Prilog A, poglavlje 8. Uredbe (EU) br. 549/2013 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji

Službeni link: 32013R0549 Verzija: 01.09.2025. Na snazi od: 01.09.2025.

Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013

Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013

POGLAVLJE 8.

SLIJED RAČUNA

UVOD

8.01. U ovom su poglavlju izneseni detalji računa i bilanci stanja u slijedu računa nacionalnih računa. Također su navedene interakcije domaćeg gospodarstva s inozemstvom u istom slijedu. Račun roba i usluga također je opisan i odražava računovodstveni identitet predmetne ponude i uporabe roba i usluga. Naposljetku predstavljen je integrirani skup ekonomskih računa pri čemu je svaki sektor prikazan u istom računu s agregiranim oblikom unosa računa.

Slijed računa

8.02. ESA bilježi tokove i stanja u uređenom skupu računa, koji opisuju kružni tok ekonomske aktivnosti od proizvodnje i stvaranja dohotka, preko njegove raspodjele i preraspodjele i uporabe za finalnu potrošnju. Na kraju, ESA bilježi uporabu onoga što je preostalo u obliku štednje za akumulaciju aktive, financijske i nefinancijske.

8.03. Svaki od računa prikazuje izvore i uporabe koji se izravnavaju uvođenjem izravnavajuće stavke, obično na strani uporaba računa. Izravnavajuća stavka se prenosi u sljedeći račun kao prvi unos na strani izvora.

Strukturirano bilježenje transakcija prema logičkoj analizi ekonomskog života daje agregate koji su potrebni za proučavanje institucionalnog sektora ili podsektora, ili ukupnog gospodarstva. Raščlamba računa osmišljena je tako da se prikažu najznačajniji ekonomski podaci, a izravnavajuća stavka svakog računa je ključni element otkrivenih podataka.

8.04. Računi su grupirani u tri kategorije:

(a) 

tekući računi se odnose na proizvodnju i povezano stvaranje dohotka, raspodjelu i preraspodjelu dohotka te njegovu uporabu u obliku finalne potrošnje.

Dohodak koji se ne koristi izravno za finalnu potrošnju prikazuje se u izravnavajućoj stavki štednje, koja se prenosi na račune akumulacije kao prvi unos na strani izvora kapitalnog računa;

(b) 

računi akumulacije analiziraju različite elemente promjena aktive i pasive različitih jedinica i omogućavaju bilježenje promjena neto vrijednosti (razlika između aktive i pasive);

(c) 

bilance stanja prikazuju ukupnu aktivu i pasivu na početku i na kraju računovodstvenog razdoblja, zajedno s njihovom neto vrijednošću. Tokovi za svaku stavku aktive i pasive koja se bilježi u računima akumulacije ponovno se vide u računu promjena bilanca stanja.

8.05. Slijed računa primjenjuje se na institucionalne jedinice, institucionalne sektore i podsektore te ukupnog gospodarstvo.

8.06. Izravnavajuće stavke iskazuju se i u bruto i u neto iznosu. Bruto izraz nastaje kad se od izravnavajućih stavki ne oduzme potrošnja fiksnog kapitala, a neto kad se od izravnavajućih stavki oduzme potrošnja fiksnog kapitala. Izravnavajuće stavke dohotka je važnije iskazati na neto osnovi, jer je potrošnja kapitala obaveza na raspoloživi dohodak koji mora biti ispunjen da bi se zadržalo stanje kapitala gospodarstva.

8.07. Računi se prikazuju na dva načina:

(a) 

u obliku integriranih ekonomskih računa koji pokazuju račune za sve institucionalne sektore, ukupno gospodarstvo i sektor inozemstva u jednoj tablici;

(b) 

u obliku slijeda računa koji pružaju iscrpnije podatke. Tablice koje prikazuju svaki račun dane su u dijelu ovog poglavlja pod naslovom „Slijed računa”.

8.08. Tablica 8.1. daje sinoptički prikaz računa, izravnavajućih stavki i glavnih agregata: šifra za glavne agregate nije prikazana u tablici, ali jednaka je šifri za izravnavajuće stavke, uz dodatak zvjezdice nakon broja. Na primjer, za bilancu primarnog dohotka, šifra je B.5g, a jednakovrijedna šifra glavnog agregata bruto nacionalnog dohotka je B.5g*.

8.09. Izravnavajuće su stavke prikazane u tablici u bruto obliku što je naznačeno uporabom slova „g” u šifri. Za svaku takvu šifru postoji neto oblik, kod kojeg je oduzeta procjena za kapitalnu potrošnju. Na primjer, bruto dodana vrijednost ima oznaku B.1g, a ekvivalent neto oblika (neto dodana vrijednost) kod koje je oduzeta kapitalna potrošnja, ima oznaku B.1n.

▼M2

 

 

Tablica 8.1. –

Sinoptički prikaz računa, uravnotežujućih pozicija i glavnih agregata

▼B

SLIJED RAČUNA

Tekući računi

Račun proizvodnje (I.) 

8.10. Račun proizvodnje (I.) prikazuje transakcije koje se odnose na proces proizvodnje. On se sastavlja za institucionalne sektore i za djelatnosti. Izvori na tom računu uključuju proizvodnju, a uporabe uključuju intermedijarnu potrošnju.

8.11. Račun proizvodnje može se koristiti za dobivanje jedne od najvažnijih izravnavajućih stavki u sustavu – dodane vrijednosti, ili vrijednosti koju stvori jedinica koja je uključena u proizvodnu aktivnost – i važnog agregata: bruto domaćeg proizvoda. Dodana vrijednost je s gospodarskog stajališta značajan agregat i za institucionalne sektore i za djelatnosti.

8.12. Dodana vrijednost (izravnavajuća stavka računa) može se izračunati prije ili nakon odbitka potrošnje fiksnog kapitala, tj. bruto ili neto. S obzirom na to da se proizvodnja vrednuje po bazičnim cijenama, a intermedijarna potrošnja po kupovnim cijenama, dodana vrijednost ne uključuje poreze umanjene za subvencije na proizvode.

8.13. Račun proizvodnje na razini ukupnoga gospodarstva uključuje na strani izvora, osim proizvodnje roba i usluga, poreze umanjene za subvencije na proizvode. Tako se omogućava dobivanje bruto domaćeg proizvoda (po tržišnim cijenama) kao izravnavajuće stavke. Šifra ove ključne agregatne izravnavajuće stavke, dodane vrijednosti na razini cijelog gospodarstva, prilagođene tržišnim cijenama, je B.1*g, što je BDP po tržišnim cijenama. Šifra neto domaćeg proizvoda (NDP) je B.1*n.

8.14. Usluge financijskog posredovanja indirektno mjerene (UFPIM) dodijeljene su korisnicima kao troškovi. Zato dio plaćanja kamata financijskim posrednicima treba ponovno klasificirati kao plaćanja za usluge, i razvrstati kao proizvodnju financijskih posrednika. protuvrijednost je identificirana kao potrošnja korisnika. Na vrijednost BDP-a utječe iznos UFPIM-a dodijeljen finalnoj potrošnji, izvozu i uvozu.

Račun I.: račun proizvodnje

 

 

 

 

Računi raspodjele i uporabe dohotka (II.) 

8.15. Raspodjela i uporaba dohotka analizira se u četiri faze: primarna raspodjela, sekundarna raspodjela, preraspodjela u naturi i uporaba dohotka.

Prva faza se odnosi na stvaranje dohotka koji proizlazi izravno iz procesa proizvodnje i njegovu raspodjelu između proizvodnih čimbenika (rad, kapital) i opće države (putem poreza na proizvodnju i uvoz, i subvencija). Prva faza omogućava utvrđivanje poslovnog viška (ili mješovitog dohotka u slučaju kućanstava) i primarnog dohotka.

Druga faza prati preraspodjelu dohotka putem transfera, osim socijalnih transfera u naturi i kapitalnih transfera. Rezultat je raspoloživi dohodak kao izravnavajuća stavka.

U trećoj se fazi individualne usluge koje društvu pružaju država i NPUSK-ovi tretiraju kao dio finalne potrošnje kućanstva i odgovarajući dohodak imputiran kućanstvima. To se postiže kroz dva računa s prilagođenim stavkama. Uvedeni se račun naziva računom preraspodjele dohotka u naturi koji u izvorima pokazuje imputirani dodatni dohodak za kućanstva, i odgovarajuću uporabu za državu i NPUSK-ove kao imputirani transfer iz tih sektora. To daje izravnavajuću stavku koja se naziva prilagođeni raspoloživi dohodak, jednaku raspoloživom dohotku na razini cjelokupnog gospodarstva, ali različitu za sektore kućanstava, države i NPUSK-ova.

U četvrtoj se fazi raspoloživi dohodak prenosi na sljedeći račun, uporabu računa raspoloživog dohotka, i to pokazuje kako se dohodak troši, pri čemu štednja ostaje izravnavajuća stavka. Kad se individualne usluge prepoznaju kao potrošnja kućanstava kroz račun preraspodjele dohotka u naturi, račun uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka pokazuje kako tu mjeru prilagođenog raspoloživog dohotka troše kućanstva na socijalne transfere u naturi primljene od države i NPUSK-ova, dodajući vrijednost socijalnih transfera u naturi finalnoj potrošnji kućanstva da bi se dobila mjera koja se naziva stvarna finalna potrošnja. Potrošnja države i NPUSK-ova smanjuje se za jednak i suprotan iznos tako da kad se izračuna štednja za sektore države, NPUSK-ova i kućanstava, rezultat prilagodbe bude jednaka izravnavajuća stavka štednje za svaki sektor kao pri uobičajenom postupku.

Računi primarne raspodjele dohotka (II.1.)

Račun stvaranja dohotka (II.1.1.)

Prikaz računa stvaranja dohotka po institucionalnom sektoru dan je u tablici 8.3.

8.16. Račun stvaranja dohotka također je prikazan po djelatnostima u stupcima tablica ponude i uporabe.

8.17. Račun stvaranja dohotka predstavlja transakcije primarnog dohotka sa stajališta sektora izvora, a ne sektora odredišta.

8.18. Prikazuje kako dodana vrijednost pokriva naknade zaposlenicima i ostale poreze (umanjenje za subvencije) na proizvodnju. Izravnavajuća stavka je poslovni višak, koji je višak (ili manjak) od proizvodnih djelatnosti prije nego što se uračunaju kamate, najamnina ili troškovi koje proizvodna jedinica:

(a) 

mora platiti na financijsku aktivu ili na prirodne resurse — koje je pozajmila ili unajmila;

(b) 

mora primiti na financijsku aktivu ili na prirodne resurse čiji je vlasnik.

8.19. U slučaju poduzeća koja nisu osnovana kao trgovačka društva u sektoru kućanstava, izravnavajuća stavka računa stvaranja dohotka implicitno sadrži element koji odgovara naknadi za rad koji obavlja vlasnik ili članovi njegove obitelji. Taj dohodak od samozaposlenosti ima značajke nadnica i plaća te značajke dobiti posla koji je obavio poduzetnik. Taj se dohodak, ne samo nadnice ni plaće, naziva „mješovitim dohotkom”.

8.20. U slučaju proizvodnje usluga smještaja za vlastite potrebe kućanstava kod kojih je stanar vlasnik, izravnavajuća stavka računa stvaranja dohotka je poslovni višak (a ne mješoviti dohodak).

 

 

Tablica 8.3. — Račun II.1.1.: račun stvaranja dohotka

 

 

Tablica 8.3. — Račun II.1.1.: račun stvaranja dohotka (nastavak)

Račun raspodjele primarnog dohotka (II.1.2.)

8.21. Za razliku od računa stvaranja dohotka, račun raspodjele primarnog dohotka tretira rezidentne jedinice i institucionalne sektore kao primatelje, a ne kao proizvođače primarnog dohotka.

8.22. „Primarni dohodak” je dohodak koji rezidentne jedinice primaju po osnovi njihovog izravnog sudjelovanja u proizvodnom procesu te dohodak koji potražuje vlasnik financijske aktive ili prirodnog resursa koji prima u zamjenu za davanje novčanih sredstava ili stavljanje prirodnog resursa na raspolaganje drugoj institucionalnoj jedinici.

8.23. Za sektor kućanstava, naknade zaposlenicima (D.1) kao izvor u računu raspodjele primarnog dohotka nije jednak unosu D.1 kao uporaba u računu stvaranja dohotka. U računu stvaranja dohotka kućanstava, unos uporabe pokazuje koliko se plaća osoblju zaposlenom u sektoru kućanstava. U računu raspodjele primarnog dohotka u sektoru kućanstava, unos na strani izvora pokazuje sve naknade iz zaposlenosti koje je sektor kućanstava zaradio radom u poduzećima, državi itd. Stoga je unos računa alokacije za kućanstva puno veći od unosa u računu stvaranja dohotka u sektoru kućanstava.

8.24. Račun raspodjele primarnog dohotka (II.1.2.) može se izračunati samo za institucionalne sektore i podsektore zbog toga što je, u slučaju djelatnosti, nemoguće raščlaniti određene tokove povezane s financiranjem (pozajmljivanjem i uzajmljivanjem kapitala) i aktivom.

8.25. Račun raspodjele primarnog dohotka raščlanjen je na račun poduzetničkog dohotka (II.1.2.1.) i na račun alokacije ostalog primarnog dohotka (II.1.2.2.).

 

 

Tablica 8.4. — Račun II.1.2.: račun raspodjele primarnog dohotka

 

 

Tablica 8.4. — Račun II.1.2.: račun raspodjele primarnog dohotka (nastavak)

Račun poduzetničkog dohotka (II.1.2.1.)

8.26. Svrha računa poduzetničkog dohotka je odrediti izravnavajuću stavku koja odgovara pojmu tekuće dobiti prije raspodjele i poreza na dohodak, kako se obično koristi u poslovnom računovodstvu.

8.27. U slučaju opće države i neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi), ovaj se račun odnosi samo na njihove tržišne aktivnosti.

8.28. Poduzetnički dohodak odgovara poslovnom višku ili mješovitom dohotku (na strani izvora):

Vlasnički dohodak koji se plaća u obliku dividendi, povlačenja dohotka iz kvazi-društava ili ponovno uložene zarade od izravnog stranog ulaganja ne odbija se od poduzetničkog dohotka.

Račun alokacije ostalog primarnog dohotka (II.1.2.2.)

8.29. Svrha računa alokacije ostalog primarnog dohotka je vratiti ga iz koncepta poduzetničkog dohotka u koncept primarnog dohotka. Stoga on sadrži elemente primarnog dohotka koji nisu uključeni u račun poduzetničkog dohotka:

(a) 

u slučaju društava, podijeljene dividende, povlačenja dohotka iz kvazi-društava i ponovno uložene zarade od izravnog stranog ulaganja (na strani uporaba);

(b) 

u slučaju kućanstava:

(1) 

vlasnički dohodak koji treba platiti, isključujući najamnine i kamate koje treba platiti u vezi s poduzetničkom djelatnošću (na strani uporaba);

(2) 

naknade zaposlenicima (na strani izvora);

(3) 

vlasnički dohodak koji se potražuje, isključujući onaj dohodak koji se potražuje u vezi s djelatnošću poduzeća (na strani izvora);

(c) 

u slučaju opće države:

(1) 

vlasnički dohodak koji treba platiti, isključujući onaj koji treba platiti zbog tržišnih aktivnosti (na strani uporaba);

(2) 

porezi na proizvodnju i uvoz umanjeni za subvencije (na strani izvora);

(3) 

vlasnički dohodak koji se potražuje, isključujući vlasnički dohodak koji se potražuje zbog tržišnih aktivnosti (na strani izvora).

 

 

Tablica 8.5. — Račun II.2.1.: poduzetnički dohodak

 

 

Tablica 8.5. — Račun II.2.1.: poduzetnički dohodak (nastavak)

 

 

Tablica 8.5. — Račun II.1.2.2.: račun raspodjele primarnog dohotka

 

 

Tablica 8.5. — Račun II.1.2.2.: račun raspodjele primarnog dohotka (nastavak)

Račun sekundarne raspodjele dohotka (II.2.)

8.30. Račun sekundarne raspodjele dohotka pokazuje kako se bilanca primarnog dohotka jednog institucionalnog sektora alocira preraspodjelom: tekućih poreza na dohodak, bogatstva itd., socijalnih doprinosa i naknada (isključujući socijalne transfere u naturi) i ostalih tekućih transfera.

8.31. Izravnavajuća stavka ovog računa je raspoloživi dohodak koji odražava tekuće transakcije i predstavlja iznos raspoloživ za finalnu potrošnju ili štednju.

8.32. Socijalni doprinosi bilježe se na strani uporaba u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava i na strani izvora u računu sekundarne raspodjele dohotka institucionalnih sektora koji upravljaju socijalnim osiguranjem. Kada ih uplaćuju poslodavci za svoje zaposlenike, oni se prvo uključuju u kategoriju naknada zaposlenicima, na strani uporaba u računu stvaranja dohotka poslodavca, budući da oni čine dio troškova plaća; također se bilježe kao naknade zaposlenicima na strani izvora računa raspodjele primarnog dohotka kućanstava, budući da odgovaraju naknadama kućanstvima.

Socijalni doprinosi prikazani na strani uporaba u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava iskazani su bez troškova usluga mirovinskih fondova i ostalih osiguravajućih društava, čiji se ukupni izvori, ili dio njih, sastoje od stvarnih socijalnih doprinosa.

U tablici je prikazana prilagodbena stavka za zaračunate usluge programa socijalnog osiguranja. Neto socijalni doprinosi (D.61) bilježe se bez tih davanja, a zato jer ih je teško raspodijeliti po komponentama stavke D.61, ti su doprinosi prikazani u bruto iznosu u tablici s navedenim uslugama. D.61 je zbroj tih komponenti, bez prilagodbene stavke.

Račun preraspodjele dohotka u naturi (II.3.)

8.33. Račun preraspodjele dohotka u naturi daje širu sliku dohotka kućanstava uključivanjem tokova koji odgovaraju uporabi pojedinačnih roba i usluga koju ta kućanstva dobivaju besplatno od države i NPUSK-ova, tj. socijalnim transferima u naturi. To olakšava usporedbe tijekom vremena kada postoje razlike ili nastanu promjene ekonomskih i društvenih uvjeta, te upotpunjuje analizu uloge opće države u preraspodjeli dohotka.

8.34. Socijalni transferi u naturi bilježe se na strani izvora računa preraspodjele dohotka u naturi za kućanstava, a na strani uporaba u slučaju opće države i neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi).

8.35. Izravnavajuća stavka računa preraspodjele dohotka u naturi je prilagođeni raspoloživi dohodak i prvi unos na strani izvora u računu uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka (II.4.2.).

 

 

Tablica 8.6. — Račun II.2.: račun sekundarne raspodjele dohotka

 

 

Tablica 8.6. — Račun II.2.: račun sekundarne raspodjele dohotka (nastavak)

Račun II.3.: račun raspodjele dohotka u naturi

 

 

 

 

Račun uporabe dohotka (II.4.)

8.36. Za institucionalne sektore s finalnom potrošnjom, račun uporabe dohotka pokazuje kako se raspoloživi dohodak (ili prilagođeni raspoloživi dohodak) dijeli na izdatke za finalnu potrošnju (ili stvarnu finalnu potrošnje) i štednju.

8.37. U sustavu, finalnu potrošnju imaju samo opća država, neprofitne ustanove koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi) i kućanstva. Osim toga, račun uporabe dohotka uključuje kod kućanstva i mirovinskih fondova prilagodbenu stavku (D.8 — prilagodba za promjene u mirovinskim pravima), koja se odnosi na način na koji se bilježe transakcije između kućanstava i mirovinskih fondova. To je objašnjeno u poglavlju o distributivnim transakcijama, stavak 4.141.

Račun uporabe raspoloživog dohotka (II.4.1.)

8.38. Račun uporabe raspoloživog dohotka uključuje izdatke za finalnu potrošnju koji financiraju različiti sektori: kućanstva, opća država i neprofitne ustanove koje služe kućanstvima.

8.39. Izravnavajuća stavka računa uporabe raspoloživog dohotka je štednja.

Račun uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka (II.4.2.)

8.40. Ovaj je račun povezan s računom preraspodjele dohotka u naturi (II.3.). Račun uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka uključuje stvarnu finalnu potrošnju, koja odgovara vrijednosti roba i usluga koje su stvarno na raspolaganju kućanstvima u svrhu finalne potrošnje, čak i ako njihovo stjecanje financiraju opća država ili neprofitne ustanove koje služe kućanstvima.

Dakle, stvarna finalna potrošnja opće države i neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi) odgovara samo zajedničkoj finalnoj potrošnji.

8.41. Na razini ukupnog gospodarstva, izdaci za finalnu potrošnju i stvarna finalna potrošnja su jednaki; razlikuje se jedino raspodjela po institucionalnim sektorima. Isto vrijedi za raspoloživi dohodak i prilagođeni raspoloživi dohodak.

8.42. Štednja je izravnavajuća stavka u obje verzije računa uporabe dohotka. Njezina vrijednost istovjetna je za sve sektore, bez obzira na to dobiva li se oduzimanjem izdataka za finalnu potrošnju od raspoloživog dohotka ili oduzimanjem stvarne finalne potrošnje od prilagođenog raspoloživog dohotka.

8.43. Štednja je (pozitivan ili negativan) iznos koji proizlazi iz tekućih transakcija, a koji uspostavlja vezu s akumulacijom. Ako je štednja pozitivna, nepotrošeni dohodak koristi se za stjecanje aktive ili za otplaćivanje obveza. Ako je štednja negativna, određena aktiva se likvidira ili se neke obveze povećavaju.

Račun II.4.1.: račun uporabe raspoloživog dohotka

 

 

 

 

Račun II.4.2.: račun uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka

 

 

 

 

Računi akumulacije (III.)

8.44. Računi akumulacije su računi tokova. Oni bilježe različite uzroke promjena aktive i pasive jedinica te promjene njihovih neto vrijednosti.

8.45. Promjene aktive bilježe se na lijevoj strani računa (plus ili minus), promjene pasive i neto vrijednosti na desnoj strani (plus ili minus).

Kapitalni račun (III.1.) 

8.46. Kapitalni račun bilježi stjecanje umanjeno za otuđenje nefinancijske aktive rezidentnih jedinica i mjeri promjene neto vrijednosti zbog štednje (posljednja izravnavajuća stavka u tekućim računima) i kapitalnih transfera.

8.47. Kapitalni račun omogućava utvrđivanje u kojoj je mjeri stjecanje umanjeno za otuđenje nefinancijske aktive financirano iz štednje i kapitalnih transfera. Kapitalni račun prikazuje neto pozajmljivanje koje odgovara iznosu koji je na raspolaganju jednoj jedinici ili sektoru u svrhu financiranja, izravno ili neizravno, drugih jedinica ili sektora, ili neto uzajmljivanje koje odgovara iznosu koji jedna jedinica ili sektor mora uzajmiti od drugih jedinica ili sektora.

Račun promjene neto vrijednosti zbog štednje i kapitalnih transfera (III.1.1.)

8.48. Ovaj račun omogućava utvrđivanje promjene neto vrijednosti zbog štednje i kapitalnih transfera, koji odgovara neto štednji uvećanoj za primljene kapitalne transfere i umanjenoj za dane kapitalne transfere.

Račun stjecanja nefinancijske aktive (III.1.2.)

8.49. Ovaj račun bilježi stjecanje umanjeno za otuđenje nefinancijske aktive kako bi se iz koncepta promjene neto vrijednosti zbog štednje i kapitalnih transfera vratilo na neto uzajmljivanje ili pozajmljivanje.

Financijski račun (III.2.) 

8.50. Financijski račun bilježi, po vrsti financijskog instrumenta, promjene financijske aktive i pasive koje čine neto uzajmljivanje ili pozajmljivanje. S obzirom na to da bi one trebale odgovarati financijskom višku ili deficitu izravnavajućih stavki kapitalnog računa, prenesenom na ovaj račun kao prvi unos promjene pasive i neto vrijednosti, na ovom računu nema izravnavajuće stavke.

8.51. Klasifikacija aktive i pasive koja se koristi u financijskom računu istovjetna je onoj koja se koristi u bilancama stanja.

Račun III.1.1.: račun promjene neto vrijednosti zbog štednje i kapitalnih transfera

 

 

 

 

 

 

Tablica 8.11. — Račun III.1.2.: račun stjecanja nefinancijske aktive

 

 

Tablica 8.11. — Račun III.1.2.: račun stjecanja nefinancijske aktive (nastavak)

 

 

Tablica 8.12. — Račun III.2.: financijski račun

 

 

Tablica 8.12. — Račun III.2.: financijski račun (nastavak)

Račun ostalih promjena aktive (III.3.) 

8.52. Račun ostalih promjena aktive bilježi promjene aktive i pasive jedinica, osim promjena u vezi sa štednjom i dobrovoljnim transferima bogatstva, koji se bilježe u kapitalnim i financijskim računima. Dijeli se na dva računa: račun ostalih promjena obujma aktive (III.3.1.) i račun revalorizacije (III.3.2.).

Račun ostalih promjena obujma aktive (III.3.1.)

8.53. Promjene koje se bilježe u računu ostalih promjena obujma aktive utječu na neto vrijednost bilanca stanja dotičnih jedinica, sektora i podsektora. Ova promjena, koja se naziva promjenom neto vrijednosti zbog ostalih promjena obujma aktive, je izravnavajuća stavka u ovom računu.

Račun revalorizacije (III.3.2.)

8.54. U računu revalorizacije bilježe se promjene vrijednosti aktive i pasive zbog promjena njihovih cijena.

Za određenu stavku aktive ili pasive, ova se promjena mjeri kao:

(a) 

razlika između njezine vrijednosti na kraju računovodstvenog razdoblja i njezine vrijednosti na početku računovodstvenog razdoblja ili na dan kada je prvi put unesena u bilancu stanja; ili

(b) 

razlika između njezine vrijednosti na dan kada je otpisana iz bilance stanja i njezine vrijednosti na početku računovodstvenog razdoblja ili od dana kada je prvi put unesena u bilancu stanja.

Ova se razlika naziva „nominalni vlasnički dobitak (ili gubitak)”.

Nominalni vlasnički dobitak odgovara pozitivnoj revalorizaciji aktive ili negativnoj revalorizaciji (financijske) pasive.

Nominalni vlasnički gubitak odgovara negativnoj revalorizaciji aktive ili pozitivnoj revalorizaciji (financijske) pasive.

8.55. Tokovi koji se bilježe u računu revalorizacije mijenjaju neto vrijednost bilancama stanja dotičnih jedinica. Ova je promjena, koja se naziva „promjena neto vrijednosti zbog nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka”, izravnavajuća stavka u ovom računu. Ona se bilježi na strani promjena u pasivi i neto vrijednosti.

8.56. Račun revalorizacije dijeli se na dva podračuna: račun neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka (III.3.2.1.) i račun stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka (III.3.2.2.).

Račun neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka (III.3.2.1.)

8.57. U računu neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka bilježe se promjene vrijednosti aktive i pasive razmjerno promjenama opće razine cijena. Te promjene odgovaraju revalorizaciji koja je potrebna za održavanje opće kupovne moći aktive i pasive. Opći indeks cijena koji se treba primijeniti za ovaj izračun je indeks cijena za finalnu nacionalnu uporabu, isključujući promjene zaliha.

Račun stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka (III.3.2.2.)

8.58. Stvarnim vlasničkim dobicima i gubicima mjeri se razlika između nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka i neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka.

8.59. Ako su nominalni vlasnički dobici umanjeni za nominalne vlasničke gubitke za neku aktivu veći od neutralnih vlasničkih dobitaka umanjenih za neutralne vlasničke gubitke, tada postoji stvarni vlasnički dobitak na aktivi za jedinicu koja ga drži. Ovaj dobitak odražava činjenicu da je stvarna cijena aktive, u prosjeku, rasla brže od opće razine cijena. Obrnuto, pad relativne cijene aktive stvara stvarni vlasnički gubitak za jedinicu koja je drži.

Na isti način, rast relativne cijene pasive proizvodi stvarni vlasnički gubitak pasive, dok pad relativne cijene pasive stvara stvarni vlasnički dobitak pasive.

 

 

Tablica 8.13. — Račun III.3.1: račun ostalih promjena obujma aktive

 

 

Tablica 8.13. — Račun III.3.1: račun ostalih promjena obujma aktive (nastavak)

 

 

Tablica 8.14. — Račun III.3.2.: račun revalorizacije

 

 

Tablica 8.14. — Račun III.3.2.: račun revalorizacije (nastavak)

 

 

Tablica 8.14. — Račun III.3.2.1.: račun neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka

 

 

Tablica 8.14. — Račun III.3.2.1.: račun neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka (nastavak)

 

 

Tablica 8.14. — Račun III.3.2.2.: račun stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka

 

 

Tablica 8.14. — Račun III.3.2.2.: račun stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka (nastavak)

Bilance stanja (IV.)

8.60. Cilj bilanci stanja je dati sliku aktive, pasive i neto vrijednosti jedinica na početku i na kraju računovodstvenog razdoblja, kao i promjena između bilanci stanja. Redoslijed je sljedeći:

(a) 

početna bilanca stanja (IV.1.);

(b) 

promjene u bilanci stanja (IV.2.);

(c) 

završna bilanca stanja (IV.3.).

Početna bilanca stanja (IV.1.) 

8.61. Početna bilanca stanja bilježi vrijednost aktive i pasive jedinica na početku računovodstvenog razdoblja.

Te se stavke kategoriziraju na temelju klasifikacije aktive i pasive.

One se vrednuju po tekućim cijenama na početku računovodstvenog razdoblja. Razlika između aktive i pasive – izravnavajuća stavka u računu – je neto vrijednost na početku računovodstvenog razdoblja.

Promjene u bilanci stanja (IV.2.) 

8.62. Račun promjena u bilanci stanja bilježi promjene vrijednosti aktive i pasive u tijeku računovodstvenog razdoblja i kumulira iznose koji se bilježe u različitim računima akumulacije, tj. promjene neto vrijednosti zbog štednje i kapitalnih transfera, promjene neto vrijednosti zbog ostalih promjena obujma aktive i promjene neto vrijednosti zbog nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka.

Završna bilanca stanja (IV.3.) 

8.63. Završna bilanca stanja bilježi vrijednost aktive i pasive koje jedinice imaju na kraju računovodstvenog razdoblja. Te se stavke kategoriziraju na temelju iste klasifikacije koja se koristi u početnoj bilanci stanja, a vrednuju se po tekućim cijenama na kraju obračunskog razdoblja.

Razlika između aktive i pasive je neto vrijednost na kraju računovodstvenog razdoblja.

8.64. Vrijednost aktive ili pasive u završnim bilancama stanja jednaka je zbroju njezine vrijednosti u početnim bilancama stanja i iznosa koji je bilježen za navedenu stavku u računu promjena u bilanci stanja.

 

 

Tablica 8.15. — Račun IV.1.: bilance stanja — početna bilanca stanja

 

 

Tablica 8.15. — Račun IV.1.: bilance stanja — početna bilanca stanja (nastavak)

 

 

Tablica 8.15. — Račun IV.2.: bilance stanja — promjene u bilanci stanja

 

 

Tablica 8.15. — Račun IV.2.: bilanca stanja — promjene u bilanci stanja (nastavak)

 

 

Tablica 8.15. — Račun IV.3.: bilance stanja — završna bilanca stanja

 

 

Tablica 8.15. — Račun IV.3.: bilance stanja — završna bilanca stanja (nastavak)

RAČUNI SEKTORA INOZEMSTVA (V.)

8.65. Računi sektora inozemstva bilježe transakcije između rezidentnih i nerezidentnih jedinica. Sektor inozemstva ne predstavlja institucionalni sektor kao takav, ali u strukturi sustava on ima sličnu ulogu.

8.66. Redoslijed računa sektora inozemstva prati isti opći obrazac kao i računi institucionalnih sektora, tj.:

(a) 

tekući računi;

(b) 

računi akumulacije;

(c) 

bilance stanja.

8.67. Računi iz točaka (a) do (c) stavka 8.66. sastavljaju se sa stajališta inozemstva. Naime, ono što je izvor sektora inozemstva, to je uporaba za ukupno gospodarstvo i obrnuto. Na isti je način financijska aktiva koju drži sektor inozemstva pasiva za ukupno gospodarstvo i obrnuto. Iznimka su zlatne poluge kao rezervna sredstva koja se, usprkos tome što nemaju obveza na suprotnoj strani, bilježe u financijskom računu zbog svoje uloge u međunarodnim plaćanjima.

Tekući računi

Inozemni račun roba i usluga (V.I.) 

8.68. Uvozi roba i usluga bilježe se na strani izvora u računu, a izvozi roba i usluga na strani uporaba. Razlika između izvora i uporaba je izravnavajuća stavka računa, koja se naziva „Inozemni saldo računa za robe i usluge”. Ako je ona pozitivna, postoji višak za inozemstvo, a manjak za ukupno gospodarstvo, a obrnuto vrijedi ako je razlika negativna.

8.69. I uvoz i izvoz se vrednuju na granici zemlje izvoznice. Izvoz se vrednuje po cijenama FOB. Uvoz se vrednuje po cijenama koje uključuju „prijevoz i osiguranje” (CIF) između zemlje podrijetla i zemlje uvoznice, odnosno na temelju CIF-a. Da bi se smanjila FOB vrijednost uvoza koja odražava vrijednost na granici zemlje podrijetla, element CIF mora biti oduzet od vrijednosti robe izračunate na mjestu ulaza u zemlju uvoznicu. Element CIF se zatim dodjeljuje odgovarajućim uslužnim aktivnostima, bilo kao uvoz u slučaju nerezidentnih jedinica, i domaćoj proizvodnji u slučaju rezidentnih jedinica koje pružaju te usluge.

Kada rezidentne jedinice pružaju usluge prijevoza i osiguranja, koje su uključene u FOB vrijednost uvoza robe (tj. između tvornice i granice države izvoza), one se moraju uključiti u vrijednost izvoza usluga gospodarstva koje uvozi robu. U obrnutom slučaju, kada nerezidentne jedinice pružaju usluge prijevoza i osiguranja, koje su uključene u FOB vrijednost izvoza robe, one se moraju uključiti u vrijednost uvoza usluga gospodarstva koje izvozi robu.

Inozemni račun primarnih dohodaka i tekućih transfera (V.II.) 

8.70. Svrha inozemnog računa primarnih dohodaka i tekućih transfera je utvrđivanje salda inozemnog tekućeg računa, koji u strukturi sustava odgovara štednji institucionalnih sektora. Ovaj je račun sažeta verzija slijeda računa za institucionalni sektor, od računa raspodjele primarnog dohotka do računa uporabe dohotka.

8.71. Na strani izvora, inozemni račun primarnih dohodaka i tekućih transfera pokazuje saldo inozemnog računa za robe i usluge. Ovaj račun također bilježi, na strani izvora ili uporaba, sve transakcije raspodjele koje uključuju sektor inozemstva, osim kapitalnih transfera.

Inozemni računi akumulacije (V.III.) 

Kapitalni račun (V.III.1.)

8.72. Kapitalni račun sektora inozemstva bilježi stjecanje umanjeno za otuđenje neproizvedene aktive nerezidentnih jedinica i mjeri promjene neto vrijednosti zbog salda inozemnog tekućeg računa i kapitalnih transfera.

8.73. Izravnavajuća stavka kapitalnog računa je neto uzajmljivanje ili pozajmljivanje sektora inozemstva. Ona je jednaka, ali sa suprotnim predznakom, zbroju neto uzajmljivanja ili pozajmljivanja rezidentnih institucionalnih sektora.

Financijski račun (V.III.2.)

8.74. Raspored financijskog računa sektora inozemstva identičan je financijskom računu institucionalnih sektora.

Račun ostalih promjena aktive (V.III.3.)

8.75. Kao i kod institucionalnih sektora, promjene neto vrijednosti zbog ostalih promjena obujma aktive i zbog nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka utvrđuju se sukcesivno, s tim da se vlasnički dobici i gubici raščlanjuju na neutralne i stvarne vlasničke dobitke i gubitke.

8.76. aktive u računima akumulacije i bilancama stanja sektora inozemstva posljedica je uobičajene prakse, po kojoj se stvara zamišljena institucionalna jedinica i smatra se da je sektor inozemstva stekao financijsku aktivu, a obratno vrijedi za aktivu koju rezidentne jedinice drže u ostalim gospodarstvima.

Bilance stanja (V.IV.) 

8.77. Bilance stanja sektora inozemstva sadrže financijsku aktivu i pasivu. Na strani aktive, bilježi se ukupno stjecanje umanjeno za otuđenje monetarnog zlata i posebnih prava vučenja između nerezidentnih i rezidentnih jedinica.

 

 

Tablica 8.16. — Potpuni slijed računa sektora inozemstva (vanjski račun transakcija)

V.I.: Inozemni račun roba i usluga

 

 

Tablica 8.16. — Potpuni slijed računa sektora inozemstva (inozemni račun transakcija) (nastavak)

V.II.: inozemni račun primarnih dohodaka i tekućih transfera

Potpuni slijed računa sektora inozemstva (inozemni račun transakcija) (nastavak)

 

 

V.III.: računi akumulacije

V.III.1.: kapitalni računi

V.III.1.1.: promjene neto vrijednosti zbog salda vanjskog tekućeg računa i kapitalnih transfera

 

 

V.III.1.2.: stjecanje nefinancijske aktive

 

 

Tablica 8.16. — Potpuni slijed računa sektora inozemstva (inozemni račun transakcija) (nastavak)

V.III.2.: financijski račun

 

 

Tablica 8.16. — Potpuni slijed računa sektora inozemstva (inozemni račun transakcija) (nastavak)

V.III.3.: računi ostalih promjena aktive

V.III.3.1.: račun ostalih promjena obujma aktive

Potpuni slijed računa sektora inozemstva (inozemni račun transakcija) (nastavak)

 

 

V.III.3.: računi ostalih promjena aktive

V.III.3.2.: račun revalorizacije

 

 

V.III.3.2.1.: račun neutralnih vlasničkih dobitaka/gubitaka

 

 

V.III.3.2.2.: račun stvarnih vlasničkih dobitaka/gubitaka

Potpuni slijed računa sektora inozemstva (inozemni račun transakcija) (nastavak)

 

 

V.IV.: inozemni račun aktive i pasive

V.IV.1.: početna bilanca stanja

 

 

V.IV.2.: promjene u bilanci stanja

 

 

V.IV.3.: završna bilanca stanja

RAČUN ROBA I USLUGA (0)

8.78. Namjena računa roba i usluga je pokazati, po skupinama proizvoda i za ukupno gospodarstvo, ponudu proizvoda i njihove uporabe. Račun nije dio slijeda računa nego potporni identitet između ponude i uporabe proizvoda u gospodarstvu.

Na agregatnoj razini predstavlja usklađivanje ponude i uporabe proizvoda u redcima tablica ponude i uporabe.

8.79. On stoga pokazuje, po skupinama proizvoda i za ukupno gospodarstvo, izvore (proizvodnja i uvoz) i uporabe roba i usluga (intermedijarnu potrošnju, finalnu potrošnju, bruto ulaganje u fiksni kapital, promjene zaliha, stjecanje umanjeno za otuđenje dragocjenosti i izvoz).

8.80. S obzirom da se proizvodnja vrednuje po bazičnim cijenama, a uporabe po kupovnim cijenama, na strani izvora treba uključiti poreze umanjene za subvencije na proizvode.

8.81. Uporabe se bilježe na desnoj strani računa roba i usluga, a izvori na lijevoj strani, tj. na suprotnoj strani od one koja se koristi u tekućim računima za institucionalne sektore, budući da su tokovi proizvoda protustavke monetarnim tokovima.

8.82. Račun roba i usluga je po definiciji u ravnoteži i stoga nema izravnavajuću stavku.

 

 

Tablica 8.17. — Račun 0: račun roba i usluga

INTEGRIRANI EKONOMSKI RAČUNI

8.83. Integrirani ekonomski računi daju točan pregled računa gospodarstva, odnosno tekućih računa, računa akumulacije i bilanci stanja.

Integrirani ekonomski računi objedinjuju u istoj tablici račune svih institucionalnih sektora, ukupnog gospodarstva i sektora inozemstva i uravnotežuju sve tokove i svu aktivu i pasivu. Oni također omogućavaju izravno očitavanje svih agregata.

8.84. U tablici integriranih ekonomskih računa, uporabe, aktiva i promjene aktive bilježe se na lijevoj strani, dok se izvori, pasiva, promjene pasive i neto vrijednosti bilježe na desnoj strani.

8.85. Da bi tablica bila čitljiva, a da istodobno daje sliku cjelokupnog ekonomskog procesa, koriste se najprikladnije razine agregiranja koje omogućuju razumijevanje strukture sustava.

8.86. Stupci u tablici predstavljaju institucionalne sektore: nefinancijska društva, financijska društva, opću državu, neprofitne ustanove koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi) i kućanstva. Postoji i stupac za ukupno gospodarstvo, stupac sektora inozemstva te stupac koji uravnotežuje uporabe i izvore roba i usluga.

8.87. Redci u tablici predstavljaju različite kategorije transakcija, aktive i pasive, izravnavajuće stavke i određene agregate.

Integrirani ekonomski računi

 

 

Tekući računi

 

 

Integrirani ekonomski računi

 

 

Računi akumulacije

 

 

Integrirani ekonomski računi

 

 

Bilance stanja

Aktiva

 

 

Pasiva i neto vrijednost

AGREGATI

8.88. Agregati su sumarni pokazatelji rezultata aktivnosti ukupnog gospodarstva i najveće važnosti u svrhu makroekonomske analize i usporedbi u vremenu i prostoru.

Bruto domaći proizvod po tržišnim cijenama (BDP)

8.89. Bruto domaći proizvod po tržišnim cijenama je krajnji rezultat proizvodne aktivnosti rezidentnih proizvodnih jedinica. Može se definirati na tri načina:

(a) 

proizvodni pristup: BDP je zbroj bruto dodane vrijednosti različitih institucionalnih sektora ili različitih djelatnosti uvećan za poreze i umanjen za subvencije na proizvode (koje se ne dodjeljuju sektorima i djelatnostima). On je također izravnavajuća stavka u računu proizvodnje ukupnog gospodarstva;

(b) 

rashodovni pristup: BDP je zbroj krajnjih uporaba roba i usluga koje su proizvele rezidentne institucionalne jedinice (finalna potrošnja i bruto investicije) uvećan za izvoz i umanjen za uvoz roba i usluga;

(c) 

dohodovni pristup: BDP je zbroj uporaba u računu stvaranja dohotka ukupnog gospodarstva (naknade zaposlenicima, porezi na proizvodnju i uvoz umanjen za subvencije, bruto poslovni višak i mješoviti dohodak ukupnog gospodarstva).

8.90. Odbitkom potrošnje fiksnog kapitala od BDP-a dobivamo neto domaći proizvod po tržišnim cijenama (NDP).

Poslovni višak ukupnog gospodarstva

8.91. Bruto (ili neto) poslovni višak ukupnoga gospodarstva je zbroj bruto (ili neto) poslovnih viškova različitih djelatnosti gospodarstva ili različitih institucionalnih sektora.

Mješoviti dohodak ukupnog gospodarstva

8.92. Bruto (ili neto) mješoviti dohodak ukupnoga gospodarstva istovjetan je bruto (ili neto) mješovitom dohotku sektora kućanstava.

Poduzetnički dohodak ukupnog gospodarstva

8.93. Bruto (ili neto) poduzetnički dohodak ukupnoga gospodarstva je zbroj bruto (ili neto) poduzetničkih dohodaka različitih sektora.

Nacionalni dohodak (po tržišnim cijenama)

8.94. Bruto (ili neto) nacionalni dohodak (po tržišnim cijenama) predstavlja ukupan primarni dohodak koji primaju rezidentne institucionalne jedinice: naknade zaposlenicima, porezi na proizvodnju i uvoz umanjeni za subvencije, vlasnički dohodak (potraživanja minus dugovanja), (bruto ili neto) poslovni višak i (bruto ili neto) mješoviti dohodak.

Bruto nacionalni dohodak (po tržišnim cijenama) jednak je BDP-u umanjenom za primarni dohodak koji plaćaju rezidentne jedinice nerezidentnim institucionalnim jedinicama uvećan za primarni dohodak koji primaju rezidentne institucionalne jedinice od sektora inozemstva.

Nacionalni dohodak nije proizvodni koncept, nego dohodovni koncept, koji ima više ekonomskog smisla kad se izrazi neto, tj. nakon odbitka potrošnje fiksnog kapitala.

Nacionalni raspoloživi dohodak

8.95. Bruto (ili neto) nacionalni raspoloživi dohodak je zbroj bruto (ili neto) raspoloživog dohotka institucionalnih sektora. Bruto (ili neto) nacionalni raspoloživi dohodak jednak je bruto (ili neto) nacionalnom dohotku (po tržišnim cijenama) umanjenom za tekuće transfere (tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., socijalni doprinosi, socijalne naknade i ostali tekući transferi) koje treba platiti nerezidentnim jedinicama, uvećanom za tekuće transfere koje rezidentne jedinice potražuju od sektora inozemstva.

Štednja

8.96. Ovaj agregat mjeri dio nacionalnog raspoloživog dohotka koji se ne koristi za izdatke za finalnu potrošnju. Bruto (ili neto) nacionalna štednja je zbroj bruto (ili neto) štednji različitih institucionalnih sektora.

Saldo inozemnog tekućeg računa

8.97. Izravnavajuća stavka u inozemnom računu primarnog dohotka i tekućih transfera predstavlja višak (ako je negativna) ili manjak (ako je pozitivna) ukupnog gospodarstva od njegovih tekućih transakcija (trgovina robom i uslugama, primarni dohoci, tekući transferi) s inozemstvom.

Neto uzajmljivanje (+) ili pozajmljivanje (–) ukupnog gospodarstva

8.98. Neto uzajmljivanje (+) ili pozajmljivanje (–) ukupnoga gospodarstva je zbroj neto uzajmljivanja ili pozajmljivanja institucionalnih sektora. Predstavlja neto izvore koje ukupno gospodarstvo stavlja na raspolaganje sektoru inozemstva (ako je pozitivan) ili prima od sektora inozemstva (ako je negativno). Neto uzajmljivanje (+) ili pozajmljivanje (–) ukupnoga gospodarstva jednako je, ali sa suprotnim predznakom, neto pozajmljivanju (–) ili uzajmljivanju (+) sektora inozemstva.

Neto vrijednost ukupnog gospodarstva

8.99. Neto vrijednost ukupnoga gospodarstva je zbroj neto vrijednosti institucionalnih sektora. Ona predstavlja vrijednost nefinancijske aktive ukupnoga gospodarstva umanjena za saldo financijske aktive i pasive sektora inozemstva.

Izdaci i prihodi opće države

Izdaci i prihodi opće države utvrđeni su pozivanjem na popis kategorija ESA-e.

8.100. Izdaci države čine sljedeće kategorije ESA-e, koji se prikazuju na uporabnoj strani računa opće države, s iznimkom točke D.3 koja se prikazuje na strani izvora računa opće države:

Državne prihode čine sljedeće kategorije ESA-e koji se bilježe na strani izvora računa opće države, s iznimkom točke D.39 koja se prikazuje na uporabnoj strani u računima opće države:

Po definiciji, razlika između prihoda države i rashoda opće države je neto uzajmljivanje (+)/neto pozajmljivanje (–) sektora opće države.

Konsolidiraju su transakcije D.41 (kamate), D.73 (tekući transferi u okviru opće države), D.92 (investicijske potpore) i D.99 (ostali kapitalni transferi). Ostale se transakcije ne konsolidiraju.