i razna roba i usluge”. Zbog toga COICOP za svaku od navedenih pet zajedničkih potkategorija također prikazuje ulogu privatnih kućanstava, države i NPUSK-ova. Na primjer, može opisati ulogu države u osiguravanju stanovanja, zdravstva i obrazovanja.

▼B

22.15. COICOP ima i druge važne namjene kao što je uporaba potkategorija za prikazivanje izdataka kućanstava za trajna potrošna dobra. Ankete o potrošnji kućanstava često koriste shemu klasifikacije temeljenu na COICOP-u radi prikupljanja podataka o izdacima kućanstava. Potom se to može prenijeti na proizvode za tablicu ponude i uporabe.

▼M2

22.16. Klasifikacija izdataka države prema funkciji (COFOG) važan je alat za opisivanje i analizu državnih financija. Razlikuje se 10 glavnih odjeljaka:

(a) 

opće javne usluge;

(b) 

obrana;

(c) 

javni red i sigurnost;

(d) 

gospodarski poslovi;

(e) 

zaštita okoliša;

(f) 

sadržaji stanovanja i zajednice;

(g) 

zdravstvo;

(h) 

rekreacija, kultura i religija;

(i) 

obrazovanje; i

(j) 

socijalna zaštita.

Klasifikacija služi za razvrstavanje izdataka za individualnu i kolektivnu potrošnju države. Međutim, služi i za ilustraciju uloge drugih vrsta izdataka u svrhu politike, kao što su subvencije, investicijske potpore i socijalne naknade.

▼B

22.17. Za opisivanje i analizu izdataka privatnih neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima koristi se COPNI. Razlikuje se devet glavnih kategorija:

(a) 

stanovanje;

(b) 

zdravstvo;

(c) 

rekreacija i kultura;

(d) 

obrazovanje;

(e) 

socijalna zaštita;

(f) 

religija;

(g) 

političke stranke, sindikalne i strukovne organizacije;

(h) 

zaštita okoliša; i

(i) 

ostale usluge, d.n.

22.18. Za opisivanje i analizu ponašanja proizvođača može se koristiti COPP. Razlikuje se šest glavnih kategorija:

(a) 

izdaci za infrastrukturu;

(b) 

izdaci za istraživanje i razvoj;

(c) 

izdaci za zaštitu okoliša;

(d) 

izdaci za marketing;

(e) 

izdaci za razvoj ljudskih potencijala;

(f) 

izdaci za tekuće proizvodne programe, upravu i upravljanje.

U kombinaciji s informacijama po transakciji, COPP može pružiti informacije o vanjskom ugovaratelju poslovnih usluga („outsourcing”), tj. zamjeni pomoćnih aktivnosti kupnjom od drugih proizvođača odgovarajućih usluga, kao što su čišćenje, dostava hrane i pića, prijevoz i istraživanje.

22.19. COFOG i COPP prikazuju izdatke države i proizvođača za zaštitu okoliša. Te se informacije koriste za opisivanje i analizu interakcije između gospodarskog rasta i okoliša.

22.20. Neki izdaci, kao što su izdaci za finalnu potrošnju i intermedijarnu potrošnju, mogu se razvrstati po funkciji i skupini proizvoda. Klasifikacija proizvoda pokazuje koji su proizvodi uključeni i pruža opis različitih proizvodnih procesa i njihove povezanosti s ponudom i uporabom proizvoda. To je u suprotnosti s funkcionalnim klasifikacijama kako slijedi:

(a) 

izdaci za različite proizvode mogu služiti jednoj funkciji;

(b) 

izdaci za jedan proizvod mogu služiti različitim funkcijama;

(c) 

neki izdaci nisu transakcije proizvodima, ali mogu biti vrlo važni za funkcionalnu klasifikaciju, npr. subvencije i socijalne naknade u gotovini za razvrstavanje izdataka opće države.

GLAVNA OBILJEŽJA SATELITSKIH RAČUNA

Funkcionalni satelitski računi

22.21 Funkcionalni satelitski računi usredotočeni su na opisivanje i analizu gospodarstva u odnosu na funkciju, kao što je okoliš, zdravstvo, te istraživanje i razvoj. Za svaku funkciju pružaju sustavni računovodstveni okvir. Ne pružaju pregled nacionalnog gospodarstva, već se usredotočuju na ono što je važno za funkciju. U tu svrhu prikazuju pojedinosti koje nisu vidljive u zbirnom središnjem okviru, preuređuju informacije, dodaju informacije o nemonetarnim tokovima i stanjima, isključuju ono što je nevažno za odabranu funkciju i definiraju funkcionalne zbrojeve kao ključne koncepte.

22.22. Središnji je okvir uglavnom institucionalne prirode. Funkcionalni satelitski račun može kombinirati funkcionalni pristup s analizom djelatnosti i proizvoda. Takav kombinirani pristup koristan je za mnoga područja, kao što su kultura, sport, obrazovanje, zdravstvo, socijalna zaštita, turizam, zaštita okoliša, istraživanje i razvoj (R&D), pomoć za razvoj, prijevoz, sigurnost i stanovanje. Većina područja odnosi se na usluge; općenito pokrivaju niz aktivnosti i u mnogim slučajevima podudaraju se s predmetima koji su povezani s pitanjima gospodarskog rasta ili socijalne skrbi.

22.23. Ključni koncept u funkcionalnim satelitskim računima su državni izdaci za funkcije kako je prikazano u tablici 22.2. Taj je ključni koncept koristan i za definiranje pokrivanja funkcionalnog satelitskog računa.

22.24. Pri analizi uporaba funkcije nužno dolazi do postavljanja pitanja kao što je „Koliko se sredstava posvećuje obrazovanju, prijevozu, turizmu, zaštiti okoliša i obradi podataka?”. Da bi se moglo odgovoriti na ta pitanja, treba donijeti odluke o sljedećem:

(a) 

koji su proizvodi važni za predmetno područje. Državni izdaci uključuju sve tekuće uporabe takvih proizvoda i ulaganja u njih;

(b) 

za koje se djelatnosti bilježi imovina;

(c) 

koji su transferi važni za to područje.

 

 

Tablica 22.2. — Državni izdaci za funkciju ili proizvod

 

 

Tablica 22.3. — Ponuda karakterističnih i povezanih proizvoda

 

 

Tablica 22.4. — Uporaba karakterističnih i povezanih proizvoda

22.25. Ovisno o području, struktura satelitskog računa naglašava sljedeće:

(a) 

detaljnu analizu proizvodnje i uporaba specifičnih roba i usluga, kao što je istraživanje i razvoj, IKT ili prijevoz;

(b) 

detaljnu analizu transfera, kao što su oni za socijalnu zaštitu;

(c) 

proizvodnju, uporabu i transfere jednako, na primjer za obrazovanje i zdravstvo;

(d) 

uporabe kao takve, na područjima kao što su turizam i zaštita okoliša;

(e) 

financiranje socijalne zaštite i zdravstva od strane države i neprofitnih ustanova.

22.26. Mogu se razlikovati dvije vrste proizvoda: karakteristični proizvodi i povezani proizvodi. Prva kategorija obuhvaća proizvode koji su tipični za područje koje se proučava. Za takve proizvode satelitski račun može pokazati kako se proizvodi proizvode, koje vrste proizvođača su uključene, koje vrste rada i dugotrajne imovine koriste i učinkovitost proizvodnih procesa. Na primjer, za zdravstvo, karakteristični proizvodi su zdravstvene usluge, usluge javne uprave, obrazovanje i usluge istraživanja i razvoja u zdravstvu.

22.27. Povezani proizvodi bitni su za funkciju iako nisu tipični, bilo zbog svoje naravi ili toga što su razvrstani u šire kategorije proizvoda. Na primjer, za zdravstvo, prijevoz pacijenata je povezana usluga. Drugi primjeri povezanih proizvoda su farmaceutski proizvodi i ostala medicinska roba, kao što su naočale. Za takve proizvode satelitski račun ne pokazuje obilježja proizvodnje. Jasna granica između karakterističnih i povezanih proizvoda ovisi o gospodarskoj organizaciji u zemlji i namjeni satelitskog računa.

22.28. Neke se usluge mogu pojaviti u dva ili više satelitskih računa. Na primjer, istraživanje u zdravstvenim uslugama u ustanovama višeg obrazovanja proizvod je koji je važan za satelitske račune istraživanja i razvoja, kao i one obrazovanja i zdravstva. To također znači da se nacionalni izdatak za razne funkcije može djelomično preklapati; jednostavno zbrajanje takvih izdataka radi dobivanja ukupnog iznosa kao postotka BDP-a može značiti dvostruko brojanje.

22.29. Koncepti u satelitskom računu mogu odstupati od onih u središnjem okviru. Na primjer, dobrovoljni rad može biti uključen u satelitske račune obrazovanja i zdravstva. Za satelitski račun prijevoza, pomoćne prijevozne usluge mogu se zasebno prikazati. Za satelitski račun pomoći za razvoj, uzimaju se u obzir zajmovi dani po preferencijalnim uvjetima. Naknade ili troškovi koji proizlaze iz kamatnih stopa nižih od tržišnih bilježi se kao implicitni transferi.

22.30 Za satelitske račune socijalne zaštite i pomoći za razvoj, specifični transferi najvažniji su elementi nacionalnog izdatka. Na drugim područjima, kao što je obrazovanje i zdravstvo, velik dio transfera, većina kojih je u naturi, način je na koji korisnici financiraju akvizicije. To znači da su već uključeni u izdatak za finalnu potrošnju, intermedijarnu potrošnju i investicije u imovinu i da ih nije potrebno dvaput bilježiti. Međutim, to se ne odnosi na sve transfere, npr. subvencije studentima mogu poslužiti za financiranje raznih izdataka osim naknada za nastavu ili školske knjige; taj preostali dio stoga treba bilježiti kao transfer u satelitskom računu.

22.31. Funkcionalni satelitski račun može pružiti pregled korisnika ili uživatelja prava. Klasifikacija korisnika i uživatelja prava može se temeljiti na klasifikaciji institucionalnih sektora i vrsta proizvođača, npr. tržišnih proizvođača, netržišnih proizvođača, države kao kolektivnog potrošača, kućanstava kao potrošača i inozemstva. Mogu se razlikovati razne potkategorije, npr. po djelatnosti i institucionalnom podsektoru.

22.32. Kod mnogih satelitskih računa, kućanstva i pojedinci su najvažnija vrsta korisnika i uživatelja prava. Da bi bili korisni za socijalnu politiku i analizu, potrebna je daljnja raščlamba kućanstava. Mogu se upotrijebiti razni kriteriji ovisno o različitim namjenama, kao što je dohodak, dob, spol, lokacija itd. Za politiku i analizu, potrebno je znati predmetni broj ljudi u svakoj kategoriji radi izračunavanja prosječne potrošnje ili transfera, ili broj ljudi koji ne uživaju pravo.

Posebni sektorski računi

22.33. Posebni sektorski računi pružaju pregled usredotočen na jednu djelatnost ili proizvod, regrupiranje raznih djelatnosti ili proizvoda, jedan podsektor ili regrupiranje raznih podsektora. Mogu se razlikovati tri vrste posebnih sektorskih računa:

(a) 

oni povezani s djelatnostima ili proizvodima;

(b) 

oni povezani s institucionalnim sektorima;

(c) 

oni koji kombiniraju oba pristupa.

Primjeri posebnih sektorskih računa povezanih s djelatnostima ili proizvodima su računi poljoprivrede, računi šumarstva i ribarstva, računi turizma, računi IKT-a, računi energije, računi prijevoza, računi stambenih zgrada i računi za kreativni sektor.

Primjeri posebnih sektorskih računa povezanih s institucionalnim sektorima su statistika državnih financija, monetarna i financijska statistika, bilanca plaćanja, računi javnog sektora, računi neprofitnih ustanova, računi kućanstava i računi korporativne aktivnosti. Statistika poreznog prihoda može se smatrati tablicama koje nadopunjuju statistiku državnih financija.

22.34. Posebni sektorski računi mogu se također usredotočiti na integriranu analizu gospodarskih aktivnosti unutar jednog ili više institucionalnih sektora. Na primjer, računi za podsektore nefinancijskih društava mogu se uspostaviti grupiranjem prema osnovnoj gospodarskoj aktivnosti. Analiza može pokrivati cjelokupan gospodarski proces, od proizvodnje do akumulacije. Može se izvršiti sustavno na prilično zbirnoj razini standardne klasifikacije po djelatnosti. Također se može izvršiti za odabrane djelatnosti od posebnog interesa za zemlju. Slične analize mogu se izvršiti za aktivnosti proizvodnje kućanstava, barem do točke u kojoj se izračunava poduzetnički dohodak. Može biti korisno i naglasiti aktivnosti koje igraju glavnu ulogu u vanjskim transakcijama gospodarstva. Te ključne aktivnosti mogu uključivati naftni sektor, bankarstvo, rudarske aktivnosti, aktivnosti povezane sa specifičnim kulturama, prehrambenim proizvodima i pićima poput kave, cvijeća, vina i whiskeya, te s turizmom. Mogu igrati vitalnu ulogu u nacionalnom gospodarstvu, uzimajući u obzir važan dio izvoza, zaposlenosti, devizne aktive i državnih resursa. Ključni sektori mogu uključivati i sektore kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost sa stajališta socijalne ekonomske politike. Primjeri toga su poljoprivredne aktivnosti koje primaju subvencije i drugi transferi iz središnje, lokalne ili europske države, ili koje su zaštićene znatnim uvoznim carinama.

22.35. Prvi korak pri uspostavi posebnih sektorskih računa je definiranje ključnih aktivnosti i njihovih pripadajućih proizvoda. Za to može biti potrebno povezivanje stavki Međunarodne standardne industrijske klasifikacije (eng. International Standard Industrial Classification - ISIC) ili odgovarajuće nacionalne klasifikacije. Proširenje ključnog sektora ovisi o gospodarskim okolnostima i zahtjevima u vezi s politikom i analizom.

22.36. Uspostavljen je račun roba i usluga za ključne proizvode koji pokazuje izvore i uporabe tih proizvoda. Izrađeni su račun proizvodnje i račun stvaranja dohotka za ključne djelatnosti. Za ključne djelatnosti i proizvode koriste se detaljne klasifikacije za potpuno razumijevanje gospodarskog procesa i povezanih postupaka vrednovanja na tom području. U načelu postoji kombinacija tržišnih i propisanih, administrativnih cijena, i kompleksan sustav poreza i subvencija.

22.37. Ključni proizvodi i ključne djelatnosti mogu se analizirati u kontekstu tablice ponude i uporabe kako je prikazano u tablicama 22.5. i 22.6. Ključne djelatnosti detaljno su prikazane u stupcima, a druge djelatnosti mogu biti i agregirane. U redovima su na sličan način detaljno prikazani ključni proizvodi, a drugi proizvodi agregirani. Na dnu tablice uporabe, redovi pokazuju inpute rada, bruto investicije u dugotrajnu imovinu i stanja dugotrajne aktive. Kad ključnu aktivnost obavljaju vrlo heterogene vrste proizvođača, kao što su mali poljoprivrednici i velike plantaže u vlasništvu i pod upravljanjem društava, razlikuju se dvije skupine proizvođača jer imaju različite troškovne strukture i različito se ponašaju.

22.38. Za ključni sektor sastavlja se skupina računa. U tu svrhu treba ograničiti ključni sektor. U slučaju naftnih i rudarskih aktivnosti ključni se sektor uglavnom sastoji od ograničenog broja velikih društava. Obuhvaćene su sve transakcije potonjih, čak i kad obavljaju sporedne aktivnosti. Razlikovanje društava koja su javna, onih koja su inozemno kontrolirana i onih koja su privatna također može biti temeljno kad se radi o ključnom sektoru. Same poslovne račune treba pažljivo proučiti za svako veliko obuhvaćeno društvo radi izvršavanja integrirane analize. Dio rudarskih aktivnosti mogu izvršavati mala društva ili neinkorporirana poduzeća. Te jedinice moraju biti uključene u ključni sektor, čak i ako je neophodno pouzdati se na djelomične informacije proizašle iz statističkih istraživanja ili administrativnih podataka.

22.39. Država u mnogim slučajevima igra važnu ulogu u vezi s ključnim aktivnostima, bilo putem primitaka poreza i vlasničkih dohodaka ili putem regulatorne aktivnosti i subvencija. Sukladno tome, važno je detaljno proučavanje transakcija između ključnog sektora i opće države. Klasifikacija transakcija može se proširiti radi prepoznavanja onih tokova koji su povezani s ključnom aktivnošću, uključujući odgovarajuće poreze na proizvode. Takve tokove primaju, uz sam opći proračun, razne državne agencije, kao što su ministarstva za posebne namjene, sveučilišta, fondovi i posebni računi. Radi analize može biti korisno naznačiti na koji način država koristi takva sredstva. To iziskuje analizu po namjeni ovog dijela državnog izdatka.

 

 

Tablica 22.5. — Tablica ponude za ključne djelatnosti i proizvode

 

 

Tablica 22.6. — Tablica uporabe za ključne djelatnosti i proizvode

22.40. Kad se ključne aktivnosti temelje na prirodnim neobnovljivim izvorima kao što su ispodpovršinsko bogatstvo, u računima ključnog sektora bilježe se promjene u tim resursima kroz nova otkrića i iscrpljivanje, u računima ostalih promjena aktive, a vlasničke dobitke i gubitke na njih u računu revalorizacije. Ti su podaci ključni za procjenu ekonomskih rezultata gospodarstva. U širem smislu, računi ključnog sektora mogu se proširiti na račune okoliša.

22.41. Računi ključnog sektora mogu se predstaviti u okviru integriranih ekonomskih računa. Uvodi se stupac ili skupina stupaca za ključne sektore, a ostali se stupci preimenuju gdje je to potrebno, kao što su „ostala nefinancijska društva” ili „ostala kućanstva”. Na taj način je moguće vidjeti reprezentativne udjele ključnog sektora i drugih sektora u transakcijama i izravnavajućim stavkama. Točan oblik takve tablice ovisi o predviđenim ciljevima. Još jedan korak može se sastojati u pokazivanju u dodatnim tablicama odnosa „od koga kome” između ključnog sektora i ostalih sektora, uključujući inozemstvo.

Obuhvaćanje nemonetarnih podataka

22.42. Važno obilježje mnogih satelitskih računa je obuhvaćanje nemonetarnih podataka, kao što su podaci o emisijama CO2 po djelatnosti u računima okoliša ili broj liječenja po vrsti zdravstvene skrbi u računima zdravstva. Povezanost takvih nemonetarnih podataka s monetarnim podacima može pružiti ključne omjere, kao što su emisije CO2 po milijardama eura dodane vrijednosti ili troškova po liječenju. U tablici 22.7. naveden je širok raspon primjera.

Dodatne pojedinosti i dopunski koncepti

22.43. Druga dva važna obilježja satelitskih računa su dodatne pojedinosti i dopunski koncepti. Širok raspon primjera naveden je u tablicama 22.8. i 22.9.

 

 

Tablica 22.7. — Primjeri nemonetarnih podataka u satelitima

 

 

Tablica 22.8. — Primjeri dodatnih pojedinosti u raznim satelitima

 

 

Tablica 22.9. — Primjeri dopunskih koncepata u raznim satelitima

Različiti temeljni koncepti

22.44. Uporaba različitih temeljnih koncepata nije uobičajena kod satelitskih računa. Relativno manje odstupanje je to da se za razne satelitske račune neke usluge ne smatraju pomoćnima, npr. za satelitski račun prijevoza, usluga prijevoza ne smatra se pomoćnom. Međutim, za neke satelitske račune mogu se tražiti važne promjene u temeljnim konceptima, npr. u računu okoliša domaći proizvod može se prilagoditi u skladu s iscrpljivanjem prirodnih resursa. Primjeri su navedeni u tablici 22.10.

Uporaba modeliranja i uključivanje eksperimentalnih rezultata.

22.45. Neki satelitski računi mogu uključivati eksperimentalne rezultate ili mogu koristiti modeliranje; iznosi u satelitskom računu manje su pouzdani od onih u glavnim računima. Međutim, sastavljanje glavnih računa također uključuje uporabu ekonometrijskih ili matematičkih modela i uključivanje eksperimentalnih rezultata. To, dakle, nije osnovna razlika između okvira glavnih računa i satelitskih računa. Ta pitanja prikazuju primjeri iz tablice 22.11.

 

 

Tablica 22.10. — Primjeri različitih temeljnih koncepata u satelitima

 

 

Tablica 22.11. — Primjeri uporabe ekonometrijskih ili matematičkih modela u sastavljanju središnjeg okvira i satelita

Planiranje i izrada satelitskih računa

22.46. Planiranje i izrada satelitskog računa sastoji se od četiri koraka:

(a) 

definiranje namjena, uporaba i zahtjeva;

(b) 

odabir bitnog iz nacionalnih računa;

(c) 

odabir bitnih dopunskih informacija, npr. iz raznih specifičnih statistika ili administrativnih izvora podataka;

(d) 

kombiniranje obiju skupina koncepata i iznosa u jednu skupinu tablica i računa.

22.47. Pri prvoj izradi i sastavljanju satelitskih računa često se otkriju neočekivani rezultati tijekom četiriju koraka. Zbog toga je sastavljanje satelitskih računa tekući posao. Tek je nakon iskustva sa sastavljanjem i korištenjem satelita i nakon uvođenja izmjena tamo gdje su potrebne moguće eksperimentalnu skupinu tablica pretvoriti u zreli statistički proizvod.

22.48. Pri odabiru bitnog iz nacionalnih računa mogu se razlikovati tri aspekta: međunarodni nacionalni računovodstveni koncepti, operativni koncepti korišteni u statistici nacionalnih računa zemlje, i pouzdanost statistike nacionalnih računa.

22.49. Pri planiranju i izradi satelitskog računa često se otkriju značajke primjenom koncepata središnjeg okvira za namjenu. Iz točke gledišta namjene, one mogu biti korisne ali i neočekivana ograničenja. Na primjer, pri prvom planiranju i izradi računa istraživanja i razvoja mogu se otkriti poteškoće kao što su preklapanje s istraživanjem i razvojem za softver i zdravstvenu zaštitu ili uloga multinacionalnih poduzeća u uvozu i izvozu istraživanja i razvoja.

22.50. Sličan postupak primjenjuje se na operativne koncepte korištene u izradi statistike nacionalnih računa. Može se ispostaviti da nedostaju neizostavne pojedinosti zbog prekomjerno zbirne razine sastavljanja ili objavljivanja, ili zbog činjenice da univerzalni koncepti možda nisu strogo primijenjeni. Na primjer, aktivnosti istraživanja i razvoja nekih velikih multinacionalnih poduzeća mogu biti uključene u djelatnost njihovih glavnih aktivnosti a ne u djelatnost usluga istraživanja i razvoja.

22.51. Pouzdanost dijelova statistike nacionalnih računa može predstavljati poteškoću. Statistika nacionalnih računa sastavljena je i objavljena ne uzimajući u obzir namjenu satelitskog računa. Odabirom odgovarajućih iznosa iz statistike službenih nacionalnih računa često se ispostavi da veličina, sastav ili razvoj s vremenom nisu prihvatljivi za namjenu. Zbog toga treba provjeriti tekuće izvore podataka i metode sastavljanja i obogatiti ih dodatnim izvorima podataka ili unaprijeđenim metodama izrade.

22.52. U slučaju odabira odgovarajućih informacija iz izvora koji nisu nacionalni računi, već, na primjer, druga službena statistika ili izvori administrativnih podataka doći će do sličnih poteškoća u smislu koncepata i iznosa: koncepti koji se službeno koriste mogu otkriti neočekivane nedostatke u smislu specifične namjene satelita, stvarni koncepti mogu se razlikovati od službenih koncepata, a pouzdanost, pojedinosti, vremensko određenje i učestalost mogu predstavljati poteškoće. Sve te poteškoće treba riješiti, bilo dodatnim procjenama radi nadilaženja razlike u konceptima, razvrstavanjem tokova u nemonetarnom smislu po djelatnosti ili sektoru, ili prilagodbom koncepata korištenih u satelitskom računu.

22.53. Za kombiniranje informacija o nacionalnim računima i ostalih informacija u jednu skupinu tablica ili računa potreban je dodatan rad: treba riješiti propuste, preklapanja i numeričke nedosljednosti i procijeniti prihvatljivost rezultata. Rezultat će po mogućnosti biti u potpunosti uravnotežena skupina tablica. Međutim, može biti neophodno pokazati odstupanja između izvora podataka i alternativnih pristupa.

22.54. Pretvaranje dosljednog satelitskog računa u proizvod za korisnike podataka može uključivati dodatne korake. Može se uvesti tablica za pregled ključnih pokazatelja za određeni niz godina. Ti ključni pokazatelji mogu se usredotočiti na opisivanje veličine, sastavnica i kretanja predmetnog pitanja, ili mogu prikazivati povezanost s nacionalnim gospodarstvom i njegovim glavnim sastavnicama. Mogu se dodati dodatne pojedinosti ili klasifikacije bitne za političke i analitičke namjene. Mogu se ispustiti pojedinosti s malo dodane vrijednosti ili čije je prikupljanje relativno skupo. Napori se također mogu usredotočiti na smanjenje složenosti tablica, povećanje jednostavnosti i transparentnosti za korisnike podataka i uključivanje standardnih knjigovodstvenih raščlambi u zasebnu tablicu.

DEVET SPECIFIČNIH SATELITSKIH RAČUNA

22.55 U ostatku ovog poglavlja ukratko se razmatraju sljedeći satelitski računi:

(a) 

računi poljoprivrede;

(b) 

računi okoliša;

(c) 

računi zdravstva;

(d) 

računi proizvodnje kućanstava;

(e) 

računi rada i MDR;

(f) 

računi produktivnosti i rasta;

(g) 

računi istraživanja i razvoja;

(h) 

računi socijalne zaštite;

(i) 

satelitski računi turizma.

Računi poljoprivrede

22.56. Primjer računa poljoprivrede je ekonomski račun za poljoprivredu (ERP) ( 22 ). Namijenjen je opisivanju poljoprivredne proizvodnje i razvoja poljoprivrednog dohotka. Te se informacije koriste za analiziranje gospodarske situacije poljoprivrede države članice i nadzor i procjenu zajedničke poljoprivredne politike u Europskoj uniji.

22.57. ERP se sastoji od računa proizvodnje, računa stvaranja dohotka, računa poduzetničkog dohotka i kapitalnog računa za poljoprivrednu proizvodnju. Račun proizvodnje sadrži detaljnu raščlambu koja pokazuje ouput za niz poljoprivrednih proizvoda, kao i za nepoljoprivredne sporedne djelatnosti; također je predstavljena znatna količina pojedinosti za intermedijarnu potrošnju i investicije u imovinu. Podaci za račun proizvodnje i bruto investicije u dugotrajnu imovinu navedeni su i u tekućim cijenama i po količini. Osim toga, tri pokazatelja poljoprivrednog dohotka prikazana su kako slijedi:

(a) 

indeks stvarnog dohotka faktora u poljoprivredi po godišnjoj jedinici rada, koja se smatra ekvivalentom punog radnog vremena;

(b) 

indeks stvarnog neto poljoprivrednog poduzetničkog dohotka po godišnjoj jedinici neplaćenog rada, koja se smatra ekvivalentom punog radnog vremena;

(c) 

neto poljoprivredni poduzetnički dohodak.

Realni indeksi i promjene vrijednosti pokazatelja dohotka dobivaju se deflacijom odgovarajućih nominalnih podataka implicitnim indeksom cijena BDP-a.

22.58. Poljoprivredna djelatnost u ERP-u vrlo je slična poljoprivrednoj djelatnosti u središnjem okviru. Međutim, postoje razlike. Na primjer, izostavljene su jedinice koje se bave proizvodnjom sjemena za istraživanje ili certifikaciju ili jedinice kojima poljoprivredna djelatnost predstavlja samo slobodnu aktivnost. No, većina poljoprivrednih djelatnosti jedinica čija osnovna djelatnost nije poljoprivredna obuhvaćena je poljoprivrednom djelatnošću.

22.59. ERP se usredotočuje na proizvodni proces i dohodak koji stvara. Međutim, satelitski račun poljoprivrede ne mora se u načelu u potpunosti podudarati s ERP-om. Poljoprivredni računi također bi mogli uključivati tablicu ponude i uporabe koja pruža sustavni pregled ponude i uporabe poljoprivrednih proizvoda. Na taj način bile bi osigurane informacije o ulozi uvoza, uključujući ulogu uvoznih carina, o kretanjima u potražnji za poljoprivrednim proizvodima kao što su izvozi i krajnja potrošnja kućanstava, kao i o ulozi povezanih poreza i subvencija. Poljoprivredni računi bi se također mogli proširiti uključivanjem sporednih nepoljoprivrednih djelatnosti, kao što su one za slobodne aktivnosti. Na taj način se mogu utvrditi trendovi i zamjenski mehanizmi. Interakcija s državom može se eksplicitno pokazati dodavanjem tablice koja pokazuje sav dohodak i kapitalne transfere lokalne, središnje ili europske vlade poljoprivrednoj industriji; to može uključivati i poseban način obrade u poreznom sustavu. Poljoprivredni računi mogu se također izraditi kao poseban sektorski račun i uključivati cijeli niz računa, uključujući bilance i financijska izvješća, za poljoprivrednike i društva koja se bave poljoprivredom.

Računi okoliša

22.60. U međunarodnim smjernicama o računima okoliša (Sustav okolišno-gospodarskog računovodstva, SEEA, 2003.) ( 23 ) prikazan je razrađeni okvir računovodstva za opisivanje i analizu okoliša i njegovih interakcija s gospodarstvom. Računi okoliša satelitski su račun nacionalnih računa. To znači da se koriste iste klasifikacije i koncepti; izmjene se uvode samo gdje je to potrebno radi računa okoliša.

22.61. Integrirana skupina računa za informacije o gospodarstvu i okolišu omogućava analizu doprinosa okoliša gospodarstvu i učinka gospodarstva na okoliš. Zadovoljava potrebe kreatora politike osiguravanjem pokazatelja i opisne statistike radi nadzora interakcije između okoliša i gospodarstva. Može služiti i kao instrument za strateško planiranje i analizu politike radi identificiranja planova razvoja veće održivosti. Na primjer, kreatori politike koji određuju razvoj djelatnosti koje opširno iskorištavaju okolišne resurse bilo kao inpute ili odljeve moraju biti svjesni dugoročnih učinaka na okoliš. Kreatori politike koji postavljaju okolišne standarde također moraju biti svjesni vjerojatnih posljedica po gospodarstvo, npr. djelatnosti za koje je vjerojatno da će biti pogođene i koje su posljedice po zaposlenost i kupovnu moć. Alternativne okolišne strategije mogu se usporediti uzimanjem u obzir gospodarskih posljedica.

22.62. U središnjem okviru razmatraju se razni aspekti računovodstva okoliša. Točnije, mnogi troškovi i kapitalne stavke računovodstva u vezi s prirodnim bogatstvom utvrđuju se zasebno u klasifikacijama i računima koji se bave stanjima i drugim količinskim promjenama aktive. Na primjer, klasifikacija neproizvedene aktive pokazuje zasebne stavke za ispodpovršinsku imovinu kao što su podzemne rezerve nafte, mineralni resursi, neograđeno prirodno bogatstvo i vodeno bogatstvo. Takve značajke omogućavaju uporabu središnjeg okvira kao polazne točke za računovodstvo okoliša. Međutim, nekoliko sastavnica središnjeg okvira, posebno one u računu za ostale količinske promjene, dodatno su raščlanjene i ponovno razvrstane u satelitskom računu, a drugi sastavnice su dodane.

22.63. Iz točke gledišta okoliša, dva su glavna nedostatka središnjeg okvira i njegovih ključnih agregata kao što je BDP, investicije u imovinu i štednja. Prvo, iscrpljivanje i oskudnost prirodnih resursa ima ograničeno pokrivanje, a ti čimbenici mogu ugroziti održivu produktivnost gospodarstva. Drugo, središnji okvir ne pokriva propadanje kvalitete okoliša i posljedice na ljudsko zdravlje i dobrobit.

22.64. U središnjem okviru razmatra se samo proizvedena aktiva u izračunu neto dodane vrijednosti. Cijena njihove uporabe odražava se u intermedijarnoj potrošnji i potrošnji fiksnog kapitala. Neproizvedeno prirodno bogatstvo - kao što su zemljište, rezerve ruda i šuma - uključeni su u granicu aktive do mjere do koje su pod učinkovitom kontrolom institucionalnih jedinica. Međutim, u troškovima proizvodnje ne uzima se u obzir njihova uporaba. To znači ili da cijena proizvoda ne odražava takve troškove ili, u slučaju troškova iscrpljivanja, da su takvi troškovi uključeni s drugim neidentificiranim elementima u preostalom izračunu poslovnog viška. Na temelju računa okoliša moguće je izričito prepoznati i procijeniti takve troškove.

22.65. Okvir računovodstva okoliša SEEA 2003. sastoji se od pet kategorija:

(a) 

računi fizičkog i hibridnog toka;

(b) 

gospodarski računi za okolišne transakcije;

(c) 

računi prirodnih dobara u fizičkom i monetarnom smislu

(d) 

računi za obrambene izdatke i iscrpljivanje;

(e) 

modificirajući agregati iz središnjeg okvira radi uzimanja iscrpljivanja u obzir.

22.66. U računima fizičkog i hibridnog toka bilježe se četiri različite vrste tokova:

(a) 

prirodno bogatstvo: rude, energetski resursi, voda, tlo i biološki resursi. Trenutačno se prodaju na tržištima, ulaze u gospodarsku sferu, a mogu se okarakterizirati kao proizvodi;

(b) 

inputi ekosustava: kisik nužan za sagorijevanje i voda kroz padaline ili prirodne vodene tokove i ostali prirodni inputi poput hranjivih tvari i ugljičnog dioksida koji je potreban biljkama za rast; to isključuje vodu, hranjive tvari ili kisik koje gospodarstvo isporučuje kao produkte.

(c) 

produkti: roba i usluge koji se proizvode i koriste unutar gospodarske sfere, uključujući tokove roba i usluga između nacionalnog gospodarstva i inozemstva. To uključuje obrađena prirodna dobra, prirodne resurse koji se kupuju ili prodaju, poput ulja, drva i vode, te otpadni materijal od gospodarske vrijednosti;

(d) 

ostaci: slučajni ili neželjeni outputi iz gospodarstva koji imaju nultu ili negativnu vrijednost za jedinicu u kojoj su nastali. Ostaci obuhvaćaju kruti, tekući ili plinoviti otpad. Mogu se reciklirati ili ponovno upotrijebiti, ili ispustiti u okoliš. Ostaci mogu imati pozitivnu vrijednost za jedinicu osim one u kojoj su nastali. Na primjer, kućni otpad prikupljen za recikliranje nema vrijednost za kućanstvo, ali može imati određenu vrijednost za subjekta koji reciklira otpad. Otpadni materijali koji imaju vrijednost koju jedinica u kojoj nastaje može ostvariti smatraju se produktima, a ne ostacima.

22.67. Fizički tokovi mjere se u jedinicama količine koje odražavaju fizička obilježja predmetnog materijala, energije ili ostataka. Fizički tok može se mjeriti u alternativnim jedinicama ovisno o fizičkom obilježju koje se uzima u obzir. Prikladnost određene jedinice ovisi o namjeni i predviđenoj svrsi računa toka. Za izračun fizičkog toka, masa i količina najčešće su korištena fizička obilježja. U slučaju tokova energije, džuli ili tone ekvivalenta nafte najčešće su korištena jedinica. Jedinice količine u računima fizičkog toka razlikuju se od količina korištenih u središnjem okviru. Na primjer, u središnjem okviru, vrijednost računala nije u njegovoj masi već u ponderiranoj mješavini obilježja koja želi korisnik, kao što je brzina računanja.

22.68. Računi fizičkog toka mogu se predstaviti kao tablice ponude i uporabe. To je prikazano u tablicama 22.12. i 22.13.

22.69. Računi hibridnog toka prikaz su jednostruke matrice koji sadrži i nacionalne račune u monetarnom smislu i račune fizičkog toka. Važna vrsta hibridnih računa su tablice ponude i uporabe; sadrže kombinaciju informacija iz tablica fizičke ponude i uporabe i onih iz tablica ponude i uporabe u monetarnom smislu.

22.70. Informacije iz računa hibridnog toka mogu se povezati s temama vezanima uz okoliš koje se bave određenim problemima okoliša, kao što je efekt „staklenika”, oštećenje ozonskog omotača i acidifikacija. Za to su potrebni pretvorbeni faktori kojima se iznosi za specifične tvari pretvaraju u agregirane pokazatelje za teme vezane uz okoliš. Time se može doći do tablice u kojoj je prikazan pregled doprinosa potrošnje i proizvodnje raznih djelatnosti različitim temama vezanima uz okoliš i BDP-u, kao što je prikazano u tablici 22.14.

 

 

Tablica 22.12. — Tablica fizičke ponude i uporabe

Tablica fizičke ponude

 

 

Tablica 22.13. — Tablica fizičke ponude i uporabe (nastavak)

Fizička tablica uporabe

 

 

Tablica 22.14 — Neto doprinos potrošnje i proizvodnje BDP-u i šest tema u vezi s okolišem u Nizozemskoj, 1993.

Postotak

22.71. Gospodarski računi za okolišne transakcije sastoje se od računa zaštite okoliša i računa za druge transakcije povezane s okolišem, kao što su porezi, subvencije, investicijske potpore, vlasnički dohodak i stjecanje prava na emisiju i vlasničkih prava.

22.72. Za opisivanje zaštite okoliša vrlo je koristan funkcionalni pristup u kombinaciji s vrstom aktivnosti i analizom proizvoda. Zaštita okoliša pokriva širok raspon gospodarskih aktivnosti i proizvoda. Primjeri su ulaganja u čiste tehnologije, obnova okoliša nakon onečišćenja, recikliranje, proizvodnja ekoloških dobara i usluga, očuvanje i upravljanje prirodnim dobrima i resursima. Nacionalni agregat izdatka za zaštitu okoliša može se definirati tako da uključuje pomoćne usluge i povezane proizvode.

22.73. U računima okoliša razlikuju se tri različite vrste prirodnih dobara: prirodni resursi; zemlja uključujući pridruženu vodenu površinu; i ekosustavi. Neka od tih prirodnih dobara nisu bilježena u središnjem okviru. To se odnosi na prirodna dobra nad kojima nije moguće utvrditi vlasnička prava. Uključuju elemente okoliša kao što je zrak, velika vodna tijela i ekosustave koji su toliko rasprostranjeni ili izvan mogućnosti kontrole da nije moguće realizirati učinkovita vlasnička prava. Slično tome, resursi čije je postojanje jasno utvrđeno istraživanjem i razvojem, kao što su spekulativna ležišta nafte, ili koji su trenutačno nepristupačni, kao što su udaljene šume, ne smatraju se aktivom u središnjem okviru. Isto vrijedi za resurse koji su geološki utvrđeni ili kojima je lako pristupiti no koji ne donose tekuću gospodarsku korist jer ih još nije moguće isplativo iskoristiti.

22.74. Računi okoliša u fizičkom i monetarnom smislu opisuju stanja raznih prirodnih dobara i njihovih promjena. Dok se za neka dobra takav račun može sastaviti u monetarnom smislu, za neka druga mogući su samo fizički računi. Za dobra ekosustava, nije vjerojatno da je dostupno dovoljno informacija za sastavljanje stanja ili promjena tijekom godine na potpuno isti način kao za druga prirodna dobra. U slučaju tih dobara, korisnije je usredotočiti se na mjerenje promjena u kakvoći, većina kojih se odnosi na razgradnju, npr. acidifikaciju zemlje i vode i osutost drva.

22.75. Zbrojevi u središnjem okviru mogu se izmijeniti tako da bolje uzimaju u obzir probleme okoliša. Najčešće se preporučaju tri osnovne vrste prilagodbi: za iscrpljivanje, za obrambene izdatke države, i za razgradnju.

22.76. Iz točke gledišta okoliša, prilagodba radi iscrpljivanja potrebna je jer BDP i njegova stopa rasta ne ostavljaju mogućnost za iscrpljivanje raznih prirodnih dobara, kao što je nafta i nekultivirana riba i šume. Nije jasno kako uzeti u obzir iscrpljivanje, a dostupno je mnogo različitih mogućnosti. Jedna krajnja mogućnost je smatrati cjelokupnu uporabu takvih neproizvedenih prirodnih dobara kao iscrpljivanje a ne kao dohodak od proizvodnje. Druga krajnja mogućnost je smatrati sve prihode od prodaje takvih dobara dohotkom koji doprinosi kućanskom dohotku. Sve druge mogućnosti dijele uporabu dobara na komponentu za iscrpljivanje i komponentu za dohodak. Različita načela i različite pretpostavke za životni vijek i diskontne stope daju različite iznose za prilagodbu za iscrpljivanje.

22.77. Troškovi za zaštitu okoliša ne sastoje se samo od izdataka za zaštitu okoliša. Na upravi može biti odgovornost utvrđivanja i nadzora ribolovnih kvota ili izdataka za zdravstvo povezanih s atmosferskim onečišćenjem ili nuklearnom katastrofom. Prilagodba države radi sanacijskih izdataka preporučuje se da bi izbjeglo njihovo povećavanje BDP-a: namijenjeni su smanjenju ili poništavanju negativnih vanjskih učinaka proizvodnje ili potrošnje koja uopće nije bilježena u BDP-u. U smislu neto domaćeg proizvoda, rješenje može biti bilježenje svih sanacijskih izdataka države kao investicije u imovinu i istodobno kao potrošnja kapitala. Međutim, u smislu uobičajeno korištenog BDP-a, to ne čini nikakvu razliku.

22.78. Domaći proizvod, štednja i ostali ključni agregati mogu se prilagoditi radi razgradnje, na primjer radi učinka onečišćenja u zraku i vodi. Međutim, obuhvatiti učinke propadanja teže je, manje sigurno i kontroverznije od uvođenja prilagodbi u računima bilo za propadanje ili sanacijske izdatke. Na primjer, kako uzeti u obzir štetu po ljudsko zdravlje ili činjenicu da biljke ili životinje sporije rastu, manje se razmnožavaju i umiru ranije zbog onečišćenja okoliša? Treba li katastrofe bilježiti kao rezultat ljudske gospodarske aktivnosti i stoga ih oduzeti od BDP-a?

Računi zdravstva

22.79. Računi zdravstva (vidjeti OECD, Sustav računa zdravstva, 2000.) međunarodni su okvir za zdravstvene podatke namijenjen za potrebe analize i politike, nacionalne ali i europske i međunarodne. Okvir je izrađen za zemlje sa širokim rasponom različitih modela organiziranja nacionalnih zdravstvenih sustava. Okvir je važan alat za nadzor sustava zdravstvene zaštite koji se brzo mijenjaju i postaju sve složeniji. Mjeri i predstavlja strukturalne promjene, kao što su prebacivanja s bolničke na izvanbolničku skrb i pojava multifunkcionalnih pružatelja skrbi.

22.80. Računi zdravstva pružaju odgovore na tri osnovna pitanja:

(a) 

Koje vrste usluga i robe se kupuju za potrebe zdravstva?

(b) 

Tko pruža te usluge i robu?

(c) 

Koji su izvori financiranja?

22.81. Robe i usluge zdravstva podijeljene su po funkcijama. Razlikuju se tri kategorije: usluge i roba za osobnu zdravstvenu zaštitu; usluge za kolektivnu zdravstvenu zaštitu; i funkcije povezane sa zdravstvom.

22.82. Najvažnije vrste usluga i roba za osobnu zdravstvenu zaštitu su: usluge kurativne skrbi; usluge rehabilitacijske skrbi; usluge dugoročne sestrinske skrbi; pomoćne usluge uz zdravstvenu skrb; i medicinska roba koja se izdaje izvanbolničkim pacijentima. Kod tih osobnih usluga korisna je potpodjela po načinu proizvodnje: bolnička skrb, dnevna skrb, izvanbolnička skrb i kućna skrb. Važne su i druge dimenzije za razvrstavanje osobnih usluga zdravstvene zaštite, na primjer, dob, spol i razina primanja za najvažnije kategorije zdravstvenih usluga ili po glavnim skupinama bolesti, što je korisno za proučavanje troška bolesti.

22.83. U usporedbi sa središnjim okvirom, granica proizvodnje proteže se u dva smjera:

(a) 

zdravstvena skrb na radu, kao što su zdravstveni pregledi zaposlenika ili hitne zdravstvene usluge na ili izvan radnog mjesta ne bilježi se kao pomoćne usluge;

(b) 

gotovinski prijenosi kućanstvima za kućnu skrb o bolesnicima i osobama s invaliditetom smatraju se plaćenom proizvodnjom kućanstava zdravstvene skrbi; međutim, sva takva skrb koja nije povezana s gotovinskim transferima ipak je isključena.

22.84. Razlikuju se dvije vrste kolektivnih usluga zdravstvene zaštite:

(a) 

usluga prevencije i javnog zdravstva;

(b) 

upravljanje u zdravstvu i zdravstveno osiguranje.

22.85. Razlikuje se sedam vrsta funkcija povezanih sa zdravstvom:

(a) 

investicije u imovinu ustanova koje pružaju zdravstvenu zaštitu;

(b) 

obrazovanje i osposobljavanje zdravstvenog osoblja;

(c) 

istraživanje i razvoj u zdravstvu;

(d) 

kontrola hrane, higijene i vode za piće;

(e) 

zdravlje okoliša;

(f) 

administriranje i pružanje socijalnih usluga u naturi kao pomoć bolesnim i osobama s invalidnostima; i

(g) 

administracija i pružanje novčanih naknada povezanih sa zdravstvom.

22.86. Za pružatelje zdravstvene zaštite razvijena je detaljna klasifikacija po djelatnostima; u tu je svrhu prilagođena i izmijenjena Međunarodna standardna industrijska klasifikacija.

22.87. U osnovi, financiranje zdravstvene zaštite može se bilježiti sa dva različita stajališta. Prvo, izdatak za zdravstvo raščlanjuje se na složeni niz dogovora o plaćanju trećih osoba plus izravna plaćanja kućanstava ili drugih izravnih ulagača, na primjer, zdravstvena zaštita koju osigurava država. Drugo, traži se najveći teret financiranja koji snosi izvor financiranja. To podrazumijeva da se izvori financiranja intermedijarnih izvora financiranja prate natrag do njihova izvora. Dodatni transferi kao što su među-državni transferi, porezni odbici, subvencije pružateljima i financiranje od strane inozemstva uključeni su radi dobivanja potpune slike.

22.88. Jednostavne pregledne tablice koje pokazuju važnost zdravstva u nacionalnom gospodarstvu mogu se izvesti iz računa zdravstva, kao što je prikazano u tablici 22.15.

 

 

Tablica 22.15. — Ključna statistika o zdravstvu

Računi proizvodnje kućanstava

22.89. U središnjem okviru, aktivnosti kućanstava kao što su usluge stanovanja vlasnika nekretnine; proizvodnja poljoprivredne proizvodnje za vlastitu potrošnju; izgradnja nekretnina za vlastiti račun; bilježe se kao proizvodnja. Međutim, dvije najvažnije vrste kućanskih aktivnosti, neplaćene usluge članova kućanstva potrošene unutar istog kućanstva, i dobrovoljne usluge, ne bilježe se kao proizvodnja. Čak i u kontekstu satelitskog računa, pitanja neplaćenih i dobrovoljnih usluga kućanstava izazivaju velike poteškoće u smislu koncepta i mjerenja. To područje se istražuje. Svrha satelitskog računa za proizvodnju kućanstava ( 24 ) je pružiti potpunu sliku proizvodnje kućanstava; prikazati dohodak, potrošnju i štednju različitih vrsta kućanstava; te interakcije s ostatkom gospodarstva.

Glavna pitanja koja se obrađuju se sljedeća:

(a) 

Koje se usluge pružaju?

(b) 

Tko pruža usluge?

(c) 

Koja je vrijednost usluga?

(d) 

Koji su inputi kapitala i što se događa s produktivnošću?

(e) 

Koje su implikacije u odnosu na veličinu i raspodjelu dohotka, potrošnju i štednju po različitim vrstama kućanstava i kroz životni vijek?

(f) 

Postoje li pomaci između plaćenih i neplaćenih usluga kućanstava zbog strukturnih gospodarskih i socijalnih kretanja, učinaka poslovnog ciklusa ili državne politike kao što su pitanja oporezivanja ili subvencije za plaćeni dječji doplatak?

22.90. Računi proizvodnje kućanstava mogu biti od posebnog interesa za analizu dugoročnih gospodarskih kretanja i za međunarodnu usporedbu razina proizvodnje, dohotka i potrošnje. Najvažniji izvori podataka korišteni za izradu računa proizvodnje kućanstava su ankete o potrošnji kućanstava i ankete utroška vremena, a godišnje zbrojeve iz tih izvora narušavaju pogreške u uzorkovanju čime je onemogućen izračun točnih godišnjih stopa rasta. Stoga se računi proizvodnje kućanstava izrađuju na redovitoj, no ne na godišnjoj osnovi, na primjer svakih pet godina i povezuju se s opsežnom anketom utroška vremena.

22.91. Proizvodnja kućanstva uključuje samo usluge koje se mogu dodijeliti osobi osim one koja ih koristi, a to je poznato kao načelo treće osobe. Zbog toga su osobna briga za sebe, studiranje, spavanje i slobodne aktivnosti isključene.

22.92. Za proizvodnju kućanstava, mogu se razlikovati različite osnovne funkcije: stanovanje, prehrana, odjeća, briga za djecu, odrasle i ljubimce, dobrovoljni rad koji je po definiciji utrošen u drugom kućanstvu. Za svaku od tih osnovnih funkcija mogu se definirati glavne ili karakteristične aktivnosti. Na taj je način omogućena dodjela izdataka ili utroška vremena na takve aktivnosti tim osnovnim funkcijama. Međutim, neke aktivnosti, poput odlaska u kupovinu, putovanja i vođenja kućanstva odnose se na različite funkcije. Zbog toga je izdatak ili utrošak vremena za te aktivnosti podijeljen između tih funkcija.

22.93. U središnjem okviru izdatak za trajna potrošna dobra dio je konačnog izdatka za potrošnju. Međutim, u računima proizvodnje kućanstava, izdaci kao što su izdaci za vozila, hladnjake i opremu za gradnju i popravak, bilježe se kao investicije u imovinu. Dohodak od imovine takve aktive inputi su u proizvodnji kućanstava.

22.94. Output i dodana vrijednost proizvodnje kućanstava može se vrednovati primjenom metode inputa ili metode outputa. Metoda outputa odnosi se na vrednovanje proizvodnje kućanstava po tržišnim cijenama, tj. po cijeni zabilježenoj za slične usluge koje se prodaju na tržištu. Za metodu inputa, vrednovanje outputa kao zbroja troškova, ključan je izbor metode vrednovanja za inpute rada. Mogućnosti uključuju vrednovanje plaća uključujući ili isključujući doprinose za socijalnu zaštitu, i različite izbore referentne skupine - prosječne plaće svih radnika, plaće specijalističkih radnika ili plaće domaćina.

22.95. Važno pitanje za račune proizvodnje kućanstava su količina i sastav proizvodnje kućanstava i povezanost sa središnjim okvirom. To je prikazano u obliku tablice uporabe, kao što je tablica 22.16.

 

 

Tablica 22.16. – Tablica uporabe za kućansku proizvodnju

Računi rada i MDR

22.96. U mnogim se zemljama prikuplja široki raspon podataka o tržištu rada. Popisi stanovništva i ustanova, ankete kućanstava i poduzeća o radnoj snazi, satima rada, zaradi i troškovima rada, kao i registri stanovništva, poreza i socijalne zaštite pružaju podatke za redovito praćenje i analizu kretanja na tržištu rada. Iako je dostupna velika količina takvih statističkih informacija, one ne pružaju potpunu i pouzdanu sliku tržišta rada. Glavne poteškoće sa mjerenjem su sljedeće:

(a) 

kontradiktorni rezultati između različitih izvora podataka;

(b) 

mnogi različiti koncepti bez jasne povezanosti;

(c) 

nepotpuno pokrivanje;

(d) 

ograničenja u opisivanju dinamike tržišta rada;

(e) 

nedostatak povezanosti između statistike tržišta rada i nacionalnih računa, demografskih podataka i druge socijalne i gospodarske statistike kao što je obrazovanje i socijalna zaštita.

Sustav računa rada može riješiti takve poteškoće kombiniranjem svih informacija na tržištu rada i pokazivanjem poveznica s najvažnijim konceptima i klasifikacijama tržišta rada u nacionalnim računima, kao što su koncepti naknade zaposlenicima i klasifikacija po djelatnosti. Snažna povezanost s nacionalnim računima poboljšava izradu i nacionalnih računa i računa rada i korisna je u opisivanju odnosa između tržišta rada i ostatka gospodarstva.

22.97. Jednostavni sustav računa rada prikazan je u tablici 22.17. Koristi računovodstvene identitete između naknada zaposlenicima, sati rada, broja radnih mjesta, zaposlenih osoba i aktivne i potencijalne radne snage. Sustav je jednostavan jer prikazuje ograničenu raščlambu po socioekonomskim karakteristikama kao što su spol, ali ne i dob ili razina obrazovanja, i jednostavnu raščlambu po samo tri djelatnosti, bez prekograničnih radnika.

22.98. Socioekonomska matrica nacionalnog računovodstva (MDR) je matrični prikaz koji pokazuje poveznice između tablice ponude i uporabe i računa institucionalnog sektora. MDR u pravilu pruža dodatne informacije o razini i strukturi zaposlenosti preko potpodjele naknada zaposlenicima i miješanog dohotka prema vrsti zaposlene osobe. Ova se potpodjela primjenjuje i na korištenje radne snage prema djelatnosti, što pokazuju tablice uporabe i na ponudu radne snage prema socioekonomskim podskupinama, što pokazuje račun alokacije primarnog dohotka za podsektore sektora kućanstva. Na taj se način sustavno prikazuje ponuda i uporaba plaćenog rada. MDR se smatra proširenim sustavom računa rada u obliku matrice. Kao i računi rada i nacionalni računi, MDR pokazuje zbrojeve i omogućava analizu samo u smislu zbrojeva i prosjeka. Zbog toga preferirani modeli za mnoge socioekonomske analize koriste proširenu mikro bazu podataka s informacijama o socioekonomskim karakteristikama po osobi i kućanstvu.

 

 

Tablica 22.17. — Jednostavni sustav računa rada

Računi produktivnosti i rasta

22.99. Važna namjena nacionalnih računa jest opisati, nadzirati i analizirati rast produktivnosti (za prošireni pregled analize produktivnosti, vidjeti OECD, Priručnik OECD-a - Mjerenje produktivnosti: Mjerenje agregatnog rasta i rasta produktivnosti na razini djelatnosti, 2001.) Mjerenje i analiza rasta produktivnosti koristi se za razumijevanje važnih promjena u strukturi djelatnosti i porasta životnog standarda tijekom prošlog stoljeća u mnogim zemljama. Mjerenje i analiza rasta produktivnosti također se koristi za kreiranje politika koje potiču rast produktivnosti i povećavaju prosperitet, uzimajući pritom u obzir druga politička razmatranja kao što su vlasnički udjeli i pitanja okoliša.

22.100. Gospodarski rast u smislu nacionalnih računa je rast volumena BDP-a koji se potom može raščlaniti u sastavnice uključujući promjene u produktivnosti rada, produktivnosti po jedinici rada i promjene u opsegu rada. Ista se raščlamba može primijeniti na promjenu u opsegu dodane vrijednosti po djelatnosti. Taj jednostavni pristup osigurava okvir za nadzor i analizu gospodarskog rasta po djelatnosti. Homogenije brojke o inputima rada dobivene primjenom ne samo broja zaposlenih već i ekvivalenata punog radnog vremena ili radnih sati i razlikovanje različitih kvaliteta rada rezultirat će podrobnijim iznosima produktivnosti rada.

22.101. Ovaj jednostavni pristup isključuje ulogu drugih inputa, kao što je dohodak od imovine i intermedijarni proizvodi. To može dovesti u zabludu. Na primjer, produktivnost rada može se prividno znatno povećati zbog puno većeg intenziteta kapitala no može se povećati i zbog dobitaka od učinkovitosti uz korištenje iste količine kapitala. Ako se uzmu u obzir i drugi inputi, može se mjeriti multifaktorska produktivnost a izvori produktivnosti bolje razumjeti. Mjerenje multifaktorske produktivnosti znači raščlanjivanje promjene u obujmu outputa na promjene u različitim obujmovima svih inputa plus ostatak: rast multifaktorske produktivnosti. Rast multifaktorske produktivnosti odražava sve što nije objašnjeno raznim inputima, npr. ulogu drugih inputa. Međutim, može odražavati i pogreške u mjerenju u outputima ili inputima.

22.102. Opseg inputa dugotrajne imovine iz stanja dugotrajne imovine može se mjeriti na razne načine. Potrebno je donijeti tri ključne odluke:

(a) 

oblik funkcije učinkovitosti kroz vrijeme ili učinkovitosti po cijeni za svaku vrstu aktive; uobičajene mogućnosti su pravocrtni, geometrijski ili hiperbolički;

(b) 

priroda pondera korištenih za zbrajanje kroz više vrsta aktive: ponderi korisničkog troška ili tržišne cijene;

(c) 

formula indeksnog broja po kojoj se odvija to zbrajanje. Mogućnosti su bazni ponderirani indeksni broj kao što je Laspeyres ili miješano ponderirani indeksni broj kao što je Fisher ili Törnqvist.

22.103. Mjerenje multifaktorske produktivnosti pomaže identificirati izravne doprinose rada, kapitala, intermedijarnih inputa i promjene multifaktorske produktivnosti na rast. Koristi se za pregledavanje prošlih uzoraka rasta i za procjenu potencijala za budući gospodarski rast. Međutim, za analizu i politiku, sljedeće treba uzeti u obzir pri tumačenju mjera multifaktorske produktivnosti.

(a) 

Ne pretvaraju se sve tehničke promjene u rast multifaktorske produktivnosti. Ugrađeni tehnološki napredak može se objasniti količinom imovine i intermedijarnih inputa. Ugrađeni tehnološki napredak predstavlja napretke u dizajnu i kvaliteti novih godišta dugotrajne imovine, a intermedijarni inputi i njihovi učinci dodjeljuju se odnosnim faktorima sve dok se faktor plaća sukladno tome. Suprotno tome, neugrađeni tehnološki napredak smatra se „neprocjenjivim”, na primjer, u obliku općeg znanja, nacrta, mrežnih učinaka ili prelijevanja iz drugih faktora proizvodnje uključujući bolje upravljanje i organizacijsku promjenu. Takva tehnička promjena po definiciji završava u ostatku, tj. rastu multifaktorske produktivnosti.

(b) 

Rast multifaktorske produktivnosti ne mora nužno biti prouzročen tehnološkim napretkom: ostatak može pokupiti i druge ne-tehnološke faktore. To uključuje troškove prilagodbe, skalu prinosa, učinke poslovnog ciklusa, čiste promjene u učinkovitosti i pogreške pri mjerenju.

(c) 

Rast multifaktorske produktivnosti je statička mjera koja ne uspijeva izričito izmjeriti učinke povratnih informacija između promjene produktivnosti i kapitala, npr. dodatni output po osobi može dovesti do dodatnih ušteda i ulaganja i do većeg omjera kapitala i rada. Zbog toga može razumjeti konačnu važnost promjene produktivnosti na poticanje rasta outputa.

(d) 

Mjerenje multifaktorske produktivnosti pomaže identificirati relativnu važnost različitih izvora rasta produktivnosti. Međutim, moraju je nadopuniti institucionalne, povijesne i analize slučajeva radi ispitivanja temeljnih uzroka rasta, inovacije i promjene produktivnosti.

22.104. Za bolje mjerenje, analizu i nadzor rasta i produktivnosti diljem svijeta razvijeni su Računi rasta i produktivnosti KLEMS-a. Ključni cilj je kretati se ispod zbirne razine gospodarstva i ispitivati rezultate produktivnosti pojedinačnih djelatnosti i njihovih doprinosa gospodarskom rastu. Radi otkrivanja izuzetne heterogenosti u outputu i rastu produktivnosti kroz djelatnosti, razlikuju se mnoge različite djelatnosti, a u Europskoj uniji EU-KLEMS razlikuje ih sedamdeset dvije. Računi uključuju količine i cijene outputa, kapitala (K), rada (L), energije (E), materijala (M) i inpute usluga (S) na razini djelatnosti. Mjere outputa i produktivnosti osigurane su u smislu stopa rasta i relativnih razina. U izradi su dodatne mjere za stvaranje znanja kao što su istraživanje i razvoj, patenti, ugrađeni tehnološki napredak, ostale inovacijske aktivnosti i suradnja. Takve se mjere izrađuju za pojedinačne države članice i povezuju s bazama podataka KLEMS-a u inozemstvu.

22.105. Računi se sastoje od triju neovisnih modula: analitičkog modula i dva statistička modula.

22.106. Analitički modul osigurava istraživačku bazu podataka za uporabu akademskog svijeta i kreatora politike. Koristi tehnike „najbolje prakse” u izračunu rasta, usredotočuje se na međunarodnu usporedivost, i usmjerava na postizanje potpune pokrivenosti u smislu broja zemalja, djelatnosti i varijabli. Također može usvojiti alternativne ili pionirske pretpostavke u pogledu statističkih konvencija, na primjer, kako se ophoditi prema proizvodima IKT-a, ne-tržišnim uslugama i mjerenjima dohotka od imovine.

22.107. Statistički moduli baze podataka razvijaju se usporedno s analitičkim modulom. Uključuju podatke koji su uglavnom u skladu s onima koje objavljuju nacionalni statistički instituti. Njegove metode odgovaraju onima u središnjem okviru nacionalnih računa, npr. tablice ponude i uporabe koriste se kao usklađujući okvir za analizu produktivnosti i primjenjuju se lančani indeksi. Statistički modul uključuje ne samo podatke nacionalnih računa već i dodatne informacije, kao što je statistika zaposlenosti za količinu (osoba i radnih sati) i kvalitetu (raspodjela količina po dobi, spolu i razini obrazovanja) inputa rada po djelatnosti.

Računi istraživanja i razvoja

22.108. U središnjem okviru, izdaci za istraživanje i razvoj smatraju se intermedijarnom potrošnjom, tj. tekućim izdacima koji koriste proizvodnji samo za tekuće razdoblje. To je suprotno prirodi istraživanja i razvoja čiji je cilj unaprijediti proizvodnju za buduća razdoblja. Radi rješavanja konceptualnih i praktičnih pitanja bilježenja istraživanja i razvoja kao investicije u imovinu, države članice sastavit će satelitske tablice istraživanja i razvoja u kojima se istraživanje i razvoj prepoznaje kao investicije u kapital. Time se državama članicama omogućuje razvijanje čvrstih i usporedivih metoda i procjena. U drugom stadiju, nakon što je postignuta dovoljno visoka razina pouzdanosti i usporedivosti, istraživanje i razvoj kapitalizira se u glavne račune država članica.

22.109. Osim ove dodatne eksperimentalne tablice, može se izraditi niz računa istraživanja i razvoja. Svrha takvih računa istraživanja i razvoja jest pokazati ulogu istraživanja i razvoja u nacionalnom gospodarstvu. Odgovorena pitanja uključuju sljedeće:

(a) 

Tko proizvodi istraživanje i razvoj?

(b) 

Tko financira istraživanje i razvoj?

(c) 

Tko koristi istraživanje i razvoj?

(d) 

Koja je vrijednost aktive istraživanja i razvoja u usporedbi s raznom drugom imovinom?

(e) 

Koje su posljedice po produktivnost i gospodarski rast?

Tablica ponude i uporabe pruža pregled subjekata koji proizvode i koriste istraživanje i razvoj, a to je prikazano u tablicama 22.18. i 22.19.

 

 

Tablica 22.18. — Ponuda istraživanja i razvoja

 

 

Tablica 22.19. — Uporaba istraživanja i razvoja

Računi socijalne zaštite

22.110. Socijalna zaštita i njezina interakcija s pitanjima kao što su starenje, zdravstvena zaštita i socijalna isključenost važno je pitanje za nacionalnu i europsku gospodarsku i socijalnu politiku. Za praćenje, prognozu, analizu i raspravljanje o pitanjima socijalne zaštite potrebne su podrobne, usporedive i ažurne informacije o organizaciji, trenutnom stanju i kretanjima u socijalnoj zaštiti u državama članicama i izvan njih.

22.111. Naknade za socijalno osiguranje prijenosi su kućanstvima ili pojedincima, u gotovini ili u naturi s ciljem njihovog oslobođenja od niza rizika ili potreba. Rizici ili potrebe socijalne zaštite odnose se na funkcije: invalidnost, bolest/zdravstvena zaštita, starije osobe, nadživjele osobe, obitelj/djeca, nezaposlenost, stanovanje i socijalna isključenost koje nisu drugdje razvrstane. U načelu, obrazovanje nije uključeno kao rizik osim ako je podrška siromašnim obiteljima s djecom.

22.112. Naknade za socijalno osiguranje provode se kroz program socijalne zaštite. Njima upravljaju i organiziraju ih javna ili privatna tijela, kao što su fondovi socijalne zaštite, državne agencije, osiguravajuća društva, javni ili privatni poslodavci i privatne ustanove za socijalnu skrb i pomoć. Programi se nužno ne odnose na određene ustanove, propise ili zakone; iako je to često slučaj. Svi programi koji se isključivo temelje na pojedinačnim dogovorima ili kad postoje istovremeni uzajamni dogovori ne smatraju se socijalnom zaštitom.

22.113. Ako uzajamni dogovor za zaposlenika nije istovremen, izdatak se razvrstava kao socijalna zaštita. To se odnosi na starosne i mirovine za nadživjele osobe koje plaća poslodavac i besplatno stanovanje koje su pruža umirovljenim zaposlenicima. Nastavak plaćanja plaća i nadnica, tijekom zaposlenikove nemogućnosti rada zbog bolovanja, porodiljnog dopusta, invalidnosti, viška radne snage i slično, smatra se naknadom za socijalnu zaštitu koju plaća poslodavac.

22.114. programi koje kontrolira država su oni kod kojih država donosi sve glavne odluke o razini naknada, uvjetima pod kojima se plaćaju i načinima na koji se programi financiraju. Socijalna zaštita koju kontrolira država obično se utvrđuje zakonima ili propisima. Uključuje programe koji pružaju socijalnu zaštitu državnim službenicima po istim linijama kao ona koja se pruža općem stanovništvu na temelju programa koje kontrolira država. Međutim, isključuje programe koje država može uspostaviti na temelju svoje uloge poslodavca bez protustavki koje kontrolira država u privatnom sektoru.

22.115. Primjeri programa koje kontrolira država su sljedeći:

(a) 

programi bez doprinosa koje je uspostavila država radi ispunjavanja svoje opće socijalne odgovornosti, kao što je program potpore dohotku za siromašne ili program davanja za najamninu;

(b) 

programi kojima upravljaju fondovi socijalne zaštite;

(c) 

programi izvorno uspostavljeni u privatnom sektoru za koje država kasnije preuzima odgovornost.

22.116. Primjeri programa koje ne kontrolira država su sljedeći:

(a) 

programi koje vode neprofitne ustanove, kao što su društva uzajamne koristi, prijateljska društva i ustanove kojima suupravljaju socijalni partneri;

(b) 

programi kojima upravljaju komercijalna osiguravajuća poduzeća;

(c) 

ne-autonomni programi kojima upravljaju poslodavci; to pokriva i financirane programe kad postoje zasebne pričuve u bilanci kojima se pokriva obveza plaćanja naknada u budućnosti, i programe, financirane izvan fondova, bez takvih zasebnih pričuva.

22.117. Koristeći informacije o određenim pojedinačnim programima, računi za socijalnu zaštitu pružaju višedimenzionalni pregled socijalne zaštite, kako je opisano u Europskom sustavu integrirane statistike socijalne zaštite (ESSPROS), (Eurostat, 2008.). Računi opisuju razmjer i sastav naknada za socijalnu zaštitu, njihovo financiranje i uključene administrativne troškove. Naknade za socijalnu zaštitu razvrstane su po funkcijama kao što su bolest i starost, po vrstama kao što su u gotovini ili u naturi, i prema tome je li provjerena podobnost za naknadu. Temeljni programi razvrstani su prema tome kontrolira ih država ili ne, i prema tome jesu li osnovni ili dodatni programi.

22.118. Za svaki pojedinačni program socijalne zaštite osigurane su informacije o prihodima i rashodima i cijeli niz kvalitativnih informacija, kao što je opseg, financiranje, povijest i važne promjene kroz vrijeme.

22.119. Standardne informacije o raznim pojedinačnim programima socijalne zaštite poznate su kao glavni sustav socijalne zaštite i nadopunjene su raznim modulima. Mogući moduli su sljedeći:

(a) 

modul koji pokriva broj korisnika mirovine;

(b) 

modul o neto naknadama za socijalnu zaštitu. To pokriva utjecaj poreza i socijalnih doprinosa koje na naknade plaćaju korisnici i razmjer do kojeg se socijalne naknade osiguravaju u obliku popusta na porez ili smanjenja poreza.

22.120. Koncepti i klasifikacije u računima za socijalnu zaštitu usko su povezani s onima u središnjem okviru. Glavna razlika između naknada za socijalnu zaštitu i socijalnih naknada u središnjem okviru je u tome što potonje pokrivaju i izdatke za obrazovanje; druga razlika je u tome što naknade za socijalnu zaštitu mogu uključivati kapitalne transfere sa socijalnom svrhom. Jednostavna pregledna tablica kako je navedeno u tablici 22.20. pokazuje te poveznice i istodobno pruža pregled veličine i sastava naknada za socijalnu zaštitu u zemlji

 

 

Tablica 22.20. — Pregled naknada za socijalnu zaštitu odnosno socijalnih naknada po socijalnom riziku/potrebi i transakciji

22.121. Uska povezanost statistike standardnih nacionalnih računa sa statistikom socijalne zaštite pruža mogućnost za obje vrste statistike. Iz točke gledišta statistike socijalne zaštite, mogu se povezati sa službenom statistikom o nacionalnom gospodarstvu kao što je gospodarski rast i javne financije. Statistika nacionalnih računa raščlanjena po programima socijalne zaštite može poslužiti i za provjeru potpunosti i pouzdanosti statistike socijalne zaštite. Postupci izrade obiju statistika također se mogu povezati i na taj se način može uštedjeti na troškovima izrade, povećati pouzdanost te se mogu osigurati nove mogućnosti, kao što je jednaka pravodobnost statistike socijalne zaštite i statistike nacionalnih računa ( 25 ). Slične se prednosti odnose na nacionalne račune. Račune socijalne zaštite relativno je lako izvesti iz sektorskih računa i tablice državnih izdataka po funkcijama COFOG a koriste se za kreiranje gospodarske i socijalne politike. Osim toga, služe za provjeru pouzdanosti i potpunosti iznosa standardnih nacionalnih računa, kao što su socijalne naknade i doprinosi.

22.122. OECD također izdaje podatke o socijalnim izdacima po pojedinačnom programu, u Bazi podataka socijalnih izdataka (SOCX). Prikuplja podatke za zemlje koje nisu članice Europske unije, dok Eurostat OECD-u pruža podatke o izdacima za socijalnu zaštitu za države članice. Specifično svojstvo OECD-ovog rada na socijalnim izdacima je njegova usredotočenost na međunarodnu usporedbu neto socijalnih izdataka; to uključuje prilagodbu radi utjecaja na kućansku potrošnju razlika u porezima na proizvodnju i uvoz.

Satelitski računi turizma

22.123. Satelitski račun turizma ( 26 ) pruža pregled ponude i uporabe roba i usluga za različite vrste turizma i njihove važnosti za domaću zaposlenost, bilancu plaćanja, državne financije i osobni i poslovni dohodak.

22.124. „Turizam” obuhvaća aktivnosti osoba koje putuju i borave u mjestima izvan njihovog uobičajenog okruženja na manje od jedne godine i osnovna svrha kojih nije zapošljavanje kod rezidentnog subjekta u mjestu koje se posjećuje. Takve aktivnosti obuhvaćaju sve što posjetitelji rade za putovanje ili tijekom putovanja. „Turizam” nije ograničen na tipične turističke aktivnosti kao što je razgledavanje, sunčanje i posjećivanje mjesta. Putovanje u svrhu vođenja poslovanja i radi obrazovanja i osposobljavanja može isto bio dio turizma.

22.125. Potražnja koju stvara turizam pokriva raznu robu i usluge u kojima usluge prijevoza, smještaja i prehrane imaju važnu ulogu. Radi postizanja međunarodne usporedivosti, proizvodi svojstveni za turizam definiraju se kao proizvodi koji, bez posjetitelja, u većini zemalja vjerojatno ne bi postojali u značajnim količinama ili oni za koje bi razina potrošnje vjerojatno bila znatno smanjena, i za koje se čini da je vjerojatno moguće dobiti statističke informacije. Proizvodi povezani s turizmom rezidualna su kategorija, uključujući one koji su identificirani kao specifični za turizam u određenoj zemlji no za koje taj pridjev nije priznat na svjetskoj osnovi.

22.126. Neke od usluga za potrebe turizma, kao što je smještaj u drugim domovima ili prijevoz u pojedinačnim motornim vozilima, mogu se proizvesti u značajnim količinama za vlastiti račun. Međutim, u središnjem okviru, za razliku od usluga stanovanja za vlastiti račun, usluge prijevoza proizvedene unutar kućanstava za vlastitu korist ne smatraju se proizvodnjom. Preporučuje se poštovati to pravilo u satelitskom računu turizma. Međutim, zemlje u kojima se ostvaruje značajna količina usluga prijevoza za vlastiti račun mogu ih prikazati zasebno u satelitskom računu turizma.

22.127. Ključna mjera za opisivanje potražnje za turizmom je potrošnja posjetitelja po kućanstvima, državi, neprofitnim ustanovama koje služe kućanstvima i poduzećima. Sastoji se od sljedećeg:

(a) 

izdatak krajnje potrošnje posjetitelja u gotovini;

(b) 

izdatak krajnje potrošnje posjetitelja u naturi, kao što su usluge stanovanja za vlastiti račun;

(c) 

turistički socijalni transferi u naturi kao što su pojedinačne netržišne usluge koje apsorbiraju posjetitelji, uključujući zdravstvene usluge toplica i netržišne usluge muzeja;

(d) 

turistički poslovni troškovi. To uključuje turističke troškove razvrstane kao intermedijarna potrošnja i ne uključuje druge troškove koji se odnose na zaposlenike na poslovnim putovanjima koje plaćaju poduzeća, kao što su plaćanja za obroke koji se smatraju plaćanjem u naturi. Zbog toga turistički poslovni troškovi ne predstavljaju ukupnu potrošnju posjetitelja na poslovnim putovanjima;

(e) 

osim toga, radi naglašavanja gospodarske važnosti radnji koje su poduzela javna tijela radi stvaranja povoljnog okruženja za razvoj turizma, predlaže se specifično mjerenje zbirne vrijednosti kolektivne turističke potrošnje. To se odnosi na aktivnosti kao što su promidžba turizma od strane državne jedinice, održavanje reda i zaštite i održavanje javnog prostora.

22.128. Ponuda i uporaba robe i usluga u svrhu turizma, kao i dodana vrijednost i zaposlenost koju stvara turizam mogu se prikazati u tablici ponude i uporabe u kojoj se razlučuju za turizam karakteristični proizvodi i djelatnosti i proizvodi povezani s turizmom.

22.129. U svojem satelitskom računu turizma, zemlje mogu odvojiti i tipificirati svoja tržišta na temelju trajanja boravka, svrhe posjeta, i svojstava posjetitelja, na primjer, jesu li međunarodni ili domaći posjetitelji.

 

 

 

POGLAVLJE 23.

KLASIFIKACIJE

UVOD

23.01. Klasifikacije u sustavu ESA 2010 u potpunosti su u skladu s novim oznakama SNA 2008, NACE Rev. 2, ►M1 CPA ◄ (na razinama agregacije korištene u programu prijenosa), COFOG, COICOP, COPNI i COPP. Uveden je samo vrlo ograničen broj dodatnih oznaka.

23.02. Računi se sastavljaju na temelju malog broja konceptualnih elemenata, posebno sektora, transakcija i klasifikacija stavki na koje se odnose transakcije i drugi tokovi, posebno aktiva i pasiva. Za svaki od tih elemenata postoji hijerarhijska klasifikacija. Računi se mogu sastavljati uz veću ili manju količinu pojedinosti, korištenjem viših ili nižih razina tih hijerarhija.

23.03. Stavke u računima dijele se na vrste označene jednim ili s dva slova kako slijedi:

(a) 

oznake S za sektore;

(b) 

oznake P za transakcije proizvoda;

(c) 

oznake NP za nefinancijsku neproizvedenu aktivu;

(d) 

oznake D za transakcije raspodjele;

(e) 

oznake F za transakcije financijske aktive i pasive;

(f) 

oznake K za ostale promjene u aktivi;

(g) 

oznake B za izravnavajuće stavke i stavke neto vrijednosti;

(h) 

oznake L za stavke bilance stanja;

(i) 

oznake AN za nefinancijsku aktivu (proizvedenu i neproizvedenu);

(j) 

oznake AF za stanja financijske aktivu i pasive.

23.04. U pogledu proizvodnog pristupa za izračun BDP-a, tablica prema djelatnostima i input-output okvira, upotrebljavaju se i sljedeće europske klasifikacije: NACE Rev. 2 za gospodarske aktivnosti i ►M1 CPA ◄ za proizvode prema gospodarskim aktivnostima. NACE Rev. 2 je europska verzija ISIC Rev. 4. Za pristup izračunu BDP-a prema kategorijama izdataka upotrebljavaju se i ►M1 CPA ◄ , COFOG (klasifikacija izdataka prema namjeni: klasifikacija funkcija države) i COICOP (klasifikacija individualne potrošnje prema namjeni); posljednje dvije navedene klasifikacije utvrdio je UN.

23.05. Funkcionalne klasifikacije ne obuhvaćaju samo COFOG i COICOP, već i COPNI (klasifikacija neprofitnih ustanova koja služe kućanstvima, prema namjeni) i COPP (klasifikacija izdataka proizvođača, prema namjeni). Te se klasifikacije koriste za funkcionalnu analizu izdataka društava, država, kućanstava i neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima i za funkcionalne satelitske račune.

KLASIFIKACIJA INSTITUCIONALNIH SEKTORA (S)

 

 

KLASIFIKACIJA TRANSAKCIJA I OSTALIH TOKOVA

Transakcije proizvoda (P)

▼M2

 

 

▼B

Transakcije neproizvedene nefinancijske aktive (oznake NP)

Oznake koje se koriste za transakcije neproizvedene nefinancijske aktive mogu se prema potrebi dodatno razraditi dodavanjem klasifikacije neproizvedene nefinancijske aktive, AN.2.

 

 

Transakcije raspodjele (D)

 

 

Tekući transferi u novcu i u naturi (D.5-D.8).

 

 

Transakcije financijske aktive i pasiva (F)

(Neto povećanje financijske aktive/neto povećanje pasive)

 

 

Ostale promjene aktive (K)

 

 

 

 

KLASIFIKACIJA IZRAVNAVAJUĆIH STAVKI I NETO VRIJEDNOSTI (B) (1)

KLASIFIKACIJE STAVKI BILANCE STANJA (L)

Za jedinstvenu bilancu stanja, kao i za financijski račun, jedine neophodne oznake su one koje navode pojedinosti u pogledu aktive prema tipu, pomoću oznaka AN i AF. Međutim, račun se može sastaviti navodeći razine zaliha na početku (LS) i na kraju (LE) određenog razdoblja, kao i ukupne razlike među njima (LX). Sve tri oznake trebaju biti raščlanjene prema vrstama aktive. Stavke LX su zbroj stavki oznaka P.5, NP, F i K za predmetne aktive u okviru obuhvaćenog razdoblja.

Pomoću stavki početne bilance stanja moguće je izračunati iznos neto vrijednosti (B.90). Razlika između te vrijednosti i iznosa pod B.90 u završnoj bilanci stanja mora biti jednaka bilanci svih oznaka LX, koje također moraju biti jednake vrijednosti pod B.10.

 

 

KLASIFIKACIJA AKTIVE (A)

Nefinancijska aktiva (AN)

 

 

Financijska aktiva (AF)

Postoji potpuna podudarnost između oznaka prikazanih niže za transakcije financijskom aktivom i pasivom (oznake F) i one za stanje zaliha ili rubrike (oznake AF) za tu aktivu i pasivu. U praksi, međutim, podaci u okviru bilance stanja mogu sadržavati manje pojedinosti i biti izostavljeni nakon prve razine raščlambe, kako je prikazano niže. Kada je potrebno, oznake AF mogu se raščlaniti u skladu s pojedinostima navedenima za oznake F, kako slijedi:

 

 

KLASIFIKACIJA DODATNIH STAVKI

Prema dogovoru, dodatna oznaka započinje s X i povezuje se s oznakom standardizirane stavke nadograđujući se na oznaku te stavke.

Nenaplativi zajmovi

Sljedeće se oznake primjenjuju na stanje i tokove nenaplativih kredita. Budući da zajmovi imaju oznake AF.4 i F.4, dodatne oznake započinju s XAF4 za stanja i XF4 za tokove.

Oznake za stanja su sljedeće:

 

 

i vezani tokovi:

 

 

U oba niza oznaka, na mjesto označeno donjom crtom prema potrebi se mogu unijeti oznake s više pojedinosti o zajmovima, na primjer u bilanci stanja:

 

 

Usluge u vezi s kapitalom

Sljedeće se oznake primjenjuju na usluge u vezi s kapitalom

 

 

Tablica mirovina

Sljedeće se oznake primjenjuju na dodatnu tablicu opisanu u poglavlju o mirovinama. Predlažu se različite oznake za stupce i redove u tablici.

Stupci

U stupcu opis slova „W” odgovara „nedržavnom” i brojevi u tim oznakama odnose se na odgovarajuće institucionalne sektore.

(a) Obveze zabilježene u glavnom slijedu računa

 

 

Programi čije osmišljavanje i provedba nisu odgovornost opće države

 

 

Programi čije su osmišljavanje i provedba odgovornost opće države

 

 

Programi utvrđenih naknada za zaposlenike u sektoru opće države

(b) Obveze koje nisu zabilježene u potpunom slijedu računa

 

 

Redovi

 

 

(a) Početna bilanca stanja

 

 

(b) Transakcije

 

 

(c) Ostali gospodarski tokovi

 

 

(d) Završna bilanca stanja

 

 

(e) Vezani pokazatelji

Trajni proizvodi za široku potrošnju

▼M2

Trajni proizvodi za široku potrošnju označavaju se prefiksom X, oznakom DHHCE (izdaci kućanstava za trajne proizvode za široku potrošnju), jednoznamenkastom oznakom za podskupine i dvije znamenke za stavke.

 

 

▼B

Izravna strana ulaganja

Dodatne stavke za izravna strana ulaganja (FDI) mogu se označiti slovom X kao prefiksom uz oznaku F ili AF i sufiks FDI, na primjer:

 

 

Potencijalne stavke

Dodatne oznake za potencijalne stavke označavaju se prefiksom X uz oznaku AF i sufiks CP, na primjer:

 

 

Gotovina i depoziti

Dodatne stavke za klasifikaciju gotovine i depozita denominiranih u domaćoj ili stranoj valuti označavaju se prefiksom X uz oznake F ili AF i sufiks NC koji ukazuje na gotovinu i depozite u domaćoj valuti ili oznaku FC s međunarodnom oznakom valute koja ukazuje na gotovinu i depozite u stranoj valuti, na primjer:

 

 

Za transakcije

 

 

Za stanja

Klasifikacija dužničkih vrijednosnih papira u skladu s njihovim dospijećem

Predlaže se klasificirati dužničke vrijednosne papire prema njihovom dospijeću. To se može ostvariti korištenjem prefiksa X i oznake AF uz sufiks koji ukazuje na datum dospijeća, na primjer:

 

 

Dužnički vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi i dužnički vrijednosni papiri koji ne kotiraju na burzi

Dodatne stavke u pogledu dužničkih vrijednosnih papira označavaju se prefiksom X uz oznake F ili AF i znamenkom 1 za one koji kotiraju na burzi i znamenkom 2 za one koji ne kotiraju na burzi, na primjer:

 

 

Za transakcije

 

 

Za stanja

Dugoročni zajmovi s dospijećem kraćim od godine dana i dugoročni zajmovi osigurani hipotekom

Dugoročni zajmovi s dospijećem kraćim od godine dana i dugoročni zajmovi osigurani hipotekom označavaju se prefiksom X i oznakama F ili AF i oznakom L1 koja označava dospijeće kraće od godine dana te sufiksom LM koji označava zajmove osigurane hipotekom, na primjer:

 

 

Za transakcije

 

 

Za stanja

Investicijski udjeli koji kotiraju na burzi i investicijski udjeli koji ne kotiraju na burzi

Investicijski udjeli koji kotiraju na burzi i investicijski udjeli koji ne kotiraju na burzi označavaju se prefiksom X i oznakom F ili AF i znamenkom 1 za one koji kotiraju na burzi i znamenkom 2 za one koji ne kotiraju na burzi, na primjer:

 

 

Za transakcije

 

 

Za stanja

Dospjele neplaćene obveze po kamatama i otplatama

Dospjele neplaćene obveze po kamatama i otplatama označavaju se prefiksom X i oznakom AF uz oznaku IA za dospjele neplaćene obveze po kamatama i oznaku PA za dospjele neplaćene obveze po otplatama, na primjer:

 

 

Osobne i skupne doznake

Osobne i skupne doznake između rezidentnih i nerezidentnih kućanstava označavaju se prefiksom X i oznakom tekućeg transfera te prefiksom PR za osobne doznake i TR za skupne doznake, kako slijedi:

 

 

PREGRUPIRANJE I ŠIFRIRANJE DJELATNOSTI (A) I PROIZVODA (P)

Klasifikacije djelatnosti i proizvoda koje se koriste su NACE Rev. 2 i ►M1 CPA ◄ . Odgovarajuće razine agregiranja za Program prijenosa ESA-e su: A*3, A*10, A*21, A*38 i A*64 za gospodarske djelatnosti i P*3, P*10, P*21, P*38 i P*64 za proizvode. Iako se ne koriste u okviru Programa prijenosa ESA-e, razine A*88 (NACE Rev.2) i P*88 (CPA) također su predstavljene u ovom poglavlju.

U sljedećim su tablicama predstavljene nove razine agregiranja.

 

 

A*3

 

 

A*10

 

 

A*21

 

 

A*38

 

 

A*64

 

 

A*88

 

 

P*3

 

 

P*10

 

 

P*21

 

 

P*38

 

 

P*64

 

 

P*88

KLASIFIKACIJA FUNKCIJA DRŽAVE (COFOG)

 

 

KLASIFIKACIJA OSOBNE POTROŠNJE PREMA NAMJENI (COICOP)

▼M2

 

 

01-13 Izdaci za individualnu potrošnju kućanstava

▼B

KLASIFIKACIJA IZDATAKA NEPROFITNIH USTANOVA KOJE SLUŽE KUĆANSTVIMA (COPNI)

 

 

KLASIFIKACIJA IZDATAKA PROIZVOĐAČA PREMA NAMJENI (COPP)

 

 

 

 

 

Bilješke

( 22 ) Uredba (EZ) br. 138/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. prosinca 2003. o ekonomskim računima poljoprivrede na području Zajednice (SL L 33, 5.2.2004., str. 1.).

( 23 ) Priručnik se izdaje pod zajedničkom odgovornosti Ujedinjenih naroda, Europske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda, OECD-a i Svjetske banke.

( 24 ) Vidjeti npr. Eurostat, Proizvodnja i potrošnja kućanstava — Prijedlog metodologije satelitskih računa kućanstava, 2003.; J. Varjonen i K. Aalto, Proizvodnja i potrošnja kućanstava u Finskoj — Satelitski račun kućanstva, Statistika Finske i Nacionalni potrošački istraživački centar, 2006.; S. Holloway, S. Short, S. Tamplin, Satelitski račun kućanstva, ONS London, 2002.; J.S. Landefeld i S.H. McCulla, Računovodstvo za netržišnu kućansku proizvodnju unutar okvira nacionalnih računa, Pregled dohotka i bogatstva, 2000.

( 25 ) Vremenski raspored diseminacije prema ESSPROS-u definiran je u Uredbi (EZ) br. 458/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. travnja 2007. o Europskom sustavu integrirane statistike socijalne zaštite (ESSPROS) (SL L 113, 30.4.2007., str. 3.).

( 26 ) Vidjeti Eurostat, OECD, UNSD, UNWTO, Satelitski račun turizma: Preporučeni metodološki okvir, 2008.