Prilog A, poglavlje 16. Uredbe (EU) br. 549/2013 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji
Službeni link: 32013R0549 Verzija: 01.09.2025. Na snazi od: 01.09.2025.
Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013
Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013
POGLAVLJE 16.
OSIGURANJE
UVOD
16.01. Osiguranje je djelatnost kojom se institucionalne jedinice ili skupine jedinica štite od negativnih financijskih posljedica posebnih nesigurnih događaja. Može se razlikovati dvije vrste osiguranje: socijalno osiguranje i ostalo osiguranje.
16.02. Socijalno osiguranje je sustav koji pokriva socijalne rizike i potrebe. Često je organizirano kolektivno za skupinu; sudjelovanje u programu je općenito obvezno ili ga potiču treće osobe. Socijalno osiguranje obuhvaća: sustave socijalne zaštite koje uvodi, nadzire i financira vlada; i sustave osiguranja preko zaposlenja koje poslodavac omogućuje ili upravlja njima u ime svojih zaposlenika. Socijalno osiguranje je opisano u poglavlju 17.
16.03. Osiguranje koje nije socijalno osiguranje pokriva događaje kao što su smrt, preživljenje, požar, prirodne katastrofe, poplava, automobilske nezgode itd. Osiguranje za slučaj smrti i preživljenja znano je kao životno osiguranje, a osiguranje od svih drugog događaja znano je kao neživotno osiguranje.
16.04. Ovo se poglavlje odnosi na životno i neživotno osiguranje. Opisuje kako se djelatnosti osiguranja bilježe u računima.
16.05. Prava i obveze osiguranja utvrđeni su policom osiguranja. Polica je sporazum između osiguravatelja i druge institucionalne jedinice koja se naziva ugovaratelj osiguranja. U skladu sa sporazumom, ugovaratelj osiguranja osiguravatelju plaća premiju, a kada navedeni događaj nastupi, osiguravatelj ugovaratelju osiguranja ili imenovanoj osobi isplaćuje potraživanje. Na taj se način ugovaratelj osiguranja štiti od određenih oblika rizika; dok je cilj osiguravatelja da objedinjavanjem rizika primi više od dobivenih premija nego što mora isplatiti s naslova štete.
16.06. Polica osiguranja utvrđuje uloge uključenih stranaka, koje su sljedeće:
(a)osiguravatelj pruža pokriće;
(b)ugovaratelj osiguranja odgovoran je za plaćanje premija;
(c)korisnik prima naknadu štete;
(d)osigurana osoba ili predmet koji podliježe riziku.
U praksi, ugovaratelj osiguranja, korisnik i osiguranik mogu biti ista osoba. U polici su navedene te uloge i za svaku je ulogu određena odgovarajuća osoba.
16.07. Najčešći oblik osiguranja naziva se izravno osiguranje, pri čemu se institucionalne jedinice osiguravaju kod osiguravatelja od financijskih posljedica posebnih rizika. Međutim, izravni osiguravatelji mogu isto tako osigurati sebe osiguravajući dio izravno osiguranih rizika kod drugih osiguravatelja. To se naziva reosiguranje, a pružatelji tih usluga zovu se reosiguravatelji.
Izravno osiguranje
16.08. Postoje dvije vrste izravnog osiguranja: životno osiguranje i neživotno osiguranje.
16.09. Definicija: životno osiguranje je aktivnost u kojoj ugovaratelj osiguranja izvršava redovita plaćanja osiguravatelju, a u zamjenu za to mu osiguravatelj jamči da će korisniku osigurati ugovoreni iznos ili rentu, na određeni datum ili ranije, ako osigurana osoba umre prije tog datuma. Policom životnog osiguranja mogu se dodijeliti naknade koje proizlaze iz niza rizika. Na primjer, polica životnog osiguranja za slučaj starosti može dodijeliti naknadu nakon što osiguranik navrši 65 godina, a nakon smrti osiguranika može tu naknadu dodijeliti preživjelom bračnom drugu do njegove smrti.
16.10. Životno osiguranje također obuhvaća dodatno osiguranje od tjelesne ozljede, uključujući nesposobnost za rad, osiguranje od smrti koja je posljedica nezgode te osiguranje od invaliditeta koji je posljedica nezgode ili bolesti.
16.11. Neke vrste životnog osiguranja pružaju naknadu štete u slučaju nastupa osiguranog slučaja, npr. osiguranje koje je povezano s hipotekarnim kreditom i isplaćuje naknadu za otplatu hipoteke ako primatelj dohotka umre prije dospijeća odgovarajućeg kredita. Većina takvih vrsta osiguranja uz element pokrića rizika ima i znatan element štednje. S obzirom na veliki element štednje, životno osiguranje smatra se oblikom štednje, a odgovarajuće transakcije bilježe se u financijskim računima.
16.12. Definicija: neživotno osiguranje je aktivnost u kojoj ugovaratelj osiguranja izvršava redovita plaćanja osiguravatelju, a u zamjenu za to mu osiguravatelj jamči da će korisniku osigurati ugovoreni iznos ako nastupi događaj koji nije smrt osobe. Primjeri takvih događaja su: nezgode, bolest, požar itd. Osiguranje od nezgode koje pokriva rizike povezane sa životom, u većini je europskih zemalja razvrstano kao neživotno osiguranje.
16.13. Polica životnog osiguranja koja pruža naknadu u slučaju smrti u okviru određenog razdoblja, ali ni u kojim drugim okolnostima, koja se obično naziva osiguranje u slučaju smrti, u nacionalnim računima smatra se neživotnim osiguranjem jer se šteta isplaćuje samo ako nastupi određena izvanredna okolnost i nikako drukčije. U praksi, zbog načina na koji osiguravajuće kuće vode svoje račune, možda nije uvijek moguće odvojiti osiguranje u slučaju smrti od životnog osiguranja. U takvim okolnostima, osiguranje u slučaju smrti može se obrađivati isto kao životno osiguranje.
16.14. Životno i neživotno osiguranje uključuju raspršivanje rizika. Osiguravatelji obično od ugovaratelja osiguranja primaju male i redovite uplate premija, a kada nastupe slučajevi pokriveni policom isplaćuju veće iznose podnositeljima odštetnih zahtjeva. Kod neživotnog osiguranja, rizici su raspršeni na sve osobe koje su sklopile police osiguranja. Osiguravatelj određuju premije koje se naplaćuju za pružanje usluga osiguranja u određenoj godini prema iznosu šteta koje očekuje da će isplatiti u istoj godini. Obično je broj podnositelja odštetnih zahtjeva puno manji od broja ugovaratelja osiguranja. Za pojedinog ugovaratelja neživotnog osiguranja ne postoji odnos između uplaćenih premija i isplaćenih šteta, čak ni dugoročno, ali osiguravatelj svake godine utvrđuje takav odnos za svaku vrstu neživotnog osiguranja. Za životno osiguranje, odnos između premija i šteta tijekom vremena važan je kako ugovarateljima osiguranja tako i osiguravateljima. Netko tko sklapa policu životnog osiguranja očekuje da će naknade koje će primiti biti najmanje toliko visoke kao premije uplaćene do trenutka dospijeća naknade i jedan je od oblika štednje. Osiguravatelj mora prilikom određivanja odnosa između razina premija i naknada združiti taj aspekt police s aktuarskim izračunima osigurane populacije s obzirom na očekivano trajanje života, uključujući rizik od nezgoda sa smrtnim posljedicama. Nadalje, u razdoblju između primitka premija i isplate naknada, osiguravatelj zarađuje vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava vlasnički dohodak dijela primljenih premija. Taj dohodak također utječe na razine premija i naknada koje određuju osiguravatelji.
16.15. Postoje značajne razlike između životnog i neživotnog osiguranja koje vode do različitih vrsta stavki u računima. Neživotno osiguranje sastoji se od preraspodjele između svih ugovaratelja osiguranja i nekoliko podnositelja odštetnih zahtjeva u tekućem razdoblju. Životno osiguranje uglavnom preraspodjeljuje premije uplaćene tijekom određenog razdoblja kao naknade koje se kasnije isplaćuju istom ugovaratelju osiguranja.
Reosiguranje
16.16. Definicija: osiguravatelj se može zaštititi od neočekivano velikog broja šteta, ili iznimno velikih šteta, tako da s reosiguravateljem sklopi policu reosiguranja. Društva za reosiguranje koncentrirana su u ograničenom broju financijskih centara te su zato reosiguravateljni tokovi u mnogo slučajeva transakcije s inozemstvom. Reosiguravatelji često sklapaju police reosiguranja s drugim reosiguravateljima kako bi dodatno raspršili rizik. Takvo se proširenom reosiguranje naziva retrocesija.
16.17. Ograničenje rizika također se može postići tako da skupina osiguravatelja, koji se nazivaju preuzimatelji rizika, zajedno prihvate rizike povezane s jednom policom. Svaki pojedinačni osiguravatelj odgovoran je samo za svoj dio police, prima odgovarajući dio premije i plaća isti dio u slučaju isplate štete ili naknade. Policom upravlja ili vodeći upravitelj ili broker osiguranja. Londonski LLoyd primjer je tržišta osiguranja gdje su izravni i neizravni rizici raspršeni na veliki broj preuzimatelja rizika.
16.18. Izravni osiguravatelj ima različite mogućnosti za organizaciju neizravnog pokrića za rizike koje je osiguravatelj prihvatio. Razlikuju se sljedeće vrste reosiguranja:
(a)proporcionalno reosiguranje kod kojega ugovaratelj osiguranja reosiguravatelju ustupa dogovoreni postotak svih rizika, ili svih rizika konkretnog portfelja polica izravnog osiguranja. To znači da izravni osiguravatelj prenosi odgovarajući postotak premija na reosiguravatelja koji potom podmiruje isti postotak šteta kada nastanu. U takvim se slučajevima, svaka reosiguravateljna provizija koju reosiguravatelj isplati ugovaratelju osiguranja obrađuje kao smanjenje policiranih premija reosiguranja;
(b)neproporcionalno reosiguranje poznato kao reosiguranje viška šteta, kod kojega reosiguravatelj snosi rizik samo onog dijela izravne štete koji premašuje ugovoreni prag. Ako izravnih šteta koji premašuju prag nema ili ih je malo, reosiguravatelj može dio svoje dobiti prenijeti na izravnog osiguravatelja. Podjela dobiti se u računima obrađuje kao tekući prijenos od reosiguravatelja izravnom osiguravatelju, slično kao isplata šteta.
Uključene jedinice
16.19. Institucionalne jedinice uključene u izravno osiguranje i reosiguranje pretežno su osiguravatelji. Osiguranje kao sporednu djelatnost može obavljati druga vrsta poduzeća, ali obično pravni propisi koji uređuju obavljanje djelatnosti osiguranja propisuju vođenje posebnog niza računa koji obuhvaćaju sve aspekte djelatnosti osiguranja te stoga postoji posebna institucionalna jedinica, razvrstana u podsektore osiguravajućih društava (S.128) ili mirovinskih fondova (S.129). Država može obavljati druge djelatnosti osiguranja, ali je isto tako vjerojatno da postoji posebna jedinica. Uzimajući u obzir da mogu biti uključeni i drugi sektori, u nastavku se pretpostavlja da sve osiguranje obavljaju rezidentni ili nerezidentni osiguravatelji.
16.20. Jedinice koje se prvenstveno bave djelatnostima koje su blisko povezane s osiguranjem, ali koje same ne preuzimaju rizik, su jedinice koje obavljaju pomoćne djelatnosti osiguranja. Takve su jedinice razvrstane u podsektor pomoćnih financijskih djelatnosti (S.126) i uključuju, na primjer, sljedeće:
(a)brokere osiguranja;
(b)privatne neprofitne institucije koje služe osiguravajućim poduzećima i mirovinskim fondovima;
(c)jedinice čija je glavna djelatnost da rade kao nadzorna tijela osiguravajućih poduzeća i mirovinskih fondova, kao i tržišta osiguranja.
OUTPUT IZRAVNOG OSIGURANJA
16.21. Osiguravajuće društvo prihvaća premiju od klijenta i drži ju do podnošenja odštetnog zahtjeva ili isteka razdoblja osiguranja. U međuvremenu, osiguravajuće društvo ulaže premiju, a vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava vlasnički dohodak predstavlja dodatni izvoz financijskih sredstava za podmirivanje bilo kakvih dospjelih potraživanja. Osiguravajuće društvo određuje razinu premija tako da, nakon što se svoti premija pribroji vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava vlasnički dohodak koji je zarađen na njima i oduzme očekivano potraživanje, ostane marža koju osiguravajuće društvo može zadržati; ta marža predstavlja output osiguravajućeg društva. Output industrije osiguranja mjeri se tako da odražava politike osiguravatelja u vezi s određivanjem polica. U tu svrhu, potrebno je definirati četiri odvojene stavke. To su:
(a)zarađene premije
(b)dodaci na premiju;
(c)nastale štete ili dospjele naknade;
(d)tehničke pričuve osiguranja.
Te se stavke obrađuju po redu, a zatim slijedi mjerenje outputa za izravno neživotno osiguranje, izravno životno osiguranje i reosiguranje.
Zarađene premije
16.22. Definicija: zarađene premije su udio policiranih premija koje su zarađene tijekom računovodstvenog razdoblja. Policirane premije obuhvaćaju razdoblje za koje je bila ugovorena polica osiguranja. Razlika između policiranih premija i zarađenih premija su iznosi koji se izdvajaju i uključuju u pričuve za prijenosne premije. Takvi se iznosi tretiraju kao aktiva ugovaratelja osiguranja. Koncept zarađene premije u računovodstvu osiguranja u skladu je s načelom bilježenja nastanka poslovnog događaja u nacionalnim računima.
16.23. Premija osiguranja je ili redovita premija koja se plaća mjesečno ili godišnje, ili jednokratna premija koja je obično plaća na početku razdoblja osiguranja. Jednokratne premije su uobičajene za osiguranje rizika povezanih s velikim događajima, poput izgradnje velikih zgrada ili opreme te s cestovnim, željezničkim, pomorskim ili zračnim prijevozom roba.
16.24. Premije zarađene u predmetnoj godini imaju sljedeći oblik:
policirane premije
| uvećano za | pričuve za nezarađene premije na početku računovodstvene godine |
| umanjeno za | pričuve za nezarađene premije na kraju računovodstvene godine. |
Ili predstavljeno drukčije, imaju sljedeći oblik:
policirane premije
| umanjeno za | promjenu (minus povećanje ili plus smanjenje) pričuva za nezarađene premije. |
16.25. Pričuve za nezarađene premije i druge pričuve uključene su u tehničke pričuve neživotnog osiguranja (AF.61) i tehničke pričuve životnog osiguranja (AF.62). Tehničke pričuve osiguranja opisane su u stavcima 16.43. do 16.45.
16.26. Ugovaratelji osiguranja često moraju platiti namjenski porez na plaćanje premije osiguranja. Premije životnog osiguranja u mnogim su zemljama isključene iz tog poreza na osiguranje. Budući da osiguravatelji moraju taj porez prenijeti na državu, odgovarajući iznosi se ne bilježe u godišnjim financijskim izvještajima osiguravatelja. U bilancu stanja osiguravatelja može se pod trgovački kredit knjižiti samo relativno mali iznos – preostali iznos za predmetnu godinu koji još treba prenijeti na državu. Plaćanja poreza kao takva se ne bilježe u računima osiguravatelja. Takav porez se u nacionalnim računima tretira kao porez na proizvode. Pretpostavlja se da ugovaratelji osiguranja takve iznose uplaćuju izravno na račune poreznih vlasti.
Dodaci na premiju
16.27. Definicija: dodaci na premiju su dohodak koji osiguravatelji zarade od ulaganja tehničkih pričuva osiguranja i predstavlja obveze prema ugovarateljima osiguranja.
16.28. Posebno za životno osiguranje, ali u manjoj mjeri i za neživotno osiguranje, ukupan iznos dospjelih naknada ili nastalih potraživanja u određenom razdoblju često premašuje zarađene premije. Premije se obično plaćaju redovito, često na početku razdoblja osiguranja, dok štete nastaju kasnije, a u slučaju životnog osiguranja naknade dospijevaju mnogo godina kasnije. U vremenu koje protekne od plaćanja premije i isplate štete, predmetna svota stoji na raspolaganju osiguravatelju za ulaganje ili zaradu dohotka. Takvi se iznosi zovu tehničke pričuve osiguranja. Dohodak koji je zarađen na pričuvama omogućuje osiguravateljima da naplaćuju niže premije nego što bi u protivnom bio slučaj. Prilikom mjerenja pružene usluge uzima se u obzir veličina dohotka kao i relativna veličina premija i šteta.
16.29. Iako se u slučaju neživotnog osiguranja premija može platiti na početku razdoblja pokrića, premije se zarađuju tek kontinuirano kako razdoblje odmiče. U bilo kojem trenutku prije kraja pokrića osiguravatelj ima iznos koji duguje ugovaratelju osiguranja u vezi s uslugama i mogućim štetama koje treba isplatiti u budućnosti. To je oblik kredita koji ugovaratelj osiguranja daje osiguravatelju, opisan kao nezarađene premije. Slično, iako osiguratelj mora isplatiti štetu kada nastupi izvanredna okolnost određena u polici, ona se ne može isplatiti tek nakon određenog vremena, često zbog pregovora o dospjelim iznosima. To je još jedan oblik kredita, opisan kao pričuve za štete.
16.30. Slične pričuve postoje za životno osiguranje, ali kod njih postoje još dva elementa pričuva osiguranja, a to su aktuarske pričuve za životno osiguranje i pričuve za osiguranje sa sudjelovanjem u dobiti. One predstavljaju iznose odvojene za isplate naknada u budućnosti. Pričuve se u načelu ulažu u financijsku aktivu, a dohodak je u obliku dohotka od ulaganja. Mogu se koristiti za financiranje gospodarske djelatnosti poput nekretnina, stvaranje neto viška od poslovanja ili u posebnom poduzeću ili kao sporedna djelatnost.
16.31. Sav vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava vlasnički dohodak koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja je u računu primarne distribucije dohotka prikazan kao iznos koji se isplaćuje ugovarateljima osiguranja. U slučaju neživotnog osiguranja, isti se iznos potom vraća osiguravatelju kao dodatak na premiju u računu sekundarne distribucije dohotka. U slučaju životnog osiguranja, premije i dodaci na premije prikazuju se u financijskom računu.
Prilagođene nastale štete ili dospjele naknade
16.32. Definicija: nastale štete ili dospjele naknade su financijske obveze osiguravatelja prema korisniku u vezi s rizicima koje događaj ostvari u predmetnom razdoblju kako je utvrđeno u polici.
16.33. Koncept šteta nastalih s naslova neživotnog osiguranja i dospjelih naknada s naslova životnog osiguranja u skladu je s obračunskim načelom mjerenja u nacionalnim računima.
Prilagođene štete nastale s naslova neživotnog osiguranja
16.34. Štete se mogu podijeliti na isplaćene štete i nastale štete. Nastale štete odnose se na iznose koji dospijevaju s naslova osiguranih rizika koji se ostvare u predmetnoj godini. Nije važno je li ugovaratelj police prijavio odgovarajući događaj. Dio šteta isplatit će se sljedeće godine ili kasnije. S druge strane, štete koje su posljedica događaja koji su nastali u prošlim godinama isplaćuju se u tekućoj godini. Neisplaćeni dio nastalih šteta dodaje se u pričuvu za štete.
16.35. Štete s naslova neživotnog osiguranja u kalendarskoj godini imaju sljedeći oblik:
isplaćene štete
| umanjeno za | pričuvu za štete na početku računovodstvene godine |
| uvećano za | pričuvu za štete na kraju računovodstvene godine. |
Ili predstavljeno drukčije, imaju sljedeći oblik:
isplaćene štete
| uvećano za | promjenu (plus povećanje ili minus smanjenje) pričuva za štete. |
16.36. Svi troškovi u vezi sa štetama koje je preuzeo osiguravatelj, bilo vanjski ili unutarnji, nisu uključeni u nastale štete. Takvi troškovi mogu se sastojati od: troškova stjecanja, upravljanja policom, upravljanja ulaganjem i obrade šteta. Neke troškove možda nije moguće posebno utvrditi u podacima iz računovodstvenog izvora. Vanjski troškovi uključuju izdatke za radove koje je osiguravatelj naručio kod druge jedinice pa su zato u računima bilježeni kao intermedijarna potrošnja. Unutarnji troškovi uključuju izdatke za radove koje su obavili vlastiti zaposlenici osiguravatelja pa su zato u računima bilježeni kao troškovi rada.
16.37. U slučaju katastrofa, nastale štete ne utječu na vrijednost šteta. Štete zbog katastrofa bilježe se kao kapitalni transfer od osiguravatelja ugovaratelju osiguranja. Prednost takvog bilježenja je da se raspoloživi dohodak ugovaratelja osiguranja ne povećava neočekivano, što bi bio slučaj da se štete bilježe drukčije (vidjeti stavke 16.92. i 16.93.).
16.38. Promjenljivost šteta ne utječe izravno niti na obujam niti na cijenu usluga osiguranja. Osiguravatelji određuju razinu premija na temelju vlastite procjene vjerojatnosti nastanka šteta. Zbog toga formula koja se koristi za izračun outputa koristi prilagođene nastale štete, odnosno procjenu koja je ispravljena za promjenljivost šteta.
16.39. Procjena prilagođenih nastalih šteta može se dobiti statistički, pristupom očekivanja koji se temelji na prethodnom iskustvu u vezi s razinom šteta. Međutim, prilikom razmatranja povijesti plaćenih šteta, mora se uzeti u obzir udio takvih šteta koji se podmiruju prema uvjetima police reosiguranja izravnog osiguravatelja. Na primjer, kada izravni osiguravatelj ima reosiguranje viška štete, znano kao neproporcionalno reosiguranje, određuje razinu premija na razinu premija koje pokrivaju štete do najveće štete pokrivene njegovom policom reosiguranja uvećano za premiju reosiguranja koju mora platiti. Na temelju police proporcionalnog reosiguranja, određuje svoje premije za pokriće udjela šteta koje treba isplatiti uvećano za premiju reosiguranja.
16.40. Drugi način prilagodbe šteta nastalih zbog promjenljivost je korištenje računovodstvenih podataka o promjeni vlastitih financijskih sredstava i drugih tehničkih pričuva. Pričuve za izravnanje su iznosi koje osiguravatelji odvajaju u skladu sa zakonskim ili upravnim zahtjevima za pokriće neredovitih ili nepredvidivih velikih šteta u budućnosti. Takvi se iznosi uključuju u tehničke pričuve neživotnog osiguranja (AF.61).
Dospjele naknade s naslova životnog osiguranja
16.41. Dospjele naknade s naslova životnog osiguranja su iznosi koji se isplaćuju po polici u predmetnom obračunskom razdoblju. Kod životnog osiguranja nisu potrebne prilagodbe u slučaju neočekivanih promjenljivosti.
16.42. Svi troškovi u vezi s naknadama ne uključuju se u dospjele naknade, već se bilježe kao indermedijarna potrošnja i troškovi rada.
Tehničke pričuve osiguranja
16.43. Definicija: tehničke pričuve osiguranja su iznosi koje je osiguravatelj odvojio. Pričuve predstavljaju aktivu za ugovaratelje osiguranja, a pasivu za osiguravatelje. Tehničke se pričuve dijele na neživotno i životno osiguranje te anuitete.
16.44. U skladu s Direktivom Vijeća 91/674/EEZ ( 16 ), postoji sedam vrsta tehničkih pričuva. U svakom slučaju u bilanci stanja se prikazuju iznos bruto reosiguranja, iznos ustupljen reosiguravateljima i neto iznos. Sedam kategorija su:
(a)pričuva za nezarađene premije — razlika između policiranih premija i zarađenih premija. Ta pričuva može, ovisno o nacionalnom zakonodavstvu, uključivati posebni element koji se odnosi na rizike koji nisu istekli;
(b)pričuve za životno osiguranje — takve pričuve odražavaju sadašnju vrijednost očekivanih budućih naknada (uključujući, bez ograničavanja, prijavljene bonuse) umanjeno za vrijednost budućih premija. Nadzorna tijela mogu odrediti gornju granicu eskontne stope koja se koristi u izračunu sadašnje vrijednosti;
(c)pričuve za štete — razlika između nastalih i plaćenih šteta. Jednaka je ukupnom procijenjenom krajnjem trošku poduzetnika za osiguranje za namiru svih šteta koji proizlaze iz prijavljenih ili neprijavljenih događaja koji su nastali do kraja financijske godine, umanjeno za iznose koji su već plaćeni u vezi s takvim štetama.
(d)pričuve za bonuse i popuste (osim ako nisu prikazane u kategoriji iz točke (b)) — obuhvaćaju iznose namijenjene ugovarateljima osiguranja ili ugovornim korisnicima u obliku bonusa i popusta, u mjeri u kojoj takvi iznosi već nisu bilježeni u korist ugovaratelja osiguranja ili ugovornih korisnika;
(e)pričuva za izravnanje obuhvaća iznose odvojene u skladu sa zakonskim ili upravnim zahtjevima za izravnanje oscilacija kvota štete u budućim godinama ili za pokriće posebnih rizika. Državna tijela mogu ne dozvoliti tu pričuvu;
(f)druge tehničke pričuve obuhvaćaju, između ostalog, pričuvu za rizike koji nisu istekli, ako nisu uključene u kategoriju iz točke (a). Ta stavka može također uključivati pričuve za starost koje uzimaju u obzir učinak starenja na iznos šteta, npr. u slučaju zdravstvenog osiguranja;
(g)tehničke pričuve za police životnog osiguranja kod kojih rizik ulaganja snose ugovaratelji osiguranja. Ta stavka obuhvaća tehničke pričuve uspostavljene za pokriće obveza prema ugovarateljima osiguranja u kontekstu polica životnog osiguranja kod kojih se vrijednost povrata određuje upućivanjem na ulaganja za koja rizik snosi ugovaratelj osiguranja, ili upućivanjem na indeks, kao što je slučaj s indeksiranim životnim osiguranjem. Ta stavka također obuhvaća tehničke pričuve u vezi s osiguranjem zemljišta
16.45. Prilikom promjena tehničkih pričuva osiguranja (F.61 i F.62) koje se koriste u izračunima outputa, ostvareni i neostvareni vlasnički dobici i gubici nisu uključeni.
Definiranje outputa osiguranja
16.46. Osiguravatelji svojim klijentima pružaju uslugu osiguranja, ali svoje usluge ne naplaćuju izričito.
16.47. Osiguravatelj naplaćuje premije i plaća štete ili naknade kada se dogodi osigurani slučaj. Štete ili naknade naknađuju korisniku financijske posljedice osiguranog događaja.
16.48. Tehničke pričuve osiguranja su financijska sredstva koja osiguravatelji koriste za ulaganja i zarađivanje dohotka. Takva financijska sredstva i odgovarajući vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava (dodaci na premiju) su obveze prema korisnicima.
16.49. Ovaj odjeljak opisuje informacije koje su potrebne za izračun outputa usluga izravnog osiguranja i reosiguranja.
Neživotno osiguranje
16.50. Output osiguravatelja je usluga koju pruža korisnicima.
16.51. Ako se primjenjuje pristup očekivanja, formula za izračun outputa je sljedeća:
zarađene premije
| uvećano za | dodatke na premiju |
| umanjeno za | prilagođene nastale štete |
pri čemu se prilagođene nastale štete ispravljene zbog kolebanja šteta korištenjem povijesnih podataka ili računovodstvenih podataka o promjenama pričuve za izravnanja i vlastitih financijskih sredstava. Dodaci na premije manje su kolebljivi od šteta, stoga nisu potrebne nikakve prilagodbe zbog kolebanja. Prilikom procjenjivanja prilagođenih šteta, informacije se raščlanjuju po proizvodima, na primjer osiguranje cestovnih vozila, osiguranje zgrada itd.
Ako potrebni računovodstveni podaci nisu raspoloživi, a povijesni statistički podaci nisu dostatni za primjerenu prosječnu procjenu outputa, output neživotnog osiguranja može se procijeniti kao suma troškova (uključujući intermedijarne troškove, troškove rada i kapitala) uvećano za dodatak za „uobičajenu dobit”.
Životno osiguranje
16.52. Output izravnog životnog osiguranja izračunava se posebno kao:
zarađene premije
| uvećano za | dodatke na premiju |
| umanjeno za | dospjele naknade |
| umanjeno za | povećanja (uvećano za smanjenja) tehničkih pričuva i osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti. |
16.53. Ako nisu raspoloživi odgovarajući podaci za izračun životnog osiguranja prema toj formuli, treba koristiti pristup koji se temelji na sumi troškova, slično pristupu opisanom za neživotno osiguranje. Kao i u slučaju neživotnog osiguranja, uključuje se dodatak za uobičajenu dobit.
16.54. Vlasnički dobici i gubici ne smiju se uključiti u izračun outputa.
Reosiguranje
16.55. Formula za izračun outputa reosiguranja analogna je onoj za izravno osiguranje. Međutim, budući da je prvenstveni motiv reosiguranja ograničavanje izloženosti izravnog osiguravatelja riziku, reosiguravatelj se u uobičajenom tijeku poslovanja bavi iznimno velikim štetama. Zbog tog razloga, i zato jer je tržište reosiguranja koncentrirano na nekoliko velikih poduzeća diljem svijeta, manje je vjerojatno da će se reosiguratelj suočiti s neočekivano velikom štetom nego je to slučaj s izravnim osiguravateljem, posebno u slučaju reosiguranja viška šteta.
16.56. Output reosiguranja mjeri se na isti način kao i output izravnog neživotnog osiguranja. Međutim, neka su plaćanja specifična za reosiguranje. Takva plaćanja su provizije izravnom osiguravatelju na temelju proporcionalnog reosiguranja i podjele dobiti u reosiguranju viška šteta. Nakon što se navedeno uzme u obzir, output reosiguranja računa se kao:
zarađene premije umanjeno za provizije koje treba platiti
| uvećano za | dodatke na premiju |
| umanjeno za | prilagođene nastale štete i podjela dobiti. |
TRANSAKCIJE POVEZANE S NEŽIVOTNIM OSIGURANJEM
16.57. Ovaj odjeljak opisuje niz stavaka u kojima se bilježe utjecaji police neživotnog osiguranja. Police mogu sklapati poduzeća, kućanstva kao pojedinci i jedinice u inozemstvu. Međutim, kada policu sklopi član kućanstva ta polica se smatra socijalnim osiguranjem, potrebne stavke su one opisane u poglavlju 17.
Raspodjela outputa osiguranja među korisnicima
16.58. Output neživotnih osiguravatelja opisan je u stavku 16.51. Vrijednost outputa osiguravatelja knjiži se kao uporaba kako slijedi:
(a)intermedijarna potrošnja poduzeća, uključujući sljedeće sektore: nefinancijska društva (S.11), financijska društva (S.12), opća država (S.13), kućanstva kao poslodavci (S.141) i radnici za vlastiti račun (S.142) ili neprofitne ustanove koje služe kućanstvima (S.15);
(b)izdaci za finalnu potrošnju kućanstava kao pojedinaca (S.143 i S.144); ili
(c)izvoz nerezidentnim ugovarateljima osiguranja (S.2).
16.59. Vrijednost outputa alocira se na korisnike prema vrsti osiguranja.
16.60. Također, vrijednost outputa alocira se ugovarateljima osiguranja kao uporaba razmjerno njihovim stvarnim premijama koje treba platiti.
16.61. Alokacija outputa na intermedijarnu potrošnju raščlanjuje se prema djelatnosti.
Usluge osiguranja pružene prema sektoru inozemstva te iz sektora inozemstva
16.62. Rezidentni osiguravatelji mogu pružati osigurateljno pokriće kućanstvima i poduzećima u inozemstvu, a rezidentna kućanstva i poduzeća mogu kupovati pokriće od osiguravatelja u inozemstvu. Vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava koje rezidentni osiguravatelji pripisuju ugovarateljima osiguranja uključuje dodjelu ugovarateljima osiguranja u inozemstvu. Takvi nerezidentni ugovaratelji osiguranja potom također plaćaju dodatke na premiju rezidentnom osiguravatelju.
16.63. Slično se također primjenjuje na rezidentna poduzeća i kućanstva koja sklapaju police s nerezidentnim osiguravateljima. Rezidentni ugovaratelji osiguranja primaju vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava iz inozemstva i plaćaju premije i dodatke u inozemstvo. Procjena veličine tih tokova je teška, posebno ako ne postoji rezidentni osiguravatelj za usporedbu. U procjeni za nacionalno gospodarstvo mogu se koristiti podaci o protustavkama. Razina transakcija rezidenata mora biti poznata, a za procjenu potraživanja s naslova dohotka od ulaganja i obveza s naslova dodataka na premiju može se upotrijebiti omjer između dodataka na premiju i stvarnih premija u gospodarstvu koje pruža usluge.
Bilježenja
16.64. U vezi s neživotnim osiguranjem koje nije dio socijalnog osiguranja bilježi se ukupno šest parova transakcija; dva para koja se odnose na mjerenje proizvodnje i potrošnje usluge osiguranja, tri para koja se odnose na raspodjelu i jedan na financijski račun. U izvanrednim okolnostima, može se bilježiti sedma transakcija koja se odnosi na raspodjelu i može se bilježiti u kapitalnom računu. Vrijednost outputa djelatnosti, vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava koji treba pripisati ugovarateljima osiguranja i vrijednost naknade za usluge računaju se posebno za neživotno osiguranje na način opisan u nastavku.
16.65. Transakcije proizvodnje i potrošnje su kako slijedi:
(a)budući da sve takve djelatnosti rezidentnih institucionalnih jedinica obavljaju osiguravatelji, output (P.1) se knjiži na računu proizvodnje osiguravatelja;
(b)usluge može trošiti bilo koji sektor gospodarstva ili inozemstvo; vrijednost usluge plaća se osiguravateljima. Plaćanja poduzeća su intermedijarna potrošnja (P.2) bilježena na njihovom računu proizvodnje. Osiguranje koje plaćaju kućanstva kao pojedinci su izdaci za finalnu potrošnju (P.3) bilježeni u računu uporabe dohotka. Plaćanja sektora inozemstva bilježe se kao izvoz usluga (P.62) u vanjskom računu roba i usluga.
16.66. Transakcije raspodjele su vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava pripisan ugovarateljima osiguranja u vezi s neživotnim osiguranjem, neto premije neživotnog osiguranja i odštetni zahtjevi:
(a)vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava tehničkih pričuva neživotnog osiguranja pripisuje se ugovarateljima osiguranja (D.441). Stoga ga osiguravatelji bilježe kao obvezu, a svi sektori i inozemstvo kao potraživanje. Vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava dijeli se među ugovarateljima osiguranja razmjerno njihovim tehničkim pričuvama neživotnog osiguranja, ili razmjerno stvarnoj policiranoj premiji (obveza). Obveze i potraživanja bilježe se na računu primarne raspodjele dohotka;
(b)neto premije izravnog neživotnog osiguranja (D.711) su iznosi premija i dohotka od ulaganja koji se koriste za financiranje izdataka osiguravatelja. Takve se premije računaju kao zarađene premije uvećano za dodatke na premiju umanjeno za vrijednost outputa osiguravatelja. Te neto premije svi sektori gospodarstva ili inozemstva bilježe kao obvezu, a osiguravatelji kao potraživanje. Raspodjela neto premija među sektorima obavlja se prema raspodjeli outputa;
(c)štete s naslova izravnog neživotnog osiguranja (D.721) su iznosi koje osiguravatelj mora platiti ugovaratelju osiguranja kada nastupi događaj. Štete svi sektori gospodarstva ili inozemstva bilježe kao potraživanje, a osiguravatelji kao obvezu. Neto premije i štete bilježe se u računu sekundarne raspodjele dohotka. Neke štete se pojavljuju zbog štete ili povreda koje ugovaratelj osiguranja uzrokuje imovini ili osobama trećih strana. U takvim slučajevima, valjane štete se bilježe kao da ih izravno plaćaju osiguravatelji oštećenoj stranci, a ne neizravno preko ugovaratelja osiguranja;
(d)štete koje proizlaze iz gubitaka zbog katastrofe su ostali kapitalni transferi (D.99), a ne tekući transferi, i bilježe se u kapitalnom računu kao obveza osiguravatelja prema ugovarateljima osiguranja;
(e)financijske bilance stanja bilježe tehničke pričuve neživotnog osiguranja (AF.61). Takve se pričuve bilježe kao pasiva osiguravatelja i aktiva svih sektora i inozemstva. Pričuve se sastoje od pretplata premija i plaćenih šteta. Raščlanjivanje ove kategorije nije potrebno, iako su za izračun zarađenih premija i nastalih šteta potrebne obje sastavnice.
16.67. Primjer računovodstvenog bilježenja za takve tokove prikazan je u tablici 16.1.
Tablica 16.1.
Neživotno osiguranje
| Uporabe | Izvori | ||||||||||||||||||
|
|
|
|
S.1 | S.15 | S.14 | S.13 | S.12 | S.11. |
|
|
S.11 | S.12 | S.13 | S.14 | S.15 | S.1 |
|
|
|
|
|
Odgovarajuće stavke |
|
Odgovarajuće stavke |
|
|||||||||||||||
| Ukupno | Račun robe i usluga | Račun sektora inozemstva | Ukupno gospodarstvo | NPUSK-ovi | Kućanstva | Opća država | Financijska društva | Nefinancijska društva |
|
Transakcije i uravnotežujuće pozicije | Nefinancijska društva | Financijska društva | Opća država | Kućanstva | NPUSK-ovi | Ukupno gospodarstvo | Inozemstvo | Račun robe i usluga | Ukupno |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Inozemni račun |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 0 |
|
0 |
|
|
|
|
|
|
P.62 | Izvoz usluga |
|
|
|
|
|
|
|
0 | 0 |
| 0 | 0 |
|
|
|
|
|
|
|
P.72 | Uvoz usluga |
|
|
|
|
|
|
0 |
|
0 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Račun proizvodnje |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 6 | 6 |
|
|
|
|
|
|
|
P.1 | Output |
|
6 |
|
|
|
6 |
|
|
6 |
| 4 |
|
0 | 4 | 0 | 3 | 0 | 0 | 1 | P.2 | Intermedijarna potrošnja |
|
|
|
|
|
|
|
4 | 4 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Račun raspodjele primarnog dohotka |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 6 |
|
|
6 |
|
|
|
6 |
|
D.441 | Vlasnički dohodak koji se može pripisati ugovarateljima osiguranja | 5 | 0 | 0 | 1 | 0 | 6 | 0 |
|
6 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Račun sekundarne raspodjele dohotka |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 44 |
|
1 | 43 | 0 | 31 | 4 | 0 | 8 | D.711 | Neto premije neživotnog osiguranja |
|
44 |
|
|
|
44 |
|
|
44 |
| 45 |
|
0 | 45 |
|
|
|
45 |
|
D.721 | Odštetni zahtjevi s naslova neživotnog osiguranja | 6 | 0 | 1 | 35 | 0 | 42 | 3 |
|
45 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Račun uporabe raspoloživog dohotka |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 2 |
|
|
2 |
|
2 |
|
|
|
P.3 | Izdaci za krajnju potrošnju |
|
|
|
|
|
|
|
2 | 2 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Financijska bilanca (početna) |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 74 |
|
0 | 74 |
|
40 | 0 | 9 | 25 | AF.61 | Tehničke pričuve neživotnog osiguranja |
|
74 |
|
|
|
74 |
|
|
74 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Financijska bilanca (završna) |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 81 |
|
0 | 81 | 0 | 44 | 0 | 11 | 25 | AF.61 | Tehničke pričuve neživotnog osiguranja |
|
81 |
|
|
|
81 |
|
|
81 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Financijske transakcije |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 7 |
|
0 | 7 | 0 | 4 | 0 | 2 | 1 | F.61 | Tehničke pričuve neživotnog osiguranja |
|
7 |
|
|
|
7 |
|
|
7 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Račun revalorizacije |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| 0 |
|
0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 | AF.61 | Tehničke pričuve neživotnog osiguranja |
|
0 |
|
|
|
0 |
|
|
0 |
TRANSAKCIJE ŽIVOTNOG OSIGURANJA
16.68. Ovaj odjeljak opisuje kako se bilježenje životnog osiguranja razlikuju od bilježenja neživotnog osiguranja. U slučaju police životnog osiguranja naknade iz police obrađuju se kao promjene bogatstva bilježene u financijskom računu. Ako se polica smatra socijalnim osiguranjem, naknade u obliku mirovina bilježe se kao dohodak u računu sekundarne raspodjele dohotka. Razlog za različitu obradu je taj da se police koje nisu socijalno osiguranje sklapaju isključivo na inicijativu ugovaratelja osiguranja. Police koje se smatraju socijalnim osiguranjem odražavaju intervenciju treće stranke, obično države ili poslodavca, koja ugovaratelja osiguranja potiče ili obvezuje da se pobrine za dohodak nakon umirovljenja. Socijalno osiguranje je opisano u poglavlju 17.
16.69. Ugovaratelj police životnog osiguranja je pojedinac razvrstan u sektor kućanstava (S.143 ili S.144). Ako trgovačko društvo sklopi policu osiguranja za život zaposlenika, radi se o osiguranju za slučaj smrti, a ne životnom osiguranju. Transakcije životnog osiguranja odvijaju se između osiguravatelja (koji su razvrstani u podsektor osiguravajućih društava – S.128) i rezidentnih kućanstava kao pojedinaca (S.143 i S.144), osim ako se ne izvoze nerezidentnim kućanstvima (koji su razvrstani u sektor inozemstva – S.2). Vrijednost outputa životnog osiguranja usklađena je s vrijednošću izdataka kućanstava za finalnu potrošnju i izvozom usluga, pri čemu se primjenjuje isti pristup kao i u slučaju neživotnog osiguranja. Dohodak od osiguranja koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja obrađuje se kao dodaci na premije. Međutim, u slučaju životnog osiguranja premije i štete ne prikazuju se odvojeno te se ne obrađuju kao tekući transferi. Umjesto toga, oni su dio neto transakcija bilježenih u financijskom računu, pri čemu uključenu financijsku imovinu čine životno osiguranje i rente.
16.70. U računima se bilježe četiri para transakcija; dva se para odnose na proizvodnju i potrošnju usluga osiguranja, jedan par prikazuje pripisivanje dohotka od ulaganja ugovarateljima osiguranja, a jedan par prikazuje promjenu životnog osiguranja i anuiteta:
(a)output (P.1) životnog osiguranja bilježi se na račun proizvodnje osiguravatelja;
(b)vrijednost potrošenih usluga bilježi se kao izdaci kućanstava za finalnu potrošnju (P.3) u račun uporabe raspoloživog dohotka ili kao obveza inozemstva, koja se tretira kao izvoz usluga (P.62) nerezidentnim kućanstvima. Plaćanja kućanstava nerezidentnim osiguravateljima su uvoz usluga (P.72);
(c)vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava zarađen od ulaganja tehničkih pričuva životnog osiguranja pripisan vlasnicima polica osiguranja (D.441) knjiži se na račun primarne raspodjele dohotka. Bonusi prijavljeni u vezi s policama životnog osiguranja obrađuju se kao razdijeljeni među ugovarateljima osiguranja, čak i ako premašuju vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava koji je zaradila institucija koja prijavljuje bonus. Vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava osiguravatelji bilježe kao obvezu, a rezidentna kućanstva ili nerezidentna kućanstva u inozemstvu kao potraživanje. Vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava dijeli se među ugovarateljima osiguranja razmjerno njihovim tehničkim pričuvama životnog osiguranja, ili, ako te informacije nisu raspoložive, razmjerno policiranoj premiji;
(d)financijska bilanca stanja sadrži stavke za tehničke pričuve životnog osiguranja i rente (AF.62). Takve se pričuve bilježe kao pasiva osiguravatelja i aktiva kućanstava i inozemstva. Ti iznosi odražavaju narav štednje koja je svojstvena za police životnog osiguranja. To uključuje pretplate premija i plaćanje naknada. Raščlanjivanje ove kategorije nije potrebno, iako su za izračun zarađenih premija i dospjelih naknada potrebne obje sastavnice.
16.71. Tehničke pričuve životnog osiguranja i rente odražavaju police koje na određeni dan daju jednokratni iznos. Jednokratni iznos može se iskoristiti za kupnju rente koja sama pretvara jednokratni iznos u stalna plaćanja. Uvjetovana prava pojedinačnih ugovaratelja osiguranja — iznos koji se prima na dan dospijeća ili nakon dospijeća kao jednokratno plaćanje ili renta — ne pribrajaju se vrijednosti obveza osiguravatelja. Razlika se dobiva iz uvjetovanosti i izračuna sadašnje vrijednosti. Iznos koji treba izvijestiti u okviru životnog osiguranja i renti definiran je prema računovodstvenim načelima osiguravatelja.
16.72. Primjer takvih tokova prikazan je u tablici 16.2.
Tablica 16.2. — Životna osiguranja
Uporaba ili aktiva Izvori ili pasiva
Odgovarajuće stavke Odgovarajuće stavke
Ukupno
Račun roba i usluga
Račun sektora inozemstva
Ukupno gospodarstvo
NPUSK
Kućanstva
Opća država
Financijska društva
Nefinancijska društva
Transakcije i izravnavajuće stavke
Nefinancijska društva
Financijska društva
Opća država
Kućanstva
NPUSK
Ukupno gospodarstvo
Račun sektora inozemstva
Račun roba i usluga
Ukupno
Vanjski račun
Izvoz usluga
Uvoz usluga
Račun proizvodnje
Output
Račun primarne raspodjele dohotka
Vlasnički dohodak koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja
Račun uporabe raspoloživog dohotka
Izdaci za finalnu potrošnju
Financijska bilanca stanja (početna)
Tehničke pričuve neživotnog osiguranja
Financijska bilanca stanja (završna)
Tehničke pričuve neživotnog osiguranja
Financijska transakcija
Tehničke pričuve neživotnog osiguranja
Račun revalorizacije
Tehničke pričuve neživotnog osiguranja
TRANSAKCIJE POVEZANE S REOSIGURANJEM
16.73. Računi reosiguravatelja vrlo su slični računima izravnih osiguravatelja. Jedina je razlika da se transakcije izravnog osiguranja s ugovarateljima osiguranja koji sami nisu pružatelji osiguranja zamjenjuju transakcijama osiguranja između reosiguravatelja i izravnih osiguravatelja.
16.74. Transakcije osiguranja bilježe se bez odbitka reosiguranja. Premije se prvo plaćaju izravnom osiguravatelju koji tada može platiti dio premije reosiguravatelju (cesija), koji potom može platiti manji iznos drugom reosiguravatelju i tako dalje (retrocesija). Isto se analogno primjenjuje na štete ili naknade. Bruto obrada u skladu je sa stajalištem izvornog ugovaratelja osiguranja. Ugovaratelj osiguranja obično ne zna da je izravni osiguravatelj bilo kakav iznos ustupio reosiguravatelju i, u slučaju da reosiguratelj ode u stečaj, izravni osiguravatelj ostaje odgovoran za plaćanje punog iznos šteta za ustupljene rizike.
16.75. Output izravnog osiguranja izračunava se bruto od reosiguranja. Drugi način izračuna neto od reosiguranja prikazao bi dio premija ugovaratelja izravnog osiguranja plaćenih izravnom osiguravatelju, a dio reosiguravatelju, ali taj način bilježenja, koji se naziva „neto bilježenje”, nije dopušten.
Donji dijagram 1. prikazuje taj proces.
Dijagram 1. — Tokovi između ugovaratelja osiguranja, izravnih i neizravnih osiguravatelja
Ugovaratelj osiguranja
1.a Bruto premija
2.a Bruto šteta
3.a Bruto vlasnički dohodak
Izravni osiguravatelj
1.b Reosig. premija
2.b Reosig. šteta
3.b Vlasnički dohodak
Vlasnički dohodak
Reosiguravatelj
16.76. Dijagram 1. sažima sljedeće tokove:
1.ugovaratelj osiguranja plaća premiju bez odbitka reosiguranja izravnom osiguravatelju (1.a), a reosiguravateljni dio bruto premije ustupa se reosiguravatelju (1.b);
2.slično se bilježi plaćanje štete, ali u suprotnom smjeru. Štetu plaća reosiguravatelj izravnom osiguravatelju (2.b). Izravni osiguravatelj tom iznosu dodaje vlastitu štetu plaćenu dalje ugovaratelju osiguranja (2.a);
3.izravni osiguravatelj i reosiguravatelj su ulaganjem svojih tehničkih pričuva zaradili dohodak od imovine. Reosiguratelj prenosi dohodak od imovine izravnom osiguravatelju (3.b) koji potom dodaje taj iznos svom zarađenom dohotku od imovine i dalje ga raspodjeljuje ugovaratelju osiguranja (3.a).
16.77. Svi bruto tokovi između ugovaratelja osiguranja i izravnog osiguravatelja uključuju odgovarajuće iznose tokova između izravnog osiguravatelja i reosiguravatelja; zbog toga su te strelice na dijagramu deblje.
16.78. Kao u slučaju izravnog osiguranja, na primjer nakon katastrofalne nesreće, dio šteta s naslova reosiguranja bilježe se kao kapitalni transferi, a ne kao tekući transferi.
16.79. Cijeli output reosiguravatelja je intermedijarna potrošnja izravnog osiguravatelja koji ima policu reosiguranja. Kao što je gore napomenuto, mnogo je polica reosiguranja sklopljeno između osiguravateljima koji su rezidenti različitih gospodarstava. Tako vrijednost outputa u takvim slučajevima predstavlja uvoz osiguravatelja koji sklapa policu reosiguranja te izvoz reosiguravatelja.
16.80. Bilježenje tokova povezanih s reosiguranjem slično je bilježenju za neživotno osiguranje, osim što je ugovaratelj police reosiguranja uvijek još jedan osiguravatelj.
16.81. Transakcije proizvodnje i potrošnje su kako slijedi:
(a)output (P.1) se bilježi na računu proizvodnje reosiguravatelja. Usluge reosiguranja često pružaju nerezidentni reosiguravatelji i u tom se slučaju bilježe kao uvoz usluga (P.72);
(b)uslugu reosiguravatelja mogu trošiti samo izravni osiguravatelj ili neki drugi osiguravatelj. Ako je ugovaratelj osiguranja rezident, uporaba usluge reosiguranja bilježi se kao intermedijarna potrošnja (P.2) jedinice ugovaratelja osiguranja. Ako ugovaratelj osiguranja nije rezident, uporaba se bilježi kao izvoz usluga (P.62).
16.82. Transakcije raspodjele obuhvaćaju vlasnički dohodak pripisan iz mirovinskih prava vlasnički dohodak pripisan ugovarateljima osiguranja u vezi s reosiguranjem, neto premije reosiguranja i štete s naslova reosiguranja:
(a)dohodak od reosiguranja (D.441) koji su reosiguravatelji zaradili ulaganjem tehničkih pričuva reosiguranja plaća se ugovarateljima osiguranja koji mogu biti izravni osiguravatelji ili reosiguravatelji. Reosiguravatelji i izravni osiguravatelji mogu biti rezidenti i nerezidenti;
(b)neto premije neživotnog reosiguranja (D.712) su obveze ugovaratelja osiguranja, a potraživanja reosiguravatelja. Bilo koja jedinica koja mora izvršiti plaćanje ili ga primiti može biti nerezident;
(c)štete s naslova životnog reosiguranja (D.722) obveze su reosiguravatelja i potraživanja ugovaratelja osiguranja, neovisno jesu li rezidenti ili nerezidenti. Neto premije i štete bilježe se u račun sekundarne raspodjele dohotka;
(d)financijska bilanca stanja prikazuje stavke koje odražavaju tehničke pričuve reosiguranja (pod AF.61, „tehničke rezerve neživotnog osiguranja”). Takve pričuve reosiguravatelji bilježe kao pasivu, a ugovaratelji osiguranja kao aktivu. Takvi ugovaratelji osiguranja mogu biti izravni osiguravatelji ili reosiguravatelji.
16.83. provizije koje reosiguravatelji plaćaju osiguravatelju kao ugovaratelju reosiguranja obrađuju se kao smanjenja premija koje treba platiti reosiguravateljima. Podjela dobiti koju reosiguravatelj treba platiti izravnom osiguravatelju knjiži se kao tekući prijenos. Iako se bilježe različito, provizije koje treba platiti i podjela dobiti smanjuju output reosiguravatelja.
16.84. Ako se štete s naslova izravnog osiguranja obrađuju kao kapitalni transfer, a ne tekući transfer, štete s naslova reosiguranja za isti događaj također se obrađuju kao ostali kapitalni transferi (D.99).
TRANSAKCIJE POVEZANE S POMOĆNIM DJELATNOSTIMA OSIGURANJA
16.85. Output pomoćnih usluga osiguranja vrednuje se na temelju zaračunatih naknada ili provizija. U slučaju neprofitnih institucija koje posluju kao poslovna udruženja za osiguravajuća društva i mirovinske fondove, njihov se output vrednuje prema iznosima članarina koje plaćaju članovi udruženja. Taj se output koristi kao intermedijarna potrošnja članova udruženja.
RENTE
16.86. Najjednostavniji primjer police životnog osiguranja je kada ugovaratelj osiguranja osiguravatelju tijekom određenog vremena redovito plaća u zamjenu za jednokratnu isplatu koju će u određenom trenutku u budućnosti primiti kao štetu. Kod najjednostavnijeg oblika rente, primatelj rente, koji je jednak ugovaratelju osiguranja, plaća jednokratni iznos osiguravatelju, a zauzvrat prima niz plaćanja bilo tijekom određenog razdoblja ili do kraja svog života, ili do kraja života primatelja rente i imenovane druge osobe.
16.87. Rente organiziraju osiguravatelji i predstavljaju sredstvo upravljanja rizikom. Primatelj rente izbjegava rizik tako što pristaje u zamjenu za jednokratno plaćanje primati poznati niz plaćanja, poznat apsolutno ili prema formuli, kao što je indeksiranje. Osiguratelj preuzima rizik da će ulaganjem jednokratnog plaćanja zaraditi više nego što će primatelju rente isplatiti u nizu plaćanja. Prilikom određivanja niza plaćanja uzima se u obzir očekivano trajanje života.
16.88. Kada renta počne, dolazi do transfera financijskih sredstava sa kućanstva na osiguravatelja. Međutim, u mnogo slučajeva to može jednostavno biti trenutačna „promjena” jednokratnog iznosa koji treba platiti taj ili drugi osiguravatelj od dospijeća obične police životnog osiguranja u rentu. U takvom slučaju nema potrebe za bilježenjem plaćanja jednokratnog iznosa i stjecanja rente; jednostavno će doći do promjene pričuva životnog osiguranja u pričuve renti u podsektoru osiguravatelja i mirovinskog fonda. Ako se renta kupi neovisno o dospijeću police životnog osiguranja, to se knjiži kao par financijskih transakcija između kućanstva i osiguravatelja. Kućanstvo izvršava plaćanje osiguravatelju, a zauzvrat prima imovinu koja proizlazi iz uvjeta rente. Osiguravatelj prima financijsku imovinu od kućanstva i preuzima obvezu prema kućanstvu.
16.89. Rente prestaju smrću i tada se bilo kakve preostale pričuve za tog primatelja rente prenose na osiguravatelja. Međutim, pod pretpostavkom da je osiguravatelj točno previdio očekivano trajanje života za skupinu primatelja rente kao cjelinu, prosječna financijska sredstva preostala nakon smrti bit će nula. Ako se očekivano trajanje života promijeni, moraju se izvršiti revizije pričuva. Za rente koje se isplaćuju, produljenje očekivanog trajanja života smanjit će iznos koji je raspoloživ osiguravatelju kao naknada za uslugu, zbog čega ona može biti negativna. U takvom slučaju, osiguravatelj će morati povući vlastita financijska sredstva i nadati se da će ih u budućnosti nadoknaditi višim naknadama za uslugu za nove rente.
KNJIŽENJE BILJEŽENJE ŠTETA S NASLOVA NEŽIVOTNOG OSIGURANJA
Obrada prilagođenih šteta
16.90. Nastale štete u načelu se bilježe kada nastupi povezani događaj. To se načelo primjenjuje čak i ako se, u slučaju spornih šteta, namira može dogoditi godinama poslije predmetnog događaja. Iznimka su slučajevi kada se mogućnost za podnošenje odštetnog zahtjeva prizna tek dugo nakon što se događaj dogodio. Na primjer, ako je važan niz šteta priznat tek nakon što je izloženost azbestu utvrđeno kao uzrok teške bolesti te je ocijenjeno kao temelj za odštetne zahtjeve iz police osiguranja valjane u trenutku izloženosti. U takvim se slučajevima šteta bilježi u trenutku kada osiguravajuće društvo prihvati obvezu. To ne mora biti u isto vrijeme kada se postigne suglasje o veličini štete ili kada se šteta isplati.
16.91. S obzirom da formula za output koristi prilagođene štete, a ne stvarne štete, neto premije i štete bit će u određenom razdoblju jednake samo kada su stvarne štete iste vrijednosti kao i očekivane štete. Međutim, one bi trebale biti približno jednake tijekom godina, isključujući godinu u kojoj je nesreća bilježena.
Obrada katastrofalnih gubitaka
16.92. Štete se bilježe kao tekući transferi koje osiguravatelj plaća ugovaratelju police. Postoji jedan slučaj kada se štete bilježe kao ostali kapitalni transferi (D.99), a ne kao tekući transferi, a to je neposredno nakon velike katastrofe. Kriteriji za takvu obradu učinaka nesreće moraju se odrediti prema okolnostima u državi, a mogu uključivati broj pogođenih ugovaratelja osiguranja i iznos nanesene štete. Objašnjenje za bilježenje šteta kao kapitalnog transfera u ovom slučaju je to da će se mnogo šteta odnositi na uništenje ili veliku štetu imovine kao što su stanovi, zgrade i objekti.
16.93. Nakon katastrofe, ukupna vrijednost šteta koje premašuju premije bilježi se kao kapitalni transferni od osiguranja ugovaratelju osiguranja. Informacije o razini šteta koje treba isplatiti prema policama osiguranja dobivaju se od djelatnosti osiguranja. Ako djelatnost osiguranja ne može dostaviti te informacije, razina šteta povezanih s katastrofom može se procijeniti tako da se uzme razlika između prilagođenih šteta i stvarnih šteta u razdoblju katastrofe.
Bilješke
( 16 ) Direktiva Vijeća 91/674/EEZ od 19. prosinca 1991. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima društava za osiguranje (SL L 374, 31.12.1991., str. 7).
