Prilog A, poglavlja 4.–7. Uredbe (EU) br. 549/2013 o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji

Službeni link: 32013R0549 Verzija: 01.09.2025. Na snazi od: 01.09.2025.

Glavni tekst Uredbe (EU) br. 549/2013

POGLAVLJE 4.

DISTRIBUTIVNE TRANSAKCIJE

4.01. Definicija: distributivne transakcije su transakcije kojima se dodana vrijednost koja se ostvaruje proizvodnjom raspodjeljuje radu, kapitalu i državi i transakcije kojima se preraspodjeljuju dohodak i bogatstvo.

Razlikuju se tekući i kapitalni transferi, pri čemu se kapitalnim transferima preraspodjeljuje štednja ili bogatstvo, a ne dohodak.

NAKNADE ZAPOSLENICIMA (D.1)

4.02. Definicija: naknade zaposlenicima (D.1) tumače se kao ukupni primici, u novcu ili u naturi, koje poslodavac plaća zaposleniku za posao koji je potonji obavio u obračunskom razdoblju.

Naknade zaposlenicima sastoje se od sljedećih elemenata:

(a)

nadnica i plaća (D.11):

— nadnica i plaća u novcu, — nadnica i plaća u naturi; (b)

socijalnih doprinosa poslodavaca (D.12):

— stvarnih socijalnih doprinosa poslodavaca (D.121), — stvarnih mirovinskih doprinosa poslodavaca (D.1211), — stvarnih nemirovinskih doprinosa poslodavaca (D.1212), — imputiranih socijalnih doprinosa poslodavaca (D.122), — imputiranih mirovinskih doprinosa poslodavaca (D.1221), — imputiranih nemirovinskih doprinosa poslodavaca (D.1222).

Nadnice i plaće (D.11)

Nadnice i plaće u novcu

4.03. Nadnicama i plaćama u novcu obuhvaćeni su socijalni doprinosi, porezi na dohodak i ostali iznosi koje plaća zaposlenik, uključujući one koje obustavlja poslodavac i u ime zaposlenika uplaćuje izravno u programe socijalnog osiguranja, poreznim tijelima i sl.:

U nadnice i plaće u novcu uključene su sljedeće vrste primitaka:

(a)

osnovne nadnice i plaće koje se isplaćuju u redovnim vremenskim razmacima;

(b)

dodatne isplate kao što su isplate za prekovremeni rad, rad noću, rad vikendom, rad u neugodnim ili opasnim uvjetima;

(c)

dodaci za troškove života, lokalni dodaci i dodaci za život u inozemstvu;

(d)

bonusi ili druga izvanredna plaćanja, povezani s ukupnim rezultatom društva i isplaćeni na temelju programa nagrađivanja; bonusi na temelju proizvodnosti ili dobiti, božićnice bez socijalnih doprinosa zaposlenika (vidjeti točku (c) stavka 4.07.); „trinaesta i četrnaesta plaća” poznata i kao dodatna godišnja plaća;

(e)

dodaci za prijevoz na posao i s posla, izuzev dodataka ili nadoknada troškova zaposlenicima za putovanja, odvojeni život, selidbu i troškove reprezentacije koje su snosili za vrijeme obnašanja svojih dužnosti (vidjeti točku (a) stavka 4.07.);

(f)

naknada za praznike ili godišnje odmore;

(g)

provizije, napojnice, kotacije i direktorske naknade isplaćene zaposlenicima;

(h)

isplate poslodavaca zaposlenicima s naslova programa štednje;

(i)

izvanredne isplate zaposlenicima koji napuštaju tvrtku, koje nisu vezane za kolektivni ugovor;

(j)

dodaci za stanovanje koje poslodavci isplaćuju zaposlenicima u novcu.

Nadnice i plaće u naturi

4.04. Definicija: nadnice i plaće u naturi sastoje se od roba i usluga ili drugih nenovčanih pogodnosti koje poslodavci daju bez naknade ili po smanjenim cijenama i koje zaposlenici mogu koristi u svoje vrijeme i prema svojoj diskrecijskoj odluci za svoje potrebe ili želje, ili potrebe ili želje drugih članova njihovih kućanstava.

4.05. Primjeri nadnica i plaća u naturi su:

(a)

hrana i piće, uključujući ono konzumirano za vrijeme službenog puta, ali uz izuzetak posebne hrane i pića koje zahtijevaju izvanredni radni uvjeti. Smanjene cijene dobivene u besplatnim ili subvencioniranim kantinama ili na temelju bonova za ručak, uključene su u nadnice i plaće u naturi;

(b)

vlastiti i kupljeni stambeni prostor ili usluge smještaja koje mogu koristiti svi članovi kućanstva kojem zaposlenik pripada;

(c)

uniforme ili druge vrste posebne odjeće koju zaposlenici odabirom često odijevaju izvan radnog mjesta i na radnom mjestu;

(d)

servisi vozila ili druga trajna dobra za osobnu uporabu zaposlenika;

(e)

roba i usluge proizvedene kao output zaposlenikovih vlastitih proizvodnih procesa, kao što su besplatni prijevoz željeznicom ili zrakoplovom za zaposlenike, besplatan ugljen za rudare, besplatna hrana za zaposlene u poljoprivredi;

(f)

davanje zaposlenicima i njihovim obiteljima sportskih objekata, rekreacijskih objekata ili objekata za godišnji odmor na korištenje;

(g)

prijevoz na posao i s posla, osim ako je organiziran tijekom radnog vremena; parkiralište za osobno vozilo kad bi ga u suprotnom trebalo platiti;

(h)

čuvanje djece zaposlenika;

(i)

plaćanja poslodavaca u korist zaposlenika, koje poslodavci plaćaju radnim vijećima ili sličnim tijelima;

(j)

bonusne dionice podijeljene zaposlenicima;

(k)

zajmovi zaposlenicima po smanjenim kamatnim stopama. Vrijednost ove pogodnosti procjenjuje se kao iznos koji bi zaposlenik morao platiti da dođe do primjene kamate po tržišnim uvjetima, umanjen za iznos stvarno plaćene kamate. Pogodnost se bilježi pod nadnice i plaće u računu stvaranja dohotka, a odnosno imputirano plaćanje kamate poslodavca zaposleniku bilježi se u računu primarne raspodjele dohotka;

(l)

dioničke opcije, kad poslodavac daje zaposleniku opciju kupovine dionica po određenoj cijeni na budući datum (vidjeti stavke od 4.168. do 4.178.);

(m)

dohodak ostvaren od djelatnosti u korporacijskim sektorima koje nisu uzete u obzir i koji je preneseni zaposlenicima koji su sudjelovali u tim djelatnostima za vlastite potrebe.

4.06. Roba i usluge dani zaposlenicima kao nadnice i plaće u naturi vrednuju se po bazičnim cijenama kad ih poslodavac proizvodi, a po kupovnim cijenama kad ih poslodavac kupuje. Kad se daju besplatno, ukupna vrijednost nadnica i plaća izračunava se prema bazičnim cijenama (ili kupovnim cijenama poslodavca kad ih poslodavac kupuje) dotičnih roba i usluga. Ova se vrijednost umanjuje za iznos koji plaća zaposlenik kad se roba i usluge ne daju besplatno, već po nižim cijenama.

4.07. Nadnicama i plaćama nije obuhvaćeno sljedeće:

(a)

izdaci poslodavaca potrebni za njihov proizvodni proces. Primjeri su sljedeći:

(1)

dodaci ili nadoknade zaposlenicima putnih troškova, troškova za odvojeni život, selidbu i troškova reprezentacije koje su imali pri obavljanju svojih dužnosti;

(2)

izdaci za pružanje dodatnih sadržaja na radnom mjestu, za obvezne liječničke preglede zbog naravi posla i za nabavu radne odjeće koja se odijeva za rad;

(3)

usluge smještaja na radnom mjestu koje ne mogu koristiti kućanstva kojima zaposlenici pripadaju, kao što su, primjerice, kabine, spavaonice, radnički hosteli i kolibe;

(4)

posebna hrana ili piće koje zahtijevaju izvanredni radni uvjeti;

(5)

dodaci koji se plaćaju zaposlenicima za kupovinu alata, opreme ili posebne odjeće potrebne za njihov rad, ili određeni dio njihovih nadnica ili plaća koji su prema svojem ugovoru o radu dužni odvojiti za navedene kupovine. U mjeri u kojoj se zaposlenicima od kojih ugovor o radu zahtijeva kupovinu alata, opreme, posebne odjeće i sl., u potpunosti ne nadoknade ti troškovi, ostali troškovi koje snose odbijaju se od iznosa koje primaju s osnove nadnica i plaća, a intermedijarna potrošnja poslodavaca se na odgovarajući način povećava.

Izdaci za robu i usluge koje su poslodavci dužni pružiti svojim zaposlenicima kako bi potonji mogli obavljati svoj posao, smatraju se intermedijarnom potrošnjom poslodavaca;

(b)

Iznosi nadnica i plaća koje poslodavci privremeno isplaćuju svojim zaposlenicima u slučaju bolesti, porodiljnog dopusta, povrede na radu, invaliditeta itd. Ta plaćanja smatraju se ostalim nemirovinskim naknadama socijalnog osiguranja (D.6222), a isti se iznosi bilježe pod imputirane nemirovinske socijalne doprinose poslodavaca (D.1222);

(c)

ostale naknade socijalnog osiguranja povezane s radom u obliku dodataka za djecu, bračnog druga, obitelj, školovanje ili drugih dodataka za uzdržavanike te u obliku pružanja besplatnih medicinskih usluga (osim onih koje zahtjeva narav posla) zaposlenicima ili njihovim obiteljima;

(d)

porezi koje plaća poslodavac na račun nadnica i plaća - na primjer, porez na plaću. Ovi porezi koje plaćaju poduzeća procjenjuju se kao dio isplaćenih nadnica i plaća ili kao fiksni iznos po zaposlenoj osobi. Smatraju se ostalim porezima na proizvodnju;

(e)

plaćanja vanjskim suradnicima za obavljeno djelo. Kad je dohodak koji su primili vanjski suradnici funkcija vrijednosti outputa određenog proizvodnog procesa za koji je odgovorna dotična osoba, bez obzira koliko je rada u to utrošeno, ova naknada podrazumijeva da je radnik samozaposlen.

Socijalni doprinosi poslodavaca (D.12)

4.08. Definicija: socijalni doprinosi poslodavaca socijalni su doprinosi koje uplaćuju poslodavci u programe socijalne sigurnosti ili druge programe socijalnog osiguranja povezane s radom kako bi osigurali socijalne naknade za svoje zaposlenike.

Iznos jednak vrijednosti socijalnih doprinosa koje snose poslodavci kako bi svojim zaposlenicima osigurali pravo na socijalne naknade, bilježi se pod naknade zaposlenicima. Socijalni doprinosi poslodavaca mogu biti stvarni ili imputirani.

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.121)

4.09. Definicija: stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D121) sastoje se od plaćanja poslodavaca osiguravateljima u korist svojih zaposlenika (socijalna sigurnost i drugi programi socijalnog osiguranja povezani s radom). Ta plaćanja pokrivaju zakonske, konvencionalne, ugovorne i dobrovoljne doprinose za osiguranje od socijalnih rizika ili potreba.

Iako ih poslodavci izravno plaćaju osiguravateljima, ti doprinosi poslodavaca smatraju se elementom naknada zaposlenicima. Zaposlenici se tada bilježe kao da plaćaju doprinose osiguravateljima.

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca razvrstani su u dvije skupine: doprinosi povezani s mirovinama i doprinosi za druge pogodnosti, a bilježe se odvojeno pod sljedeće naslove:

(a)

Stvarni mirovinski doprinosi poslodavaca (D.1211);

(b)

Stvarni nemirovinski doprinosi poslodavaca (D.1212).

Stvarni nemirovinski doprinosi poslodavaca odgovaraju doprinosima povezanima sa socijalnim rizicima i potrebama osim mirovina, kao što su bolovanje, porodiljni dopust, ozljeda na radu, invaliditet njihovih zaposlenika, tehnološki višak itd.

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.122)

4.10. Definicija: imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.122) predstavljaju protustavku drugim naknadama socijalnog osiguranja (D.622) (manje budućih socijalnih doprinosa zaposlenika) i plaćaju ih poslodavci izravno zaposlenicima ili bivšim zaposlenicima i drugim prihvatljivim osobama bez sudjelovanja osiguravajućih društava ili samostalnih mirovinskih fondova te bez osnivanja posebnog fonda ili formiranja odvojene pričuve u tu svrhu.

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca razvrstani su u dvije skupine:

(a)

Imputirani mirovinski doprinosi poslodavaca (D.1221)

Programi socijalnog osiguranja u odnosu na mirovine dijele se na određene sustave doprinosa ili određene sustave naknada.

Određeni sustav doprinosa jest sustav u kojem se naknade utvrđuju prema doprinosima uplaćenima u sustav i prema povratu od ulaganja sredstava. U trenutku umirovljenja, zaposlenik je taj koji preuzima sve rizike povezane s plativim naknadama. Kod tih sustava nema imputiranih doprinosa, osim ako poslodavac sam upravlja sustavom. U tom slučaju, troškovi upravljanja sustavom smatraju se imputiranim doprinosom koji se plaća zaposleniku kao dio naknada zaposlenicima. Ovaj se iznos bilježi i kao izdatak za finalnu potrošnju kućanstva za financijske usluge.

Određeni sustav naknada jest sustav u kojem se naknade plative članovima utvrđuju prema pravilima sustava, to jest, uporabom formule za utvrđivanje plaćanja ili minimalnog plaćanja. U tipičnom određenom sustavu naknada, kako poslodavac tako i zaposlenik uplaćuju doprinose, pri čemu je doprinos zaposlenika obvezan i postotak je trenutačne plaće. Troškovi navedenih naknada odgovornost su poslodavca. Poslodavac je taj koji preuzima rizik za pružanje naknada.

U okviru određenog sustava naknada postoji imputirani doprinos poslodavca koji se izračunava na sljedeći načni:

Imputirani doprinos poslodavca jednak je

povećanju naknade zbog trenutačnog razdoblja rada

umanjeno

za zbroj stvarnog doprinosa poslodavca,

umanjeno

za zbroj doprinosa zaposlenika,

uvećano

za troškove upravljanja sustavom.

Neki se sustavi mogu iskazati kao sustavi bez doprinosa, jer ni poslodavac niti zaposlenik ne uplaćuju stvarne doprinose. Međutim, imputirani doprinos poslodavca izračunava se i imputira kako je upravo opisano.

Kad se mirovinska prava iz sustava za državne zaposlenike ne bilježe u središnje račune, imputirani mirovinski doprinosi državnih poslodavaca moraju se procijeniti na temelju aktuarskih izračuna. Kad se aktuarskim izračunima ne može dobiti dovoljna razina pouzdanosti, samo u tim slučajevima moguća su dva druga pristupa za procjenu imputiranih mirovinskih doprinosa državnih poslodavaca kako slijedi:

(1)

na temelju razumnog postotka nadnica i plaća koje se isplaćuju postojećim zaposlenicima; ili

(2)

kao razlika između plativih postojećih naknada i stvarnih doprinosa (kako od strane zaposlenika tako i od strane države kao poslodavca).

(b)

Imputirani nemirovinski doprinosi poslodavaca (D.1222)

Činjenica da neke socijalne naknade poslodavci plaćaju izravno, a ne putem fondova socijalne sigurnosti ili drugih osiguravatelja, ne utječe na njihovo bilježenje kao socijalne naknade. Budući da čine dio troškova rada poslodavaca, troškovi tih naknada uključeni su i u naknade zaposlenicima. Primici tih zaposlenika se, stoga, imputiraju u vrijednosti istovjetnoj iznosu socijalnih doprinosa potrebnih za osiguranje prava na socijalne naknade koje prikupe. Ti iznosi uzimaju u obzir sve stvarne doprinose koje je uplatio poslodavac ili zaposlenik i ovise ne samo o razinama trenutno plativih naknada, već i o načinima na koji će se u budućnosti vjerojatno razvijati obveze poslodavaca iz tih sustava kao posljedica čimbenika, kao sto su očekivane promjene u brojevima, starosna podjela i očekivani životni vijek njihovih sadašnjih i bivših zaposlenika. Vrijednosti imputirane doprinosima temelje se na istim aktuarskim izračunima kojima se utvrđuju razine premija koje naplaćuju osiguravajuća društva.

U praksi, međutim, može biti teško točno izračunati iznose tih imputiranih doprinosa. Poslodavac može sam sebe procijeniti, možda na temelju doprinosa uplaćenih u slične sustave fondova, kako bi izračunao svoje vjerojatne buduće obveze, a takve se procijene mogu koristiti kad su dostupne. Druga prihvatljiva metoda je koristiti razumni postotak nadnica i plaća koje se isplaćuju postojećim zaposlenicima. U suprotnom, jedina praktična alternativa je koristiti nemirovinske naknade, bez formiranja pričuva, koje poslodavac isplaćuje tijekom istog obračunskog razdoblja kao procjenu primitaka koji bi bili potrebni za pokrivanje imputiranih doprinosa. Stvarno plaćenim naknadama u tekućem razdoblju pruža se prihvatljiva procjena doprinosa i povezanih imputiranih naknada.

4.11. U sektorskim računima, trošak izravnih socijalnih naknada pojavljuje se prvo u uporabama u računu stvaranja dohotka kao element naknada zaposlenicima, a potom u uporabama u računu sekundarne raspodjele dohotka kao socijalne naknade. Kako bi se potonji račun poravnao, pretpostavlja se da kućanstva zaposlenika vraćaju sektorima poslodavaca imputirane socijalne doprinose poslodavaca, kojima se financiraju, uz eventualne socijalne doprinose zaposlenika, izravne socijalne naknade koje im isplaćuju ti isti poslodavci. Taj idejni krug sličan je onom stvarnih socijalnih doprinosa poslodavaca, koji prolaze kroz račune kućanstava te se nakon toga smatra da su ih kućanstva platila osiguravateljima.

4.12. Vrijeme bilježenja naknada zaposlenicima:

(a)

nadnice i plaće (D.11) bilježe se u razdoblju u kojem je obavljen rad. Međutim, ad hoc bonusi ili druga izvanredna plaćanja, kao što su 13. plaće, bilježe se o dospijeću. Vrijeme bilježenja dioničkih opcija proteže se kroz razdoblje od datuma dodijele do datuma opcijskog prava. Ako podaci nisu odgovarajući, vrijednost opcije bilježi se na datum opcijskog prava;

(b)

stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.121) bilježe se u razdoblju u kojem je posao obavljen;

(c)

imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.122) bilježe se prema sljedećim skupinama:

(1)

oni koji predstavljaju protustavku obveznim izravnim socijalnim naknadama bilježe se u razdoblje u kojem je posao obavljen;

(2)

oni koji predstavljaju protustavku dobrovoljnim izravnim socijalnim naknadama bilježe se u vrijeme pružanja tih naknada.

4.13. Naknade zaposlenicima sastoje je se od sljedećih elemenata:

(a)

naknade rezidentnim zaposlenicima od rezidentnih poslodavaca;

(b)

naknade rezidentnim zaposlenicima od nerezidentnih poslodavaca;

(c)

naknade nerezidentnim zaposlenicima od rezidentnih poslodavaca;

Stavke navedene u točkama od (a) do (c) bilježe se kako slijedi:

(1)

naknade skupinama rezidentnih i nerezidentnih zaposlenika od rezidentnih poslodavaca, uz stavke navedene u točkama (a) i (c), bilježe se kao uporabe u račun stvaranja dohotka sektora i djelatnosti kojima poslodavci pripadaju;

(2)

naknade rezidentnim zaposlenicima od skupina rezidentnih i nerezidentnih poslodavaca, uz stavke navedene u točkama (a) i (b), bilježe se kao izvori u računu alokacije primarnog dohotka kućanstava;

(3)

za stavku navedenu u točki (b), naknade rezidentnim zaposlenicima od nerezidentnih poslodavaca bilježe se kao uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere;

(4)

za stavku navedenu u točki (c), naknade nerezidentnim zaposlenicima od rezidentnih poslodavaca bilježe se kao izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere;

POREZI NA PROIZVODNJU I UVOZ (D.2)

4.14. Definicija: porezi na proizvodnju i uvoz (D.2) sastoje se od obveznih, nepovratnih plaćanja, u novcu ili u naturi, koje naplaćuje opća država ili institucije Europske unije u odnosu na proizvodnju i uvoz roba i usluga, zapošljavanje radne snage, vlasništvo ili uporabu zemljišta, zgrada ili druge aktive koja se koristi u proizvodnji. Ti se porezi plaćaju neovisno o ostvarenoj dobiti.

4.15. Porezi na proizvodnju i uvoz sastoje se od sljedećih elemenata:

(a)

poreza na proizvode (D.21):

(1)

poreza tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV) (D.211);

(2)

poreza i carina na uvoz isključujući PDV (D.212);

— uvoznih carina (D.2121), — poreza na uvoz isključujući PDV i carinu (D.2122); (3)

poreza na proizvode isključujući PDV i uvozne poreze (D.214);

(b)

ostalih poreza na proizvodnju (D.29).

Porezi na proizvode (D.21)

4.16. Definicija: porezi na proizvode (D.21) su porezi koji se plaćaju po jedinici dotične robe ili usluge koja je proizvedena ili s kojom se obavila transakcija. Porez može biti određeni iznos novca po jedinici količine roba ili usluge, ili se može izračunati kao utvrđeni postotak cijene po jedinici ili vrijednosti roba i usluga koje su proizvedene ili s kojima se obavila transakcija. Procijenjeni porezi na proizvod, neovisno o institucionalnoj jedinici koja plaća porez, uključeni su u poreze na proizvode, osim ako su namjerno razvrstani u drugi naslov.

Porezi tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV) (D.211)

4.17. Definicija: porez tipa poreza na dodanu vrijednost (PDV) na robu ili usluge koji po fazama naplaćuju poduzeća i koji se na kraju u potpunosti naplaćuje krajnjem kupcu.

Ovim naslovom obuhvaćen je porez na dodanu vrijednost koji ubire opća država i koji se primjenjuje na domaće i uvozne proizvode, te drugi porezi koji se odbijaju i primjenjuju prema sličnim pravilima koja uređuju PDV. Svi porezi tipa poreza na dodanu vrijednost su dalje u tekstu: PDV. Zajednička značajka PDV-a jest da su proizvođači obvezni platiti državi samo razliku između PDV-a na njihovu prodaju i PDV-a na njihovu kupovinu za intermedijarnu potrošnju i bruto investicije u fiksni kapital.

PDV se bilježi u neto iznosu u smislu da:

(a)

se output roba i usluga te uvoza vrednuje bez fakturiranog PDV-a;

(b)

se kupovine roba i usluga bilježe uključujući PDV koji se ne odbija. PDV se bilježi kao da ga snose kupci, ne prodavatelji, i to samo oni kupci koji ga ne mogu odbiti. Veći dio PDV-a se bilježi kao da je plaćen na finalne uporabe, posebno na potrošnju kućanstava.

Za ukupno gospodarstvo, PDV je jednak razlici između ukupno fakturiranog PDV-a i ukupnog PDV-a koji se može odbiti (vidjeti stavak 4.27.).

Porezi i carine na uvoz isključujući PDV (D.212)

4.18. Definicija: porezi i carine na izvoz isključujući PDV (D.212) sastoje se od obveznih iznosa koje naplaćuje opća država ili institucije Europske unije na uvoznu robu, isključujući PDV, kako bi je pustili u slobodan optjecaj na ekonomskom području te na usluge koje nerezidentne jedinice pružaju rezidentnim jedinicama.

U obvezna plaćanja uključeni su:

(a)

uvozne carine (D.2121): one se sastoje od carina ili drugih uvoznih nameta koji se plaćaju u skladu s dodacima carinskim tarifama na robe posebne vrste kad ta roba ulazi za uporabu na ekonomsko područje zemlje korištenja;

(b)

porezi na uvoz isključujući PDV i uvoznu carinu (D.2122).

U ovaj naslov uključeni su:

(1)

nameti na uvozne poljoprivredne proizvode;

(2)

novčani kompenzacijski iznosi koji se plaćaju na uvoz;

(3)

trošarine i posebni porezi na određene uvozne proizvode, pod uvjetom da te carine i poreze na slične proizvode domaćeg podrijetla plaća sama podružnica proizvođača;

(4)

opći porezi na prodaju koji se plaćaju na uvoz roba i usluga;

(5)

porezi na posebne usluge koje pružaju nerezidentna poduzeća rezidentnim jedinicama na ekonomskom području;

(6)

dobit državnih poduzeća koja imaju monopol nad uvozom nekih roba ili usluga, koja se prenosi državi.

Neto porezi i carine na uvoz isključujući PDV izračunavaju se odbitkom uvoznih subvencija (D.311) od poreza i carina na uvoz isključujući PDV (D.212).

Porezi na proizvode, isključujući PDV i uvozne poreze (D.214)

4.19. Definicija: porezi na proizvode, isključujući PDV i uvozne poreze (D.214) sastoje se od poreza na robe i usluge koji postaju plativi kao posljedica proizvodnje, izvoza, prodaje, prijenosa, leasinga ili isporuke tih roba ili usluga, ili kao posljedica njihovog korištenja za vlastitu potrošnju ili investiranja u vlastiti kapital.

4.20. Ovim naslovom posebno su obuhvaćeni:

(a)

trošarine i porezi na potrošnju (osim onih uključenih u poreze i carine na uvoz);

(b)

biljezi na prodaju određenih proizvoda, kao što su alkoholna pića ili duhan te na pravne dokumente ili čekove;

(c)

porezi na financijske i kapitalne transakcije, plative kod kupovine ili prodaje nefinancijske i financijske aktive, uključujući mjenjačke poslove. Oni postaju plativima kad dođe do promjene vlasništva nad zemljištem ili drugom aktivom, osim kad je to posljedica kapitalnih transfera (uglavnom nasljedstva i darova). Smatraju se porezima na usluge posrednika;

(d)

porezi na registraciju osobnih vozila;

(e)

porezi na zabavu;

(f)

porezi na lutrije, igre na sreću i klađenje, osim onih na dobitke;

(g)

porezi na premije osiguranja;

(h)

drugi porezi na posebne usluge: hotelske usluge ili usluge smještaja, usluge stanovanja, restorana, prijevoza, komunikacija, oglašavanja;

(i)

porezi na promet (isključujući poreze tipa PDV-a): ovi obuhvaćaju poreze na veleprodaju i maloprodaju, poreze na kupovinu, poreze na promet;

(j)

dobit ili fiskalni monopoli koji se prenose državi, osim onih koji imaju monopol na uvoz određene robe ili usluge (uključeno u D.2122). Fiskalni monopoli državna su poduzeća kojima je odobren zakonski monopol na proizvodnju ili distribuciju određene vrste roba ili usluge u svrhu ostvarivanja prihoda, a ne interesa politike javnog gospodarstva ili socijalne politike. Kad se državnom poduzeću dodjele monopolske ovlasti na temelju namjerne gospodarske ili socijalne politike zbog posebne naravi roba ili usluge ili proizvodne tehnologije - primjerice, komunalije, pošta i telekomunikacije, željeznice i tako dalje - to se ne smatra fiskalnim monopolom;

(k)

izvozne carine i novčani kompenzacijski iznosi koji se naplaćuju na izvoz.

4.21. Neto porezi na proizvode dobivaju se odbijanjem subvencija na proizvode (D.31) od poreza na proizvode (D.21).

Ostali porezi na proizvodnju (D.29)

4.22. Definicija: ostali porezi na proizvodnju (D.29) sastoje se od svih poreza koje poduzeća snose kao posljedicu obavljanja proizvodnje, neovisno o količini proizvedenih ili prodanih roba i usluga.

Ostali porezi na proizvodnju mogu se plaćati na zemljište, fiksnu aktivu ili radnu snagu zaposlenu u proizvodnom procesu ili na određene djelatnosti ili transakcije.

4.23. U ostale poreze na proizvodnju (D.29) uključeno je sljedeće:

(a)

porezi na vlasništvo ili korištenje zemljišta, zgrada ili drugih objekata koje poduzeća koriste za proizvodnju (uključujući vlasnike-stanare stanova);

(b)

porezi na korištenje fiksne aktive (na primjer vozila, strojeva i opreme) za potrebe proizvodnje, neovisno o tome je li aktiva u vlasništvu ili u zakupu;

(c)

porezi na ukupni iznos nadnice i porezi na plaće;

(d)

porezi na međunarodne transakcije (na primjer putovanja u inozemstvo, doznake u inozemstvo ili slične transakcije s nerezidentima) za potrebe proizvodnje;

(e)

porezi koje poduzeća plaćaju za dozvole za rad i stručne dozvole ako se te dozvole daju automatski po plaćanju dugovanih iznosa. U ovom slučaju vjerojatno je da se radi jednostavno o sredstvu za ostvarivanje prihoda, iako država može dati certifikat ili odobrenje zauzvrat. Međutim, ako država koristi izdavanje dozvola kako bi obavljala neku odgovarajuću regulatornu funkciju, kao na primjer kad država provjerava primjerenost ili sigurnost poslovnog prostora, pouzdanost ili sigurnost korištene opreme, stručnost zaposlenog osoblja, kvalitetu ili normu proizvedenih roba ili usluga kao uvjet za davanje dotične dozvole, plaćanja se smatraju kupovinom pruženih usluga, osim ako su iznosi naplaćeni za dozvole u potpunosti nerazmjerni troškovima provjera koje je obavila država;

(f)

porezi na onečišćenje od proizvodnih djelatnosti. Sastoje se od poreza na emisiju ili ispuštanje u okoliš otrovnih plinova, tekućina ili drugih štetnih tvari. Njima nisu obuhvaćena plaćanja s osnove sakupljanja i odlaganja otpada ili otrovnih tvari od strane tijela javnih vlasti, koja čine intermedijarnu potrošnju poduzeća;

(g)

nedovoljno plaćanje PDV-a kao posljedica paušalnog sustava, što je često slučaj u poljoprivredi.

4.24. Iz ostalih porezi na proizvodnju isključeni su porezi na osobno korištenje vozila i drugog od strane kućanstava, koji se bilježe pod tekuće poreze na dohodak, bogatstvo i sl.

Porezi na proizvodnju i uvoz koji se plaćaju institucijama Europske unije

4.25. U poreze na proizvodnju i uvoz koji se plaćaju institucijama Europske unije uključeni su sljedeći porezi koje naplaćuju nacionalne vlade u ime institucija Europske unije: primici od zajedničke poljoprivredne politike: nameti na uvozne poljoprivredne proizvode, novčani kompenzacijski iznosi koji se plaćaju na izvoz i uvoz, nameti na proizvodnju šećera i porez na izoglukozu, porez na suodgovornost na mlijeko i žitarice; primici od trgovine s trećim zemljama: carine uvedene na temelju Integrirane tarife Europske zajednice (TARIC).

Porezima na proizvodnju i uvoz koji se plaćaju institucijama Europske unije nisu obuhvaćena treća vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u koja je uključena u druge tekuće transfere pod naslovom „Vlastita sredstva EU-a koja se temelje na PDV-u i BND-u” (D.76) (vidjeti stavak 4.140.).

Porezi na proizvodnju i uvoz: vrijeme bilježenja i iznosi koji se bilježe

4.26. Bilježenje poreza na proizvodnju i uvoz: porezi na proizvodnju i uvoz bilježe se kad se obave aktivnosti, transakcije ili nastupe drugi događaji koji stvaraju obveze plaćanja poreza.

4.27. Neke gospodarske aktivnosti, transakcije ili događaji koji stvaraju obvezu plaćanja poreza izmiču pažnji poreznih tijela. Iz tih aktivnosti, transakcija ili događaja ne proizlazi financijska aktiva ili pasiva u obliku dugovanja ili potraživanja. Bilježeni iznosi su oni koji su utvrđeni poreznim obračunima, prijavama ili drugim dokumentima kojima se stvaraju obveze u obliku obveze plaćanja za porezne obveznike. Nema imputiranja poreza koji nisu utvrđeni poreznim obračunima.

Porezi koji se bilježe u računima dolaze iz dva izvora: iznosa utvrđenih obračunima i prijavama ili na temelju gotovinskih primitaka.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se ispravljaju za koeficijent koji odražava obračunane i prijavljene, a nikad naplaćene iznose. Alternativno postupanje je da se kapitalni transfer (D.995) relevantnim sektorima, kako je opisan u točki (j) stavka 4.165., bilježi kao jednak tom ispravku. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prethodnog iskustva i sadašnjih očekivanja u odnosu na obračunane i prijavljene, a nikad naplaćene iznose. Oni se određuju prema različitim vrstama poreza.

(b)

Ako se koriste gotovinski primici, oni moraju biti vremenski usklađeni tako da se novac pripiše u vrijeme obavljanja aktivnosti kako bi se stvorila porezna obveza. Ovo se usklađivanje temelji na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti i poreznog primitka u gotovini.

4.28. Ukupna vrijednost bilježenih poreza uključuje pripisanu, dospjelu zateznu kamatu na poreze i novčane kazne koje su odredila porezna tijela kad se te kamate i novčane kazne ne mogu utvrditi zasebno. Ukupnom vrijednošću poreza obuhvaćena su davanja uvedena u pogledu naplate ili povrata dugovanih poreza. Ukupna vrijednost umanjuje se za iznos svih smanjenja poreza koja je provela opća država u okviru ekonomske politike i svih povrata poreza proizašlih iz preplaćenog poreza.

4.29. U sustavima računa porezi na proizvodnju i uvoz (D.2) bilježe se kako slijedi:

(a)

na strani uporaba, u računu stvaranja dohotka ukupnog gospodarstva;

(b)

na strani izvora, u računu alokacije primarnog dohotka sektora opće države i u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Porezi na proizvode bilježe se kao izvori u račun roba i usluga ukupnog gospodarstva. Ovo omogućava da se izvori roba i usluga - vrednovani bez poreza na proizvode - uravnoteže s uporabama koje se vredniju s tim porezima.

Ostali porezi na proizvodnju (D.29) bilježe se kao uporabe u računu stvaranja dohotka djelatnosti ili sektora koji ih plaćaju.

SUBVENCIJE (D.3)

4.30. Definicija: subvencije (D.3) su tekući nepovratni iznosi koje isplaćuje opća država ili institucije Europske unije rezidentnim proizvođačima.

Sljedeći su primjeri ciljeva davanja subvencija:

(a)

utjecanje na razine proizvodnje:

(b)

utjecanje na cijene proizvoda; ili

(c)

utjecanje na primitke od proizvodnih faktora.

Netržišni proizvođači mogu dobiti ostale subvencije za proizvodnju samo ako ta plaćanja ovise o općim propisima primjenjivima kako na tržišne tako i na netržišne proizvođače.

Subvencije na proizvode ne bilježe se u netržišni output (P.13).

4.31. Subvencije koje dodjeljuju institucije Europske unije pokrivaju samo tekuće transfere koje navedene institucije izravno obave prema jedinicama rezidentnih proizvođača.

4.32. Subvencije se dijele na:

(a)

subvencije na proizvode (D.31):

(1)

uvozne subvencije (D.311);

(2)

ostale subvencije na proizvode (D.319);

(b)

ostale subvencije na proizvodnju (D.39).

Subvencije na proizvode (D.31)

4.33. Definicija: subvencije na proizvode (D.31) subvencije su koje se plaćaju po jedinici proizvedene ili uvezene robe ili usluge.

Iznos subvencija na proizvode može se iskazati na sljedeće načine:

(a)

kao određen iznos novca po jedinici količine roba ili usluge;

(b)

kao određeni postotak cijene po jedinici;

(c)

kao razlika između određene ciljne cijene i tržišne cijene koju plaća kupac.

Subvencija na proizvod obično postaje plativa kad se roba proizvede, proda ili uveze, ali može biti plativa i u drugim okolnostima, kao na primjer, kad se roba prenese, iznajmi, isporuči ili iskoristi za vlastitu potrošnju ili investiranje u vlastiti kapital.

Subvencije na proizvode primjenjuju se samo na tržišne outpute (P.11) ili na outpute za vlastitu krajnju uporabu (P.12).

Uvozne subvencije (D.311)

4.34. Definicija: uvozne subvencije (D.311) sastoje se od subvencija na robu i usluge koje postaju plative kad roba prijeđe državnu granicu radi uporabe na ekonomskom području ili kad se usluge isporuče rezidentnim institucionalnim jedinicama.

U uvozne subvencije uključeni su gubici nastali zbog namjerne državne politike državnih trgovinskih organizacija čija je funkcija kupovati proizvode od nerezidenata pa ih zatim prodavati rezidentima po nižim cijenama.

Ostale subvencije na proizvode (D.319)

4.35. Ostalim subvencijama na proizvode (D.319) obuhvaćeno je sljedeće:

(a)

subvencije na proizvode kućne uporabe: one se sastoje od subvencija koje se plaćaju rezidentnim proizvođačima u pogledu njihove proizvodnje koja se koristi ili troši na ekonomskom području;

(b)

gubici državnih trgovinskih organizacija čija je funkcija kupovati proizvode rezidentnih proizvođača pa ih zatim prodavati rezidentima ili nerezidentima po nižim cijenama, kad ti gubici nastanu zbog namjerne državne gospodarske ili socijalne politike;

(c)

subvencije javnim društvima ili kvazi-društvima za podmirenje neprestanih gubitaka od proizvodnih djelatnosti koje ona snose kao posljedicu naplatnih cijena nižih od njihovih prosječnih troškova proizvodnje zbog namjerne državne ili europske gospodarske i socijalne politike;

(d)

izravne subvencije na izvoz koje se plaćaju izravno rezidentnim proizvođačima kad roba napusti ekonomsko područje ili kad se usluge pružaju nerezidentima - osim povrata na carinskoj granici prethodno plaćenih poreza na proizvode i odricanja od poreza koji bi se dugovali da se roba prodaje ili koristi na ekonomskom području;

Ostale subvencije na proizvodnju (D.39)

4.36. Definicija: ostale subvencije na proizvodnju (D.39) sastoje se od subvencija osim subvencija na proizvode, koje jedinice rezidentnog proizvođača mogu dobiti kao posljedicu obavljanja proizvodnje.

Netržišni proizvođači mogu dobiti ostale subvencije za proizvodnju za svoj netržišni output samo ako ta plaćanja opće države ovise o općim propisima primjenjivima kako na tržišne tako i na netržišne proizvođače.

4.37. U ostale subvencije na proizvodnju (D.39) uključeni su sljedeći primjeri:

(a)

subvencije za plaće ili radnu snagu, to jest, subvencije koje se plaćaju za ukupni račun nadnice ili plaće ili ukupnu radnu snagu ili za zapošljavanje određenih kategorija ljudi, kao što su osobe s tjelesnim oštećenjem ili osobe koje su nezaposlene dulje vrijeme ili za troškove plana obuke koje organiziraju ili financiraju poduzeća;

(b)

subvencije za smanjenje zagađenja: sastoje se od tekućih subvencija namijenjenih pokrivanju dijela ili svih troškova dodatne prerade u svrhu smanjenja ili suzbijanja ispuštanja onečišćujućih tvari u okoliš;

(c)

potpore za oslobođenje od plaćanja kamata koje se daju jedinicama rezidentnih proizvođača i kad su namijenjene poticanju ili investiranju u kapital. Kad potpora ima dvostruku namjenu kako financiranja otplate duga tako plaćanja kamate na njega i kad je nije moguće podijeliti na ta dva elementa, cijela se potpora smatra investicijskom potporom. Poticaji za oslobođenje od plaćanja kamate tekući su transferi osmišljeni kako bi proizvođačima olakšali poslovne troškove. U računima se smatraju subvencijama proizvođačima koji imaju koristi od njih i kad razliku u kamati plaća država izravno kreditnoj instituciji koja je odobrila kredit;

(d)

prekomjerno plaćanje PDV-a kao posljedica paušalnog sustava, što je često slučaj u poljoprivredi.

4.38. Sljedeće se ne smatra subvencijama (D.3):

(a)

tekući transferi opće države kućanstvima u njihovom svojstvu potrošača. Smatraju se socijalnim naknadama (D.62 ili D.63) ili raznim tekućim transferima (D.75);

(b)

tekući transferi između različitih dijelova opće države u njihovom svojstvu proizvođača netržišnih roba i usluga, osim ostalih subvencija na proizvodnju (D.39). Tekući transferi bilježe se kao tekući transferi unutar opće države (D.73);

(c)

investicijske potpore (D.92);

(d)

izvanredne uplate u fondove socijalnog osiguranja u mjeri u kojoj su te uplate namijenjene povećanju aktuarskih rezervi tih fondova. Te se uplate bilježe kao ostali kapitalni transferi (D.99);

(e)

transferi opće države nefinancijskim društvima i kvazi-društvima za potrebe pokrivanja gubitaka akumuliranih tijekom nekoliko financijskih godina ili posebnih gubitaka zbog čimbenika izvan kontrole poduzeća, koji se bilježe kao ostali kapitalni transferi (D.99);

(f)

otpis dugova koje su jedinice proizvođača imale prema državi (kao posljedica, primjerice, kredita koje je državna agencija odobrila nefinancijskom poduzeću koje je akumuliralo poslovne gubitke tijekom nekoliko financijskih godina). Te se transakcije u računima smatraju ostalim kapitalnim transferima (D.99);

(g)

plaćanja opće države ili inozemstva za štete na kapitalnoj robi ili gubitke kapitalnih roba zbog ratnih djelovanja, drugih političkih događaja ili nacionalnih katastrofa. Bilježe se kao ostali kapitalni transferi (D.99);

(h)

dionice i drugi vlasnički vrijednosni papiri u trgovačkim društvima koje je kupila opća država, koji su iskazani pod naslovom vlasnički vrijednosni papiri i udjeli u investicijskim fondovima (AF.5);

(i)

plaćanja agenciji opće države koja je preuzela odgovornost za prekomjerna mirovinska davanja koja utječu na javno poduzeće. Ta se plaćanja bilježe kao razni tekući transferi (D.75);

(j)

plaćanja opće države tržišnim proizvođačima za potpuno ili djelomično plaćanje roba i usluga koje ti tržišni proizvođači izravno i samostalno pružaju kućanstvima u kontekstu socijalnih rizika ili potreba (vidjeti stavak 4.84.) i na koja kućanstva imaju pravo. Ta su plaćanja uključena u izdatak za individualnu potrošnju opće države (P.31) i naknadno u socijalne transfere u naturi - tržišnu proizvodnju koju kupuju država i NPUSK-ovi (D.632) i stvarnu individualnu potrošnju kućanstava (P.41).

4.39. Vrijeme bilježenja: subvencije (D.3) se bilježe kad nastane transakcija ili događaj (proizvodnja, prodaja, uvoz itd.) koji dovodi do subvencije.

Posebni slučajevi su sljedeći:

(a)

subvencije u obliku razlike između kupovne cijene i prodajne cijene koju naplaćuje državna trgovinska agencija bilježe se u trenutku u kojem agencija kupi robu;

(b)

subvencije čija je namjena pokriti gubitak koji je nastao za proizvođača bilježe se u trenutku u kojem agencija opće države odluči pokriti gubitak.

4.40. Subvencije (D.3) bilježe se kao:

(a)

negativne uporabe u računu stvaranja dohotka ukupnog gospodarstva;

(b)

negativni izvori u računu alokacije primarnog dohotka sektora opće države i u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Subvencije na proizvode bilježe se kao negativni izvori u računu roba i usluga ukupnog gospodarstva.

▼M2 —————

▼B

Posljedice sustava višestrukih deviznih tečajeva po poreze na proizvodnju i uvoz te po subvencije: višestruki devizni tečajevi trenutačno nisu primjenjivi među državama članicama. U takvom sustavu:

(a)

implicitni porezi na uvoz smatraju se porezima na uvoz isključujući PDV i carinu (D.2122);

(b)

implicitni porezi na izvoz smatraju se porezima na proizvode, isključujući PDV i uvozne poreze (D.214);

(c)

implicitne subvencije na proizvode smatraju se uvoznim subvencijama (D.311);

(d)

implicitne subvencije na izvoz smatraju se ostalim subvencijama na proizvode (D.319).;

VLASNIČKI DOHODAK (D.4)

4.41. Definicija: vlasnički dohodak (D.4.) stvara se kad vlasnici financijske aktive i prirodnih resursa stave financijsku aktivu i prirodne resurse na raspolaganje drugim institucionalnim jedinicama. Dohodak koji se plaća za uporabu financijske aktive naziva se investicijskim dohotkom, dok se dohodak koji se plaća za uporabu prirodnih resursa naziva zakupninom. Vlasnički je dohodak zbroj investicijskog dohotka i zakupnine.

Vlasnički dohodci se razvrstavaju kako slijedi:

(a)

kamata (D.41);

(b)

raspodijeljeni dohodak društava (D.42);

(1)

dividende (D.421);

(2)

povlačenje iz dohotka kvazi-društava (D.422);

(c)

ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganja (D.43);

(d)

ostala ulaganja (D.44):

(1)

dohodak od ulaganja koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja (D.441);

(2)

dohodak od ulaganja koji se plaća iz mirovinskih prava (D.442);

(3)

dohodak od ulaganja koji se može pripisati dioničarima zajedničkih investicijskih fondova (D.443);

(e)

zakupnine (D.45).

Kamata (D.41)

4.42. Definicija: kamata (D.41) je vlasnički dohodak koji primaju vlasnici financijske aktive za stavljanje na raspolaganje te financijske aktive drugoj institucionalnoj jedinici. Primjenjuje se na sljedeću financijsku aktivu:

(a)

depozite (AF.2);

(b)

dužničke instrumente (AF.3);

(c)

zajmove (AF.4);

(d)

ostala potraživanja (AF.8).

Dohodak od držanja i alokacija posebnih prava vučenja (SDR) i od nealociranih računa zlata smatra se kamatom. Financijska aktiva koja za posljedicu ima kamatu čini potraživanja vjerovnika od dužnika. Vjerovnici pozajmljuju financijska sredstva dužnicima što dovodi do stvaranja jednog od gore navedenih financijskih instrumenata.

Kamate na depozite i zajmove

4.43. Iznosima kamata koje na depozite daju i koje na zajmove naplaćuju financijske institucije obuhvaćen je ispravak za maržu koji predstavlja implicitno plaćanje za pružene usluge financijskih institucija pri davanju zajmova i prihvaćanja depozita. Plaćanje ili primici podijeljeni su na dio naknada za usluge i dio koncepta kamata nacionalnih računa. Stvarna plaćanja financijskim institucijama ili primici financijskih institucija, opisani kao bankovna kamata koju treba podijeliti tako da se koncept kamata nacionalnih računa i naknade za usluge mogu bilježiti zasebno. Iznosi kamata nacionalnih računa, koje zajmoprimci plaćaju financijskim institucijama manji su od bankovne kamate za procijenjene vrijednosti plativih naknada dok su iznosi kamata nacionalnih računa koje potražuju depozitari veći od bankovne kamate za iznos plative naknade za uslugu. Vrijednosti naknada bilježi se kao prodaja usluga u proizvodne račune financijskih institucija i kao uporabe u račune njihovih klijenata.

Kamata na dužničke instrumente

4.44. Kamata na dužničke instrumente obuhvaća kamatu na mjenice i slične kratkoročne instrumente te kamatu na obveznice i zadužnice.

Kamata na mjenice i slične kratkoročne instrumente

4.45. Razlika između nominalne vrijednosti i plaćene cijene u trenutku izdanja (odnosno diskonta) je mjera kamate koja se plaća tijekom životnog vijeka mjenice. Povećanje vrijednosti mjenice zbog akumulirane pripisane kamate ne predstavlja vlasničku dobit jer je prouzročena povećanjem neplaćene glavnice, a ne promjenom cijene aktive. Ostale promjene vrijednosti mjenice smatraju se vlasničkim dobicima/gubicima.

Kamata na obveznice i zadužnice

4.46. Obveznice i zadužnice dugoročne su vrijednosnice koje vlasniku daju bezuvjetno pravo na fiksni ili ugovorno utvrđeni varijabilni prihod novca u obliku isplata kuponskih kamata ili na određeni fiksni iznos na određeni datum ili datume kad vrijednosnica postaje iskupivom, ili oba navedena prava.

(a)

obveznice bez kupona: nema isplata kuponskih kamata. Kamata koja se temelji na razlici između cijene iskupa i cijene izdanja mora se raspodijeliti po godinama do datuma dospijeća obveznice. Vlasnik obveznice ponovno ulaže kamatu koja se pripisuje svake godine tako da se protustavke koje odgovaraju vrijednosti pripisane kamate bilježe u financijski račun kao vlasnikovo stjecanje dodatnih obveznica i kao dodatno izdanje dodatnih obveznica od strane izdavatelja ili dužnika (to jest kao rast „obujma” prvobitne obveznice);

(b)

druge obveznice, uključujući obveznice s velikim diskontom. Kamata se sastoji od dva elementa:

(1)

iznos novčanog dohotka od kuponskih kamata koji se dobiva u svakom razdoblju;

(2)

iznos obračunane kamate u svakom razdoblju koja se pripisuje razlici između cijene iskupa i cijene izdanja, izračunano kao i za obveznice bez kupona;

(c)

vrijednosnice vezane uz indeks:

(1)

iznosi kuponski kamata i/ili neplaćene glavnice vezani su za opći indeks cijena. Promjena vrijednosti neplaćene glavnice između početka i kraja određenog obračunskog razdoblja zbog kretanja odnosnog indeksa smatra se kamatom pripisanom u tom razdoblju uz sve kamate dospjele na plaćanje u tom razdoblju;

(2)

iznosi koji se plaćaju o dospijeću vezani su za parcijalni indeks kojim je obuhvaćen element vlasničkog dobitka. Pripisivanje kamata utvrđuje se određivanjem stope prirasta u trenutku izdanja. Prema tome, kamata je razlika između cijene izdanja i tržišnog očekivanja na početku svih iznosa koje će dužnik morati platiti; taj iznos bilježi se kao kamata pripisiva tijekom životnog vijeka instrumenta. Ovaj se pristup bilježi kao dohodak s osnove prinosa od dospijeća pri izdavanju, što obuhvaća rezultate indeksacije predviđene u trenutku stvaranja instrumenta. Odstupanje od temeljnog indeksa od prvobitno očekivanog dovodi do vlasničkih dobitaka ili gubitaka koji obično neće nestati tijekom životnog vijeka instrumenta.

Kamata koja se pripisuje kao posljedica indeksacije zapravo se ponovno ulaže u vrijednosnicu i mora se bilježiti u financijske račune vlasnika i izdavatelja.

Ugovori o zamjeni kamatnih stopa i terminski ugovori o kamatnoj stopi

4.47. Plaćanje koje proizlazi iz aranžmana o zamjeni bilježi se u financijski račun kao transakcija s financijskim izvedenicama, a ne kao kamata bilježena kao vlasnički dohodak. Transakcije iz terminskih ugovora o kamatnoj stopi bilježe se u financijski račun kao transakcije s financijskim izvedenicama, a ne kao vlasnički dohodak.

Kamata na financijski leasing

4.48. Financijski leasing metoda je financiranja, primjerice, kupovine strojeva i opreme. Davatelj leasinga kupuje opremu, a primatelj leasinga ugovara plaćanje najamnina koje omogućuju davatelju leasinga, tijekom razdoblja trajanja ugovora, povrat njegovih troškova, uključujući kamate plaćene na novac koji je korišten za kupovinu opreme.

Smatra se da davatelj leasinga daje primatelju zajam u iznosu istovjetnom iznosu cijene koju je kupac platio za aktivu, a taj se zajam otplaćuje tijekom razdoblja trajanja leasinga. Smatra se, stoga, da najamninu koju plaća primatelj leasinga u svakom razdoblju čine dva elementa: otplata glavnice i plaćanje kamate. Kamatna stopa na pripisani zajam utvrđuje se prema ukupnom iznosu plaćenih najamnina tijekom trajanja leasinga u odnosu na kupovnu cijenu aktive. Dio najamnine koji čini kamatu opada tijekom trajanja leasinga kako se otplaćuje glavnica. Prvobitni najam primatelja leasinga, s naknadnim otplatama glavnice, bilježi se u financijski račun davatelja leasinga i primatelja leasinga. Plaćanje kamate bilježi se kao kamata u računu primarne raspodjele dohotka.

Ostale kamate

4.49. Ostalim kamatama obuhvaćeno je sljedeće:

(a)

kamata na minus na bankovnom računu;

(b)

dodatna kamata koja se plaća na depozite koji stoje dulje od prvobitno ugovorenog; i

(c)

plaćanja kamata vlasnicima obveznica dodijeljenih na temelju nagradnog izvlačenja.

Vrijeme bilježenja

4.50. Kamata se bilježi na obračunskoj osnovi, to jest, kamata se bilježi kako se vjerovniku neprestano pripisuje tijekom vremena na iznos neotplaćene glavnice. Kamata koja se pripisuje u svakom obračunskom razdoblju mora se bilježiti, bez obzira je li stvarno plaćena ili pripisana neotplaćenoj glavnici. Kad nije plaćena, povećanje glavnice bilježi se u financijski račun kao stjecanje financijske aktive od strane vjerovnika i kao istovijetno preuzimanje obveze od strane dužnika.

4.51. Kamata se bilježi prije odbitka poreza na nju. Primljena i plaćena kamata bilježi se s odobrenim oslobođenjima od kamate, neovisno o tome plaćaju li se ta odobrenja izravno financijskim institucijama ili korisnicima (vidjeti stavak 4.37.).

Vrijednost usluga koje pružaju financijski posrednici koje su raspoređene na različite klijente, stvarna plaćanja kamate prema financijskim posrednicima ili primitke kamata od njih usklađuju se kako bi se uklonile marže koje predstavljaju implicitne naknade koje učine financijski posrednici. Iznos kamate koji korisnici kredita plaćaju financijskim posrednicima potrebno je umanjiti za procijenjene vrijednosti dugovanih naknada, dok je iznos kamate koji potražuju ulagači potrebno povećati. Vrijednosti naknada smatraju se plaćanjima usluga koje pružaju financijski posrednici svojim klijentima, a ne plaćanjima kamate.

4.52. Kamata se u sustavu računa bilježi kao:

(a)

izvori i uporabe u računu alokacije primarnog dohotka sektora;

(b)

izvori i uporabe u računu sektora inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Raspodijeljeni dohodak društava (D.42)

Dividende (D.421)

4.53. Definicija: dividende (D.421) su oblik vlasničkog dohotka na koji vlasnici dionica (AF.5) stječu pravo kao posljedicu, primjerice, stavljanja financijskih sredstava na raspolaganje društvima.

Prikupljanje vlasničkog kapitala izdavanjem dionica je način prikupljanja novčanih sredstava. Za razliku od kreditnog kapitala, vlasnički kapital ne prouzrokuje obvezu određenu u novčanom smislu i ne daje vlasnicima dionica društva pravo na fiksni ili unaprijed određeni prihod. Dividende su sve raspodjele dobiti koje dioničari ili vlasnici društva prime od društva.

4.54. Dividendama su obuhvaćeni i:

(a)

dionice izdane dioničarima kao isplata dividende za financijsku godinu. Izdanja bonusnih dionica koja predstavljaju kapitalizaciju vlastitih sredstava u obliku pričuva i neraspodijeljene dobiti te stvaraju nove dionice za dioničara razmjerno njihovim udjelima, nisu uključena;

(b)

dohodak koji javna poduzeća priznata kao neovisne pravne osobe koje nisu osnovane kao trgovačka društva plaćaju općoj državi;

(c)

dohodak ostvaren od aktivnosti koje nisu uzete u promatranje i koji je prenesen vlasnicima društava koji sudjeluju u tim aktivnostima za vlastite potrebe.

4.55. Iz dividendi (D.421) su isključene superdividende.

Superdividende su dividende koje su velike u odnosu na nedavnu razinu dividendi i zarade. Kako bi se procijenilo jesu li dividende velike, koristi se pojam raspodjeljivog dohotka. Raspodjeljivi dohodak društva jednak je poduzetničkom dohotku, uvećano za sva potraživanja s naslova tekućih transfera i umanjeno za sve dugovane tekuće transfere te umanjeno za ispravak za promjene u mirovinskim pravima. Omjer dividendi i raspodjeljivog dohotka odnedavno se koristi za procjenu vjerodostojnosti tekuće razine dividendi. Ako se razina dividendi proglasi prekomjernom, dividende koje prouzrokuju višak smatraju se financijskim transakcijama i kategoriziraju se kao „superdividende”. Te se superdividende smatraju povlačenjem vlasničkog kapitala iz društva (F.5). Taj se tretman primjenjuje na društva, bilo da su pravne osobe, bilo da su kvazi-društva i bilo da podliježu inozemnoj, bilo domaćoj privatnoj kontroli.

4.56. U slučaju javnih društava superdividende su velika i neredovna plaćanja ili plaćanja koja prelaze poduzetnički dohodak u odnosnom obračunskom razdoblju, koja se financiraju iz akumuliranih pričuva ili prodaje aktive. Sperdividende javnih društava moraju se bilježiti kao povlačenja vlasničkih udjela (F.5) za iznos razlike između plaćanja i poduzetničkog dohotka u odnosnom obračunskom razdoblju (vidjeti stavak 20.206.).

Predujmovi dividendi opisani su u stavku 20.207.

4.57. Vrijeme bilježenja: Premda predstavljaju dio dohotka ostvarenog tijekom određenog razdoblja, dividende se ne bilježe na obračunskoj osnovi. Kratko, nakon što se dividenda prijavi, ali prije no što uistinu postane plativom, dionice se mogu prodati „bez dividende”, što znači da se dividenda još uvijek mora isplatiti vlasniku na datum na koji je prijavljena, a ne na datum dospijeća. Dionica prodana „bez dividende” stoga vrijedi manje od one prodane bez ovog ograničenja. Vrijeme bilježenja dividendi je trenutak u kojem cijena dionice počinje kotirati bez dividende, a ne po cijeni u koju je dividenda uključena.

Dividende se bilježe kao:

(a)

uporabe u računu alokacije primarnog dohotka sektora u koje su razvrstana društva;

(b)

izvori u računu alokacije primarnog dohotka sektora u koje su razvrstani dioničari;

(c)

uporabe i izvori u računu sektora inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Povlačenja iz dohotka kvazi-društava (D.422)

4.58. Definicija: povlačenja iz dohotka kvazi-društava (D.4222) iznosi su koje poduzetnici povlače za vlastite potrebe iz dobiti koju su ostvarila kvazi-društva koja im pripadaju.

Ta povlačenja bilježe se prije odbitka tekućih poreza na dohodak, bogatstvo i sl. za koje se smatra da ih uvijek plaćaju vlasnici tvrtki.

Kad kvazi-društvo ostvari poslovnu dobit, jedinica u čijem je vlasništvu može ostaviti dio ili cijelu dobit u tvrtki, posebno za potrebe investiranja. Dohodak koji ostane u tvrtki prikazuje se kao štednja kvazi-društva, a samo dobit koju vlasnici jedinice povuku bilježi se u račune pod naslov povlačenja iz dohotka kvazi-društava.

4.59. Kad dobit u sektoru inozemstva ostvare poslovnice, filijale i sl. rezidentnih poduzeća, pod uvjetom da se te poslovnice i sl. smatraju nerezidentnim jedinicama, zadržana dobit iskazuje se kao ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganja. Samo se dohodak stvarno prenesen matičnom poduzeću u računima smatra povlačenjima iz dohotka kvazi-društava primljenog iz inozemstva. Ista se načela primjenjuju na odnose između poslovnica, filijala i sl. koje posluju na ekonomskom području i nerezidentnog matičnog poduzeća kojem pripadaju.

4.60. Povlačenjima iz dohotka kvazi-društava obuhvaćen je neto poslovni višak koji su primili rezidenti kao vlasnici zemljišta i zgrada u inozemstvu ili nerezidenti kao vlasnici zemljišta i zgrada na dotičnom ekonomskom području. U pogledu transakcija zemljištem i zgradama koje obavljaju nerezidentne jedinice na ekonomskom području određene zemlje, stvaraju se domaće rezidentne jedinice u kojima nerezidentni vlasnici posjeduju vlasničke udjele.

Vrijednost zakupnine stanova u inozemstvu u kojima stanuju vlasnici bilježi se kao uvoz usluga, a odnosni neto poslovni višak kao primarni dohodak koji se plaća inozemstvu.

Povlačenjima iz dohotka kvazi-društava obuhvaćen je dohodak ostvaren od aktivnosti kvazi-društava koje nisu uzete u promatranje, koji se prenosi vlasnicima društava koji sudjeluju u tim djelatnostima za vlastite potrebe.

4.61. U povlačenja iz dohotka kvazi-društava nisu uključeni iznosi koje njihovi vlasnici prime od:

(a)

prodaje postojećih kapitalnih roba angažiranih u fiksnoj aktivi;

(b)

prodaje zemljišta i ostale neproizvedene aktive;

(c)

povlačenja vlasničkih udjela.

Ti se iznosi u financijskom računu smatraju povlačenjima iz vlasničkih udjela, jer su jednaki iznosu djelomične ili ukupne likvidacije vlasničkih udjela u kvazi-društvima. Ako je kvazi-društvo u vlasništvu države i ako neprestano posluje s manjkom zbog namjerne državne gospodarske i socijalne politike, redovni transferi financijskih sredstava države poduzeću za potrebe pokrivanja njegovih gubitaka smatraju se subvencijama.

4.62. Vrijeme bilježenja: povlačenja iz dohotka kvazi-društava bilježe se kad ih provedu vlasnici.

4.63. Povlačenja iz dohotka kvazi-društava u sustavu računa pojavljuju se kao:

(a)

uporabe u računu alokacije primarnog dohotka sektora u koje su kvazi-društva razvrstana;

(b)

izvori u računu alokacije primarnog dohotka sektora u koje su vlasnici razvrstani;

(c)

uporabe i izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Ponovno uložena zarada od izravnih ulaganja u inozemstvo (D.43)

4.64. Definicija: ponovno uložena zarada od izravnih ulaganja u inozemstvo (D.43) jednaka je poslovnom višku poduzeća za izravna ulaganja u inozemstvo

uvećano

za vlasnički dohodak ili tekuće transfere koji se potražuju,

umanjeno

za vlasnički dohodak ili tekuće transfere koji se duguju, uključujući stvarne doznake izravnim inozemnim investitorima i tekuće poreze koje treba platiti na dohodak, bogatstvo i sl. poduzeća za izravna ulaganja u inozemstvo.

4.65. Poduzeće za izravna ulaganja u inozemstvo može biti pravna osoba ili subjekt koji nije pravna osoba, u kojem investitor koji je rezidentan u drugom gospodarstvu drži 10 % ili više redovnih dionica ili prava glasa, kada je riječ o u pravnoj osobi ili njihovog ekvivalenta, kada je riječ o subjektu koji nije pravna osoba. Poduzećima za izravna ulaganja u inozemstvo obuhvaćeni su subjekti koji su utvrđeni kao društva-kćeri, povezana društva i poslovnice. Društvo kćer je društvo u više od 50 %-tnom vlasništvu investitora, povezano društvo je društvo u 50 %-tnom ili manjem vlasništvu investitora, a poslovnica je subjekt u potpunom ili zajedničkom vlasništvu subjekta koji nije pravna osoba. Odnos izravnog ulaganja u inozemstvo može biti izravan ili neizravan, ovisno o vlasničkom lancu. „Poduzeća za izravna ulaganja u inozemstvo” širi su pojam od „društava pod inozemnom kontrolom”.

4.66. Stvarne raspodjele mogu se obaviti iz poduzetničkog dohotka poduzeća za izravna ulaganja u inozemstvo u obliku dividendi ili povlačenja dohotka iz kvazi-društava. Usto, zadržana dobit smatra se kao da je raspodijeljena i doznačena inozemnim izravnim ulagačima razmjerno njihovom vlasništvu nad vlasničkim udjelima poduzeća i kao da su je oni zatim ponovno uložili povećanjem vlasničkih udjela u financijskom računu. Ponovno uložena zarada od izravnih ulaganja u inozemstvo može biti pozitivna ili negativna.

4.67. Vrijeme bilježenja: ponovno uložena zarada od izravnih ulaganja u inozemstvo bilježi se kad je ostvarena.

U sustavu računa, ponovno uložena zarada od izravnih stranih ulaganja bilježi se kao:

(a)

uporabe i izvori u računu alokacije primarnog dohotka sektora;

(b)

uporabe i izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Ostala ulaganja (D.44)

Dohodak od ulaganja koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja (D.441)

4.68. Definicija: Dohodak od ulaganja koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja odgovara ukupnom primljenom primarnom dohotku od ulaganja tehničkih pričuva osiguranja. Pričuve su kad osiguravajuće društvo prizna odnosnu obvezu ugovarateljima osiguranja.

Osiguravajuća društva ulažu tehničke pričuve osiguranja u financijsku aktivu ili zemljište (od kojih se dobiva neto vlasnički dohodak, to jest, nakon odbitka svih plaćenih kamata) ili zgrade (kojima se ostvaruju neto poslovni viškovi).

Dohodak od ulaganja koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja bilježi se zasebno po ugovarateljima neživotnih osiguranja i ugovarateljima životnih osiguranja.

Obveze po policama neživotnog osiguranja osiguravajućeg društva prema ugovaratelju osiguranja su iznos premije uplaćene, ali još nezarađene, vrijednost dospjelih, a neplaćenih odštetnih zahtjeva i pričuve za još neprijavljene štete ili štete koje su prijavljene, ali nisu još isplaćene. Osiguravajuće društvo ima tehničke pričuve za pokriće ove obveze. Dohodak od ulaganja u ove pričuve smatra se dohotkom koji se pripisuje ugovarateljima osiguranja pa se zatim raspodjeljuje ugovarateljima osiguranja u računu alokacije primarnog dohotka te se vraća osiguravajućem društvu kao dodatak premiji u računu sekundarne raspodjele dohotka.

Za institucionalnu jedinicu koja upravlja planom standardiziranih kreditnih osiguranja za naknade, može postojati i dohodak od ulaganja ostvaren od pričuva naknada, no on se mora i prikazati kao da je raspodijeljen jedinicama koje plaćaju naknade (koje ne moraju biti jedinice koje ostvaruju korist od osiguranja) te se smatra dodatnim naknadama u računu sekundarne raspodjele dohotka.

Za police životnog osiguranja i anuitete, osiguravajuća društva imaju obveze prema ugovarateljima osiguranja i rentijerima u iznosu jednakom sadašnjoj vrijednosti očekivanih šteta. Za pokriće tih obveza osiguravajuća društva imaju financijska sredstva koja pripadaju ugovarateljima osiguranja i koja se sastoje od pripisanih bonusa od osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti i pričuva za plaćanje budućih bonusa i drugih potraživanja kako ugovaratelja osiguranja tako i rentijera. Ta se financijska sredstva ulažu u financijsku i nefinancijsku aktivu.

Bonusi pripisivi ugovarateljima polica životnog osiguranja bilježe se kao dobit od ulaganja koju primaju ugovaratelji osiguranja i smatraju se dodacima na premiju koje ugovaratelji osiguranja plaćaju osiguravajućim društvima.

Dohodak od ulaganja koji se pripisuje ugovarateljima životnog osiguranja bilježi se u računu alokacije primarnog dohotka kao dugovanje osiguravajućeg društva i potraživanje kućanstava. Za razliku od neživotnih osiguranja ili mirovina, iznos se prenosi u štednju pa se zatim bilježi kao financijska transakcija, točnije kao povećanje obveza osiguravajućih društava, uvećano za nove premije i umanjeno za naknade za uslugu te za osiguranja koja se isplaćuju.

Dohodak od ulaganja koji se plaća iz mirovinskih prava (D.442)

4.69. Mirovinska prava proizlaze iz jedne od dvije različite vrste mirovinskih sustava. To su određeni sustavi doprinosa i određeni sustavi naknada (za mirovinu).

Određeni sustav naknada je sustav u koji se doprinosi kako poslodavaca tako i zaposlenika ulažu u ime zaposlenika kao budućih umirovljenika. Nije raspoloživ ni jedan drugi izvor financiranja mirovina niti se sredstva koriste za drugo. Dohodak od ulaganja koji se plaća na određena prava na doprinose jednak je dohotku od ulaganja na financijska sredstva uvećanom za dohodak ostvaren davanjem u zakup zemljišta i zgrada u vlasništvu fonda.

Značajka određenog sustava naknada je da se za utvrđivanje razine iznosa koji se trebaju isplatiti umirovljenicima koristi formula. Ova značajka omogućava utvrđivanje razine prava kao sadašnje vrijednosti svih budućih plaćanja, izračunane primjenom aktuarskih pretpostavki duljine životnog vijeka te gospodarskih pretpostavki o kamatama ili diskontnoj stopi. Sadašnja vrijednost prava na početku godine povećava se jer je datum dospijeća prava bliži za godinu dana. Ovo se povećanje smatra dohotkom od ulaganja koji se pripisuje primateljima mirovine u slučaju određenog sustava naknada. Na iznos povećanja ne utječe činjenica ima li mirovinski program uistinu dovoljno financijskih sredstava za ispunjenje svih obveza ili ne, niti vrsta povećanja financijskih sredstava, na primjer, radi li se o dohotku od ulaganja ili vlasničkoj dobiti.

Dohodak od ulaganja koji se može pripisati dioničarima zajedničkih investicijskih fondova (D.443 )

4.70. Dohodak od ulaganja koji se može pripisati dioničarima zajedničkih investicijskih fondova, uključujući uzajamne fondove (eng. mutual funds) i otvorene fondove (eng. unit trusts), sastoji se od sljedećih zasebnih elemenata:

— dividendi koje se pripisuju dioničarima zajedničkih investicijskih fondova (D.4431), — zadržane dobiti koja se pripisuje dioničarima zajedničkih investicijskih fondova (D.4432).

Komponenta dividende bilježi se na isti način kao dividende pojedinih trgovačkih društava kako je opisano gore. Komponenta zadržane dobiti bilježi se primjenom istih načela kao onih opisanih za poduzeća za izravna ulaganja u inozemstvo, ali se obračunava bez ponovno uložene zarade od izravnih ulaganja u inozemstvo. Preostala zadržana odbit pripisuje se dioničarima investicijskog fonda koji napuštaju fond bez štednje, a dioničari investicijskog fonda je ponovo unašaju u fond transakcijom koja se bilježi u financijski račun.

Vlasnički dohodak koji prime uzajamni fondovi bilježi se kao vlasnički dohodak dioničara i ako nije raspodijeljen već ponovno uložen u njihovo ime.

Dioničara neizravno isplaćuju svoj udio u fondu upravljačkim društvima za upravljanje njihovim ulaganjima. Naknada za ovu uslugu je izdatak dioničara, ne fondova.

Vrijeme bilježenja: Ostala ulaganja bilježe se kad se obračunaju.

4.71. Ostala ulaganja se u sustavu računa bilježe kao:

(a)

izvori u računu alokacije primarnog dohotka ugovaratelja osiguranja i imatelja udjela u investicijskom fondu;

(b)

uporabe u računu alokacije primarnog dohotka osiguravatelja, mirovinskih fondova i investicijskih fondova;

(c)

izvori i uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Zakupnine (D.45)

4.72. Definicija: zakupnine su vlasnički dohodak koji prima vlasnik prirodnih resursa za stavljanje na raspolaganje prirodnog resursa drugoj institucionalnoj jedinici.

Postoje dvije različite vrste resursnih zakupnina: zakupnina zemljišta i zakupnina ispodpovršinskih resursa. Resursne zakupnine drugih prirodnih resursa, kao što je radijski spektar, slijede isti primjer.

Razlika između zakupnina i najamnina je da su zakupnine oblik vlasničkog dohotka, a najamnine plaćanja za usluge. Najamnine su iznosi koji se plaćaju na temelju operativnog leasinga za uporabu fiksne aktive koja pripada drugoj jedinici. Zakupnine su iznosi koji se plaćaju na temelju zakupa resursa za pristup prirodnom resursu.

Zakupnina zemljišta

Zakupnina koju prima vlasnik zemljišta od zakupca čini oblik vlasničkog dohotka. Zakupninama zemljišta obuhvaćene su i zakupnine koje se plaćaju vlasnicima unutarnjih voda i rijeka za pravo korištenja tih voda u rekreacijske ili druge svrhe, uključujući ribarenje.

Vlasnik zemljišta plaća zemljišne poreze i snosi troškove održavanja s osnove vlasništva nad zemljištem. Ti porezi i troškovi smatraju se plativima od osobe koja ima pravo korištenja zemljišta, za koju se smatra da ih odbija od zakupnine koju bi u suprotnom bila dužna platiti vlasniku zemljišta. Zakupnina umanjena na taj način za poreze i druge troškove koji su obveza vlasnika zemljišta naziva se „zakupnina nakon oporezivanja”.

4.73. Zakupninama zemljišta nisu obuhvaćene najamnine zgrada i stanova koji se nalaze na zemljištu; te najamnine smatraju se plaćanjem tržišne usluge koju pruža vlasnik najmoprimcu zagrade ili stana i bilježe se u račune kao intermedijarna ili finalna potrošnja najmoprimca. Ako ne postoji objektivna osnova za podjelu plaćanja na zakupninu zemljišta i najamninu zgrada koje se na njemu nalaze, ukupan se iznos smatra zakupninom kada se procjeni da vrijednost zemljišta prelazi vrijednost zgrade na zemljištu, dok se u suprotnom smatra najamninom.

Zakupnine ispodpovršinske aktive

4.74. Ovim su naslovom obuhvaćeni tantijemi koje ostvaruju vlasnici ležišta minerala ili fosilnih goriva (ugljen, nafta ili prirodni plin), bilo da su oni privatne ili državne jedinice, koji drugim institucionalnim jedinicama daju u zakup ta ležišta dozvoljavajući im njihovo istraživanje ili vađenje iz njih tijekom određenog razdoblja.

4.75. Vrijeme bilježenja zakupnina: zakupnine se bilježe u razdoblju u kojem postanu plative.

4.76. Zakupnine se u sustavu računa bilježe:

(b)

pod izvore i uporabe u računu alokacije primarnog dohotka sektora;

(b)

pod izvore i uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

TEKUĆI POREZI NA DOHODAK, BOGATSTVO I SL. (D.5)

4.77. Definicija: tekućim porezima na dohodak, bogatstvo i sl. (D.5) pokrivaju se sva obvezna, nepovratna plaćanja u novcu ili naturi koje povremeno uvode opća država i inozemni sektor na dohodak i bogatstvo institucionalnih jedinica te neke povremene poreze koji se ne utvrđuju na taj dohodak niti na to bogatstvo.

Tekući porezi na dohodak, bogatstvo i sl. dijele se na:

(a)

poreze na dohodak (D.51);

(b)

ostale tekuće poreze (D.59).

Porezi na dohodak (D.51)

4.78. Definicija: porezi na dohodak (D.51) sastoje se od poreza na dohodak, dobit i kapitalnu dobit. Utvrđuju se na temelju stvarnog ili pretpostavljenog dohotka pojedinaca, kućanstava, društava ili neprofitnih institucija (NPU-ovi). Uključuju poreze utvrđene na udjele u vlasništvu, zemlji ili nekretninama kada se ti udjeli koriste kao osnovica za procjenu dohotka njihovih vlasnika.

Porezima na dohodak obuhvaćeni su:

(a)

porezi na dohodak pojedinaca ili kućanstava, primjer kojeg je dohodak od rada, vlasništva, poduzetništva, mirovina itd., isključujući poreze koje odbijaju poslodavci, kao što su na primjer porezi po odbitku. U ovo su uključeni porezi na dohodak vlasnika subjekata koji nisu pravne osobe;

(b)

porezi na dohodak ili dobit trgovačkih društava;

(c)

porezi na vlasničke dobitke;

(d)

porezi na dobitke od lutrije ili igara klađenja koji se plaćaju na iznose koje prime dobitnici, a koji su drugačiji od poreza na promet priređivača igara klađenja ili lutrije koji se smatraju porezima na proizvode.

Ostali tekući porezi (D.59)

4.79. Ostalim tekućim porezima (D.59) obuhvaćeni su:

(a)

tekući porezi na kapital koji se sastoje od poreza na vlasništvo ili korištenje zemljišta ili zgrada, koje plaćaju vlasnici i tekućih poreza na neto bogatstvo i drugu aktivu, na primjer nakit - osim poreza navedenih pod D.29 (koje plaćaju poduzeća kao posljedicu obavljanja djelatnosti proizvodnje) i onih pod D.51 (porezi na dohodak);

(b)

glavarine koje se naplaćuju po odrasloj osobi ili kućanstvu, neovisno o dohotku ili bogatstvu;

(c)

porezi na rashode koji se plaćaju na ukupne rashode osoba ili kućanstava;

(d)

plaćanja kućanstava za dozvole za posjedovanje ili za uporabu u neposlovne svrhe, vozila, plovila ili letjelica ili za dozvole za rekreacijski lov, streljaštvo ili ribolov itd. Razlika između poreza i kupovine usluga od države određuje se u skladu s istim kriterijima koji se koriste u slučaju iznosa koje plaćaju poduzeća, odnosno ako izdavanje dozvola podrazumijeva malo rada ili nikakav rad države ili ako se dozvole daju automatski po plaćanju dugovanih iznosa, vjerojatno je da su oni jednostavno sredstvo ostvarivanja prihoda, iako država može zauzvrat dati neku vrstu potvrde ili odobrenja; u tim slučajevima njihovo plaćanje smatra se porezima. Ako, međutim, država koristi izdavanje dozvola kako bi uspostavila neku odgovarajuću regulatornu funkciju (kao što je provjera nadležnosti ili kvalifikacija dotične osobe), obavljena plaćanja smatraju se kupovinom usluga od države, a ne plaćanja poreza, osim ako su jasno nerazmjerna trošku pružanja usluga;

(e)

porezi na međunarodne transakcije, primjerice putovanje u inozemstvo, inozemne doznake, inozemna ulaganja i sl., osim onih koje plaćaju proizvođači i osim uvoznih carina koje plaćaju kućanstva.

4.80. U tekuće poreze na dohodak, bogatstvo i sl. nisu uključeni:

(a)

porezi na ostavinu ili porezi na darove između živih osoba, za koje se smatra da se naplaćuju na kapital korisnika i koji se iskazuju pod naslovom porezi na kapital (D.91);

(b)

povremeni ili izvanredni nameti na kapital ili bogatstvo koji se bilježe kao porezi na kapital (D.91);

(c)

porezi na zemljišta, zgrade ili drugu aktivu u vlasništvu ili zakupu poduzeća koje poduzeća koriste za proizvodnju, a ti se porezi smatraju ostalim porezima na proizvodnju (D.29);

(d)

plaćanja od strane kućanstava za dozvole osim dozvola za uporabu vozila, plovila ili letjelica ili dozvola za rekreacijski lov, streljaštvo ili ribolov: vozačke ili pilotske dozvole, oružni listovi i naknade državi, kao što su članarine za muzeje ili knjižnice, naknade za odlaganje otpada, pristojbe za izdavanje putovnica, naknade zračnih luka, sudske pristojbe i sl., koje se, u većini slučajeva, smatraju kupovinom usluga koje pruža država, ako zadovoljavaju kriterije bilježenja kao usluga određene točkom (d) stavka 4.79.

4.81. U ukupnu vrijednosti poreza uključene su zatezne kamate na dospjele poreze i novčane kazne koje određuju porezna tijela ako nema podataka za zasebnu procjenu tih kamata i novčanih kazni; uključene su naknade koje se naplaćuju u vezi s vraćanjem i procjenom nepodmirenih poreza, umanjene za iznos smanjenja koja primjenjuje opća država u okviru ekonomske politike te za povrate preplaćenih iznosa.

Subvencije i socijalne naknade koje su dostupne putem poreznog sustava u obliku poreznih kredita i učinak sustava povezanih plaćanja na sustav naplate poreza povećava se. Porezni krediti čine poreznu olakšicu kojom se smanjuje porezna obveza korisnika.

Ako sustav poreznog kredita ima za posljedicu primanje od strane korisnika viška kada je olakšica veća od obveze, sustav poreznog kredita je sustav plativog poreznog kredita. U sustavu plativog poreznog kredita, plaćanja se mogu dodijeliti i osobama koje nisu i koje jesu porezni obveznici. U sustavu plativog poreznog kredita cijeli iznos poreznih kredita bilježi se kao državni rashod, a ne kao smanjenje prihoda od poreza.

Za razliku od navedenog, neki sustavi poreznog kredita nisu sustavi plativog poreznog kredita i u njima su porezni krediti ograničeni na visinu porezne obveze. U sustavima neplativog poreznog kredita svi porezni krediti ugrađeni su u porezni sustav i smanjuju državne prihode od poreza.

4.82. Tekući porezi na dohodak, bogatstvo i sl. bilježe se kada se obave aktivnosti, transakcije ili nastupe drugi događaji kojima se stvaraju obveze plaćanja poreza.

Međutim, neke gospodarske aktivnost, transakcije ili događaji, koji bi na temelju poreznog zakonodavstva trebali obvezati dotične jedinice na plaćanje poreza, neprestano izmiču pažnji poreznih tijela. Bilo bi nerealno pretpostaviti da iz tih aktivnosti, transakcija ili događaja proizlazi financijska aktiva ili pasiva u obliku dugovanja ili potraživanja. Iznosi koji se bilježe određuju se na temelju dugovanih iznosa samo kada su utvrđeni poreznim obračunima, prijavama ili drugim dokumentima na temelju kojih se stvaraju obveze u obliku jasnih obveza plaćanja od strane poreznih obveznika. Porezi koji nedostaju ne pripisuju se ako nisu utvrđeni poreznim obračunima.

Porezi koji se bilježe u račune dolaze iz dva izvora: iz iznosa utvrđenih obračunom i prijava te na temelju gotovinskih primitaka.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se ispravljaju za koeficijent kojim se odražavaju obračunani i prijavljeni, a nikad naplaćeni iznosi. Alternativna metoda je bilježenje kapitalnih transfera odgovarajućim sektorima u iznosu jednakom iznosu ispravka. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prethodnog iskustva i sadašnjih očekivanja u odnosu na obračunane i prijavljene, a nikada naplaćene iznose. Određuju se prema različitim vrstama poreza.

(b)

Ako se koriste gotovinski primici, oni moraju biti vremenski usklađeni tako da se novac pripiše u vrijeme obavljanja aktivnosti, transakcija ili u vrijeme nastanka drugih događaja kako bi se stvorila porezna obveza (ili kada je iznos poreza određen, u slučaju nekih poreza na dohodak). To se usklađivanje zasniva na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti, transakcija ili drugih događaja (ili određivanja iznosa poreza) i poreznih primitaka u gotovini.

Kada ih poslodavac obustavi na izvoru, tekući porezi na dohodak, bogatstvo i sl. uključeni su u nadnice i plaće i ako ih poslodavac nije prenio općoj državi. Sektor kućanstava prikazuje se kao da plaća puni iznos sektoru opće države. Stvarno neplaćeni iznosi neutraliziraju se pod D.995 kao kapitalni transferi opće države sektorima poslodavaca.

U nekim slučajevima obveza plaćanja poreza na dohodak može se utvrditi samo u kasnijem obračunskom razdoblju u odnosu na razdoblje u kojem je dohodak obračunan. Potrebna je, stoga, određena fleksibilnost u pogledu trenutka u vremenu u kojem se ti porezi bilježe. Porezi na dohodak koji se obustavljaju na izvoru, kao što su porezi PKZ (plativo kad je zarađeno) i redovni predujmovi poreza na dohodak, mogu se bilježiti u razdobljima u kojima su plaćeni, a sve konačne porezne obveze na dohodak mogu se bilježiti u razdoblju utvrđivanja obveze.

Tekući porezi na dohodak, bogatstvo i sl. bilježe se kao:

(b)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora u koje su porezni obveznici razvrstani;

(b)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka opće države;

(b)

uporabe i izvori u račun inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

SOCIJALNI DOPRINOSI I NAKNADE (D.6)

4.83. Definicija: socijalne su naknade transferi kućanstvima, u novcu ili naturi, namijenjeni pomaganju kućanstava od financijskog tereta određenog broja rizika ili potreba, koje putem zajednički uređenih sustava ili izvan njih isplaćuju državne jedinice i NPUSK-ovi; one uključuju plaćanja od opće države proizvođačima koja individualno koriste kućanstva i koja se izvršavaju u kontekstu socijalnih rizika ili potreba.

4.84. Popis rizika ili potreba koje mogu dovesti do socijalnih naknada je kako slijedi:

(a)

bolest;

(b)

invaliditet;

(c)

nezgoda na radu ili profesionalna bolest;

(d)

starost

(e)

nadživjele osobe;

(f)

porodiljni dopust;

(g)

obitelj;

(h)

unaprjeđenje rada;

(i)

nezaposlenost;

(j)

stanovanje;

(k)

obrazovanje;

(l)

opća potrebitost.

U slučaju stanovanja, iznosi koje tijela javne vlasti plaćaju stanarima kako bi smanjila njihove stanarine socijalne su naknade, izuzev posebnih naknada koje plaćaju tijela javne vlasti kao poslodavci.

4.85. U socijalne naknade uključeni su:

(a)

tekući i paušalni transferi iz programa koji primaju doprinose, pokrivaju cijelu zajednicu ili velike dijelove zajednice i koje uvode i kontroliraju državne jedinice (programi socijalne sigurnosti);

(b)

tekući i paušalni transferi iz programa koje su uspostavili poslodavci u ime svojih zaposlenika, bivših zaposlenika ili uzdržavanih osoba (ostali programi socijalnog osiguranja povezani s radom). Doprinose mogu plaćati zaposlenici i/ili poslodavci, a mogu ih plaćati i samozaposlene osobe;

(c)

tekući transferi od državnih jedinica i NPUSK-ova, koji ne ovise o prethodnom plaćanju doprinosa i koji su općenito povezani s procjenom raspoloživog dohotka. Ti su transferi opće poznati kao socijalna pomoć.

4.86. U socijalne naknade nisu uključene:

(a)

odštete iz osiguranja na temelju polica ugovorenih samo na vlastitu inicijativu osiguranika, neovisno o poslodavcu ili državi;

(b)

odštete iz osiguranja na temelju polica ugovorenih samo s ciljem pribavljanja popusta pa i ako te police proizlaze iz kolektivnog ugovora

4.87. Kako bi se pojedina polica smatrala dijelom programa socijalnog osiguranja, događaji ili okolnosti od koji su sudionici osigurani odgovaraju rizicima ili potrebama navedenima u stavku 4.84., pri čemu mora biti zadovoljen i jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

sudjelovanje u programu obvezno je na temelju zakona ili uvjeta rada zaposlenika ili skupine zaposlenika;

(b)

program je zajednički i njime se upravlja u korist određene skupine radnika, bilo da su oni zaposlenici, samozaposleni ili da nisu zaposlenici, a sudjelovanje se ograničava na članove te skupine;

(c)

poslodavac daje doprinos (stvaran ili imputiran) programu u korist zaposlenika, bez obzira daje li i zaposlenik doprinos ili ne.

4.88. Definicija: programi socijalnog osiguranja su programi u kojima su sudionici dužni ugovoriti ili ih potiču njihovi poslodavci ili opća država da ugovore osiguranja od određenih događaja ili okolnosti koje mogu negativno utjecati na njihovu dobrobit ili na dobrobit uzdržavanih osoba. U te programe zaposlenici ili drugi ili poslodavci u korist svojih zaposlenika uplaćuju socijalne doprinose kako bi osigurali pravo na naknade socijalnog osiguranja, u tekućem ili sljedećim razdobljima, za zaposlenike ili druge uplatitelje doprinosa, osobe koje uzdržavaju ili nadživjele osobe.

Programi socijalnog osiguranja uspostavljaju se za skupine radnika ili su dostupni na temelju zakona svim radnicima ili određenim kategorijama radnika, uključujući osobe koje nisu zaposlenici i zaposlenike. Kreću se od privatnih programa uređenih za odabrane skupine radnika zaposlenih od strane jednog poslodavca do programa socijalne sigurnosti kojim se pokriva čitava radna snaga jedne zemlje. Sudjelovanje u tim programima može biti dobrovoljno za dotične radnike, ali uobičajenije je da je obvezno. Na primjer, sudjelovanje u programima koje su uspostavili pojedini poslodavci može biti obvezno na temelju uvjeta rada koje su zajednički ugovorili poslodavci i njihovi zaposlenici.

4.89 Možemo razlikovati dvije vrste programa socijalnog osiguranja:

(a)

Prvi se sastoji od programa socijalne sigurnosti kojim se pokriva cijela zajednica ili veliki dijelovi zajednice, koje uvode, kontroliraju i financiraju državne jedinice. Mirovine koje se isplaćuju na temelju tih programa mogu ili ne moraju biti povezane s razinom plaća korisnika ili s radnom poviješću. Nemirovinske naknade nisu tako često povezane s razinom plaća;

(b)

Drugi se dio sastoji od ostalih programa povezanih s radom. Ti programi proizlaze iz odnosa poslodavca i zaposlenika s osnove davanja prava na mirovinu i moguće drugih prava koja su dio uvjeta rada i gdje odgovornost za davanje naknada ne leži na općoj državi u okviru socijalnog osiguranja.

4.90. Programi socijalnog osiguranja koje uspostavljaju državne jedinice za svoje vlastite zaposlenike, a ne za radnike općenito, ne razvrstavaju se kao programi socijalne sigurnosti, već kao ostali programi povezani s radom.

Neto socijalni doprinosi (D.61)

4.91. Definicija: neto socijalni doprinosi stvarni su ili imputirani doprinosi koje kućanstva uplaćuju u programe socijalnog osiguranja kako bi stvorili pričuve za socijalne naknade koje će se isplatiti. Neto socijalni doprinosi (D.61) sastoje se od:

stvarnih socijalnih doprinosa poslodavaca (D.611)

uvećano

za imputirane socijalne doprinose poslodavaca (D.612),

uvećano

za stvarne socijalne doprinose kućanstava (D.613),

uvećano

za dodatne socijalne doprinose kućanstava (D.614),

umanjeno

za naknade za usluge programa socijalnog osiguranja (D.61SC).

Naknade za usluge programa socijalnog osiguranja naknade su za uslugu koje naplaćuju jedinice koje vode programe. Pojavljuju se kao dio obračuna neto socijalnih doprinosa (D.61); one nisu ponovo distributivne transakcije, već dio outputa i izdataka za potrošnju.

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.611)

4.92. Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.611) odgovaraju toku D.121.

Socijalni doprinosi poslodavaca su socijalni doprinosi koje uplaćuju poslodavci u programe socijalne sigurnosti i druge programe socijalnog osiguranja povezane s radom kako bi osigurali socijalne pogodnosti za svoje zaposlenike.

Budući da se stvarni socijalni doprinosi poslodavaca uplaćuju u korist njihovih zaposlenika njihova vrijednost bilježi se kao jedna od komponenata naknade zaposlenicima s nadnicama i plaćama u novcu i u naturi. Socijalni doprinosi tada se bilježe kao da su ih uplatili zaposlenici poslodavaca kao tekuće transfere u programe socijalne sigurnosti i druge programe socijalnog osiguranja povezane s radom.

Ovaj je naslov podijeljen na dvije kategorije:

(a)

Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.6111) koji odgovaraju toku D.1211;

(b)

Stvarni nemirovinski doprinosi poslodavaca (D.6112) koji odgovaraju toku D.1212.

4.93. Plaćanja stvarnih socijalnih doprinosa mogu biti obvezna u skladu sa zakonom ili uredbom ili se mogu plaćati kao posljedica kolektivnih ugovora u određenoj djelatnosti ili ugovora između poslodavca i zaposlenika u određenom poduzeću ili jer su navedeni u samom ugovoru u radu. U nekim slučajevima doprinosi mogu biti dobrovoljni.

Tim su dobrovoljnim doprinosima pokriveni:

▼M2

(a)

socijalni doprinosi koje plaćaju osobe koje nisu zakonski obvezne uplaćivati doprinose u fond socijalne sigurnosti;

▼B

(b)

socijalni doprinosi koji se uplaćuju osiguravajućim društvima (ili u mirovinske fondove koji su razvrstani u isti sektor) kao dio programa dodatnog osiguranja koje vode poduzeća u korist njihovih zaposlenika i kojima potonji dobrovoljno pristupaju;

(c)

doprinosi programima mirovinskog osiguranja s članstvom otvorenim zaposlenicima ili samozaposlenim radnicima

4.94. Vrijeme bilježenja: stvarni socijalni doprinosi poslodavaca (D.611) bilježe se u trenutku obavljanja posla koji prouzrokuje obvezu plaćanja doprinosa.

4.95. Socijalni doprinosi koji se plaćaju sektoru opće države bilježeni u račune dolaze iz dva izvora: iznosa utvrđenih obračunima i prijavama ili na temelju gotovinskih primitaka.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se usklađuju koeficijentom kojim se odražavaju obračunani i prijavljeni, a nikad naplaćeni iznosi. Alternativna metoda je da bi se kapitalni transfer odgovarajućim sektorima mogao bilježi u iznosu jednakom iznosu usklađivanja. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prethodnog iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na obračunane i prijavljene, a nikada naplaćene iznose. Određuju se prema različitim vrstama socijalnih doprinosa.

(b)

Ako se koriste gotovinski primici, oni moraju biti vremenski usklađeni tako da se novac pripiše u vrijeme obavljanja aktivnosti kako bi se stvorila obvezu plaćanja socijalnih doprinosa (ili kada je obveza stvorena). Ovo se usklađivanje može temeljiti na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti (ili stvaranja obveze) i gotovinskog primitka.

Kada ih poslodavac obustavlja na izvoru, socijalni doprinosi koji se plaćaju sektoru opće države uključeni su u nadnice i plaće neovisno o tome je li ih poslodavac prenio općoj državi. Sektor kućanstava iskazuje se tada kao da plaća puni iznos sektoru opće države. Stvarno neplaćeni iznosi neutraliziraju se pod D.995 kao kapitalni transferi opće države sektorima poslodavaca.

4.96. Stvarni socijalni doprinosi poslodavaca bilježe se kao:

(a)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava;

(b)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih kućanstava);

(c)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka rezidentnih osiguravatelja ili poslodavaca;

(d)

izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih osiguravatelja ili poslodavaca).

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.612)

4.97. Definicija: imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.612) predstavljaju protustavku socijalnim naknadama (umanjenima za moguće socijalne doprinose zaposlenika), koje plaćaju poslodavci (to jest, nisu povezani sa stvarnim doprinosima poslodavaca) svojim zaposlenicima ili bivšim zaposlenicima i drugim prihvatljivim osobama.

Oni odgovaraju toku D.122 kako je opisano pod naknadama zaposlenicima. Njihova vrijednost mora se temeljiti na aktuarskim razmatranjima ili na razumnom postotku nadnica i plaća koje se trenutačno plaćaju zaposlenicima ili kao jednaka nemirovinskim naknadama bez pričuva, koje plaća poduzeće tijekom istog obračunskog razdoblja.

Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.612) svrstavaju se u dvije kategorije:

(a)

imputirani socijalni doprinosi poslodavaca (D.6121). Oni odgovaraju toku D.1221;

(b)

imputirani nemirovinski doprinosi poslodavaca (D.6122). Oni odgovaraju toku D.1222.

4.98. Vrijeme bilježenja: imputirani socijalni doprinosi poslodavaca koji predstavljaju protustavku obveznim izravnim socijalnim naknadama bilježe se u razdoblje u kojem je posao obavljen. Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca koji predstavljaju protustavku dobrovoljnim izravnim socijalnim naknadama bilježe se u vrijeme pružanja tih naknada.

4.99. Imputirani socijalni doprinosi poslodavaca bilježe se kao:

(a)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava i u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere;

(b)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora kojima pripadaju poslodavci ili rezidentni osiguravatelji i u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Stvarni socijalni doprinosi kućanstava (D.613)

4.100. Definicija: Stvarni socijalni doprinosi kućanstava su socijalni doprinosi koje uplaćuju sami zaposlenici, samozaposlene osobe ili osobe koje nisu zaposlene u programe socijalnih osiguranja.

Stvarni socijalni doprinosi kućanstava (D.613) su podijeljeni na dvije kategorije:

(a)

stvarni mirovinski doprinosi kućanstava (D.6131);

(b)

stvarni nemirovinski doprinosi kućanstava (D.6132).

Vrijeme bilježenja: stvarni socijalni doprinosi kućanstava bilježe se na obračunskoj osnovi. Za one koji rade, to je trenutak obavljanja posla koji prouzrokuje obvezu plaćanja doprinosa. Za osobe koje nisu zaposlene, to je trenutak kada se doprinosi moraju uplatiti.

Stvarni socijalni doprinosi kućanstava bilježe se u sustav računa:

(a)

pod uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava i u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere;

(b)

pod izvore u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora kojima pripadaju poslodavci i u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Dodatni socijalni doprinosi kućanstava (D.614)

4.101. Definicija: dodatni socijalni doprinosi kućanstava sastoje se od vlasničkog dohotka ostvarenog tijekom obračunskog razdoblja od skupa mirovinskih i nemirovinskih prava.

Ovaj je naslov podijeljen na dvije kategorije:

(a)

dodatni mirovinski doprinosi kućanstava (D.6141);

(b)

dodatni nemirovinski doprinosi kućanstava (D.6142). Naslov D.6142 odgovara dodatnim doprinosima kućanstava povezanim sa socijalnim rizicima i potrebama, osim mirovina, kao što su bolovanje, porodiljni dopust, ozljeda na radu, invaliditet, tehnološki višak, i sl.

Dodatni socijalni doprinosi kućanstava obuhvaćeni su vlasničkim dohotkom koji plaćaju upravitelji mirovinskih fondova kućanstvima u računu alokacije primarnog dohotka (dohodak od ulaganja koji se plaća na mirovinska prava D.442).

Budući da taj dohodak u praksi zadržavaju upravitelji mirovinskih fondova, on se u računu sekundarne raspodjele dohotka smatra kao da su ga kućanstva vratila mirovinskim fondovima u obliku dodatnih socijalnih doprinosa kućanstava.

Vrijeme bilježenja: Dodatni socijalni doprinosi kućanstava bilježe se o dospijeću.

Socijalne naknade osim socijalnih transfera u naturi (D.62)

4.102 Naslov D.62 sačinjavaju tri podnaslova:

Socijalne naknade u novcu (D.621): Ostale naknade socijalnog osiguranja (D.622); Naknade socijalne pomoći u novcu (D.623).

Socijalne naknade u novcu (D.621)

4.103. Definicija: socijalne naknade u novcu su naknade socijalnog osiguranja koje fondovi socijalne sigurnosti plaćaju kućanstvima u novcu. Povrati su isključeni i smatraju se socijalnim transferima u naturi (D.632).

Te pogodnosti pružaju se u okviru programa socijalne sigurnosti.

Oni se mogu podijeliti na:

— mirovinske naknade socijalne sigurnosti u novcu (D.6211), — nemirovinske naknade socijalne sigurnosti u novcu (D.6212).

Ostale naknade socijalnog osiguranja (D.622)

4.104. Definicija: ostale naknade socijalnog osiguranja odgovaraju naknadama koje plaćaju poslodavci u kontekstu ostalih programa socijalnog osiguranja povezanih s radom. Ostale naknade socijalnog osiguranja povezane s radom su socijalne naknade (u novcu ili naturi) koje plaćaju programi socijalnog osiguranja osim socijalne sigurnosti uplatiteljima doprinosa u programe, osobama koje uzdržavaju ili nadživjelim osobama.

Njima je obično obuhvaćeno:

(a)

stalno plaćanje uobičajenih ili smanjenih nadnica tijekom razdoblja odsustva s posla zbog bolesti, nezgode, porodiljnog dopusta i sl.;

(b)

plaćanje obiteljskih doplataka, doplataka za školovanje ili drugih doplataka u pogledu uzdržavanih osoba;

(c)

plaćanje mirovina nakon završetka radnog vijeka bivšim zaposlenicima ili mirovina za nadživjele osobe njihovim nadživjelim osobama i plaćanje otpremnina radnicima ili njihovim nadživjelim osobama u slučaju otkaza zbog tehničkog viška, nesposobnosti, smrti uslijed nesreće i sl. (ako je povezano s kolektivnim ugovorima);

(d)

opće medicinske usluge koje nisu povezane s radom zaposlenika;

(e)

lječilišta i domovi za umirovljenike.

Ostale naknade socijalnog osiguranja (D.622) mogu se podijeliti na;

— ostale mirovinske naknade socijalnog osiguranja (D.6221), — ostale nemirovinske naknade socijalnog osiguranja (D.6222).

Naknade socijalne pomoći u novcu (D.623)

4.105. Definicija: naknade socijalne pomoći u novcu su tekući transferi koje kućanstvima plaćaju državne jedinice ili NPUSK-ovi kako bi zadovoljile iste potreba kao naknade socijalnog osiguranja, ali koje se ne plaćaju na temelju programa socijalnog osiguranja za koje se zahtjeva sudjelovanje obično putem socijalnih doprinosa.

Iz njih su stoga isključene sve naknade koje se isplaćuju iz fondova socijalne sigurnosti. Naknade socijalnog osiguranja mogu se plaćati u sljedećim okolnostima:

(a)

ne postoji program socijalnog osiguranja koji pokriva dotične okolnosti;

(b)

premda može postojati program socijalnog osiguranja ili mogu postojati programi socijalnog osiguranja, dotična kućanstva ne sudjeluju u naknadama socijalnih osiguranja niti su prihvatljiva za naknade socijalnog osiguranja;

(c)

smatra se da naknade socijalnog nisu odgovarajuće da bi pokrile dotične potrebe pa se dodatno plaćaju naknade socijalne pomoći;

(d)

zbog opće socijalne politike.

U te naknade nisu uključeni tekući transferi koji se plaćaju kao odgovor na događaje ili okolnosti koje nisu obično pokrivene programima socijalnog osiguranja (to jest, transferi koji se obavljaju kao odgovor na prirodne katastrofe i koji se bilježe pod ostale tekuće transfere ili ostale kapitalne transfere).

4.106. Vrijeme bilježenja socijalnih naknada osim socijalnih transfera u naturi (D.62):

(a)

u novcu koje se bilježe u trenutku utvrđivanja tražbina s osnove naknada;

(b)

u naturi koje se bilježe u trenutku pružanja usluga ili u trenutku promjene vlasništva nad robom koju netržišni proizvođači pružaju izravno kućanstvima.

4.107. Socijalne naknade osim socijalnih transfera u naturi (D.62) bilježe se kao:

(a)

uporabe u račun sekundarne raspodjele dohotka sektora koji odobravaju naknade;

(b)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju naknada koje se odobravaju u inozemstvu);

(c)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava;

(d)

izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju naknada odobrenih nerezidentnim kućanstvima).

Socijalni transferi u naturi (D.63)

4.108. Definicija: socijalni transferi u naturi (D.63) sastoje se od pojedinačnih roba i usluga koje državne jedinice ili NPUSK-ovi nude pojedinačnim kućanstvima besplatno ili po cijenama koje nisu ekonomski značajne, bilo da su kupljeni na tržištu ili proizvedeni kao netržišni output od strane državnih jedinica ili NPUSK-ova. Oni se financiraju iz poreza, ostalih državnih prihoda ili doprinosa za socijalnu sigurnost ili iz donacija i vlasničkog dohotka u slučaju NPUSK-ova.

Usluge koje se kućanstvima pružaju besplatno ili po cijenama koje nisu ekonomski značajne, opisane su kao individualne usluge kako bi ih se razlikovalo od kolektivnih usluga koje se pružaju zajednici kao cjelini, ili velikim dijelovima zajednice, kao što su obrana i ulična rasvjeta. Individualne usluge uglavnom se sastoje od obrazovnih i zdravstvenih usluga, iako se često pružaju i druge vrste usluga kao što su usluge stanovanja, kulturne i rekreacijske usluge.

4.109. Socijalni transferi u naturi (D.63) podijeljeni su na:

Socijalne transfere u naturi — netržišna proizvodnja opće države i NPUSK-ova (D.631) Definicija: socijalni transferi u naturi - netržišna proizvodnja opće države i NPUSK-ova (D.631) su pojedinačna roba i usluge koje korisnicima izravno pružaju netržišni proizvođači. Sva plaćanja koja obavljaju sama kućanstva trebala bi se odbiti. Socijalni transferi u naturi — tržišna proizvodnja kupljena od strane opće države i NPUSK-ova (D.632) Definicija: Socijalni transferi u naturi — tržišna proizvodnja kupljena od strane opće države i NPUSK-ova (D.632) su pojedinačna roba i usluge (a)

u obliku povrata od strane fondova socijalne sigurnosti odobrenih troškova kućanstava za određenu robu i usluge; ili

(b)

koje korisnicima izravno pružaju tržišni proizvođači od kojih opća država kupuje odnosnu robu i usluge.

Sva plaćanja koja obavljaju sama kućanstva moraju se odbiti. Kada kućanstvo kupi robu ili uslugu za koje naknado od fonda socijalne sigurnosti dobiva povrat dijela ili cijelog iznosa, za kućanstvo se može smatrati kao da je nastupalo u ime fonda socijalne sigurnosti. Naime, kućanstvo daje fondu socijalne sigurnosti kratkoročni kredit koji se otplaćuje čim kućanstvo dobije povrat. Iznos vraćenog troška bilježiti se kao da ga je izravno snosio fond socijalne sigurnosti u trenutku u kojem je kućanstvo obavilo kupovinu, dok je jedini trošak koji se bilježi za kućanstvo razlika, ako postoji, između plaćene kupovne cijene i vraćenog iznosa. Iznos troška se, stoga, ne smatra tekućim transferom u novcu kućanstvima od fondova socijalne sigurnosti.

4.110. Primjeri socijalnih transfera u naturi (D.63) su liječnička ili stomatološka liječenja, operacija, bolnički smještaj, naočale ili kontaktne leće, medicinski uređaji ili oprema i slična roba i usluge kojima se zadovoljavaju socijalni rizici ili potrebe.

Ostali primjeri koji nisu pokriveni programima socijalnog osiguranja su socijalni stanovi, dodaci za stanovanje, patronaža, stručno osposobljavanje, smanjenja cijena prijevoza (pod uvjetom da postoji socijalna svrha) i slična roba i usluge u kontekstu socijalnih rizika ili potreba. Izvan područja socijalnih rizika i potreba, kada država pojedinačnim kućanstvima pruža robu i usluge kao što su rekreacijske, kulturne ili sportske usluge, besplatno ili po cijenama koje nisu ekonomski značajne, one se smatraju socijalnim transferima u naturi - netržišnom proizvodnjom države i NPUSK-ova (D631).

4.111. Vrijeme bilježenja: Socijalni transferi u naturi (D.63) se bilježe u trenutku pružanja usluga ili u trenutku promjene vlasništva nad robom koju proizvođači izravno pružaju kućanstvima.

Socijalni transferi u naturi (D.63) bilježe se:

(a)

pod uporabe u računu preraspodjele dohotka u naturi sektora koji odobravaju naknade;

(b)

pod izvore u računu preraspodjele dohotka u naturi kućanstava.

Potrošnja prenesenih roba i usluga bilježi se u račun uporabe prilagođenog raspoloživog dohotka.

Nema socijalnih transfera u naturi s inozemstvom (oni se bilježe pod D.62 socijalne naknade osim socijalnih transfera u naturi).

OSTALI TEKUĆI TRANSFERI (D.7)

Neto premije neživotnog osiguranja (D.71)

4.112. Definicija: neto premije neživotnog osiguranja (D.71) su premije koje se plaćaju na temelju polica koje ugovore institucionalne jedinice. Police koje ugovore pojedina kućanstva su one zaključene na njihovu inicijativu i u njihovu korist, neovisno od njihovih poslodavaca ili države i izvan svih programa socijalnog osiguranja. Neto premijama neživotnog osiguranja obuhvaćene su stvarne premije koje plaćaju ugovaratelji osiguranja kako bi dobili osiguravajuće pokriće tijekom obračunskog razdoblja (zarađene premije) i dodatke na premiju koji se isplaćuju iz vlasničkog dohotka pripisanog ugovarateljima osiguranja, nakon odbitka naknada za uslugu osiguravajućih društava koja organiziraju osiguranje.

Neto premije neživotnog osiguranja raspoloživi su iznosi za pružanje pokrića od raznih događaja ili nezgoda koji prouzrokuju štetu na robi ili vlasništvu ili po ljude kao posljedica prirodnih ili ljudskih uzroka kao što su, primjerice, požari, poplave, padovi, sudari, krađa, nasilje, nezgode, bolest itd. ili od financijskih gubitaka prouzročenih događajima kao što su bolest, nezaposlenost, nezgode itd.

Neto premije od neživotnog osiguranja podijeljene su na dvije kategorije:

(a)

neto premije izravnog neživotnog osiguranja (D.711);

(b)

neto premije neživotnog reosiguranja (D.712).

4.113. Vrijeme bilježenja: neto premije neživotnog osiguranja bilježe se kad se zarade.

Premije osiguranja od kojih se odbijaju naknade za uslugu su dijelovi ukupnih premija plaćenih u tekućem razdoblju ili prethodnim razdobljima, koje pokrivaju nepodmirene rizike u tekućem razdoblju.

Zarađene premije u tekućem razdoblju moraju se razlikovati od premija koje dospijevaju na plaćanje u tekućem razdoblju, kojima će se vjerojatno pokriti rizici kako u budućim razdobljima tako i u tekućem razdoblju.

Neto premije od neživotnog osiguranja bilježe se kao:

(a)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka rezidentnih ugovaratelja osiguranja;

(b)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih ugovaratelja osiguranja);

(c)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka rezidentnih osiguravajućih društava;

(d)

izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih osiguravajućih društava).

Odštetni zahtjevi s naslova neživotnog osiguranja (D.72)

4.114. Definicija: odštetni zahtjevi s naslova neživotnog osiguranja (D.72) su odštetni zahtjevi koji se duguju na temelju ugovora o neživotnom osiguranja, to jest, iznosi koji su osiguravajuća društva dužna platiti kako bi namirila povrede ili štete nanesene osobama ili robi (uključujući kapitalna roba angažirana u dugotrajnoj aktivi).

Ovaj je naslov podijeljen na dvije kategorije:

(a)

izravni odštetni zahtjevi s naslova neživotnog osiguranja (D.721);

(b)

odštetni zahtjevi s naslova neživotnog reosiguranja (D.722).

4.115. Odštetnim zahtjevima s naslova neživotnog osiguranja nisu obuhvaćena plaćanja koja čine socijalne naknade.

Plaćanje odštetnog zahtjeva s naslova neživotnog osiguranja smatra se transferom davatelju zahtjeva. Ta se plaćanja smatraju tekućim transferima i kad su u pitanju veći iznosi zbog slučajnog uništenja fiksne aktive ili teške povrede, koje je pretrpjela osoba.

Iznimno visoki odštetni zahtjevi, na primjer zbog katastrofe, mogu se ne smatrati kapitalnim transferima umjesto tekućim transferima (vidjeti točku (k) stavka 4.165.).

Iznosi koje prime davatelji zahtjeva obično nisu namijenjeni određenoj svrsi, a oštećena ili uništena roba i aktiva ne moraju se nužno popraviti ili zamijeniti.

Odštetni zahtjevi pojavljuju se zbog štete ili povreda koje je ugovaratelj osiguranja prouzročio aktivi ili osobama trećih strana. U takvim slučajevima, valjani se zahtjevi bilježe kao da ih izravno plaćaju osiguravajuća društva oštećenicima, a ne neizravno preko ugovaratelja osiguranja.

4.116. Neto premije od reosiguranja i odštetni zahtjevi izračunavaju se na isti način kao premije i odštetnih zahtjevi s naslova neživotnog osiguranja. Budući da su poslovi reosiguranja koncentrirani samo u nekoliko zemalja, većina polica reosiguranja sklapa se s nerezidentnim jedinicama.

Neke jedinice, posebno državne jedinice, mogu pružiti jamstvo za ispunjenje obveza dužnika kada imaju iste značajke kao neživotno osiguranje. Ovo se događa kada se izda mnogo jamstava iste vrste pa je moguće dati realnu procjenu ukupne razine neispunjavanja obveza. U tim slučajevima naknade koje se plaćaju (i vlasnički dohodak ostvaren od njih) smatraju se istovjetnima premijama neživotnog osiguranja, a pozivi na plaćanje na temelju standardiziranih kreditnih jamstava smatraju se istovjetnima odštetnim zahtjevima s naslova neživotnog osiguranja.

4.117. Vrijeme bilježenja: odštetni zahtjevi s naslova neživotnog osiguranja bilježe se u trenutku nastupanja nezgode ili drugog osiguranog slučaja.

Bilježe se kao:

(a)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka rezidentnih osiguravajućih društava;

(b)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih osiguravajućih društava);

(c)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora korisnika osiguranja;

(d)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih korisnika osiguranja).

Tekući transferi unutar sektora države (D.73)

4.118. Definicija: tekućim transferima unutar sektora države (D.73) obuhvaćeni su transferi između različitih podsektora sektora države (središnja država, savezna država, lokalna država i fondovi socijalne sigurnosti), izuzev poreza, subvencija, investicijskih potpora i ostalih kapitalnih transfera.

Tekućim transferima unutar sektora države (D.73) nisu obuhvaćene transakcije u ime druge jedinice; one se bilježe samo jednom u račune, u izvore jedinice korisnika u čije je ime obavljena transakcija (vidjeti stavak 1.78.). Ova situacija nastaje posebno kad neka državna agencija (na primjer odjel središnje države) naplaćuje poreze koji se automatski prenose, djelomično ili u cijelosti, drugoj državnoj agenciji (npr. lokalnom tijelu): U tim slučajevima, porezni prihodi namijenjeni drugoj državnoj agenciji iskazuju se kao da ih je izravno naplatila ta agencija, a ne kao tekući transferi unutar sektora države. Ovo se rješenje primjenjuje posebno u slučaju poreza namijenjenih drugoj državnoj agenciji, koji poprimaju oblik dodatnih poreznih stopa uvedenih na poreze koje naplaćuje sektor države. Zakašnjenja u doznačavanju poreza od strane prve drugoj državnoj jedinici prouzrokuju bilježenja pod „ostala potraživanja/dugovanja” u financijskom računu.

Transferi poreznih prihoda koji čine dio skupnog transfera središnje države drugoj državnoj agenciji uključeni su u tekuće transfere unutar sektora države. Ti transferi ne odgovaraju posebnim kategorijama poreza i ne obavljaju se automatski, već posebno putem određenih fondova (fondovi saveznih i lokalnih tijela) u skladu s mjerilima raspodjele koje je utvrdila središnja država.

4.119. Vrijeme bilježenja: tekući transferi unutar sektora države bilježe se kada se važećim propisima odredi da se moraju provesti.

4.120. Tekući transferi unutar sektora države bilježe se kao uporabe i izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka podsektora opće države. Tekući transferi unutar sektora države interni su tokovi opće države i ne pojavljuju se u konsolidiranom računu sektora kao cjeline.

Tekuća međunarodna suradnja (D.74)

4.121. Definicija: tekućom međunarodnom suradnjom (D.74) obuhvaćeni su svi transferi u novcu ili u naturi između sektora države i država ili međunarodnih organizacija u inozemstvu, osim investicijskih potpora i ostalih kapitalnih transfera.

4.122 Naslovom D.74 obuhvaćeni su:

(a)

doprinosi države međunarodnim organizacijama (izuzev poreza koje plaćaju države nadnacionalnim organizacijama čije su članice);

(b)

tekući transferi koje opća država prima od institucija ili organizacija iz točke (a). Tekući transferi koje institucije Europske unije obavljaju izravno rezidentnim tržišnim proizvođačima bilježe se kao subvencije koje plaća inozemstvo.

(c)

tekući transferi između država, bilo u novci (npr. plaćanja namijenjena financiranju proračunskih deficita drugih zemalja ili prekomorskih područja) bilo u naturi (npr. protustavka darovima hrane, vojne opreme, pomoći u nuždi nakon prirodnih katastrofa u obliku hrane, odjeće, lijekova itd.);

(d)

nadnice i plaće koje plaća država, institucija Europske unije ili međunarodna organizacija savjetnicima ili stručnjacima za tehničku pomoć koji su na raspolaganju zemljama u razvoju.

U tekuću međunarodnu suradnju uključeni su transferi između opće države i međunarodnih organizacija koje se nalaze u zemlji, budući da se međunarodne organizacije ne smatraju rezidentnim institucionalnim jedinicama zemalja u kojima se nalaze.

4.123. Vrijeme bilježenja: vrijeme koje je utvrđeno propisima na snazi za provedbu transfera u slučaju obveznih transfera ili vrijeme provođenja transfera u slučaju dobrovoljnih transfera.

4.124. Tekuća međunarodna suradnja bilježi se kao:

(a)

uporabe i izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora opće države;

(b)

uporabe i izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Razni tekući transferi (D.75)

Tekući transferi neprofitnim ustanovama koje služe kućanstvima (NPUSK-ovi) (D.751)

4.125. Definicija: tekućim transferima neprofitnim ustanovama koje služe kućanstvima obuhvaćeni su svi dobrovoljni doprinosi (osim ostavina), članstva i financijska pomoć koju NPUSK-ovi primaju od kućanstava (uključujući nerezidentna kućanstva) i, u manjoj mjeri, od drugih jedinica.

4.126. Tekućim transferima NPUSK-ovima obuhvaćeno je sljedeće:

(a)

redovne članarine koje kućanstva plaćaju sindikatima i političkim, sportskim, kulturnim, vjerskim i sličnim organizacijama razvrstane u sektor NPUSK-ova;

(b)

dobrovoljni prilozi (osim ostavina) NPUSK-ovima od strane kućanstava, trgovačkih društava i inozemstva, uključujući transfere u naturi u obliku darova u hrani, odjeći, pokrivačima, lijekovima itd. humanitarnim organizacijama u svrhu podjele rezidentnim ili nerezidentnim kućanstvima. Taj se tretman primjenjuje na potrošnju roba, budući da se transferi velikih darova (dragocjenosti koje se smatraju nefinancijskom aktivom) bilježe u ostale kapitalne transfere (D.99) (vidjeti točku (e) stavka 4.165.).

Darovi neželjenih ili rabljenih artikala kućanstava ne bilježe se kao transferi;

(c)

pomoć i poticaji opće države, osim transfera u određenu svrhu financiranja kapitalnih izdataka, koji su iskazani pod investicijskim potporama.

Iz tekućih transfera NPUSK-ovima isključena su plaćanja članarina ili preplata neprofitnim ustanovama koje služe tvrtkama, kao što su trgovačke komore ili strukovne udruge, koja se smatraju plaćanjima za pružene usluge.

4.127. Vrijeme bilježenja: tekući transferi NPUSK-ovima bilježe se u trenutku njihovog obavljanja.

4.128. Tekući transferi NPUSK-ovima bilježe se kao:

(a)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora koji doprinose;

(b)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere;

(c)

izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka sektora NPUSK-ova.

Tekući transferi između kućanstava (D.752)

4.129. Definicija: tekući transferi između kućanstava (D.752) sastoje se od svih tekućih transfera u novcu ili naturi koje su obavila rezidentna kućanstva prema drugim rezidentnim ili nerezidentnim kućanstvima ili koje su od njih primila. Njima su posebno obuhvaćene doznake emigranata ili radnika trajno nastanjenih u inozemstvu (ili koji rade u inozemstvu godinu dana ili dulje) članovima njihovih obitelji koji žive u njihovoj matičnoj zemlji ili doznake roditelja djeci koja se nalaze na drugom mjestu.

4.130. Vrijeme bilježenja: tekući transferi između kućanstava bilježe se u vrijeme izvršenja transfera.

4.131. Tekući transferi između kućanstava bilježe se kao:

(a)

uporabe i izvori u računu sekundarne raspodjele dohotka kućanstava;

(b)

uporabe i izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Ostali razni tekući transferi (D.759)

Novčane kazne i penali

4.132. Definicija: novčane kazne i penali koje institucionalnim jedinicama odrede sudovi ili kvazi-sudska tijela smatraju se drugim raznim tekućim transferima (D.759).

4.133. Sljedeće nije uključeno u ostale razne tekuće transfere (D.759):

(a)

novčane kazne i penali određeni od poreznih tijela zbog izbjegavanja plaćanja ili zakašnjelog plaćanja poreza koje se ne mogu razlikovati od samih poreza i ostaju kategorizirani kao porezi;

(b)

plaćanja naknada za pribavljanje dozvola, budući da su ta plaćanja porezi ili plaćanja za usluge pružene od strane državnih jedinica.

4.134. Vrijeme bilježenja: novčane kazne i penali bilježe se u vrijeme nastanka obveza.

Lutrije i igre na sreću

4.135. Definicija: iznosi plaćeni za lutrijske listiće ili uplaćeni kao ulozi sastoje se od dva elementa: plaćanja naknade za uslugu jedinici koja priređuje lutriju ili igre na sreću i preostali tekući transfer koji se isplaćuje dobitnicima.

Naknada za uslugu može biti značajna i pokrivati poreze na pružanje usluga igara na sreću. Transferi se u sustavu smatraju kao da se odvijaju izravno između sudionika u lutriji ili igrama na sreću, to jest, između kućanstava. Kada sudjeluju nerezidentna kućanstva, mogu se stvoriti značajni neto transferi između sektora kućanstva i inozemstva.

Vrijeme bilježenja: preostali tekući transferi bilježe se u trenutku njihove provedbe.

Plaćanja odštete

4.136. Definicija: plaćanja odštete sastoji se od tekućih transfera koje institucionalne jedinice plaćaju drugim institucionalnim jedinicama s naslove odštete za povredu osoba ili štetu na aktivi, izuzev plaćanja odštetnih zahtjeva s naslova neživotnog osiguranja. Plaćanja odštete obvezna su plaćanja koje je dosudio sud ili dobrovoljna plaćanja dogovorena izvan suda. Ovim naslovom pokrivena su dobrovoljna plaćanja držanih jedinica ili NPUSK-ova s naslova odštete za povrede ili štetu prouzrokovanu prirodnim katastrofama osim onih koji su kategorizirani kao kapitalni transferi.

4.137. Vrijeme bilježenja: plaćanja odšteta bilježe se kada se obave (dobrovoljna plaćanja) ili kada dospiju (obvezna plaćanja).

4.138. Drugi oblici ostalih raznih tekućih transfera:

(a)

tekući transferi NPUSK-ova općoj državi koji nisu porezi;

(b)

plaćanja opće države javnim poduzećima kategoriziranima kao nefinancijska trgovačka društva i kvazi-društva, namijenjena pokrivanju prekomjernih mirovinskih troškova;

(c)

stipendije u inozemstvu i nagrade koje opća država ili NPUSK-ovi plaćaju rezidentnim ili nerezidentnim kućanstvima;

(d)

bonusi na štednju koje opća država povremeno dodjeljuje kućanstvima kako bi ih nagradila za njihovu štednju tijekom razdoblja;

(e)

povrat od strane kućanstava izdataka koje su socijalne organizacije snosile u njihovo ime;

(f)

tekući transferi NPUSK-ova prema inozemstvu;

(g)

sponzoriranje od strane trgovačkih društava ako se ta plaćanja ne mogu smatrati kupovinama usluga oglašavanja ili drugih usluga (na primjer, dobrotvorni transferi ili stipendije);

(h)

tekući transferi opće države kućanstvima u njihovom svojstvu potrošača, ako se ne bilježe kao socijalne naknade;

(i)

protutransfer središnje banke monetarnim financijskim institucijama (S.122 i S.125) za pokrivanje intermedijarne potrošnje neizravno alociranog dijela outputa središnje banke (vidjeti Poglavlje 14.: UFPIM)

4.139. Vrijeme bilježenja: transferi navedeni u 4.138. bilježe se kada se obave, osim onih od opće države ili prema općoj državi koji se bilježe o dospijeću.

Ostali razni tekući transferi pojavljuju se kao:

(a)

izvori i uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka svih sektora;

(b)

izvori i uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

Vlastita sredstva EU-a koja se temelje na PDV-u i BND-u (D.76)

4.140. Definicija: treća i četvrta vlastita sredstva EU-a koja se temelje na PDV-u i BND-u (D.76) tekući su transferi koje plaća opća država svake države članice institucijama Europske unije.

Treća vlastita sredstva EU-a koja se temelje na PDV-u (D.761) i četvrta vlastita sredstva EU-a koja se temelje na BND-u (D-762) doprinosi su proračunu institucija Unije. Razina doprinosa svake države članice zasniva se na razini njihove osnovice PDV-a i njihovog BDN-a.

U naslov D.76 uključeni su razni neporezni doprinosi države institucijama Europske unije (D.763).

Vrijeme bilježenja: Treća i četvrta vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u i BDN-u bilježe se kad dospiju na plaćanje.

Treća i četvrta vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u i BDN-u bilježe se kao:

(a)

uporabe u računu sekundarne raspodjele dohotka opće države;

(b)

izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere.

PRILAGODBE ZA PROMJENE U MIROVINSKIM PRAVIMA (D.8)

4.141. Definicija: prilagodbe za promjene u mirovinskim pravima (D.8) čine prilagodbe potrebne da bi se promjena u mirovinskim pravima kućanstava pojavila u štednji kućanstava. Promjena u mirovinskim pravima proizlazi iz doprinosa i pogodnosti bilježenih u računu sekundarne raspodjele dohotka.

4.142. Budući da se u financijskim računima i bilancama stanja sustava smatra da kućanstva duguju mirovinska prava, potrebna je stavka prilagodbe kako bi se osiguralo da ni jedan višak mirovinskih doprinosa u odnosu na mirovinske prihode ne utječe na štednju kućanstva.

Kako bi se taj učinak neutralizirao, prilagodba je jednaka:

ukupnoj vrijednosti stvarnih imputiranih socijalnih doprinosa za mirovine koji se uplaćuju u mirovinske programe na koje kućanstva imaju pravo

uvećano

za ukupnu vrijednost dodatnih doprinosa koji se plaćaju od vlasničkog dohotka imputiranog korisnicima mirovinskih programa

umanjeno

za vrijednost povezanih naknada za usluge

umanjeno

za ukupnu vrijednost mirovina koje su mirovinskim programima isplatili kao naknade socijalnog osiguranja

dodaje se raspoloživom dohotku ili prilagođenom raspoloživom dohotku kućanstava u računima uporabe dohotka prije no što se dođe do štednje.

Na taj način, štednja kućanstava ista je kao što bi bila da mirovinski doprinosi i mirovinski prihodi nisu bili bilježeni kao tekući transferi u računu sekundarne raspodjele dohotka. Ova prilagodba potrebna je kako bi se štednja kućanstava uskladila s promjenom u njihovim mirovinskim pravima bilježenim u financijskom računu sustava. Potrebno je, naravno, obaviti obrnutu prilagodbu u uporabe na računima dohotka jedinica odgovornih za plaćanje mirovina.

4.143. Vrijeme bilježenja: prilagodba se bilježi prema vremenu tokova koji ju čine.

4.144. Prilagodbe za promjene u mirovinskim pravima bilježe se kao:

(a)

uporabe u računima uporabe dohotka sektora u koje su razvrstane jedinice odgovorne za plaćanje mirovina.

(b)

uporabe u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih institucija);

(c)

izvori u računima uporabe dohotka sektora kućanstava.

(d)

izvori u računu inozemstva za primarne dohotke i tekuće transfere (u slučaju nerezidentnih kućanstava).

KAPITALNI TRANSFERI (D.9)

4.145. Definicija: kapitalni transferi obuhvaćaju stjecanje aktive ili raspolaganje aktivom od strane barem jedne strane u transakciji. Bez obzira jesu li u novcu ili naturi, za sobom povlače proporcionalnu promjenu u financijskoj i nefinancijskog aktivi iskazanoj u bilancama stanja jedne ili obiju strana u transakciji.

4.146. Kapitalni transfer u naturi sastoji se od prijenosa vlasništva nad aktivom (osim zaliha i novca) ili otpisa obveze od strane vjerovnika, pri čemu zauzvrat nema protubilježenja.

Kapitalni transfer u novcu sastoji se od transfera novca koji prva strana povećava smanjenjem njezine aktive (osim zaliha) ili za koji se od druge strane očekuje ili zahtjeva da ga iskoristi za stjecanje imovine ili aktive (osim zaliha). Druga strana, primatelj, dužna je iskoristiti novac za stjecanje imovine ili aktive kao uvjeta pod kojim se transfer obavlja.

Vrijednost transfera nefinancijske aktive vrednuje se u skladu s procijenjenom cijenom po kojoj se aktiva, bilo nova ili rabljena, može prodati na tržištu, uvećano za troškove prijevoza, montaže ili druge troškove prijenosa vlasništva koje je imao prenositelj, ali isključujući troškove primatelja. Transferi financijske aktive vrednuju se isto kao ostala stjecanja financijske aktive ili pasive ili raspolaganja financijskom aktivom ili pasivom.

4.147. Kapitalnim transferima obuhvaćeni su porezi na kapital (D.91), investicijske potpore (D.92) i ostali kapitalni transferi (D.99).

Porezi na kapital (D.91)

4.148. Definicija: porezi na kapital (D.91) sastoje se od poreza koji se naplaćuju u neredovnim i vrlo neučestalim razdobljima na vrijednosti aktive ili neto vrijednost u vlasništvu institucionalnih jedinica ili vrijednosti aktive prenesene između institucionalnih jedinica kao posljedica ostavina, darova između osoba ili drugih transfera.

4.149 Porezima na kapital (D.91) obuhvaćeni su:

(a)

porezi na kapitalne transfere: porezi na nasljedstvo i porezi na darove između osoba koji se naplaćuju na kapital korisnika. Porezi na prodaju aktive nisu uključeni;

(b)

porezi na kapital: povremeni i izvanredni nameti na aktivu ili neto vrijednost u vlasništvu institucionalnih jedinica. Njima su obuhvaćeni nameti za poboljšanje aktive, to jest porezi na povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta zbog planske dozvole za prenamjenu zemljišta za poslovne ili stambene potrebe.

Porezi na kapitalnu dobit ne bilježe se kao porezi na kapital već kao tekući porezi na dohodak, bogatstvo i sl.

4.150. Porezi koji se bilježe u račune dolaze iz dva izvora: iznosa utvrđenih obračunima i prijavama ili na temelju gotovinskih primitaka.

(a)

Ako se koriste obračuni i prijave, iznosi se ispravljaju s koeficijentom kojim se odražavaju obračunani i prijavljeni, a nikad naplaćeni iznosi. Alternativna metoda jest bilježenje kapitalnih transfera odgovarajućim sektorima u iznosu jednakom iznosu ispravka. Koeficijenti se procjenjuju na temelju prethodnog iskustva i trenutnih očekivanja u odnosu na obračunane i prijavljene, a nikada naplaćene iznose. Određuju se prema različitim vrstama poreza;

(b)

Ako se koriste gotovinski primici, oni su vremenski usklađeni tako da se novac pripiše u vrijeme obavljanja aktivnosti kako bi se stvorila porezna obveza ili, ako to nije poznato, kada je utvrđen iznos poreza. Ovo se usklađivanje zasniva na prosječnoj vremenskoj razlici između aktivnosti (ili utvrđivanju iznosa poreza) i poreznih primitaka u gotovini.

4.151. Porezi na kapital bilježe se kao:

(a)

promjene pasive i neto vrijednosti (–) u kapitalni račun sektora u koje su razvrstani porezni obveznici;

(b)

promjene pasive i neto vrijednosti (+) u kapitalnom računu opće države;

(c)

promjene pasive i neto vrijednosti u kapitalnom računu inozemstva.

Investicijske potpore (D.92)

4.152. Definicija: investicijske potpore (D.92) sastoje se od kapitalnih transfera u novcu i naturi koje su države ili inozemstvo proveli prema drugim rezidentnim i nerezidentnim institucionalnom jedinicama za financiranje svih ili djela njihovih troškova stjecanja dugotrajne aktive.

Investicijskim potporama inozemstva obuhvaćene su investicijske potpore plaćene izravno od strane institucija Europske unije (npr. transferi Europskom fondu za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj (EPFRR)).

4.153. Investicijske potpore u naturi sastoje se od transfera prijevozne opreme, strojeva i druge opreme od strane države drugim rezidentnim ili nerezidentnim jedinicama te izravnog davanja zgrada ili drugih objekata za rezidentne i nerezidentne jedinice.

4.154. Vrijednost kapitala koji je opća država investirala u korist drugih sektora gospodarstva bilježi se kao investicijske potpore uvijek kad se korisnik može utvrditi i kad postane vlasnikom kapitala. U tim slučajevima investicija u kapital bilježi se kao promjene u aktivi u kapitalnom računu korisnika i financira se iz investicijske potpore koja se bilježi u istom računu kao promjene pasive i neto vrijednosti.

4.155. Investicijskim potporama (D.92) obuhvaćena su paušalna plaćanja osmišljena za financiranje kapitala investiranog u istom razdoblju i obročna plaćanja povezana s kapitalom investiranim u ranijem razdoblju. Ti dijelovi godišnjih plaćanja poduzećima od strane opće države, koji predstavljaju otplatu dugova poduzeća koje su ona preuzela za potrebe državnih projekata investiranja u kapital, smatraju se investicijskim potporama.

4.156. Potpore za oslobođenje od plaćanja kamata, koje daje opća država isključene su iz investicijskih potpora. Preuzimanje od strane tijela javne vlasti dijela kamatnih troškova jest tekuća distributivna transakcija. Međutim, kad potpora ima dvojnu svrhu financiranja otplate ugovorenog duga i plaćanja kamate na pozajmljenu glavnicu i kad nije moguće odvojiti ova dva elementa, cijela se potpora u računima smatra investicijskom potporom.

4.157. Investicijskim potporama nefinancijskim društvima i kvazi-društvima osim potpora privatnim poduzećima, obuhvaćene su kapitalne potpore javnim poduzećima priznatima kao institucionalne jedinice, pod uvjetom da državno tijelo koje daje potporu ne zadrži potraživanje prema javnom poduzeću.

4.158. Investicijskim potporama sektoru kućanstava obuhvaćene su potpore za opremu i modernizaciju koje se daju poduzetnicima izuzev korporacijskih društava ili kvazi-korporacijskih društava i donacije kućanstvima za gradnju, kupnju i poboljšanje stanova.

4.159. Investicijskim potporama općoj državi obuhvaćena su plaćanja (osim potpora za oslobođenje od plaćanja kamata) sektorima opće države za potrebe financiranja investicija u kapital. Investicijske potpore unutar sektora države interni su tokovi sektora opće države i ne pojavljuju se u konsolidiranom računu sektora kao cjeline. Primjeri investicijskih potpora unutar opće države transferi su središnje države lokalnim upravama za specifične potrebe financiranja njihovih bruto investicija u fiksni kapital. Transferi namijenjeni raznim neodređenim potrebama bilježe se kao tekući transferi unutar opće države, iako se koriste za pokrivanje izdataka investiranja u kapital.

4.160. Investicijske potpore neprofitnim institucijama od strane opće države i inozemstva razlikuju se od tekućih transfera neprofitnim institucijama korištenjem kriterija određenih stavkom 4.159.

4.161. Investicijske potpore inozemstvu ograničene su na transfere sa specifičnim ciljem financiranja investicija u kapital od strane nerezidentnih jedinica. U njih su uključeni, primjerice, nepovratni transferi za izgradnju mostova, cesta, tvornica, bolnica ili škola u zemljama u razvoju ili za izgradnju zgrada za međunarodne organizacije. Njima mogu biti obuhvaćena obročna plaćanja tijekom određenog razdoblja, kao i jednokratna plaćanja. Ovim je obuhvaćena nabava kapitalnih roba angažiranih u dugotrajnoj aktivi bez naknade ili po smanjenoj vrijednosti.

4.162. Vrijeme bilježenja: investicijske potpore u novcu bilježe se o dospijeću plaćanja. Investicijske potpore u naturi bilježe se kada se prenese vlasništvo nad aktivom.

4.163. Investicijske potpore bilježe se kao:

(a)

promjene pasive i neto vrijednosti (-) u kapitalnom račun opće države;

(b)

promjene pasive i neto vrijednosti (+) u kapitalnom račun sektora koji primaju potpore;

(c)

promjene pasive i neto vrijednosti u kapitalnom račun inozemstva.

Ostali kapitalni transferi (D.99)

4.164. Definicija: ostali kapitalni transferi (D.99) pokrivaju transfere osim investicijskih potpora i poreza na kapital, kojima se ne preraspodjeljuje dohodak već štednja ili bogatstvo među različitim sektorima ili podsektorima gospodarstva ili inozemstva. Mogu biti u novcu ili naturi (slučajevi preuzimanja ili otpisa duga) i odgovaraju dobrovoljnim transferima bogatstva.

4.165. Ostalim kapitalnim transferima (D.99) obuhvaćene su sljedeće transakcije;

(a)

plaćanja opće države ili inozemstva vlasnicima kapitalnih roba uništenih ili oštećenih zbog ratnih djelovanja, drugih političkih događaja ili prirodnih katastrofa (poplave i sl.);

(b)

transferi opće države nefinancijskim društvima i kvazi-društvima kapitala za potrebe pokrivanja gubitaka akumuliranih tijekom nekoliko financijskih godina ili posebnih gubitaka zbog čimbenika izvan kontrole poduzeća (pa i u slučaju dokapitalizacije);

(c)

transferi između podsektora opće države osmišljeni za pokrivanje nepredviđenih izdataka ili akumuliranih manjkova. Ti transferi između podsektora opće države interni su tokovi sektora opće države i ne pojavljuju se u konsolidiranom računu sektora kao cjeline.

(d)

jednokratni bonusi na štednju koje isplaćuje opća država kućanstvima kako bi ih nagradila za njihovu štednju tijekom razdoblja od više godina;

(e)

ostavine, pozamašni darovi između osoba i donacije između jedinica koje pripadaju različitim sektorima, uključujući ostavine ili pozamašne darove neprofitnim institucijama (NPU-ovi). Primjeri darova NPU-ovima su darovi sveučilištima za pokrivanje izgradnje novih kampusa, knjižnica, laboratorija i sl.;

(f)

obrnuta transakcija otpisa dugova na temelju dogovora između institucionalnih jedinica koje pripadaju različitim sektorima ili podsektorima (na primjer otpisa od strane države duga strane zemlje prema državi; plaćanja s naslova ispunjavanja jamstava kojima se dužnici koji su prekršili obveze oslobađaju od obveza - osim posebnog slučaja poreza i socijalnih doprinosa koji se plaćaju sektoru opće države (vidjeti točku (j)). Ti otpisi na temelju međusobnog dogovora smatraju se kapitalnim transferom vjerovnika dužniku, koji je istovjetan vrijednosti neplaćenog duga u vrijeme otpisa. Isto tako, obrnuta transakcija preuzimanju duga i ostalih sličnih transakcija (aktivacija jamstava povezanih s nestandardiziranim planom jamstava ili reprogramiranje duga pri čemu se dio duga otpisuje ili prenosi) još je jedan kapitalni transfer. Sljedeće je, međutim, isključeno:

(1)

otpis financijskih potraživanja i preuzimanje obveza kvazi-društava od strane vlasnika kvazi-društava. Ovaj se slučaj smatra transakcijom s vlasničkim vrijednosnim papirima i udjelima u investicijskim fondovima (F.5);

(2)

otpis duga i preuzimanje duga javnog društva koje nestaje kao institucionalna jedinica iz sustava od strane države. Ovaj se slučaj bilježi u račun ostalih promjena u obujmu aktive (K.5);

(3)

otpis duga i preuzimanje duga javnog društva od strane države kao dio postupka privatizacije koji je u tijeku i koji se mora završiti u kratkom razdoblju. Ovaj se slučaj smatra transakcijom s vlasničkim vrijednosnim papirima i udjelima u investicijskim fondovima (F.5).

Otpis duga nije transakcija između institucionalnih jedinica pa se, stoga, ne bilježi ni u kapitalni, niti u financijski račun. Ako se vjerovnik odluči na taj otpis, on se bilježi u račune ostalih promjena u obujmu aktive vjerovnika i dužnika. Pričuve za loša dugovanja smatraju se internim knjigovodstvenim unosima institucionalne jedinice proizvođača i ne bilježe se osim u slučaju očekivanih gubitaka s naslova nenaplativih kredita, koji se bilježe u bilance stanja kao podsjetne stavke. Jednostrano osporavanje duga od strane dužnika također nije transakcije i ne bilježi se;

(g)

dio ostvarene kapitalne dobiti (ili gubitka) koji se preraspodjeljuje drugom sektoru kao što je, primjerice, kapitalna dobit koju osiguravajuća društva preraspodjeljuju kućanstvima. Međutim, obrnute transakcije neizravnim transferima općoj državi primitaka od privatizacije (putem holding društva, na primjer), bilježe se kao financijske transakcije s vlasničkim vrijednosnim papirima i udjelima u investicijske fondove (F.5) i nemaju utjecaja na razinu neto kreditiranja/neto uzajmljivanja opće države;

(h)

velike odštete za štete ili povrede koje nisu pokrivene policama osiguranja (osim plaćanja od strane opće države ili inozemstva opisana u točki (a)). Plaćanja dosuđuju sudovi ili se ona namiruju izvan suda. Primjeri plaćanja su odštete za štete prouzročene velikim eksplozijama, izljevima nafte, nuspojavama lijekova itd.;

(i)

izvanredne uplate u fondove socijalnog osiguranja od strane poslodavaca (uključujući državi) ili od strane države (kao dio njezine socijalne funkcija), u mjeri u kojoj su te uplate namijenjene povećanju aktuarskih rezervi tih fondova. Prateći ispravak fondova socijalnog osiguranja u kućanstva isto se bilježi kao ostali kapitalni transferi (D.99);

(j)

kad se porezi i socijalni doprinosi koji se plaćaju sektoru opće države bilježe na temelju obračuna i prijava, dio koji se vjerojatno neće naplatiti neutralizira se u istom obračunskom razdoblju. Ovo se radi bilježenjem „ostalog kapitalnog transfera” (D.99) kao unosa u D.995 između opće države i relevantnih sektora. Tok D.995 podijeljen je prema oznakama različitih dotičnih poreza i socijalnih doprinosa;

(k)

isplate osiguranja zbog katastrofe; nakon katastrofe, ukupna vrijednost odštetnih zahtjeva povezanih s katastrofom, kako su dobiveni iz podataka djelatnosti osiguranja, bilježi se kao kapitalni transfer ugovarateljima osiguranja od strane osiguravajućih društava. Kad djelatnost osiguranja ne može pružiti podatke o odštetnim zahtjevima povezanima s katastrofom, ti se odštetni zahtjevi procjenjuju kao razlika između stvarnih odštetnih zahtjeva i usklađenih odštetnih zahtjeva u razdoblju katastrofe;

(l)

imovina koju je izgradila zajednica za čije održavanje odgovornost tada preuzima država.

4.166. Vrijeme bilježenja utvrđuje se kako slijedi:

(a)

ostali kapitalni transferi u novcu bilježe se o dospijeću plaćanja;

(b)

ostali kapitalni transferi u naturi bilježe se u trenutku prijenosa vlasništva nad aktivom ili otpis pasive od strane vjerovnika.

4.167. Ostali kapitalni transferi iskazuju se u promjenama pasive i neto bogatstva u kapitalnom računu sektora i inozemstva.

DIONIČKE OPCIJE ZAPOSLENIKA (DOZ-ovi)

4.168. Poseban oblik dohotka u naturi je praksa poslodavca da zaposleniku dade opciju kupnje dionica po određenoj cijeni na neki budući datum. DOZ je sličan financijskoj izvedenici, a zaposlenik može odabrati da ne ostvari pravo opcije jer je cijena dionice sada niža od cijene po kojoj može ostvariti opciju ili jer više nije zaposlen kod tog poslodavca pa gubi svoje opcijsko pravo.

4.169. Poslodavac obično obavješćuje svoje zaposlenike o odluci stavljanja na raspolaganje dioničke opcije po određenoj cijeni (fiksna cijena ili izvršna cijena) nakon određenog vremena i pod određenim uvjetima (na primjer, da je zaposlenik još u radnom odnosu u poduzeću ili ovisno o rezultatima poduzeća). Vrijeme bilježenja dioničke opcije zaposlenika u nacionalne račune mora biti pažljivo određeno. „Datum dodjele” je datum na koji je opcija dana zaposleniku, „datum opcijskog prava” je najraniji datum na koji se opcija može ostvariti, a „datum ostvarenja opcije” je datum na koji se opcija uistinu ostvari (ili gubi).

4.170. Računovodstvene preporuke Odbora za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) su da poduzeće utvrdi nominalnu vrijednost opcija na datum dodjele uzimajući fiksnu cijenu dionica u tom trenutku pomnoženu za broj opcija za koje se očekuje da će biti ostvarive na datum opcijskog prava i podijeljenu s brojem godina službe do datuma opcijskog prava.

4.171. U ESA-i ako nema vidljive tržišne cijene niti procjene društva u skladu s upravo danim preporukama, vrednovanje opcije može se procijeniti korištenjem modela određivanja cijena dioničkih opcija. Cilj tih modela jest utvrditi dva učinka iz vrijednosti opcije. Prvi učinak je predviđanje iznosa za koji će tržišna cijena dotičnih dionica prijeći fiksnu cijenu na datum opcijskog prava. Drugim se učinkom omogućava očekivanje da će cijena dalje rasti između datuma opcijskog prava i datuma ostvarenja opcije.

4.172. Prije ostvarivanje opcije, aranžman između poslodavca i zaposlenika ima narav financijske izvedenice i kao takav se iskazuje u financijskim računima obiju strana.

4.173. Procjena vrijednosti DOZ-a obavlja se na datum dodjele. Ovaj se iznos mora uključiti u naknade zaposlenicima kao njihov dio, u razdoblju od datuma dodjele do datuma opcijskog prava, ako je moguće. Ako ovo nije moguće, vrijednost opcije bilježi se na datum opcijskog prava.

4.174. Troškove vođenja dioničkih opcija zaposlenika snosi poslodavac, a smatraju se dijelom intermedijarne potrošnje kao i ostale funkcije vođenja povezane s naknadama zaposlenicima.

4.175. Iako se vrijednost dioničke opcije smatra dohotkom, nema dohotka od ulaganja povezanog s dioničkim opcijama zaposlenika.

4.176. U financijskom računu, stjecanjem dioničkih opcija zaposlenika od strane kućanstava odgovarajući dio naknada zaposlenicima podudara se s odgovarajućom obvezom poslodavca.

4.177. U načelu, promjene vrijednosti između datuma dodjele i datuma opcijskog prava moraju se smatrati dijelom naknada zaposlenicima, dok se promjene vrijednosti između datuma opcijskog prava i datuma ostvarenja opcije ne smatraju naknadama zaposlenicima, već vlasničkim dobitkom ili gubitkom. U praksi, malo je vjerojatno da se troškovi poslodavaca s naslova dioničkih opcija zaposlenika revidiraju između datuma dodjele i datuma ostvarenja opcije. Iz pragmatičnih se razloga, stoga, cjelokupno povećanje između datuma dodjele i datuma ostvarenja opcije smatra vlasničkim dobitkom ili gubitkom. Povećanje vrijednosti cijene dionice iznad fiksne cijene je vlasnički dobitak za zaposlenika, a vlasnički gubitak za poslodavca i obrnuto.

4.178. Kada se DOZ ostvari, unos u bilancu stanja nestaje i zamjenjuje se vrijednošću kupljenih dionica. Ova promjena u razvrstavanju nastaje transakcijama u financijskom računu, a ne u računu ostalih promjena u obujmu aktive.

POGLAVLJE 5.

FINANCIJSKE TRANSAKCIJE

5.01. Definicija: financijske transakcije (F) su transakcije financijske aktive (AF) i pasive između rezidentnih institucionalnih jedinica te između njih i nerezidentnih institucionalnih jedinica.

5.02. Financijska transakcija između institucionalnih jedinica istodobno je stvaranje ili smanjenje financijske aktive i protustavke pasive, ili promjena vlasništva financijske aktive ili preuzimanje pasive.

OPĆE ZNAČAJKE FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA

Financijska aktiva, financijska potraživanja i pasiva

5.03. Definicija: Financijska aktiva sastoji se od svih financijskih potraživanja, vlasničkih udjela i komponente monetarnog zlata u zlatnim polugama.

5.04. Financijska aktiva je pričuva vrijednosti koja predstavlja naknadu ili niz naknada koje se akumuliraju ekonomskom vlasniku koji tijekom određenog vremenskog razdoblja aktivu ima u vlasništvu ili je koristi. Sredstvo je prijenosa vrijednosti iz jednog računovodstvenog razdoblja u drugo. Naknade se namiruju uplatama koje su uobičajeno u gotovini (AF.21) i prenosivim depozitima (AF.22).

5.05. Definicija. financijsko potraživanje je pravo vjerovnika da primi uplatu ili seriju uplata od dužnika.

Financijska su potraživanja financijska aktiva s odgovarajućom pasivom. Vlasnički udjeli i udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima tretiraju se kao financijska aktiva s odgovarajućom pasivom čak i ako potraživanje vjerovnika prema društvu nije fiksni iznos.

5.06. Definicija. pasiva se utvrđuje kad je dužnik dužan izvršiti uplatu ili niz uplata vjerovniku.

5.07. Komponenta monetarnog zlata u zlatnim polugama, koja je u posjedu monetarne vlasti kao sredstva rezerve, tretira se kao financijska aktiva čak i ako vlasnik nema potraživanja na drugim određenim jedinicama. Za zlatne poluge ne postoji odgovarajuća pasiva.

Uvjetna aktiva i uvjetna pasiva

5.08. Definicija: uvjetna aktiva i uvjetna pasiva sporazumi su kojima se jedna stranka obvezuje izvršiti uplatu ili niz uplata drugoj jedinici samo kada prevladaju određeni uvjeti.

S obzirom na to da ne dovode do bezuvjetnih obveza, uvjetna aktiva i uvjetna pasiva ne smatraju se financijskom aktivom i pasivom.

5.09. Uvjetna aktiva i uvjetna pasiva uključuju:

(a)

jednokratna jamstva plaćanja od strane trećih stranaka s obzirom na to da je plaćanje obvezno samo ako obveznik ne ispuni obveze;

(b)

kreditne obveze koje pružaju jamstvo da će sredstva biti dostupna iako financijska aktiva ne postoji dok se sredstva ne steknu;

(c)

akreditivi koji čine obećanja uplata koje ovise o dostavljanju određenih isprava specificiranih ugovorom;

(d)

kreditnih linija koje su obećanja davanja kredita određenom klijentu do određene granice;

(e)

sindicirani kreditni sporazumi (NIF) koji pružaju jamstvo da će potencijalni obveznik moći prodati kratkoročne dužničke instrumente, znane kao obveznice, i da će banka koja izdaje kredit preuzeti sve obveznice koje ne budu prodane na tržištu ili da će dati ekvivalentne predujmove; i

(f)

mirovinska prava u sklopu nefinanciranih definiranih mirovinskih programa zaposlenika ili mirovinskih fondova socijalne sigurnosti. Ta se mirovinska prava bilježe u dodatnoj tablici mirovinskih prava akumuliranih do određenog datuma u socijalnom osiguranju, a ne u temeljnom obračunu.

5.10. Uvjetna aktiva i uvjetna pasiva ne uključuju:

(a)

osiguravajuće pričuve, mirovinske pričuve i pričuve standardiziranih jamstava (AF.6);

(b)

financijske izvedenice (AF.7) u kojima sami ugovori imaju tržišnu vrijednost zbog toga što se njima može trgovati ili se njihova vrijednost može utvrditi na tržištu.

5.11. Iako se uvjetna aktiva i uvjetna pasiva ne bilježe u računima, važni su za politiku i analizu te se podatke o njima valja prikupiti i predstaviti kao dodatne podatke. Čak i ako nema plaćanja dospjelih za uvjetnu aktivu i uvjetnu pasivu, visoka razina nepredvidivih izdataka može ukazivati na neželjenu razinu rizika na strani onih jedinica koje ih nude.

Polje 5.1. – Postupanje s jamstvima u sustavu

B5.1.1. Definicija: jamstva su ugovori kojima se jamac obvezuje vjerovniku nadoknaditi gubitak koji bi vjerovnik pretrpio da posuđivač ne ispuni svoje obveze.

Naknada se često može naplatiti za pružanje jamstva.

B5.1.2. Razlikuju se tri različite vrste jamstava. Primjenjuju se samo na jamstva pružena u slučaju financijske aktive. Za jamstva u obliku proizvođačevih jamstava ili drugih oblika jamstava ne predlaže se poseban postupak. Tri vrste jamstva su:

(a)

jamstva pružena sredstvima financijske izvedenice, kao što je kupoprodaja rizika nekog izdavatelja za određenu premiju. Takve se izvedenice temelje na riziku neispunjenja obveze u pogledu referentne financijske aktive i nisu povezani s pojedinačnim kreditima ili dužničkim instrumentima;

(b)

standardizirana se jamstva izdaju u velikim količinama, obično za prilično niske iznose. Primjeri uključuju kreditna jamstva za izvoz ili jamstva za studentski kredit. Čak i ako je neizvjesna mogućnost da će se bilo koje standardizirano jamstvo opozvati, činjenica da postoje mnoga slična jamstva znači da se može procijeniti pouzdan broj opoziva pod jamstvom. Smatra se da standardizirana jamstva dovode do financijske aktive, a ne uvjetne aktive;

(c)

jednokratna jamstva u kojima se pridruženi rizik ne može točno izračunati zbog nedostatka usporedivih slučajeva. Dodjela jednokratnog jamstva smatra se uvjetnom aktivom ili uvjetnom pasivom te se ne bilježi kao financijska aktiva ili pasiva.

Kategorije financijske aktive i pasive

5.12. Razlikuje se osam kategorija financijske aktive:

AF.1	Monetarno zlato i posebna prava vučenja;

AF.2	Gotovina i depoziti;

AF.3	Dužnički instrumenti;

AF.4

Krediti;

AF.5	Vlasnički udjeli i udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima

AF.6	Prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava

AF.7	Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika

AF.8	Ostali računi potraživanja/obveza

5.13. Svaka stavka financijske aktive ima protustavku u pasivi, s iznimkom komponente zlatnih poluga monetarnog zlata koje su u vlasništvu monetarnih tijela kao pričuvna aktiva klasificirana u kategoriji monetarnog zlata i posebnih prava vučenja (F.1). Postoji šest različitih kategorija pasive koje odgovaraju kategorijama protustavki u financijskoj aktivi. Uz ovu iznimku, postoji osam kategorija pasive koje odgovaraju kategorijama protustavki u financijskoj aktivi.

5.14. Klasifikacija financijskih transakcija odgovara klasifikaciji financijske aktive i pasive. Razlikuje se osam kategorija financijskih transakcija povezanih s:

F.1	monetarnim zlatom i posebnim pravima vučenja;

F.2	gotovinom i depozitima;

F.3	dužničkim instrumentima;

F.4	kreditima;

F.5	vlasničkim udjelima i udjelima ili jedinicama u investicijskim fondovima;

F.6	prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava;

F.7	financijskim izvedenicama i dioničkim opcijama zaposlenika;

F.8	ostalim računima potraživanja/obveza.

5.15. Imajući u vidu simetriju financijske aktive i pasive, pojam „instrument” koristi se za povezivanje i aspekta aktive i aspekta pasive financijskih transakcija. Njegovo korištenje ne implicira proširenje pokrića financijske aktive i pasive uključujući izvanbilančne stavke koje se ponekad opisuju kao financijski instrumenti u monetarnim i financijskim statistikama.

Bilance, financijski račun i ostali tokovi

5.16. U bilancu stanja bilježi se financijska aktiva koja se drži i nepodmirene obveze u određenom trenutku. Posljedice financijskih transakcija su promjene u početnim i završnim bilancama stanja. Međutim, promjene između početne i završne bilance stanja mogu biti i posljedicom ostalih tokova, koji nisu interakcije između institucionalnih jedinica na temelju međusobnog sporazuma. Ostali tokovi povezani s financijskom aktivom i pasivom raščlanjeni su na revalorizacije financijske aktive i pasive te na promjene obujma financijske aktive i pasive koje ne nastaju zbog financijskih transakcija. Revalorizacije se bilježe u računu revalorizacije, a promjene obujma u računu ostale promjene obujma aktive.

5.17. Financijski račun je završni račun u ukupnom poretku računa u kojem se bilježe transakcije. Financijski račun nema izravnavajuću stavku koja se prenosi u drugi račun. Izravnavajuća stavka financijskog računa, neto povećanje financijske aktive umanjeno za neto povećanje pasive jest neto uzajmljivanje (+)/neto pozajmljivanje (-) (B.9F).

5.18. Izravnavajuća stavka financijskog računa konceptualno je istovjetna izravnavajućoj stavci kapitalnog računa. U praksi obično dolazi do razlike između njih zbog toga što se one izračunavaju na temelju različitih statističkih podataka.

Vrednovanje

5.19. Financijske transakcije bilježe se u transakcijskim vrijednostima, to jest vrijednostima u nacionalnoj valuti u kojima se predmetna financijska aktiva i/ili pasiva stvara, likvidira, zamjenjuje ili preuzima među institucionalnim jedinicama, a na temelju komercijalnih kriterija

5.20. Financijske transakcije i njihove financijske i nefinancijske protutransakcije bilježe se u istoj transakcijskoj vrijednosti. Tri su mogućnosti:

(a)

financijska transakcija dovodi do plaćanja u nacionalnoj valuti: transakcijska vrijednost jednaka je razmijenjenom iznosu;

(b)

financijska transakcija jest transakcija u stranoj valuti, a protutransakcija nije transakcija u nacionalnoj valuti: transakcijska vrijednost jednaka je iznosu u nacionalnoj valuti po tržišnom tečaju koji je važeći u trenutku plaćanja; i

(c)

ni financijska transakcija ni njezina protutransakcija nisu transakcije u novcu ili drugom sredstvu plaćanja: transakcijska vrijednost tekuća je tržišna vrijednost uključene financijske aktive i/ili pasive.

5.21. Transakcijska vrijednost odnosi se na određenu financijsku transakciju i njezinu protutransakciju. Načelno, transakcijsku vrijednost treba jasno razlikovati od vrijednosti koja se temelji na cijeni koja kotira na tržištu, objektivnoj tržišnoj cijeni ili bilo kojoj cijeni koja je namijenjena izražavanju općenitosti cijena za skup slične financijske aktive i/ili pasive. Međutim, u slučajevima kada je protutransakcija financijske transakcije, na primjer, transfer ta se financijska transakcija stoga obavlja iz drugih razloga, a ne isključivo tržišnih, transakcijska se vrijednost označava tekućom tržišnom vrijednošću uključene financijske aktive i/ili pasive

5.22. Transakcijska vrijednost ne uključuje troškove usluge, pristojbe, provizije ili slična plaćanja za usluge koje se pružaju pri obavljanju transakcija; to se bilježi kao plaćanja za usluge. Porezi na financijske transakcije također su isključeni i tretiraju se kao porezi na usluge u okviru poreza na proizvode. Kada financijska transakcija podrazumijeva novi nastanak obveza, transakcijska vrijednost jednaka je iznosu nastale obveze bez eventualnog plaćenog predujma kamata. Jednako tako, kada obveza prestaje, transakcijska vrijednost i za vjerovnika i za dužnika mora odgovarati umanjenju obveze.

Neto i bruto bilježenje

5.23. Definicija. neto bilježenje financijskih transakcija znači da je povećanje financijske aktive prikazano kao neto smanjenje financijske aktive te da je neto povećanje pasive prikazano kao neto otplata pasive.

Financijske transakcije mogu biti predstavljene kao neto financijska aktiva različitih svojstava i različitih obveznika i vjerovnika, uz uvjet da se nalaze unutar iste kategorije ili potkategorije.

5.24. Definicija: bruto bilježenje financijskih transakcija znači da se povećanja i smanjenja financijske aktive prikazuju zasebno, kao i smanjenje i otplata pasive.

Bruto bilježenje financijskih transakcija prikazuje jednak iznos neto uzajmljivanja i neto pozajmljivanja jer su financijske transakcije bile bilježene u neto iznosu.

Financijske se transakcije bilježe u bruto iznosu u slučajevima detaljnih analiza financijskog tržišta.

Konsolidacija

5.25. Definicija: konsolidacija na financijskom računu odnosi se na proces prijeboja transakcija u financijskom računu za danu skupinu institucionalnih jedinica nasuprot protutransakcijama u pasivi za istu skupinu institucionalnih jedinica.

Konsolidacija se može provoditi na razini ukupnoga gospodarstva, institucionalnih sektora ili podsektora. Financijska aktiva financijskog računa inozemstva konsolidira se po definiciji jer se bilježe samo transakcije nerezidentnih institucionalnih jedinica s rezidentnim institucionalnim jedinicama.

5.26. Različite razine konsolidacije prikladne su za različite vrste analize. Na primjer, konsolidacija financijskog računa za ukupno gospodarstvo naglašava ekonomske financijske transakcije s nerezidentnih institucionalnih jedinica s obzirom na to da su sve financijske transakcije između rezidentnih institucionalnih jedinica iskazane u neto vrijednosti u konsolidaciji. Konsolidacija za sektore dopušta praćenje ukupnih financijskih transakcija među sektorima s neto uzajmljivanjem i onima s neto pozajmljivanjem. Konsolidacija na podsektorskoj razini za financijska društva može pružiti mnogo više detalja o financijskom posredovanju i, na primjer, dopustiti identifikaciju transakcija monetarnih financijskih institucija s ostalim financijskim društvima, kao i s ostalim rezidentnim sektorima i nerezidentnim institucionalnim jedinicama. Drugo područje na kojem konsolidacija može biti uputna na podsektorskoj razini jest unutar sektora države jer se transakcije među različitim podsektorima države ne eliminiraju.

5.27. U pravilu, knjigovodstveni unosi u sustav ESA 2010. nisu konsolidirani jer konsolidirani financijski račun zahtijeva podatke o protustavci grupiranja institucionalnih jedinica. To zahtijeva podatke o financijskim transakcijama po načelu „od koga kome”. Na primjer, sastavljanje konsolidirane pasive opće države od vlasnika pasive opće države zahtijeva razlikovanje između opće države i ostalih institucionalnih jedinica.

Saldiranje

5.28. Definicija: saldiranje je konsolidacija na razini pojedinačne institucionalne jedinice, pri čemu se knjigovodstveni unosi na obje strane računa za istu stavku transakcije međusobno prebijaju. Saldiranje valja izbjegavati ako nedostaju podaci o izvoru.

5.29. Različiti stupnjevi saldiranja mogu se razlikovati jer se transakcije u pasivi oduzimaju od transakcija u financijskoj aktivi za jednaku kategoriju ili potkategoriju financijske aktive.

5.30. Kada odjel institucionalne jedinice kupi obveznice koje izda drugi odjel iste institucionalne jedinice, financijski račun jedinice ne bilježi transakciju kao stjecanje aktive jednog odjela od drugog. Transakcija se bilježi kao otkup pasive, a ne kao stjecanje konsolidirane aktive. Takvi se financijski instrumenti smatraju saldiranima. Saldiranje valja izbjegavati ako je nužno bilježiti financijski instrument i na strani aktive i na strani pasive kako bi se slijedila zakonska preporuka.

5.31. Saldiranje se možda neće moći izbjeći kod transakcija institucionalnih jedinica u financijskim izvedenicama, gdje zasebni podaci o transakcijama u aktivi i pasivi najčešće nisu dostupni. Prikladno je saldirati te transakcije jer se predznak vrijednosti položaja financijskih izvedenica može promijeniti, tj. mogu prijeći iz aktive u pasivu, kako se vrijednost instrumenta na kojem se temelji ugovor o izvedenicama mijenja u odnosu na cijenu u ugovoru.

Knjigovodstvena pravila za financijske transakcije

5.32. Četverostruko bilježenje knjigovodstvena je praksa u kojoj se svaka transakcija koja uključuje dvije institucionalne jedinice bilježi dvaput od strane svake jedinice. Na primjer, društva koja razmjenjuju robu za gotovinu unose bilježe i u računu proizvodnje i u financijskom računu za svaku jedinicu. Knjigovodstvo na načelu četverostrukog bilježenja osigurava simetriju izvještavanja uključenih institucionalnih jedinica, kao i konzistentnost računa.

5.33. Financijska transakcija uvijek ima protutransakciju. Protutransakcija može biti druga financijska transakcija ili nefinancijska transakcija.

5.34. Kada su i transakcija i protutransakcija financijske transakcije, mijenjaju portfelj financijske aktive i pasive te mogu promijeniti ukupne iznose i financijske aktive i pasive institucionalnih jedinica, ali ne mijenjaju neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje ili neto vrijednost.

5.35. Protutransakcija financijskoj transakciji može biti nefinancijska transakcija kao što je transakcija proizvodima, transakcija raspodjele ili transakcija nefinancijskom neproizvedenom aktivom. Kada protutransakcija financijske transakcije nije financijska transakcija, mijenja se neto uzajmljivanje/neto pozajmljivanje institucionalnih jedinica.

Financijska transakcija čija je protutransakcija tekući ili kapitalni transfer

5.36. Protutransakcija financijskoj transakciji može biti transfer. U tom slučaju, financijska transakcija uključuje promjenu vlasništva nad financijskom aktivom ili preuzimanje pasive kao dužnik, što se naziva preuzimanjem duga, ili istodobnu likvidaciju financijske aktive i protustavke u pasivi, što se naziva otpisom duga ili oprostom duga. Preuzimanje duga i otpis duga kapitalni su transferi (D.9) te se bilježe u kapitalnom računu.

5.37. Ako vlasnik nekog kvazi-društva preuzme obveze od tog kvazi-društva ili odustane od financijskih potraživanja prema tom kvazi-društvu, protutransakcija preuzimanju duga ili otpisu duga jest transakcija drugim vlasničkim udjelima (F.51). Međutim ako je namjena toga pokriti akumulirane gubitke ili iznimno veliki gubitak, ili ako se to čini u kontekstu trajnih gubitaka. tada se ta radnja klasificira kao nefinancijska transakcija – kapitalni transfer ili tekući transfer.

5.38. Ako država otpiše ili preuzme dug od nekog javnog društva koje nestaje kao institucionalna jedinica u sustavu, u kapitalnom računu ili financijskom računu ne bilježi se nikakva transakcija. U tom se slučaju bilježi tok u računu ostalih promjena u obujmu aktive.

5.39. Ako država otpiše ili preuzme dug od nekog javnog društva u sklopu procesa privatizacije koji je u tijeku i ubrzo će biti završen, protutransakcija je transakcija drugim vlasničkim udjelima (F.51) do ukupnog iznosa privatizacijskih primitaka. Drugim riječima, smatra se da vlada otpisom ili preuzimanjem duga javnog društva privremeno povećava svoj vlasnički udio u tom društvu. Privatizacija znači odustajanje od utjecaja nad tim javnim društvom prodajom vlasničkih udjela. Takav otpis ili preuzimanje duga vodi povećanju vlastitih sredstava javnog društva, čak i ako vlasnički udjeli nisu izdani.

5.40. Cjelokupni ili djelomični otpis loših dugova od strane vjerovnika, kao i unilateralni otkaz obveze od strane dužnika, znano kao odbijanje plaćanja, ne svrstava se u kategoriju transakcija jer ne podrazumijeva interakcije između institucionalnih jedinica na temelju međusobnog sporazuma. Cjelokupni ili djelomični otpis loših dugova od strane vjerovnika bilježi se u računu ostalih promjena u obujmu aktive.

Financijska transakcija s vlasničkim dohotkom kao protutransakcijom

5.41. Protutransakcija financijskoj transakciji može biti vlasnički dohodak.

5.42. Kamate (D.41) su primanja vjerovnika, i plaćanja dužnika u odnosu na određene vrste financijskih potraživanja koja su svrstana u kategorije monetarno zlato i posebna prava vučenja (AF.1), gotovina i depoziti (AF.2), dužnički instrumenti (AF.3), krediti (AF.4) i ostali računi potraživanja/obveza (AF.8).

5.43. Kamata se bilježi kao kamata koja se tijekom vremena neprestano akumulira u korist vjerovnika na iznos neplaćene glavnice. Protutransakcija stavci kamata (D.41) uvijek je financijska transakcija koja stvara financijsko potraživanje vjerovnika prema dužniku. Akumuliranje kamate bilježi se u financijski račun s financijskim instrumentom na koji se odnosi. Učinak je ove financijske transakcije reinvestiranje kamate. Stvarno plaćanje kamata ne bilježi se na kamatu(D.41), nego kao transakcija u gotovini i depozitima (F.2) kojoj se pridružuje ekvivalentna otplata relevantne aktive kojom se smanjuje vjerovnikovo neto financijsko potraživanje od dužnika.

5.44. Ako se akumulirana kamata ne plati na dan dospijeća, nastaju dospjele neplaćene obveze po kamatama. Budući da je akumulirana kamata već bilježena, dospjele neplaćene obveze po kamatama ne mijenjaju ukupnu financijsku aktivu ili pasivu.

5.45. Dohodak društava obuhvaća dividende (D.421), povlačenja dohotka iz kvazi-društava (D.422), ponovno uloženu zaradu od izravnih stranih ulaganja (D.43) i zadržanu zaradu domaćih poduzeća. Učinak financijske protutransakcije u slučaju ponovno uložene zarade jest u tome što se vlasnički dohodak ponovno ulaže u poduzeće u koje se vrši izravno ulaganje.

5.46. Dividende se bilježe kao ostali dohodak od ulaganja u trenutku kada se dionice počnu navoditi bez prava na dividendu. To se primjenjuje i na povlačenja dohotka iz kvazi-društava. Drugačije se bilježe posebno velike dividende ili povlačenja koja odstupaju od nedavnih iskustva s iznosom dohotka koji je dostupan za distribuciju vlasnicima društva. Takav višak u distribuciji bilježi se kao povlačenje iz vlasničkih udjela u financijskom računu, a ne kao dohodak od ulaganja.

5.47. Vlasnički dohodak koji potražuju investicijski fondovi, umanjen za troškove poslovanja i raspoređen dioničarima, čak i ako se ne vrši raspodjela, bilježi se u vlasnički dohodak i ima protustavku u financijskom računu pod kategorijom udjela ili jedinica u investicijskim fondovima. Učinak je da se dohodak dodjeli dioničarima, ali da se kao nedodijeljen tretira kao reinvestiran u fond.

5.48. Dohodak od ulaganja dodjeljuje se ugovarateljima osiguranja (D.44), nosiocima prava na mirovinu i vlasnicima udjela u investicijskom fondu. Neovisno o iznosu koji osiguravajuće društvo, mirovinski fond ili investicijski fond zaista raspodijele, ukupni iznos dohotka od ulaganja koje primi osiguravajuće društvo ili fond bilježi se kao raspodijeljeno ugovarateljima osiguranja ili vlasnicima udjela. Iznos koji nije zapravo raspodijeljen bilježi se u financijskom računu kao reinvesticija.

Vrijeme bilježenja

5.49. Financijske transakcije i njihove protutransakcije bilježe se istodobno.

5.50. Kada je protutransakcija financijskoj transakciji nefinancijska transakcija, obje se bilježe u trenutku kada se obavlja nefinancijska transakcija. Na primjer, kada se za prodaju roba ili usluga uzima trgovački kredit, ovu financijsku transakciju valja bilježiti kada se izvršavaju bilježenja na odgovarajućem nefinancijskom računu, kada se prenosi vlasništvo nad robom ili kada se pruža usluga.

5.51. Kada je protutransakcija financijskoj transakciji financijska transakcija, postoje tri mogućnosti:

(a)

obje financijske transakcije su transakcije u gotovini ili drugom sredstvu plaćanja: bilježe se u trenutku prvog plaćanja;

(b)

samo je jedna od dvije financijske transakcije transakcija u gotovini ili drugom sredstvu plaćanja: bilježe se u trenutku plaćanja; i

(c)

nijedna od dviju financijskih transakcija nije transakcija u gotovini ili drugom sredstvu plaćanja: bilježe se u trenutku prve financijske transakcije.

Financijski račun po načelu „od koga kome”

5.52. Financijski račun po načelu „od koga kome” ili financijski račun po dužniku/vjerovniku proširenje je nekonsolidiranog financijskog računa. Riječ je o trodimenzionalnom predočavanju financijskih transakcija u kojima su prikazane obje stranke u transakciji, kao i vrsta financijskog instrumenta u transakciji.

Takvo predočavanje pruža informacije o vezama dužnika i vjerovnika te je u skladu s financijskom bilancom stanja koja počiva na načelu „od koga kome”. Nisu navedene informacije o institucionalnim jedinicama kojima je financijska aktiva prodana ili od kojih je financijska aktiva kupljena. To se odnosi i na odgovarajuće transakcije obveza. Financijski račun po načelu „od koga kome” poznat je i kao matrica novčanih tokova.

5.53. Temeljen na načelu četverostrukog bilježenja, financijski račun na načelu „od koga kome” ima tri dimenzije: kategoriju financijskog instrumenta, sektor dužnika i sektor vjerovnika. Za financijski račun na načelu „od koga kome” potrebne su tablice triju dimenzija koje obuhvaćaju razvrstavanje po financijskom instrumentu, dužniku i vjerovniku. Takve tablice prikazuju unakrsnu klasifikaciju financijskih transakcija po sektoru dužnika i sektoru vjerovnika, kako je prikazano u Tablici 5.1.

5.54. Tablica za kategoriju dužničkih instrumenata financijskog instrumenta pokazuje da, kao rezultat transakcija u referentnom razdoblju, stečeni dužnički instrumenti, neto smanjeni po kućanstvu i po neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima (275), predstavljaju potraživanja prema nefinancijskim društvima (65), financijskim društvima (43), općoj državi (124) i inozemstvu (43). Tablica pokazuje da su nefinancijska društva, kao rezultat transakcija u referentnom razdoblju, preuzela obveza, umanjenih za otkup, u obliku ukupno 147 dužničkih instrumenata; njihove su se obveze u tom obliku prema ostalim nefinancijskim društvima povećale za 30, prema financijskim društvima za 23, prema općoj državi za 5, prema kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima za 65 i prema inozemstvu za 24. Kućanstva i neprofitne institucije koje služe kućanstvima nisu izdale dužničke instrumente. Zbog konsolidiranog prikaza inozemstva, nisu prikazane transakcije između nerezidentnih institucionalnih jedinica. Slične se tablice mogu sastaviti za sve kategorije financijskih instrumenata.

Tablica 5.1. – Financijski račun po načelu „od koga kome” za dužničke instrumente

Sektor dužnika Sektor vjerovnika		Neto povećanje dužničkih instrumenata po
Sektor dužnika Sektor vjerovnika		nefinancijskim društvima	financijskim društvima	općoj državi	kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima	nacionalnom gospodarstvu	inozemstvu	Ukupno
Neto stjecanje dužničkih instrumenata po	nefinancijskim društvima	30	11	67		108	34	142
	financijskim društvima	23	22	25		70	12	82
	općoj državi	5	2	6		13	19	32
	kućanstvima i neprofitnim institucijama koje služe kućanstvima	65	43	124		232	43	275
	nacionalnom gospodarstvu	123	78	222		423	108	531
	inozemstvu	24	28	54		106		106
	Ukupno	147	106	276		529	108	637

5.55. Financijski račun po načelu „od koga kome” omogućava analizu tko financira koga, u kolikom iznosu i po kojoj financijskoj aktivi. Time pruža odgovore na pitanja poput:

(a)

Koji su sektori nasuprot neto stečenoj financijskoj aktivi ili neto povećanim obvezama institucionalnog sektora?

(b)

U kojim društvima sudjeluje sektor opće države?

(c)

Koliko dužničkih instrumenata stječu rezidentni sektori i inozemstvo (neto smanjeni), a koje je izdala (umanjeno za otkup) opća država, financijska ili nefinancijska društva i inozemstvo?

DETALJNA KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA PO KATEGORIJAMA

Slijede definicije i opisi financijskih instrumenata. Kada se transakcija bilježi, koristi se kod F. Kada se bilježi razina osnovnih zaliha ili položaj aktive ili pasive, kod je AF.

Monetarno zlato i posebna prava vučenja (F.1)

5.56. Kategorija monetarnog zlata i posebnih prava vučenja (SDR-ovi) (F.1) sastoji se od dviju potkategorija:

(a)

monetarnog zlata (F.11); i

(b)

posebnih prava vučenja (SDR-ova) (F.12).

Monetarno zlato (F.11)

5.57. Definicija: monetarno zlato je zlato na koje monetarne vlasti imaju pravo i koje se drži u sredstvima rezerve.

Uključuje zlatne poluge i neraspoređene račune za zlato kod nerezidenata koji daju pravo na potraživanje dostave zlata.

5.58. Monetarne vlasti obuhvaćaju središnju banku i institucije središnje države koje obavljaju poslove koji se obično pripisuju središnjoj banci. Takvi poslovi uključuju izdavanje valute, održavanje i upravljanje rezervama te upravljanje deviznim stabilizacijskim fondovima.

5.59. Biti podložan učinkovitoj kontroli monetarnih vlasti znači:

(a)

da rezidentne jedinice mogu obavljati transakcije u tim potraživanjima od nerezidenata samo pod uvjetima koje odrede monetarne vlasti ili s njihovim izričitim odobrenjem;

(b)

da monetarne vlasti, na zahtjev, imaju pristup tim potraživanjima od nerezidenata kako bi se udovoljilo financijskim potrebama bilance plaćanja i ostalim povezanim svrhama, i

(c)

da postoji prethodni zakon ili drugi obvezujući sporazum koji potvrđuje točke (a) i (b).

5.60. Sve monetarno zlato pohranjeno je u sredstvima rezerve ili u međunarodnim financijskim organizacijama. Njegove su sastavnice.

(a)

zlatne poluge (uključujući monetarno zlato pohranjeno u raspoređenim računima za zlato), i

(b)

neraspoređeni računi za zlato kod nerezidenata.

5.61. Zlatne poluge uključene u monetarno zlato jedina su financijska aktiva za koju ne postoji protustavka u pasivi. Obično je u obliku novčića, šipki ili poluga čistoće najmanje 995 dijelova na 1 000 . Zlatne poluge koje se ne čuvaju u rezervi nefinancijska su aktiva te su uključene u nemonetarno zlato.

5.62. Raspoređeni računi za zlato omogućuju vlasništvo nad određenim dijelom zlata. Vlasništvo nad zlatom zadržava subjekt koji ga pohrani u iznajmljenom sefu. Ovi računi obično osiguravaju instrumente za kupnju, pohranu i prodaju. Ako se čuvaju kao rezerva, raspoređeni računi zlata klasificiraju se kao monetarno zlato, a stoga i kao financijska aktiva. Ako se ne čuvaju kao rezerva, raspoređeni računi zlata predstavljaju vlasništvo nad robom, tj. nemonetarno zlato.

5.63. Za razliku od raspoređenih računa zlata, neraspoređeni računi zlata predstavljaju potraživanje od upravitelja računom za dostavom zlata. Ako se čuvaju kao rezerva, neraspoređeni računi zlata klasificiraju se kao monetarno zlato, a stoga i kao financijska aktiva. Neraspoređeni računi zlata koji se ne čuvaju kao rezerva klasificiraju se kao depoziti.

5.64. Transakcije monetarnim zlatom sastoje se uglavnom od prodaja i kupnji monetarnog zlata među monetarnim vlastima ili određenim međunarodnim financijskim organizacijama. Osim tih, ne postoje druge transakcije u monetarnom zlatu koje uključuju institucionalne jedinice. Kupnje monetarnog zlata bilježe se u financijskim računima monetarnih vlasti kao povećanja financijske aktive, dok se prodaje bilježe kao smanjenje financijske aktive. Protustavke se pojedinačno bilježe kao smanjenje u financijskoj aktivi ili kao povećanje financijske aktive inozemstva.

5.65. Ako monetarne vlasti dodaju nemonetarno zlato svojim udjelima u monetarnom zlatu (na primjer, kupnjom zlata na tržištu) ili otpuste monetarno zlato iz svojih udjela radi nemonetarnih razloga (na primjer, prodajom na tržištu), smatra se da su monetizirali, odnosno demonetizirali, zlato. Monetizacija i demonetizacija zlata ne bilježe se u financijskim računima, nego se bilježe na računu ostalih promjena u obujmu aktive kao promjena u klasifikaciji aktive i pasive, tj. ponovna klasifikacija zlata iz dragocjenosti (AN.13) u monetarno zlato (AF.11) (stavci 6.22.–6.24.). Demonetizacija zlata jest ponovna klasifikacija monetarnog zlata u dragocjenost.

5.66. Depoziti, krediti i vrijednosnice iskazani u zlatu tretiraju se kao financijska aktiva koja ne uključuje monetarno zlato i klasificira se zajedno sa sličnom financijskom aktivom u stranoj valuti u odgovarajućoj kategoriji. Zamjene zlata oblici su sporazuma o povratnoj kupnji vrijednosnica (repo) koji uključuju ili monetarno ili nemonetarno zlato. Impliciraju zamjenu zlata za depozit, uz sporazum da će se obratna transakcija dogoditi na određeni datum u budućnosti i po dogovorenoj cijeni zlata. U skladu s općom praksom bilježenja obratnih transakcija, preuzimatelj zlata u svojoj bilanci stanja neće bilježiti zlato, a davatelj zlata iz svoje bilance stanja neće izbrisati zlato. Obje stranke zamjene zlata bilježe kao založne kredite, pri čemu je zalog zlato. Zamjene monetarnog zlata provode se između monetarnih vlasti ili između monetarnih vlasti i drugih stranaka, dok su zamjene nemonetarnog zlata slične transakcije koje ne uključuju monetarnu vlast.

5.67. Krediti u zlatu uključuju isporuku zlata tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kad je riječ o ostalim obratnim transakcijama, prenosi se pravno vlasništvo nad zlatom, ali rizici i koristi promjena u cijeni zlata ostaju na vjerovniku. Posuđivači zlata ove transakcije često koriste u razdobljima manjka zlata kako bi prikrili prodaje trećim strankama. Naknada, koja se određuje na temelju vrijednosti osnovne aktive i trajanja obratne transakcije, plaća se izvornom vlasniku za korištenje zlata.

5.68. Monetarno zlato financijska je aktiva; sukladno tome, naknade za kredite u zlatu plaćanja su za stavljanje financijske aktive na raspolaganje drugoj institucionalnoj jedinici. Naknade povezane sa kreditima u monetarnom zlatu tretiraju se kao kamate. To se primjenjuje kao pojednostavljeni sporazum za naknade koje se plaćaju za kredite u nemonetarnom zlatu.

Posebna prava vučenja (SDR-ovi) (F.12).

5.69. Definicija: Posebna prava vučenja (SDR) su sredstva međunarodne rezerve koje stvara Međunarodni monetarni fond (MMF) i alocira ih svojim članovima radi dopune postojećih sredstava rezerve.

5.70. Odjel SDR-a pri MMF-u upravlja sredstvima rezerve alocirajući posebna prava vučenja među državama članicama MMF-a i određenim međunarodnim agencijama, a koji se zajedno nazivaju sudionicima.

5.71. Stvaranje posebnih prava vučenja kroz alokaciju i otkazivanje poništavanjem naziva se transakcijama. Alociranja posebnih prava vučenja bilježe se bruto kao stjecanje aktive u financijskim računima monetarne vlasti pojedinačnog sudionika te kao povećanje pasive inozemstva.

5.72. Posebna prava vučenja su u isključivom vlasništvu službeni vlasnika, a to su središnje banke i određene međunarodne agencije, te se mogu prenositi među sudionicima i ostalim službenim vlasnicima. Vlasništva nad SDR-om predstavljaju osigurano i bezuvjetno pravo svakog vlasnika da od ostalih članica MMF-a pribavi ostala sredstva pričuve, posebno stranu valutu.

5.73. Posebna prava vučenja su aktiva s odgovarajućom pasivom, no aktiva predstavlja potraživanja od sudionika kolektivno, a ne od MMF-a. Sudionik može prodati neka ili sva posebna prava vučenja u vlasništvu drugome sudioniku te zauzvrat primiti druga sredstva pričuve, posebno stranu valutu.

Gotovina i depoziti (F.2)

5.74. Definicija: Kategorija gotovine i depozita obuhvaća gotovinu u opticaju i depozitima, u nacionalnoj i u stranoj valuti.

5.75. Postoje tri potkategorije financijskih transakcija koje se odnose na gotovinu i depozite:

(a)

gotovina (F.21);

(b)

prenosivi depoziti (F.22); i

(c)

ostali depoziti (F.29).

Gotovina (F.21)

5.76. Definicija: gotovina su novčanice i kovanice koje su izdale ili autorizirale monetarne vlasti.

5.77. Gotovina uključuje:

(a)

novčanice i kovanice koje su rezidentne monetarne vlasti izdale kao nacionalnu valutu u optjecaju i koje posjeduju rezidenti i nerezidenti; i

(b)

novčanice i kovanice koje su nerezidentne monetarne vlasti izdale kao stranu valutu u optjecaju i koje posjeduju rezidenti.

5.78. Gotovina ne uključuje:

(a)

novčanice i kovanice koje nisu u optjecaju, na primjer, zalihu vlastitih novčanica središnje banke ili nagomilane rezerve novčanica za hitne slučajeve; i

(b)

prigodne kovanice koje se obično ne koriste za plaćanja. One su klasificirane kao dragocjenosti.

Okvir 5.2 – Gotovina koju izdaje Eurosustav

B5.2.1. Novčanice eura i kovanice koje izdaje Eurosustav domaća su valuta država članica eurozone. Iako se tretira kao domaća valuta, posjedovanje eurovalute od strane rezidenata svake države članice predstavlja pasivu nacionalne središnje banke rezidenta samo u mjeri njezina zamišljenog udjela u ukupnom izdavanju, na temelju njezina udjela u kapitalu Europske središnje banke. Posljedično, u eurozoni, s nacionalnoga gledišta, dio domaće valute u posjedu rezidenata može biti financijsko potraživanje od nerezidenata.

B5.2.2. Valuta koju izdaje Eurosustav obuhvaća novčanice i kovanice. Novčanice izdaje Eurosustav; kovanice izdaju središnje vlasti u eurozoni iako se one konvencionalno tretiraju kao pasiva nacionalnih središnjih banaka čija je protustavka uvjetno potraživanje od središnje vlasti. Europske novčanice i kovanice mogu posjedovati rezidenti ili nerezidenti eurozone.

Depoziti (F.22 i F.29)

5.79. Definicija: depoziti su standardizirani neprenosivi sporazumi koje široj javnosti nude društva koja uzimaju depozite i, u nekim slučajevima, središnje vlasti kao obveznici te koji vjerovniku dopušta plasiranje i kasnije povlačenje iznosa glavnice. Depoziti obično uključuju obveznika koji ulagatelju vraća puni iznos glavnice.

Prenosivi depoziti (F.22)

5.80. Definicija: prenosivi depoziti su depoziti koji se mogu mijenjati za gotovinu na zahtjev, po nominalnoj vrijednosti, i koji se mogu izravno koristiti za plaćanja čekom, mjenicama, žiro računom, izravno debitnom/kreditnom karticom ili ostalim instrumentima izravna plaćanja, bez dodatnih troškova ili ograničenja.

5.81. Prenosivi depoziti uglavnom predstavljaju pasivu rezidentnih društava koje uzimaju depozit, u nekim slučajevima središnje vlasti, i nerezidentnih institucionalnih jedinica. Prenosivi depoziti uključuju sve u nastavku:

(a)

međubankovne pozicije među monetarnim financijskim institucijama;

(b)

depozite koje u središnjoj banci čuvaju društva koja primaju depozite kao višak od iznosa rezervi koji su dužni imati te koji mogu koristiti bez prethodne najave ili ograničenja;

(c)

depozite koje su ostale financijske institucije preuzele vis-à-vis središnje banke u obliku neraspoređenih računa zlata koje nije monetarno zlato, kao i odgovarajuće depozite u obliku računa dragocjenih metala;

(d)

depozite strane valute u sklopu sporazuma o zamjeni;

(e)

rezervnu poziciju pri MMF-u koja čini „rezervne tranše”, tj. SDR ili iznose u stranoj valuti koje država članica može povući iz MMF-a u kratkom roku, kao i ostala potraživanja od MMF-a koja su dostupna državi članici, uključujući kreditiranje MMF-a od strane izvještajne države na temelju Općih uvjeta posuđivanja (OUP) ili na temelju novih sporazuma o posuđivanju (NSP).

5.82. Na računu prenosivog depozita dopušteno je prekoračenje. Ako je iznos na računu prekoračen, povlačenje do nule jest povlačenje depozita, a iznos prekoračenja smatra se odobravanjem kredita.

5.83. Svi rezidentni sektori i inozemstvo mogu imati prenosive depozite.

5.84. Prenosivi depoziti mogu biti podijeljeni u prenosive depozite iskazane u domaćoj valuti i u one iskazane u stranim valutama.

Ostali depoziti (F.29).

5.85. Definicija. ostali depoziti su svi depoziti osim prenosivih. Ostali depoziti ne mogu se koristiti za plaćanja, osim po dospijeću ili nakon dogovorenog otkaznog roka, te se ne mogu mijenjati za valutu ili prenosive depozite bez značajnih ograničenja ili kazne.

5.86. Ostali depoziti uključuju:

(a)

oročene depozite, što su depoziti koji trenutačno nisu raspoloživi, no raspoloživi su po dogovorenom dospijeću. Njihova je dostupnost podložna određenom roku ili su iskupivi uz otkazni rok. Također uključuju, depozite pri središnjoj banci u vlasništvu društava koja primaju depozite kao oblik obveznih rezervi u onoj mjeri u kojoj ih deponenti ne mogu koristiti bez najave ili ograničenja.

(b)

štedne depozite, štedne knjižice, neprenosive štedne potvrde ili neprenosive potvrde o depozitu;

(c)

depozite koji su posljedica plana štednje ili ugovora. Ti depoziti obično uključuju obvezu deponenta na redovite uplate tijekom određenog razdoblja, a uplaćena glavnica i akumulirana kamata postaju raspoloživi tek nakon proteka određenog roka. Ti se depoziti ponekad kombiniraju s odobravanjem, na kraju razdoblja štednje, kredita koji su razmjerni akumuliranoj štednji, a u svrhu kupnje ili gradnje stana;

(d)

dokaze o depozitu koje izdaju štedne i kreditne udruge, građevinska društva, kreditne unije i slične ustanove, koji se ponekad nazivaju udjelima, a koji se mogu otkupiti na zahtjev ili u relativno kratkom roku, ali koji nisu prenosivi;

(e)

Otplativa plaćanja po margini koja se odnose na financijske izvedenice koja su pasiva monetarnih financijskih institucija;

(f)

kratkoročne ugovore o reotkupu (repo) koji su pasiva monetarnih financijskih institucija; i

(g)

pasive prema MMF-u koje su sastavnice međunarodnih rezervi i nisu evidentirane kreditima; sastoje se od uporabe zajmova Fonda u okviru MMF-ova Računa općih rezervi. Ovom se stavkom mjeri iznos valute članice u MMF-u kojeg je članica obvezna ponovno otkupiti.

5.87. Ostali depoziti ne uključuju prenosive potvrde o depozitu i prenosive potvrde o štednji. Oni se razvrstavaju u kategoriju dužničkih instrumenata (AF.3)

5.88. Ostali se depoziti mogu valutom podijeliti u ostale depozite iskazane u domaćoj valuti i u one iskazane u stranim valutama.

Dužnički instrumenti (F.3)

5.89. Definicija: dužnički instrumenti prenosivi su financijski instrumenti koji služe kao dokaz o dugu.

Glavne značajke dužničkih instrumenata

5.90. Dužnički instrumenti imaju sljedeće karakteristike:

(a)

datum izdavanja dužničkog instrumenta;

(b)

cijenu izdavanja po kojoj ulagači kupuju dužničke instrumente prilikom prvog izdavanja;

(c)

iskupa ili datum dospijeća kada dospijeva završni ugovorni raspored otplate glavnice

(d)

iskupnu cijenu ili osnovnu cijenu, što je iznos koji izdavatelj treba platiti vlasniku po dospijeću;

(e)

izvorno dospijeće, što je razdoblje od datuma izdavanja do posljednjeg ugovorno dogovorenog plaćanja;

(f)

preostalo dospijeće, što je razdoblje od referentnog datuma do posljednjeg ugovorno dogovorenog plaćanja;

(g)

kuponsku stopu koju izdavatelj plaća vlasniku dužničkog instrumenta, kupon može biti stalan tijekom trajanja dužničkog instrumenta ili može varirati, ovisno o inflaciji, kamatnim stopama ili cijenama imovine. Mjenice i bezkuponski dužnički instrumenti ne nude kuponsku kamatu;

(h)

datume plaćanja kupona kada izdavatelj plaća kupon vlasniku dužničkog instrumenta;

(i)

cijenu izdavanja, cijenu iskupa i kuponsku stopu koji se mogu iskazati (ili namiriti) u nacionalnoj ili stranoj valuti; i

(j)

kreditno ocjenjivanje dužničkih instrumenata kojim se procjenjuje kreditna sposobnost izdanja pojedinačnog dužničkog instrumenta. Kategorije rangiranja dodjeljuju priznate agencije.

Kad je riječ o točki (c) prvog podstavka, datum dospijeća može se podudarati sa zamjenom dužničkog instrumenta udjelom. U tom kontekstu, zamjena znači da imatelj dužnički instrument može zamijeniti za zajednički vlasnički udio izdavatelja. Zamjenjivost znači da imatelj može zamijeniti dužnički instrument za udjele u društvu koje nije izdavatelj. Instrumenti bez dospijeća, tj. oni bez navedenog datuma dospijeća, klasificiraju se kao dužnički instrumenti.

5.91. Dužnički instrumenti uključuju financijsku aktivu i pasivu koje se mogu opisati po različitim klasifikacijama – po dospijeću, sektoru i podsektoru vlasnika i izdavatelja, valuti i vrsti kamatne stope,

Klasifikacija po izvornom dospijeću i valuti

5.92. Transakcije dužničkim instrumentima po izvornom se dospijeću dijele u dvije potkategorije:

(a)

kratkoročne dužničke instrumente (F.31); i

(b)

dugoročne dužničke instrumente (F.32).

5.93. Dužnički instrumenti mogu biti iskazani u nacionalnoj ili stranoj valuti. Daljnje podjele dužničkih instrumenata iskazanih u različitim stranim valutama može biti svrsishodno te će ovisiti o relativnoj važnosti pojedinačne strane valute za gospodarstvo.

5.91. Dužnički instrumenti kojima su i glavnica i kupon iskazani u stranoj valuti klasificiraju se kao iskazani u toj stranoj valuti.

Klasifikacija po vrsti kamatne stope

5.95. Dužnički instrumenti mogu se klasificirati po vrsti kamatne stope. Razlikuju se tri skupine dužničkih instrumenata:

(a)

dužnički instrumenti fiksne kamatne stope;

(b)

dužnički instrumenti promjenjive kamatne stope; i

(a)

dužnički instrumenti mješovite kamatne stope,

Dužnički instrumenti fiksne kamatne stope

5.96. Dužnički instrumenti fiksne kamatne stope obuhvaćaju:

(a)

jednostavne dužničke instrumente koji su izdani i otkupljeni po nominalnoj vrijednosti;

(b)

dužničke instrumente koji su izdani s popustom ili uz premiju na nominalnu vrijednost. Primjeri uključuju trezorske zapise, komercijalne zapise, zadužnice, mjenice odobrenja, mjenice depozita i potvrde depozita,

(c)

obveznice s vrlo velikim popustom koje uključuju plaćanja niskih kamata uz značajan popust na nominalnu vrijednost;

(d)

obveznice bez kupona, što su dužnički instrumenti koji se plaćaju jednom i koji ne uključuju kuponsko plaćanje. Obveznica se prodaje uz popust na nominalnu vrijednost, a glavnica se otplaćuje po dospijeću ili se ponekad iskupljuje u tranšama. Obveznice bez kupona mogu nastati iz dužničkog instrumenta fiksne stope odvajanjem kupona, odnosno razdvajanjem kupona od konačne isplate glavnice obveznice i nezavisnim trgovanjem njima;

(e)

odvojeno trgovanje registriranom kamatom i glavnicom vrijednosnica (STRIPS), ili ogoljeni dužnički instrumenti, što su vrijednosnice čija su plaćanja kamate i glavnice podijeljena ili „ogoljena” te se mogu prodavati zasebno;

(f)

perpetualne, opozive i dužničke instrumente koji se mogu prodati te dužničke instrumente s amortizacijskim fondovima;

(g)

konvertibilne obveznice koje se, na zahtjev vlasnika, mogu konvertirati u vlasnički udio izdavatelja, u trenutku čega se klasificiraju kao udjeli; i

(h)

zamjenjive obveznice, koje uključuju mogućnost zamjene vrijednosnice za udio u društvu osim onog koje je izdavatelj, najčešće u društvu kćeri ili društvo u kojem izdavatelj posjeduje udio u nekom budućem datumu i pod dogovorenim uvjetima.

5.97. Dužnički instrumenti fiksne kamatne stope također uključuju ostale dužničke instrumente poput udjela jamstvenih obveznica, podređene obveznice, preferencijalne dionice bez prava učešća koje nose fiksni dohodak, ali ne osiguravaju sudjelovanje u raspodjeli preostale vrijednosti društva u trenutku prestanka rada tog društva i neodvojive instrumente.

Dužnički instrumenti promjenjive kamatne stope

5.98. Plaćanja kamate i/ili glavnice dužničkih instrumenata promjenjive kamatne stope povezano je s:

(a)

općim indeksom cijena za robe i usluge (kao što je indeks potrošačkih cijena);

(b)

kamatnom stopom; ili

(c)

cijenom imovine.

5.99. Dužnički instrumenti promjenjive kamatne stope obično se klasificiraju kao dugoročni dužnički instrumenti, osim ako im je izvorno dospijeće jedna godina ili manje.

5.100. Dužnički instrumenti vezani s inflacijom i oni povezani s cijenom aktive uključuju dužničke instrumente koji su izdani kao obveznice vezane s inflacijom i one povezane s robnim indeksom. Kuponi i/ili otkupna vrijednost obveznica povezanih s robnim indeksom povezani su s cijenom robe. Dužnički instrumenti, čije su kamate povezane s kreditnim rejtingom drugog posuđivača, klasificiraju se kao dužnički instrumenti vezani uz indeks jer se kreditni rejtinzi ne mijenjaju kontinuirano kao odgovor na tržišne uvjete.

5.101. Za dužničke se instrumente povezane sa stopom kamate ugovorna nominalna kamata i/ili cijena otkupa mogu razlikovati u okviru nacionalne valute. Izdavatelj na dan izdavanja ne može znati vrijednost plaćanja kamate i glavnice.

Dužnički instrumenti mješovite kamatne stope

5.102. Dužnički instrumenti mješovite kamatne stope imaju i fiksnu i promjenjivu kuponsku stopu tijekom vijeka trajanja, a klasificiraju se kao dužnički instrumenti promjenjive kamatne stope. Obuhvaćaju dužničke instrumente koji imaju:

(a)

istovremeni fiksni i promjenjivi kupon;

(b)

fiksni ili promjenjivi kupon do referentne točke, a potom varijabilni ili fiksni kupon od te referentne točke do datuma dospijeća, ili

(c)

kuponska plaćanja koja su prethodno utvrđena tijekom vijeka trajanja dužničkih instrumenata, ali nisu konstanta tijekom vremena. Nazivaju se dužničkim instrumentima u koracima.

Privatni plasmani

5.103. Dužnički instrumenti uključuju i privatne plasmane. Privatni plasmani odnose se na izdavatelja koji dužničke instrumente prodaje izravno malom broju investitora. Kreditnu sposobnost izdavatelja ovih dužničkih instrumenata obično ne procjenjuju kreditne agencije, a instrumenti se najčešće ne prodaju i ne procjenjuju ponovno pa je sekundarno tržište slabo aktivno. Međutim, većina privatnih plasmana udovoljava kriteriju prenosivosti te se klasificiraju kao dužnički instrumenti.

Sekuritizacija

5.104. Definicija: sekuritizacija je izdavanje dužničkih instrumenata čija su plaćanja kupona ili glavnice osigurani određenom aktivom ili budućim priljevima dohotka. Sekuritizirati se može niz aktiva ili budućih priljeva dohodaka, uključujući, među ostalim, rezidencijalne i komercijalne hipotekarne kredite; korisničke kredite; korporativne kredite, državne kredite, ugovore o osiguranju; kreditne izvedenice; i buduće prihode.

5.105. Sekuritizacija aktive ili budućih priljeva dohotka važna je financijska inovacija koja je dovela do stvaranja i široke upotrebe novih financijskih društava kako bi se olakšalo stvaranje, marketing i izdavanje dužničkih instrumenata. Sekuritizaciju potiču različiti razlozi. Za društva, ti razlozi uključuju: financiranje koje je jeftinije od onoga koje je dostupno preko bankovnih institucija; smanjenje regulatornih kapitalnih zahtjeva; transfer različitih vrsta rizika poput kreditnog rizika ili osiguravateljskog rizika; te diversifikaciju izvora financiranja.

5.106. Sustavi sekuritizacije razlikuju se unutar tržišta dužničkim instrumentima i među njima. Ti se sustavi mogu razvrstati u dvije šire vrste.

(a)

financijsko društvo angažirano u sekuritizaciju aktive i transfer aktive, pružajući zalog od izvornog vlasnika, znano kao prava prodaja; i

(b)

sustavi sekuritizacije koji uključuju financijsko društvo angažirano u sekuritizaciju aktive i transfer samo kreditnog rizika kupoprodajom rizika (CDS) – izvorni vlasnik zadržava aktivu, ali prenosi kreditni rizik To je poznato pod nazivom sintetička sekuritizacija.

5.107. Kad je riječ o sustavu navedenom u točki (a) stavka 5.106., društvo za sekuritizaciju otvara se kako bi držalo sekuritiziranu aktivu ili ostalu aktivu koju je izvorni vlasnik sekuritizirao te izdavalo dužničke instrument kolateralizirane tom aktivom.

5.108. Ključno je posebno utvrditi upravlja li financijsko društvo angažirano u sekuritizaciju aktive aktivno svojim portfeljem izdavanjem dužničkih instrumenata umjesto da samo djeluje kao nadzornik koji pasivno upravlja aktivom ili drži dužničke instrumente. Kada je financijsko društvo zakonski vlasnik portfelja aktive, ono izdaje dužničke instrumente koji predstavljaju kamatu na portfelj, ima potpun skup računa, djeluje kao financijski posrednik klasificiran u ostalim financijskim posrednicima. Financijska društva angažirana u sekuritizaciju aktive razlikuju se od tijela stvorenih samo da bi držala specifične portfelje financijske aktive i pasive. Ta se tijela kombiniraju s matičnim društvom ako su rezidentna u istoj zemlji kao i matično društvo. Međutim, kao nerezidentna društva ona se tretiraju kao zasebne institucionalne jedinice te se klasificiraju kao društva koja se bave prijenosom financijskih sredstava.

5,109. U slučaju sustava sekuritizacije navedenoga u točki (b) stavka 5.106., izvorni vlasnik aktive ili primatelj kreditne zaštite kupoprodajom rizika (CDS) prenosi kreditni rizik povezan sa zajamčenom preinačenom referentnom aktivom društvu za sekuritizaciju, ali sam zadržava aktivu. Primici od izdavanja dužničkih instrumenata pohranjuju se u depozit ili drugu sigurnu investiciju, poput obveznica s rejtingom AAA, a kamata akumulirana u depozit, zajedno s premijom od kupoprodaje rizika (CDS), financira kamatu na izdane dužničke instrumente. Dođe li do neispunjenja obveze, reducira se glavnica u vlasništvu vlasnika vrijednosnice temeljene na aktivi (ABS) – pritom su nove tranše prve na udaru itd. Kuponska i plaćanja glavnice mogu biti preusmjereni s investitora u dužnički instrument izvornom založnom vlasniku da bi se prekrili gubici zbog neispunjenja obveza.

5.110. Vrijednosnica temeljene na aktivi (ABS) dužnički je instrument čija se glavnica i/ili kamata može platiti samo iz novčanih tokova koje proizvedu specifične skupine financijske ili nefinancijske aktive.

Pokrivene obveznice

5.111. Definicija: pokrivene obveznice dužnički su instrument koji izdaje financijsko društvo ili za koji potpuno jamči financijsko društvo. U slučaju neizvršenja obveza financijskog društva izdavatelja ili jamca, vlasnici obveznica imaju prioritet u potraživanjima prema pokrivenim skupinama, kao dodatak njihovim običnim potraživanjima od financijskog društva.

Krediti (F.4)

5.112. Definicija: krediti nastaju kada vjerovnici posude sredstva dužnicima.

Glavne značajke kredita:

5.113. Kredite karakteriziraju sljedeće značajke:

(a)

uvjete nekog kredita fiksno određuje financijsko društvo koje odobrava kredit ili o njima pregovaraju vjerovnik i dužnik, izravno ili preko brokera;

(b)

inicijativa dobivanja kredita obično potječe od zajmoprimca;

(c)

kredit je bezuvjetni dug vjerovniku koji se mora otplatiti na dan dospijeća i na koji se obračunava kamata.

5.114. Krediti mogu biti financijska aktiva ili pasiva svih rezidentnih sektora i sektora inozemstva. Društva koja uzimaju depozite obično kao depozite bilježe kratkoročnu pasivu umjesto kredita.

Klasifikacija kredita po izvornom dospijeću, valuti i namjeni kreditiranja

5.115. Transakcije u kreditima kategoriziraju se u jednu od dviju vrsta izvornog dospijeća:

(a)

kratkoročne kredite (F.41) s kratkoročnim izvornim dospijećem, uključujući kredite plative na zahtjev; i

(b)

dugoročne kredite (F.42) s dugoročnim izvornim dospijećem.

5.116. U analitičke svrhe, krediti se mogu dodatno kategorizirati kako slijedi:

(a)

krediti iskazani u nacionalnoj valuti; i

(b)

krediti iskazani u stranoj valuti.

Za kućanstva je korisna sljedeća potkategorizacija:

(a)

krediti za potrošnju;

(b)

krediti za kupnju kuće; i

(c)

ostali krediti.

Razlika između transakcija u kreditima i transakcija u depozitima

5.117. Razlika između transakcija u kreditima (F.4)i transakcija u depozitima (F.22) je u tome što u slučaju kredita, ali ne i depozita, vjerovnik nudi standardizirani neprenosivi ugovor.

5.118. Kratkoročni krediti dodijeljeni društvima koja uzimaju depozit klasificiraju se kao prenosivi depoziti ili ostali depoziti, a kratkoročni krediti koje prihvaćaju institucionalne jedinice osim društava koja preuzimaju depozit klasificiraju se kao kratkoročni krediti.

5.119. Plasman. sredstava između društava koja uzimaju depozit uvijek se knjiže kao depoziti.

Razlika između transakcija u kreditima i transakcija u dužničkim instrumentima

5.120. Razlika između transakcija u kreditima (F.4) i transakcija u dužničkim instrumentima (F.3) jest u tome što su krediti neprenosivi financijski instrumenti dok su dužnički instrumenti prenosivi financijski instrumenti.

5.121. U većini slučajeva, krediti se dokazuju jednim dokumentom, a kreditne se transakcije provode između jednog vjerovnika i jednog dužnika. Nasuprot tome, izdavanje dužničkog instrumenta sastoji se od velikog broja istovjetnih dokumenata, od kojih svaki pokazuje zaokruženi iznos, a zajedno tvore ukupni pozajmljeni iznos

5.122. Postoji sekundarna trgovina kreditima. U slučajevima kada krediti postanu prenosivi na organiziranom tržištu, ponovno ih treba klasificirati iz kredita u dužničke instrumente, uz uvjet da postoji dokaz o trgovanju na sekundarnom tržištu, uključujući postojanje tržišnih posrednika i čestim navođenjem cijene financijske aktive, kako je navedeno u razlici između ponuđene i tražene cijene. Obično se radi o izričitoj zamjeni originalnog kredita.

5.123. Standardne kredite u većini slučajeva nude financijska društva i oni se obično odobravaju kućanstvima. Financijska društva određuju uvjete, a kućanstva mogu samo birati hoće li ih prihvatiti. Uvjeti nestandardiziranih kredita obično su rezultat pregovora između vjerovnika i dužnika. To je važan kriterij koji olakšava razlikovanje između nestandardiziranih kredita i dužničkih instrumenata. U slučaju javnih emisija vrijednosnica, uvjete emisije određuje zajmoprimac, eventualno nakon savjetovanja s bankom, odnosno glavnim upraviteljem banke. Međutim, u slučaju privatnih emisija vrijednosnica, vjerovnik i dužnik pregovaraju o uvjetima emisije.

Razlika između transakcija u kreditima, trgovačkih kredita i trgovačkih mjenica

5.124. Trgovački kredit je kredit koji dobavljači roba i usluga izravno daju svojim kupcima. Trgovački kredit ugovara se kada se plaćanje za robu i usluge ne vrši istodobno s promjenom u vlasništvu robe ili pružanju usluge.

5.125. Trgovački se kredit razlikuje od kredita za financiranje trgovine, koji su klasificirani kao krediti. Trgovačke mjenice koje dobavljač roba i usluga izda kupcu, a koje potom dobavljač diskontira s financijskim društvom, postaju potraživanje treće stranke prema kupcu.

Iznajmljivanje vrijednosnica i ugovori o otkupu

5.126. Definicija: iznajmljivanje vrijednosnica privremeni je transfer vrijednosnica sa zajmodavca na zajmoprimca. Od zajmoprimca vrijednosnica može se zahtijevati da kao zalog zajmodavcu vrijednosnica ponudi aktivu u obliku gotovine ili vrijednosnica. Pravni naslov prelazi na obje strane transakcije tako da posuđene vrijednosnice i zalog mogu biti prodani ili iznajmljeni.

5.127. Definicija: ugovor o otkupu vrijednosnica sporazum je koji uključuje opskrbu vrijednosnica poput dužničkih instrumenata ili udjela u zamjenu za gotovinu ili ostala sredstva plaćanja, uz obvezi otkupa istih ili sličnih vrijednosnica po fiksnoj cijeni. Obveza otkupa može dospijevati na specifičan datum u budućnosti ili može imati „otvoreno” dospijeće.

5.128. zalogom i ugovorom o otkupu (repo) različiti su pojmovi za financijske sporazume jednakih ekonomskih učinaka, točnije onih osiguranog kredita jer oboje obuhvaćaju pružanje vrijednosnica kao zaloga za kredit ili depozit, pri čemu društvo koje uzima depozit prodaje vrijednosnice u skladu s tim financijskim ugovorom. Različite značajke dvaju aranžmana prikazane su u Tablici 5.2.

Tablica 5.2. – Glavne značajke ugovora o iznajmljivanju i otkupu vrijednosnica

Značajka	Iznajmljivanje vrijednosnica		Ugovori o otkupu
Značajka	Gotovinski zalog	Bez gotovinskog zaloga	Specifične vrijednosnice	Opći zalog
Formalni način razmjene	Iznajmljivanje vrijednosnica s ugovorom kojim se zajmoprimac obvezuje vratiti ih zajmodavcu.		Prodaja vrijednosnica i obveza njihova otkupa u skladu s uvjetima glavnog sporazuma
Oblik zamjene	Vrijednosnice nasuprot gotovini	Vrijednosnice nasuprot drugom zalogu (ako postoji)	Vrijednosnice nasuprot gotovini	Gotovina nasuprot vrijednosnicama
Prinos se plaća dobavljaču	Gotovinski zalog (zajmoprimac vrijednosnica)	Vrijednosnice (nezaložive vrijednosnice) (zajmodavac vrijednosnica)	Gotovina	Gotovina
Povrat plativ kao	Naknada	Naknada	Repo stopa	Repo stopa

5.129. Vrijednosnice izdane u sklopu iznajmljivanja vrijednosnica ili ugovora o otkupu tretiraju se kao da nisu promijenile ekonomsko vlasništvo jer je zajmodavac i dalje korisnik dohotka od vrijednosnica te podložan rizicima ili prednostima bilo kakve promjene u cijeni vrijednosnice,

5.130. Ni davanje ni primanje sredstava u sklopu ugovora o otkupu vrijednosnica, kao ni iznajmljivanje vrijednosnica s gotovinskim zalogom, ne uključuje novo izdavanje dužničkih instrumenata. Takvo se pružanje sredstava institucionalnim jedinicama koje nisu monetarne financijske ustanove tretira kao kredit; ako je riječ o društvima koja primaju depozit, tretira se kao depozit.

5.131. Ako iznajmljivanje vrijednosnica ne uključuje davanje gotovine, to jest, ako dođe do zamjene jedne vrijednosnice za drugu ili ako jedna stranka dostavi vrijednosnicu bez kolaterala, nema transakcije u kreditima, depozitima ili vrijednosnicama.

5.132. Granične opcije u gotovini u sklopu repa klasificiraju se kao krediti.

5.133. Zamjene zlata slične su ugovorima o otkupu vrijednosnica, samo što zalog nije zlato. Uključuju zamjenu zlata za depozite u stranoj valuti, uz sporazum da će se povratna transakcija dogoditi na određeni datum u budućnosti i po dogovorenoj cijeni zlata. Transakcija se knjiži kao založni kredit ili depozit.

Financijski leasing

5.134. Definicija: financijski leasing je ugovor kojim zajmodavac kao zakonski vlasnik aktive na zajmoprimca prenosi rizike i koristi vlasništva nad aktivom. Kad je riječ o financijskom leasingu, smatra se da zajmodavac zajmoprimcu daje kredit kojim najmoprimac stječe aktivu. Stoga se aktiva dana u zajam prikazuje u bilanci stanja zajmoprimca, a ne zajmodavca; odgovarajući kredit prikazuje se kao aktiva zajmodavca i pasiva zajmoprimca

5.135. Financijski leasing može se razlikovati od ostalih vrsta zajmova jer se rizik i nagrade od vlasništva prenose sa zakonskog vlasnika robe na korisnika robe. Ostale vrste kredita su i. operativni leasing te ii. leasing izvora. Ugovori, krediti i licence, kako su opisani u 15. poglavlju, mogu se također smatrati leasingom.

Ostale vrste kredita

5.136. Kategorija kredita uključuje sljedeće

(a)

prekoračenja na prenosivim depozitnim računima pri čemu se iznos prekoračenja ne tretira kao negativni prenosivi depozit;

(b)

prekoračenja na ostalim tekućim računima, na primjer, interna salda unutar grupe između nefinancijskih društava i njihovih društava kćeri, ali isključujući salda koja predstavljaju obveze monetarnih financijskih institucija koja su razvrstana u potkategorije depozita;

(c)

financijska potraživanja zaposlenika zbog sudjelovanja u dobiti društva;

(d)

plaćanja graničnih opcija u vezi s financijskim izvedenicama, koja su obveze institucionalnih jedinica s iznimkom monetarnih financijskih institucija;

(e)

kredite koji su protustavke bankarskim akceptima;

(f)

hipotekarne kredite;

(g)

potrošački kredit;

(h)

revolving kredite;

(i)

obročne kredite;

(j)

kredite plaćene kao jamstvo za ispunjenje određenih obveza;

(k)

jamstva depozita kao financijskih potraživanja reosiguravajućih društava od društava koja ustupaju osiguranje;

(l)

financijska potraživanja od MMF-a evidentirana kreditima na Računu općih rezervi, uključujući iznajmljivanje u skladu s Općim uvjetima posuđivanja (OUP) ili Novim sporazumima o posuđivanju (NSPI); i

(m)

obveze prema MMF-u evidentirane kreditom MMF-a ili kreditima Programa za smanjenje siromaštva i olakšavanje rasta (PRGF).

5.137. U poglavlju 7. obrađen je poseban slučaj nenaplativih kredita.

Financijska aktiva isključena iz kategorije kredita

5.138. Kategorija kredita ne uključuje:

(a)

ostale račune potraživanja/obveza (AF.8), uključujući trgovačke kredite i predujmove (AF.81); i

(b)

financijsku aktivu ili pasivu koje proizlaze iz vlasništva nerezidenata nad nepokretnom imovinom, poput zemljišta i građevinskih objekata. Oni se razvrstavaju kao ostali vlasnički udjeli (AF.519).

Vlasnički udjeli i udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima (F.5)

5.139. Definicija: vlasnički udjeli i udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima preostala su potraživanja prema aktivi institucionalnih jedinica koje su izdale udjele ili jedinice.

5.140. Vlasnički udjeli i udjeli u investicijskim fondovima dijele su u dvije potkategorije:

(a)

vlasničke udjele (F.51); i

(b)

udjele ili jedinice u investicijskim fondovima (F.52).

Ostali vlasnički udjeli (F.51)

5.141. Definicija: vlasnički je udio financijska aktiva koja se potražuje na preostalu vrijednost društva nakon što su plaćena sva potraživanja.

5.142. Vlasnički udio u pravnim subjektima obično se evidentira udjelima, dionicama, depozitnim priznanicama, sudjelovanjem ili sličnim dokumentima. Udjeli i dionice imaju isto značenje.

Depozitne priznanice

5.143. Definicija: depozitne priznanice predstavljaju vlasništvo nad vrijednosnicama navedenim u drugim ekonomijama; vlasništvo nad depozitnim priznanicama tretira se kao izravno vlasništvo nad osnovnim vrijednosnicama. Depozitorij izdaje priznanice koje kotiraju na jednoj burzi koje predstavljaju vlasništvo nad vrijednosnicama koje kotiraju na nekoj drugoj burzi. Depozitne priznanice olakšavaju transakcije vrijednosnicama u inozemnim ekonomijama. Osnovne vrijednosnice mogu biti udjeli ili dužnički instrumenti.

5.144. Vlasnički udio podijeljen je u sljedeće potkategorije:

(a)

dionice koje kotiraju na burzi (F.511);

(b)

dionice koje ne kotiraju na burzi (F.512); i

(c)

ostale vlasničke udjele (F.519).

5.145. Prenosive su i dionice koje kotiraju na burzi i one koje ne kotiraju na burzi, a opisane su kao vlasnički vrijednosni papiri.

Dionice koje kotiraju na burzi (F.511)

5.146. Definicija: dionice koje kotiraju na burzi vlasnički su vrijednosni papiri uvršteni na burzu. Može se raditi o priznatoj burzi ili o bilo kakvom drugom obliku sekundarnog tržišta. Dionice koje kotiraju na burzi također se nazivaju i dionicama koje kotiraju na burzi. Postojanje kotiranih cijena dionica uvrštenih na burzu obično znači da su trenutačne tržišne cijene odmah dostupne.

Dionice koje ne kotiraju na burzi (F.512)

5.147. Definicija: dionice koje ne kotiraju na burzi vlasnički su vrijednosni papiri koji nisu uvršteni na burzu.

5.148. Vlasnički vrijednosni papiri uključuju dionice koje su izdala društva s ograničenom odgovornosti koja ne kotiraju na burzi kako slijedi:

(a)

kapitalne dionice vlasnicima daju status suvlasnika i pravo na udio u raspodjeli ukupne dobiti, kao i na udio u neto aktivi u slučaju likvidacije;

(b)

otkupljene dionice čija je glavnica otplaćena, ali koje su zadržali njihovi vlasnici koji su i dalje suvlasnici i imaju pravo na udio u dobiti koja preostane nakon isplate dividendi na preostali upisani kapital, kao i na udio u eventualnom višku koji preostane nakon likvidacije, tj. u neto aktivi umanjenoj za preostali upisani kapital

(c)

dionice koje nose dividendu, koje se nazivaju i dionicama utemeljitelja, udjeli u dobiti i dionice koje nose dividendu koje nisu dijelom upisanog kapitala. Dionice koje nose dividendu vlasnicima ne daju status suvlasnika – vlasnici, stoga, nemaju pravo na udio u otplati upisanog kapitala, pravo na prinos od tog kapitala, pravo na glasovanje na skupštinama dioničara itd. Međutim, one vlasnicima daju pravo na udio u dobiti koja preostane nakon isplate dividendi na upisani kapital te na dio eventualnog viška koji preostane nakon likvidacije;

(d)

Participativne povlaštene dionice ili udjele koje vlasnicima omogućavaju sudjelovanje u raspodjeli preostale vrijednosti nakon prestanka postojanja društva. Vlasnici također imaju pravo sudjelovati u ili primati dodatne dividende iznad fiksnog postotka dividende. Dodatne se dividende obično isplaćuju u omjeru bilo kakvih običnih prijavljenih dividendi. U slučaju likvidacije, participativni povlašteni dioničari imaju pravo na udio u svim preostalim primicima koje obično primaju dioničari te im se vraća ono što su platili za svoje dionice.

Prva javna ponuda, uvrštavanje na burzu, skidanje s burze i otkup dionica

5.149. Prva javna ponuda (IPO), koja se naziva i samo „ponudom” ili „izdavanjem”, odnosi se na prvo javno izdavanje vlasničkih vrijednosnih papira društva u javnosti. Takve vlasničke vrijednosne papire obično izdaju manja, mlađa društva zbog financijskih razloga ili velika poduzeća kako bi se njima javno trgovalo. Prilikom prve javne ponude izdavatelju može pomoći tijelo koje preuzima prodaju vrijednosnih papira, koje mu pomaže u određivanju vrste vlasničkih vrijednosnih papira koji se izdaju, najbolju ponuđenu cijenu i vrijeme stavljanja na tržište.

5.150. Uvrštavanje na burzu odnosi se na uvrštavanje dionica društva na popis dionica kojima se službeno trguje na burzi. Uobičajeno, za uvrštavanje se prijavljuje društvo izdavatelj, no u nekim se državama na burzu može uvrstiti društvo zato jer se, na primjer, njegovim dionicama već aktivno trguje neformalnim kanalima. Zahtjevi početnog uvrštavanja obično uključuju financijska izvješća za posljednjih nekoliko godina; dovoljno velik iznos plasiran općoj javnosti, i u apsolutnom iznosu i kao postotak ukupno izdanih dionica te odobreni prospekt koji obično uključuje mišljenja nezavisnih procjenitelja. Skidanje s burze odnosi se na praksu uklanjanja dionica društva s burze. Do toga dolazi kada društvo prestane s radom, objavi bankrot, više ne udovoljava burzovnim pravilima uvrštavanja ili ako je postalo kvazi-društvo ili obrt, često kao rezultat spajanja i preuzimanja. Uvrštavanje na burzu bilježi se kao izdavanje dionica koje kotiraju na burzi i kao otkup dionica koje ne kotiraju na burzi, dok se skidanje s burze bilježi kao otkup dionica koje kotiraju na burzi i izdavanje dionica koje ne kotiraju na burzi, gdje je to prikladno.

5.151. Društva mogu otkupiti vlastiti vlasnički udio otkupom udjela koji je poznat i kao otkup dionica, Otkup dionica bilježi se kao financijska transakcija kojom se postojećim dioničarima daje gotovina u zamjenu za dio u izdanim vlasničkim udjelima društva. Drugim riječima, gotovina se mijenja za smanjenje u broju izdanih dionica. Društvo ili povlači udjele ili ih zadržava kao „vlastite dionice” dostupne za ponovno izdavanje.

Financijska aktiva koja nije uključena u vlasničke vrijednosne papire

5.152. Vlasnički vrijednosni papiri ne uključuju:

(a)

dionice koje su ponuđene na prodaju, ali nisu preuzete prilikom izdavanja. One se ne bilježe.

(b)

zadužnice i obveznice koje se mogu zamijeniti za dionice. One se razvrstavaju kao dužnički instrumenti (AF.3) do trenutka kada se zamijene;

(c)

vlasničke udjele partnera s neograničenom odgovornošću u inkorporiranim partnerstvima. Oni se razvrstavaju kao ostali vlasnički udjeli;

(d)

državna ulaganja u kapital međunarodnih organizacija koje su pravno konstituirane kao društva s dioničkim kapitalom. Ona se razvrstavaju kao ostali vlasnički udjeli;

(e)

izdavanja bonusnih dionica, tj. izdavanje bez plaćanja novih dionica dioničarima razmjerno njihovim udjelima. Takvo izdavanje, kojim se ne mijenja ni obveza društva prema dioničarima ni udio aktive koji svaki dioničar ima u društvu, ne predstavlja financijsku transakciju. Izdavanja dijeljenih dionica ne knjiže se.

Ostali vlasnički udjeli (F.519)

5.153. Definicija: ostali vlasnički udjeli obuhvaćaju sve oblike vlasničkih udjela, osim onih koji su razvrstani u potkategorije dionica koje kotiraju na burzi (F.511) i dionica koje ne kotiraju na burzi (F.512).

5.154. Ostali vlasnički udjeli uključuju:

(a)

sve oblike vlasničkih udjela u društvima koji nisu dionice, uključujući sljedeće:

(1)

vlasničke udjele u inkorporiranim partnerstvima koje su upisali partneri s neograničenom odgovornošću;

(2)

vlasničke udjele u društvima s ograničenom odgovornošću čiji su vlasnici partneri, a ne dioničari;

(3)

kapital uložen u obična ili ograničena partnerstva koja se priznaju kao nezavisni pravni subjekti;

(4)

kapital uložen u zadruge koje se priznaju kao nezavisni pravni subjekti;

(b)

ulaganja opće države u kapital javnih društava čiji kapital nije podijeljen u dionice i koja se, na temelju posebnog zakonodavstva, priznaju kao nezavisni pravni subjekti;

(c)

ulaganja opće države u kapital središnje banke;

(d)

ulaganja opće države u kapital međunarodnih i nadnacionalnih organizacija, s izuzetkom MMF-a, čak i ako su one pravno konstituirane kao društva s dioničkim kapitalom (npr. Europska investicijska banka);

(e)

financijska sredstva ECB-e koja se osiguravaju iz doprinosa nacionalnih središnjih banaka;

(f)

kapital uložen u financijska i nefinancijska kvazi-društva. Iznos takvih ulaganja odgovara novim ulaganjima u novcu ili u naturi umanjenim za povlačenja kapitala;

(g)

financijska potraživanja nerezidentnih jedinica od uvjetno rezidentnih jedinicama i obrnuto.

Vrednovanje transakcija vlasničkim udjelima

5.155. Nove dionice bilježe se u vrijednosti izdavanja, što je nominalna vrijednost uvećana za premiju izdavanja.

5.156. Transakcije dionicama u optjecaju bilježe se u iznosu vrijednosti transakcije. Kada vrijednost transakcije nije poznata, može se približno izračunati pomoću burzovne kotacije ili tržišne cijene za dionice koje kotiraju na burzi i pomoću ekvivalenta tržišne vrijednosti dionica koje ne kotiraju na burzi.

5.157. Sitne dividendne dionice vrednuju se po cijeni navedenoj u prijedlogu izdavatelja o visini dividende.

5.158. Izdavanja bonusnih dionica se ne bilježe. Međutim, u slučajevima kada izdavanje bonusnih dionica uključuje promjene ukupne tržišne vrijednosti dionica nekog društva, te se promjene moraju bilježiti u računu revalorizacije.

5.159. Transakcijska vrijednost ostalih vlasničkih udjela iznos je sredstava koji su vlasnici prenijeli na društva ili kvazi-društva. U nekim se slučajevima sredstva mogu prenijeti preuzimanjem obveza tog društva ili kvazi-društva.

Udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima (F.52)

5.160. Definicija: Udjeli u investicijskim fondovima udjeli su investicijskog fonda ako je fond strukturiran kao društvo. Ako je fond strukturiran kao kartel, udjeli se nazivaju jedinicama. Investicijski fondovi su zajednička ulaganja kojima investitori prikupljaju sredstva za ulaganje u financijsku i/ili nefinancijsku imovinu.

5.161. Investicijski se fondovi nazivaju i uzajamnim fondovima, investicijskim uzajamnim fondovima na udjele, investicijskim trustom i organizacijama za kolektivno ulaganje u vrijednosne papire (UCITS); mogu biti otvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni.

5.162. Udjeli u investicijskim fondovima mogu kotirati ili ne kotirati na burzi. Kada ne kotiraju na burzi, obično su plativi na zahtjev po vrijednosti koja odgovara njihovu udjelu u vlastitim fondovima financijskih društava. Ti se vlastiti fondovi redovito revaloriziraju na temelju tržišnih cijena njihovih različitih sastavnica.

5.163. Udjeli u investicijskim fondovima dodatno se dijele na:

udjele ili jedinice fonda tržišta novca (NF) (F.521); i udjele/jedinice koji nisu dijelom fonda tržišta novca (NF) (F.522).

Udjeli ili jedinice fonda tržišta novca (F.521)

5.164. Definicija: Udjeli ili jedinice fonda tržišta novca dionice su koje izdaju fondovi tržišta novca. Udjeli ili jedinice fonda tržišta novca mogu se prenositi i često se smatraju bliskom zamjenom za depozite.

Udjeli/jedinice koji nisu dijelom fonda tržišta novca (F.522)

5.165. Definicija: ostali udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima, s izuzetkom udjela ili jedinica fonda tržišta novca, predstavljaju potraživanje na udio vrijednosti investicijskog fonda osim fonda tržišta novca. Te vrste udjela i jedinica izdaju investicijski fondovi.

5.166. Ostali udjeli ili dionice u investicijskim fondovima koji ne kotiraju na burzi, osim udjela ili dionica fonda tržišta novcem, obično su plativi na zahtjev po vrijednosti koja odgovara njihovu udjelu u vlastitim fondovima financijskog društva. Ti se vlastiti fondovi redovito revaloriziraju na temelju tržišnih cijena njihovih različitih sastavnica.

Vrednovanje transakcija u udjelima ili jedinicama u investicijskim fondovima

5.167. Transakcije u udjelima ili jedinicama u investicijskim fondovima uključuju vrijednost neto doprinosa u fond.

Sustavi prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava (F.6)

5.168. Prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava dijele se u šest potkategorija:

(a)

tehničke rezerve neživotnog osiguranja (F.61);

(b)

životno osiguranje i prava na rentu (F.62);

(c)

mirovinska prava (F.63);

(d)

potraživanja mirovinskih fondova od upravitelja mirovinskih fondova (F.64);

(e)

prava na nemirovinske fondove (F.65); i

(f)

rezervacije za opoziv u okviru standardiziranih jamstava (F.66).

Tehničke rezerve neživotnog osiguranja (F.61)

5.169. Definicija: tehničke rezerve neživotnog osiguranja financijska su potraživanja koja ugovaratelji neživotnog osiguranja imaju od društava koja prodaju neživotna osiguranja u pogledu nezarađenih premija i nastalih potraživanja.

5.170. Transakcije u tehničkim pričuvama neživotnog osiguranja za nezarađene premije i nastala potraživanja odnose se na rizike poput nesreća, bolesti ili požara, kao i na reosiguranje.

5.171. Nezarađene premije su premije koje su plaćene, ali još nisu zarađene. Premije se obično plaćaju na početku razdoblja na koje se polica odnosi. Prema obračunskom načelu, premije se zarađuju tijekom trajanja police, stoga inicijalno plaćanje uključuje i pretplatu ili predujam.

5.172. Nastala potraživanja su dospjela potraživanja koja još nisu podmirena, uključujući slučajeve kada je iznos sporan ili kada se događaj koji je doveo do potraživanja dogodio, ali još nije prijavljen. Dospjela potraživanja koja još nisu podmirena odgovaraju pričuvama za nepodmirena potraživanja od osiguranja, što su iznosi koje određuju osiguravajuća društva za pokrivanje plaćanja iznosa za događaje koji su se dogodili, ali čija potraživanja još nisu podmirena.

5.173. rezerve, poput rezerve za niveliranje šteta. Međutim, one se priznaju kao pasiva i odgovarajuća aktiva samo u slučaju koji uzrokuje pasivu. Inače su rezerve za niveliranje šteta interni knjigovodstveni unosi osiguravatelja koji predstavljaju ušteđevinu za pokrivanje neredovitih događaja te ne predstavljaju postojeće potraživanje od ugovaratelja osiguranja.

Životno osiguranje i prava na rentu (F.62)

5.174. Definicija: životno osiguranje i prava na rentu sastoje se od financijskih potraživanja ugovaratelja životnog osiguranja i korisnika rente od društava koja pružaju životno osiguranje.

5.175. Životno osiguranje i prava na rentu koriste se kako bi ugovaratelji osiguranja po isteku police dobili naknade ili kako bi se korisnicima isplatila kompenzacija nakon smrti nositelja osiguranja te se stoga čuvaju zasebno od sredstava dioničara. Pričuve u obliku rente temelje se na aktuarskom obračunu sadašnje vrijednosti obveza plaćanja budućeg dohotka do smrti korisnika.

5.176. Transakcije se u životnom osiguranju i pravima na rentu sastoje od dodavanja umanjenih za smanjenja.

5.177. Dodavanje se u okviru financijskih transakcija sastoje od:

(a)

stvarnih premija zarađenih tijekom tekućeg knjigovodstvenog razdoblja, i

(b)

premijskih dodataka koji odgovaraju dohotku od ulaganja prava koja se pripisuju ugovarateljima osiguranja nakon odbitka servisnih troškova.

5,178. Smanjenja se sastoje od:

(a)

iznosa dospjelih ugovarateljima polica životnog osiguranja preko zaklade i sličnih osiguravajućih polica; i

(b)

plaćanja dospjelih za police koje su otkupljene prije dospijeća.

5.179. U slučaju grupnog osiguranja društva u ime njegovih zaposlenika, korisnici osiguranja su zaposlenici, ali ne i poslodavac, jer se oni smatraju ugovarateljima osiguranja.

Mirovinska prava (F.63)

5.180. Definicija: mirovinska prava obuhvaćaju financijska potraživanja trenutačnih i bivših zaposlenika od:

(a)

njihovih poslodavaca;

(b)

sustava koji je kreirao poslodavac za plaćanje mirovina kao dijela ugovora o kompenzaciji sklopljenog između poslodavca i zaposlenika; ili

(c)

osiguravatelja.

5.181. Transakcije u mirovinskim pravima sastoje se od dodavanja umanjenih za smanjenja, što valja razlikovati od nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka sredstava koja uloži mirovinski fond.

5.182. Dodavanje se u okviru financijskih transakcija sastoje od:

(a)

stvarnih doprinosa u mirovinskim sustavima koje plaćaju zaposlenici, poslodavci, samozaposlene osobe ili ostale institucionalne jedinice u ime pojedinaca ili kućanstava koja mogu potraživati od sustava, a koji su zarađeni tijekom tekućeg knjigovodstvenog razdoblja; i

(b)

dodataka doprinosu koji odgovaraju dohotku zarađenom od ulaganja mirovinskih prava iz mirovinskog sustava koji se pripisuje uključenim kućanstvima umanjenih za troškove usluge upravljanja sustavom tijekom razdoblja.

5,183. Smanjenja se sastoje od:

(a)

socijalnih naknada koje su jednake iznosima koji se plaćaju umirovljenim osobama ili osobama koje one uzdržavaju u obliku redovitih isplata ili drugih naknada; i

(b)

socijalnih naknada koje obuhvaćaju sve paušale koji se plaćaju osobama kada odu u mirovinu.

UvjetnaMoguća mirovinska prava

5.184. Kategorija mirovinskih prava ne uključuje moguća mirovinska prava koja utvrđuju institucionalne jedinice, a koja se raspoređuju kao mirovinska prava u sklopu nefinanciranih definiranih mirovinskih programa zaposlenika ili mirovinskih fondova socijalne sigurnosti. Njihove se transakcije ne knjiže u potpunosti i njihovi se ostali tokovi i dionice ne bilježe u temeljnim računima, već u dodatnoj tablici mirovinskih prava akumuliranih do određenog datuma u socijalnom osiguranju. Moguća mirovinska prava nisu obveza središnje vlasti, državne vlasti, lokalne vlasti ili podsektora fondova socijalnih osiguranja te nisu financijska aktiva potencijalnih korisnika.

Potraživanja mirovinskih fondova od upravitelja mirovinskih fondova (F.64)

5.185. Poslodavac može s trećom stranom sklopiti ugovor o upravljanju mirovinskim fondovima svojih zaposlenika. Ako poslodavac nastavi određivati uvjete mirovinskih sustava i zadrži odgovornost za svaki manjak u financiranju, kao i pravo zadržavanja svakog viška u financiranju, on se smatra upraviteljem mirovinskim fondom, a jedinica koja djeluje po uputama upravitelja mirovinskim fondom opisuje se administratorom mirovinskog fonda. Ako ugovorom između poslodavca i treće stranke poslodavac rizike i odgovornosti za sve manjkove u fondu prebacuje na treću stranku u zamjenu za prava treće stranke da zadrži sve viškove, treća stranka postaje i upraviteljem i administratorom mirovinskog fonda.

5.186. Kada je upravitelj mirovinskog fonda jedinica koja nije administrator i kada je iznos akumuliran u mirovinskom fondu manji od povećanja u pravima, bilježi se potraživanje mirovinskog fonda od upravitelja mirovinskim fondom. Kada je iznos akumuliran u mirovinskom fondu veći od povećanja u pravima, mirovinski fond uplaćuje određeni iznos upravitelju mirovinskim fondom.

Prava na nemirovinske koristi (F.65)

5.187. Višak neto doprinosa nad naknadama predstavlja povećanje u pasivi sustava osiguranja prema korisnicima. Ova se stavka prikazuje kao prilagodba u uporabi dohotka. Budući da se radi o povećanju u pasivi, prikazuje se i u financijskom računu. Ova se stavka rijetko pojavljuje te se, iz pragmatičnih razloga, promjene u takvim nemirovinskim naknadama mogu uključiti u one mirovinske.

Rezervacije za opoziv u okviru standardiziranih jamstava (F.66)

5.188. Definicija: rezervacije za opoziv u okviru standardiziranih jamstava financijska su potraživanja vlasnika standardiziranih jamstava od institucionalnih jedinica koje ih pružaju.

5.189. Rezerve koje se odnose na opoziv u okviru standardiziranih jamstava su predujmovi neto naknada i rezervi kako bi se podmirio nepodmireni opoziv u okviru standardiziranih jamstava. Kao i rezerve za pretplaćene premije osiguranja, rezervacije za opoziv u okviru standardiziranih jamstava uključuju nezarađene naknade (premije) i opozive (potraživanja) koje još nisu podmirene.

5.190. Standardizirana jamstva su jamstva koja se izdaju u velikim količinama, obično na vrlo male iznose i uz identičan tekst. Takvi dogovori uključuju tri stranke: zajmoprimca, zajmodavca i jamca. Ili Zajmoprimac ili zajmodavac mogu s jamcem sklopiti ugovor kojim on plaća zajmodavcu ako zajmoprimac ne plati. Primjeri uključuju kreditna jamstva za izvoz i jamstva za studentski kredit.

5.191. Iako nije moguće utvrditi vjerojatnost bilo kakva zajmoprimčeva neplaćanja, obično se procjenjuje koliko zajmoprimaca iz skupine sličnih neće platiti. Vrlo slično osiguravatelju neživotnih osiguranja, jamac koji radi na komercijalnim linijama očekivat će plaćanje svih naknada uvećane za vlasnički dohodak zarađen na naknadama i svim pričuvama kako bi se pokrila očekivana neplaćanja i pridruženi troškovi i ostvario profit. U skladu s time, takva se jamstva, opisana kao standardizirana jamstva, tretiraju slično kao kod neživotnih osiguranja.

5.192. Standardizirana jamstva obuhvaćaju jamstva na različite financijske instrumente, poput depozita, dužničkih instrumenata, kredita i trgovačkih kredita. Obično ih pruža financijsko društvo, što uključuje, ali nije ograničeno na osiguravajuća društva, ali i opća država.

5.193. Kada standardizirano jamstvo nudi institucionalna jedinica, ona naplaćuje naknade i obračunava obveze kako bi podmirila troškove opoziva jamstva. Vrijednost pasive u računima jamca jednaka je tekućoj vrijednosti očekivanih opoziva u sklopu postojećih jamstava umanjena za sve povrate koje jamac očekuje primiti od zajmoprimaca koji ne izvršavaju obveze. Pasiva se naziva rezervacijom za opoziv u okviru standardiziranih jamstava.

5.194. Jamstvo može obuhvaćati razdoblje od nekoliko godina. Naknada se može plaćati godišnje ili unaprijed. Načelno, naknada predstavlja troškove zarađene u svakoj godini koja je obuhvaćena jamstvom, s time da se obveze smanjuju kako razdoblje postaje kraće (uz pretpostavku da zajmoprimac otplaćuje u ratama). Stoga knjiženje prati anuitete pri čemu se plaćena naknada smanjuje u skladu sa smanjenjem buduće obveze.

5.195. U sustavu standardiziranog jamstva postoje mnogobrojna jamstva iste vrste iako se sva ne odnose na isto vremensko razdoblje niti sva počinju i završavaju istih datuma.

5.196. Neto naknade obračunavaju se kao naknade koje se potražuju uvećane za dodatke naknade (jednaki su vlasničkom dohotku koji se pripisuje jedinici koja plaća naknadu za jamstvo) i umanjene za administrativne i slične troškove. Takve neto naknade može platiti bilo koji gospodarski sektor, a primiti ih može sektor u koji je razvrstan jamac. Rezervacije za opoziv u okviru standardiziranih jamstava može platiti jamac, a primiti ih može zajmodavac financijskog instrumenta pod jamstvom, neovisno o tome je li naknadu platio zajmoprimac ili zajmodavac. Financijske transakcije odnose se na razliku između plaćanja naknada za nova jamstva i opoziva provedenih pod postojećim jamstvima.

Standardizirana jamstva i jednokratna jamstva

5.197. Standardizirana jamstva razlikuju se od jednokratnih jamstava prema dva kriterija:

(a)

karakteristika je standardiziranih jamstava često ponavljanje transakcija sličnih značajki i grupiranje rizika; i

(b)

jamci mogu procijeniti prosječan gubitak na temelju dostupnih statistika.

Jednokratna su jamstva pojedinačna i jamci ne mogu pouzdano procijeniti rizik opoziva. Dodjeljivanje jednokratnog jamstva spada u nepredvidiv izdatak, te se ne bilježi. Iznimke su određena jamstva koja pruža vlada i koja su opisana u 20. poglavlju.

Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika

5.198. Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika dijele su u dvije potkategorije:

(a)

financijske izvedenice (F.71); i

(b)

dioničke opcije zaposlenika (F.72).

Financijske izvedenice (F.71)

5.199. Definicija: financijske izvedenice su financijski instrumenti povezani sa specificiranim financijskim instrumentom, pokazateljem ili robom preko kojih se na financijskim tržištima može trgovati specifičnim financijskim rizicima. Financijske izvedenice udovoljavaju sljedećim uvjetima:

(a)

povezane su s financijskom ili nefinancijskom imovinom, skupinom imovine ili indeksom;

(b)

ili su prenosive ili se na tržištu mogu lako prebiti; i

(c)

glavnicu ne treba unaprijed otplatiti.

5.200. Financijske izvedenice se koriste u brojne svrhe, uključujući upravljanje rizikom, zaštitu od rizika, arbitražu među tržištima, špekulaciju i kompenzaciju zaposlenika. Financijske izvedenice strankama omogućuju trgovanje specifičnim financijskim rizicima, kao što su kamatni rizik, valutni rizik, rizik cijene vlasničkih udjela i robe te kreditni rizik, s drugim subjektima koji su voljni preuzeti te rizike, obično bez trgovanja primarnom aktivom. U skladu s time, financijske se izvedenice nazivaju sekundarnom aktivom.

5.201. Vrijednost financijske izvedenice izvodi se iz cijene osnovne aktive: referentna cijena. Referentna se cijena može odnositi na financijsku aktivu ili pasivu, kamatnu stopu, tečaj, drugu izvedenicu ili razliku između dviju cijena. Ugovor o izvedenici također se može odnositi na indeks, košarici cijena ili drugim stavkama, poput trgovanja emisijama ili vremenskih uvjeta.

5.202. Financijske izvedenice mogu se kategorizirati po instrumentu kao opcije, terminski ugovori i kreditne izvedenice ili po tržišnom riziku kao zamjena valute, zamjena kamatne stope itd.

Opcije

5.203. Definicija: opcije su ugovori koji vlasniku opcije daje pravo, ali ne nameće obvezu, na kupnju od izdavatelja opcije ili prodaju izdavatelju opcije imovine po unaprijed određenoj cijeni unutar određenog vremenskog razdoblja ili na određeni datum.

Pravo na kupnju naziva se opcija kupnje, a pravo na prodaju opcija prodaje.

5.204. Kupac opcije plaća premiju (cijenu opcije) za obvezu sastavljača opcije da proda ili kupi navedeni iznos osnovne imovine po dogovorenoj cijeni. Premija je financijska aktiva vlasnika opcije i pasiva izdavatelja opcije. Načelno se može smatrati da premija uključuje troškove za uslugu, što se zasebno bilježi. Međutim, u nedostatku detaljnih podataka, valja što je moguće više izbjegavati pretpostavke prilikom identificiranja elementa usluge.

5.205. Jamstva su oblik opcija. Vlasniku daju pravo, ali ne nameću obvezu, na kupnju određenog broja dionica ili obveznica od izdavatelja jamstva prema navedenim uvjetima za određeno vremensko razdoblje. Postoje i valutna jamstva koja se temelje na iznosu jedne valute koji je potreban za kupnju druge valute i međuvalutna jamstva vezana uz treće valute, kao i jamstva za indeks, košaricu i robu.

5.206. Jamstvo može biti odvojivo i njime se može trgovati zasebno od dužničkog instrumenta. Posljedično, dva se zasebna financijska instrumenta bilježe u glavnicu, jamstvo kao financijska izvedenica i obveznica kao dužnički instrument. Jamstva s uključenim izvedenicama klasificiraju se u skladu s njihovim primarnim karakteristikama.

Terminski ugovori

5.207. Definicija: terminski ugovori su financijski ugovori u sklopu kojih dvije stranke dogovaraju razmjenu navedene količine osnovne aktive po dogovorenoj cijeni (izvršnoj cijeni) na navedeni datum.

5.208. Budućnosnice su terminski ugovori kojima se trguje na organiziranim burzama. Budućnosnice i ostali terminski ugovori obično se, ali ne i uvijek, namiruju gotovinskim plaćanjem ili pružanjem neke druge financijske aktive umjesto isporukom osnovne aktive te se, stoga, vrednuju i njima se trguje zasebno od osnovne stavke. Često ugovori terminskog tipa uključuju zamjene i sporazume o terminskom tečaju (FRA-ove).

Opcije nasuprot terminskim ugovorima

5.209. Opcije se mogu usporediti s terminskim ugovorima po sljedećim karakteristikama:

(a)

na početku, terminski ugovor obično ne zahtijeva plaćanje unaprijed i ugovor o izvedenici počinje bez vrijednosti; u slučaju opcije, premija se plaća po isteku ugovora, a ugovor je na početku valoriziran iznosom premije;

(b)

kako se tržišne cijene, kamatne stope ili tečaj mijenjaju tijekom trajanja terminskog ugovora, ugovor može imati pozitivnu vrijednost za jednu stranku (kao aktiva) i odgovarajuću negativnu vrijednost (kao pasiva) za drugu stranku. Ti se položaju mogu mijenjati među strankama, ovisno o tržišnom razvoju u osnovnoj aktivi u odnosu na izvršnu cijenu u ugovoru. Zbog te karakteristike nije praktično identificirati transakcije u aktivi zasebno od transakcija u pasivi. Za razliku od ostalih financijskih instrumenata, transakcije se u terminskim ugovorima uobičajeno knjiže neto aktivi i pasivi. U slučaju opcije, kupac je uvijek i vjerovnik, a pisac je uvijek i dužnik.

(c)

po isteku, otkup je bezuvjetan za terminski ugovor, dok ga za opciju odabiru određuje kupac opcije. Neke se opcije automatski otkupljuju kada su po isteku pozitivne.

Zamjene

5.210. Definicija: zamjene su ugovorni odnosi između dviju stranaka koje su se dogovorile o razmjeni platnih tokova, tijekom vremena i prema unaprijed određenim pravilima, na dogovoreni fiktivni iznos glavnice. Najčešće vrste zamjena uključuju zamjene kamatnih stopa, devizne zamjene i valutne zamjene. Valutna zamjena uključuje razmjenu određenih iznosa dviju različitih valuta s kasnijim otplatama, koje uključuju i tokove kamata i tokove otplata tijekom vremena prema unaprijed određenim pravilima

5.211. Zamjene kamatnih stopa uključuju razmjenu plaćanja kamata različitog karaktera na fiktivni iznos glavnice koji se nikada ne mijenja. Primjeri vrsta razmjene kamatne stope uključuju fiksnu kamatnu stopu, promjenjivu kamatnu stopu i stope iskazane u valuti. Namirenja se često vrše plaćanjima gotovinom u neto vrijednosti u iznosu trenutačne razlike između dviju kamatnih stopa koje su navedene u ugovoru i koje se primjenjuju na dogovorenu fiktivnu glavnicu.

5.212. Devizne su zamjene transakcije u stranoj valuti po tečajnoj stopi navedenoj u ugovoru.

5.213. Valutne zamjene uključuju razmjenu novčanih tokova povezanih s plaćanjima kamata i razmjenu iznosa glavnice po dogovorenoj tečajnoj stopi na kraju ugovora.

Sporazumi o terminskom tečaju (FRA-ovi)

5.214. Definicija: Sporazumi o terminskom tečaju (FRA-ovi) su ugovorni odnosi u kojima su dvije strane, da bi se zaštitile od promjena kamatnih stopa, dogovorile iznos kamata koji će biti plaćen na navedeni datum namire i obračunat na fiktivni iznos glavnice koji se nikada ne razmjenjuje. Sporazumi o terminskom tečaju (FRA-ovi) namiruju se gotovinskim neto plaćanjima, slično kao i kod zamjena kamatne stope. Plaćanja se odnose na razliku između dogovorene stope iz sporazuma o terminskom tečaju i kamatne stope koja je uobičajena na tržištu u trenutku namire.

Kreditne izvedenice

5.215. Definicija: kreditne su izvedenice financijske izvedenice čija je primarna svrha trgovanje kreditnim rizikom.

Kreditne su izvedenice stvorene za trgovanje rizikom neizvršavanja obveza u kreditima i vrijednosnicama. Kreditne izvedenice mogu imati oblik terminskog ili opcijskog ugovora te se, kao i ostale financijske izvedenice, često sastavljaju u skladu sa standardnim pravnim ugovorima, što olakšava tržišno vrednovanje. Kreditni se rizik prenosi s prodavatelja rizika, koji kupuje zaštitu, na kupca rizika, koji prodaje zaštitu u zamjenu za premiju.

5.216. Kupac rizika prodavatelju rizika plaća gotovinom u slučaju neizvršavanja obveza. Kreditna se izvedenica može namiriti i isporukom dužničkih instrumenata preko jedinice koja nije izvršila obveze.

5.217. Vrste kreditnih izvedenica su opcije zbog neispunjenja kreditnih obveza, kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (CDS) i zamjena ukupnog povrata. Indeks CDS-a, kao indeks kreditne izvedenice kojom se trguje, odražava razvoj premija CDS-a.

Kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza

5.218. Definicija: kreditne izvedenice na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza ugovori su kreditnog osiguranja. Namjena im je pokriti gubitke vjerovnika (kupca CDS-a) u slučaju:

(a)

događaja povezanog s referentnom jedinicom umjesto da je pridružen određenom dužničkom instrumentu ili kreditu. Kreditni događaj koji utječe na predmetnu referentnu jedinicu može biti neizvršenje obveza, ali i neizvršavanje uplate bilo koje (kvalificirajuće) obveze koja je dospjela, kao u slučajevima poput restrukturiranja duga, kršenja klauzula i slično;

(b)

da se određeni dužnički instrument, obično dužnički instrument ili kredit, ne izvrši. Kao i kad je riječ o ugovorima o zamjenama, kupac CDS-a (prodavatelj rizika) vrši niz plaćanja premije prodavatelju CDS-a (kupac rizika).

5.219. Ako nema neizvršenja obveza u pridruženoj jedinici ili na dužničkom instrumentu, prodavatelj rizika nastavlja uplaćivati premije sve do kraja ugovora. Dođe li do neizvršenja obveza, kupac rizika nadoknađuje gubitak prodavatelju rizika te prodavatelj rizika prestaje plaćati premije.

Financijski instrumenti koji nisu uključeni u financijske izvedenice

5.220. Financijske izvedenice ne uključuju:

(a)

osnovni instrument na kojem se temelji financijska izvedenica;

(b)

strukturirane dužničke instrumente koji dužnički instrument ili košaricu dužničkih instrumenata kombiniraju s financijskom izvedenicom ili košaricom financijskih izvedenica, pri čemu su izvedenice neodvojive od dužničkog instrumenta, a početno uložena glavnica je velika u usporedbi s perspektivnim povratima od uključenih financijskih izvedenica. Financijski instrumenti u kojima su niski iznosi glavnice uloženi ovisno o perspektivnom povrati i koji su potpuno podložni riziku klasificiraju se kao financijske izvedenice. Financijski instrumenti u kojima su sastavnica dužničkog instrumenta i sastavnica financijske izvedenice zasebni klasificiraju se u skladu s time:

(c)

plaćanja graničnih nadoknada povezane s financijskim izvedenicama klasificiraju se u ostale depozite ili kredite, ovisno o tome koja je institucionalna jedinica uključena. Međutim, nenaplative granične nadoknade, koje smanjuju ili eliminiraju položaje aktive/pasive koji mogu nastati tijekom trajanja ugovora, tretiraju se kao namirenja u sklopu ugovora, a klasificiraju kao transakcije u financijskim izvedenicama;

(d)

sekundarne instrumente koji nisu prenosivi i ne mogu se prebijati na tržištu; i

(e)

Zamjene zlata koji su jednaki ugovorima o otkupu vrijednosnica.

Dioničke opcije zaposlenika (F.72)

5.221. Definicija: dioničke opcije zaposlenika ugovori su sklopljeni na određeni datum u sklopu kojih zaposlenik ima pravo po navedenoj cijeni kupiti određeni broj udjela u poslodavčevim dionicama ili u navedeno vrijeme ili unutar razdoblja koje slijedi odmah nakon datuma stjecanja prava.

Koristi se sljedeća terminologija:

datum ugovora je „datum odobrenja”; dogovorena kupoprodajna cijena je „izvršna cijena”; dogovoreni prvi dan kupnje je „datum stjecanja prava”; razdoblje nakon datuma stjecanja prava tijekom kojeg se može obaviti kupovina je „izvršno razdoblje”.

5.222. Transakcije u dioničkim opcijama zaposlenika knjiže se u financijski račun kao protustavka elementu kompenzacije zaposlenika koju predstavlja vrijednost dioničke opcije. Vrijednost opcije se proteže tijekom razdoblja između datuma odobrenja i datuma stjecanja prava; ako nedostaju detaljni podaci, knjiže se na datum stjecanja prava. Stoga, transakcije se knjiže na datum izvršenja ili, ako se njima može trgovati ili se njima stvarno trguje, između datuma stjecanja prava i kraja izvršnog razdoblja.

Vrednovanje transakcija u financijskim izvedenicama i dioničkim opcijama zaposlenika

5.223. Sekundarno trgovanje opcijama i zatvaranje opcija prije isporuke uključuju financijske transakcije. Ako opcija dođe do isporuke, možda će biti izvršena, a možda neće. U slučajevima kada se opcija izvršava, može postojati plaćanje od izdavatelja opcije do vlasnika opcije koje je jednako razlici između prevladavajuće tržišne cijene osnovne aktive i izvršne cijene ili, alternativno, može postojati stjecanje ili prodaja osnovne financijske ili nefinancijske aktive knjižene po prevladavajućoj tržišnoj cijeni i protustavke plaćanja između vlasnika opcije i izdavatelja opcije koja je jednaka izvršnoj cijeni. Razlika između prevladavajuće tržišne cijene osnovne aktive i izvršne cijene u oba je slučaja jednaka likvidacijskoj vrijednosti opcije, odnosno cijeni opcije na dan završetka. U slučajevima u kojima se opcija ne izvršava nema transakcije. Međutim, izdavatelj opcije u račun revalorizacije bilježi vlasnički dobitak, a vlasnik opcije vlasnički gubitak (u oba je slučajeva iznos jednak premiji plaćenoj po isteku ugovora).

5.224. Transakcije bilježene za financijske izvedenice uključuju svako trgovanje ugovorima, kao i neto vrijednost postignutih nagodbi. Može postojati i potreba za bilježenjem transakcija povezanih s formiranjem ugovora o izvedenicama. Međutim, dvije će stranke u mnogim slučajevima sklopiti ugovor o izvedenici bez da jedna stranka plaća drugoj; u takvim je slučajevima vrijednost transakcije kojom se sklapa ugovor nula i u financijske se račune ne knjiži ništa.

5.225. Svaka izričita provizija plaćena brokerima ili posrednicima ili dobivena od brokera ili posrednika za ugovaranje opcija, budućnosnica, zamjena i ostalih ugovora o izvedenicama tretira se kao plaćanje za usluge u odgovarajućim računima. Ne smatra se da stranke zamjene jedna drugoj pružaju usluge, ali se plaćanje trećoj stranki za dogovaranje zamjene tretira kao plaćanje usluge. U skladu s ugovorom o zamjeni, kada se iznosi glavnice razmjenjuju, odgovarajući se tokovi bilježe kao transakcije u osnovnom instrumentu; tokovi ostalih plaćanja bilježe se pod kategorijom financijskih izvedenica i dioničkih opcija zaposlenika (F.7). Dok se za premiju koja se plaća prodavatelju opcije može načelno smatrati da uključuje trošak usluge, u praksi najčešće nije moguće razlikovati element usluge. Stoga, puna se cijena knjiži kao kupčevo stjecanje financijske aktive i kao nastanak prodavateljeve pasive.

5.226. Kada ugovori ne uključuju izmjenu glavnice, na početku se ne knjiži transakcija. U oba se slučajeva, implicitno, u tom trenutku stvara financijska izvedenica s nulom kao početnom vrijednosti. Posljedično, vrijednost zamjene bit će jednaka nečemu od sljedećega:

(a)

za iznose glavnice, trenutačnoj tržišnoj vrijednosti razlike između očekivanih budućih tržišnih vrijednosti iznosa koji će se ponovno izmijeniti te iznosa navedenih u ugovoru; i

(b)

za ostala plaćanja, trenutačnoj tržišnoj vrijednosti budućih tokova navedenih u ugovoru.

5.227. Promjene u vrijednosti financijske izvedenice tijekom vremena se bilježe u račun revalorizacije.

5.228. Sljedeće ponovne izmjene glavnice bit će u skladu s uvjetima i odredbama ugovora o zamjeni mogu implicirati da se financijska aktiva zamjenjuje za cijenu koja se razlikuje od prevladavajuće tržišne vrijednosti te aktive. Protuplaćanje između stranaka ugovoru o zamjeni bit će ono navedeno u ugovoru. Razlika između tržišne vrijednosti i ugovorne cijene tada je jednaka likvidacijskoj vrijednosti aktive/pasive jer se primjenjuje na datum dospijeća te se knjiži kao transakcija u financijskim izvedenicama i dioničkim opcijama zaposlenika (F.7). Sveukupno, transakcije u financijskim izvedenicama i dioničkim opcijama zaposlenika moraju biti jednake ukupnom dobitku ili gubitku revalorizacije tijekom trajanja ugovora o zamjeni. Ovaj je tretman sličan onome navedenom u pogledu opcija, s čijom se isporukom nastavlja.

5.229. Za institucionalnu jedinicu, zamjena ili sporazum o terminskom tečaju bilježi se pod stavku financijskih izvedenica i dioničkih opcija zaposlenika na stranu aktive, gdje ima neto vrijednost aktive. Kada zamjena ima neto vrijednost pasive, to se također bilježi na stranu imovine kako bi se izbjeglo prebacivanje s aktive na pasivu. U skladu s time, negativna neto plaćanja povećavaju neto vrijednost.

Ostali računi potraživanja/obveza (F.8)

5.230. Definicija: ostali računi potraživanja/obveza financijska su aktiva i pasiva stvorena kao protustavka transakcijama u kojima postoji vremenska razlika između tih transakcija i odgovarajućih uplata.

5.231. Ostali računi potraživanja/obveza uključuju transakcije u financijskim potraživanjima koja potječu od ranog ili kasnog plaćanja za transakcije robom ili uslugama, transakcije raspodjele ili financijske transakcije na sekundarnom tržištu.

5.232. Financijske transakcije na ostalim računima potraživanja/obveza uključuju:

(a)

trgovačke kredite i predujmove (F.81); i

(b)

ostale račune potraživanja/obveza, isključujući trgovačke kredite i predujmove

Trgovački krediti i predujmovi (F.81)

5.233. Definicija: trgovački krediti i predujmovi financijska su potraživanja koja proizlaze iz direktne kreditne ekspanzije od dobavljača robom i uslugama njihovim kupcima te predujmovi za radove koji su u tijeku ili će se pokrenuti, a koji su u obliku pretplaćanja kupaca za robe i usluge koje još nisu pružene.

5.234. Trgovački kredit i predujmovi ugovaraju se kada se plaćanje za robu i usluge ne vrši istodobno s promjenom u vlasništvu robe ili pružanju usluge. Ako se plaćanje vrši prije promjene vlasništva, postoji predujam.

▼M2

5.235. Akumulirane usluge financijskog posredovanja indirektno mjerene (UFPIM) koje još nisu plaćene uključene su u odgovarajući financijski instrument, a pretplaćanje premija osiguranja uključeno je u tehničke pričuve osiguranja (F.61.); ni u jednom od ta dva slučaja nema unosa u trgovačke kredite i predujmove.

▼B

5.236. Potkategorija trgovačkih kredita i predujmova uključuje:

(a)

financijska potraživanja koja se odnose na isporuku robe ili usluga gdje plaćanje još nije izvršeno;

(b)

trgovačke kredite koje je preuzelo faktoring društvo, osim u slučaju kada se smatraju kreditom;

(c)

najamninu za građevinske objekte koja se akumulira tijekom vremena; i

(d)

dospjele neplaćene obveze za robe i usluge, kada se one ne iskazuju kreditom.

5.237. Trgovačke kredite treba razlikovati od trgovačkih financija u obliku trgovačkih mjenica i kredita kojima treće stranke financiraju trgovanje.

5.238. Trgovački krediti i predujmovi ne uključuju zajmove za financiranje trgovačkih kredita. Oni su klasificirani kao zajmovi.

5.239. Trgovački krediti i predujmovi mogu se podijeliti po izvornom dospijeću na kratkoročne i dugoročne trgovačke kredite i predujmove.

Ostali računi potraživanja/obveza, isključujući trgovačke kredite i predujmove

5.240. Definicija: ostali računi potraživanja/obveza financijska su potraživanja koja nastaju zbog vremenskih razlika između transakcija raspodjele ili financijskih transakcija na sekundarnom tržištu i odgovarajućih plaćanja.

5.241. Ostali računi potraživanja/obveza uključuju financijska potraživanja nastala kao rezultat vremenskih razlika između akumuliranih transakcija i plaćanja koja su, na primjer, izvršena za:

(a)

nadnice i plaće;

(b)

poreze i socijalne doprinose;

(c)

dividende;

(d)

zakupnine, i

(e)

kupnju i prodaju vrijednosnica.

5.242. Akumulirana kamata i dospjele neplaćene obveze knjiže se s financijskom aktivom ili pasivom na kojoj se akumuliraju, a ne kao ostali računi potraživanja/obveza. Ako akumulirana kamata nije bilježena kao da se ponovno ulaže u financijsku imovinu, klasificira se u ostalim računima potraživanja/obveza.

5.243. Za iznajmljivanje vrijednosnica i naknada za kredite u zlatu, koje se tretiraju kao kamate, odgovarajući se unosi uvrštavaju pod ostale račune potraživanja/obveza umjesto da se unose s instrumentom na koji se odnose.

5.244. Ostali računi potraživanja/obveza ne uključuju:

(a)

statistička odstupanja, osim vremenskih razlika između transakcija robom i uslugama, transakcija raspodjele ili financijskih transakcija i odgovarajućih plaćanja;

(b)

prijevremena ili zakašnjela plaćanja u slučaju nastanka financijske aktive ili iskupa pasive, osim onih razvrstanih u ostale račune potraživanja/obveza. Ta se prijevremena ili zakašnjela plaćanja razvrstavaju u kategoriju relevantnog instrumenta;

(c)

u iznosima poreza i socijalnih doprinosa koji se plaćaju općoj državi, a koji se uključuju pod ostale račune potraživanja/obveza, izostavlja se onaj dio tih poreza i socijalnih doprinosa koji se vjerojatno neće prikupiti i koji, stoga, predstavlja potraživanje opće države bez ikakve vrijednosti.

PRILOG 5.1.

KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH TRANSAKCIJA

5.A1.01. Financijske se transakcije mogu klasificirati u skladu s različitim kriterijima. vrsti financijskog instrumenta, prenosivosti, vrsti dohotka, dospjelosti, valuti i vrsti kamate.

Klasifikacija financijskih transakcija po kategorijama

5.A1.02. Financijske se transakcije klasificiraju u kategorije i potkategorije, kako je prikazano u Tablici 5.3. Ta klasifikacija transakcija u financijskoj aktivi i pasivi odgovara klasifikaciji financijske aktive i pasive.

Tablica 5.3. – Klasifikacija financijskih transakcija

Kategorija	Kod
Monetarno zlato i posebna prava vučenja (SDR-ovi)	F.1
Monetarno zlato		F.11
Posebna prava vučenja (SDR-ovi)		F.12
Gotovina i depoziti	F.2
Valuta		F.21
Prenosivi depoziti		F.22
Ostali depoziti		F.29
Dužnički instrumenti	F.3
Kratkoročni		F.31
Dugoročni		F.32
Krediti	F.4
Kratkoročni		F.41
Dugoročni		F.42
Vlasnički udjeli i udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima	F.5
Vlasnički udjeli		F.51
Dionice koje kotiraju na burzi			F.511
Dionice koje ne kotiraju na burzi			F.512
Ostali vlasnički udjeli			F.519
Udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima		F.52
Udjeli ili jedinice novčanih fondova (NF)			F.521
Udjeli/jedinice koji nisu dijelom novčanih fondova			F.522
Sustavi prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava	F.6
Tehničke rezerve neživotnog osiguranja		F.61
Životno osiguranje i prava na rentu		F.62
Mirovinska prava		F.63
Potraživanja mirovinskih fondova od upravitelja mirovinskih fondova		F.64
Prava na nemirovinske koristi		F.65
Rezervacije za opoziv u okviru standardiziranih jamstava		F.66
Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika	F.7
Financijske izvedenice osim dioničkih opcija zaposlenika		F.71
Dioničke opcije zaposlenika		F.72
Ostali računi potraživanja/obveza	F.8
Trgovački krediti i predujmovi		F.81
Ostali računi potraživanja/obveza, isključujući trgovačke kredite i predujmove		F.89

5.A1.03. Klasifikacija financijskih transakcija i financijske aktive i pasive primarno se temelji na likvidnosti, prenosivosti i pravnim karakteristikama financijskih instrumenata. Definicije kategorija općenito su neovisne o klasifikaciji institucionalnih jedinica. Klasifikacija financijske aktive i pasive može se dodatno raščlaniti na detalje unakrsnom klasifikacijom koju provodi institucionalna jedinica. Primjer je unakrsna klasifikacija prenosivih depozita među društvima koja primaju depozit, a da nisu središnja banka, kao međubankarske položaje.

Klasifikacija financijskih transakcija po prenosivosti

5.A1.04. Financijska se potraživanja mogu razlikovati po tome jesu li prenosiva. Potraživanje je prijelazno ako se njegovo vlasništvo odmah može prenijeti s jedne jedinice na drugu dostavljanjem, odobrenjem ili prijebojem u slučaju financijskih izvedenica. Dok se svakim financijskim instrumentom potencijalno može trgovati, prenosivi su instrumenti kreirani da bi se njima trgovalo na organiziranoj burzi ili izvan burze, iako samo trgovanje nije nužno uvjet prenosivosti. Potrebni uvjeti prenosivosti uključuju:

(a)

prenosivost ili sposobnost prijeboja u slučaju financijskih izvedenica;

(b)

standardizaciju o kojoj često svjedoče zamjenjivost i kvalificiranost ISIN koda; i

(c)

vlasnika imovine koji ne zadržava pravo naknade od prethodnih vlasnika.

5.A1.05. Vrijednosnice, financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika (AF.7) prenosiva su financijska potraživanja. Vrijednosnice uključuju dužničke instrumente (AF.3), dionice koje kotiraju na burzi (AF.511.), dionice koje ne kotiraju na burzi (AF.512) i udjele u investicijskim fondovima (AF.52.). Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika ne klasificiraju se kao vrijednosnice, čak i ako su prenosivi financijski instrumenti. Povezane su s specifičnom financijskom ili nefinancijskom aktivom ili pokazateljima preko kojih se može trgovati financijskim rizicima na financijskim tržištima u svoje ime.

5.A1.06. Monetarno zlato i posebna prava vučenja (SDR-ovi) (AF.1), gotovina i depoziti (AF.2), krediti (AF.4), ostali vlasnički udjeli (AF.519), sustavi osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava (AF.6) i ostali računi potraživanja/obveza nisu prenosivi.

Strukturirane vrijednosnice

5.A1.07. Strukturirane vrijednosnice obično kombiniraju vrijednosnicu ili košaricu vrijednosnica s financijskom izvedenicom ili košaricom financijskih izvedenica. Financijski instrumenti koji nisu strukturirane vrijednosnice su, na primjer, strukturirani depoziti koji kombiniraju karakteristike depozita i financijskih izvedenica. Dok dužnički instrumenti obično uključuju početnu uplatu glavnice koja će se vratiti, to nije slučaj s financijskim izvedenicama.

Klasifikacija financijskih transakcija po vrsti dohotka

5.A1.08. Financijske se transakcije razvrstavaju po vrsti dohotka koji stvaraju: Povezivanje dohotka s odgovarajućom financijskom aktivom i pasivom olakšava izračun stopa povrata. Tablica 5.4. prikazuje detaljnu klasifikaciju po vrsti transakcije i dohotka. Dok monetarno zlato i posebna prava vučenja, depoziti, dužnički instrumenti, krediti i ostali računi potraživanja/obveza akumuliraju kamate, vlasnički udio uglavnom isplaćuje dividende, ponovno uloženu zaradu ili povlačenja dohotka kvazi-društava. Dohodak od ulaganja pripisuje se vlasnicima udjela u investicijskom fondu i tehničkim pričuvama osiguranja. Naknada povezana sa sudjelovanjem u financijskoj izvedenici ne knjiži se kao dohodak jer nema iznosa glavnice.

Tablica 5.4. – Klasifikacija financijskih transakcija po vrsti dohotka

Financijske transakcije	Kod	Vrsta dohotka	Kod
Monetarno zlato i posebna prava vučenja (SDR-ovi)	F.1	Kamata	D.41
Valuta	F.21	Ne postoji
Prenosivi depoziti	F.22	Kamata	D.41
Ostali depoziti	F.29	Kamata	D.41
Dužnički instrumenti	F.3	Kamata	D.41
Krediti	F.4	Kamata	D.41
Vlasnički udjeli	F.51	Raspodijeljeni dohodak društava	D.42
Vlasnički udjeli	F.51	Ponovno uložena zarada	D.43
Dionice koje kotiraju i ne kotiraju na burzi	F.511	Dividende	D.421
Dionice koje kotiraju i ne kotiraju na burzi	F.512	Ponovno uložena zarada	D.43
Ostali vlasnički udjeli	F.519	Povlačenje dohotka iz kvazi-društava	D.422
		Ponovno uložena zarada	D.43
		Dividende	D.421
Udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima	F.52	Dohodak od ulaganja koji se može pripisati dioničarima investicijskih fondova	D.443
Sustavi prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava	F.6	Dohodak od ulaganja koji se može pripisati ugovarateljima osiguranja	D.441
	F.6	Dohodak od ulaganja koji se plaća iz mirovinskih prava	D.442
Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika	F.7	Ne postoji
Ostali računi potraživanja/obveza	F.8	Kamata	D.41

Klasifikacija financijskih transakcija po vrsti kamate

5.A1.09. Financijska aktive i pasiva koje akumuliraju kamatu mogu se podijeliti po vrsti kamatne stope, odnosno po fiksnim, promjenjivim ili mješovitim kamatnim stopama.

5.A1.10. Plaćanja ugovorne nominalne kamate za financijske instrumente s fiksnom kamatnom stopom fiksna su u pogledu valute apoena tijekom trajanja financijskog instrumenta ili određenog broja godina. S gledišta dužnika, na datum početka poznati su vrijeme i vrijednost plaćanja kamate i otplate glavnice.

5.A1.11. Kamata i plaćanje glavnice za financijske instrumente s promjenjivom kamatnom stopom povezani su s kamatnom stopom, općim indeksom cijena za robe i usluge ili cijenom aktive. Referentna vrijednost varira ovisno o tržišnim uvjetima.

5.A1.12. Financijski instrumenti mješovite kamatne stope imaju i fiksnu i promjenjivu kamatnu stopu tijekom vijeka trajanja, a klasificiraju se kao financijski instrumenti promjenjive kamatne stope.

Klasifikacija financijskih transakcija po dospijeću.

5.A1.13. Za analizu kamatnih stopa, prinose od aktive, likvidnost ili sposobnost otplaćivanja duga može biti potrebna podjela financijske aktive i pasive po rasponu dospijeća.

Kratkoročno i dugoročno dospijeće

5.A1.14. Definicija: financijska aktiva ili pasiva s kratkoročnim dospijećem plaća se na zahtjev vjerovnika tijekom jedne godine ili kraće. Financijska aktiva ili pasiva s dugoročnim dospijećem plaća se na datum nakon jedne godine ili dospijeće nije navedeno.

Izvorno dospijeće i preostalo dospijeće

5.A1.15. Definicija: izvorno dospijeće financijske aktive ili pasive definira se kao razdoblje od datuma izdavanja do datuma zakazanog zaključnog plaćanja. Preostalo dospijeće financijske aktive ili pasive definira se kao razdoblje od referentnog datuma do datuma zakazanog zaključnog plaćanja.

5.A1.16. Pojam izvornog dospijeća pomaže razumjeti aktivnost izdavanja duga. Stoga se dužnički instrumenti i krediti, prema izvornom dospijeću, dijele na kratkoročne i dugoročne dužničke instrumente i kredite.

5.A1.17. Preostalo dospijeće važnije je za analizu položaja duga i sposobnosti otplate duga.

Klasifikacija financijskih transakcija po valuti

5.A1.18. Mnoge se kategorije, potkategorije i podstavke financijske aktive i pasive mogu podijeliti po valuti u kojoj su iskazani.

5.A1.19. Financijska aktiva ili pasiva u stranoj valuti uključuje financijsku aktivu ili pasivu iskazanu u košarici valuta, na primjer posebna prava vučenja (SDR-ovi) i financijska aktiva i pasiva iskazani u zlatu. Razlikovanje nacionalne i strane valute posebno je korisno za gotovinu i depozite (AF.2), dužničke instrumente (AF.3) ili kredite (AF.4).

5.A1.20. Valuta namirenja može se razlikovati od valute iskaza. Valuta namirenja odnosi se na valutu u koju se konvertira vrijednost položaja i tokova financijskih instrumenata poput vrijednosnica prilikom svake namire.

Mjere novca

5.A1.21. Analiza monetarne politike može zahtijevati da se u financijskom računu identificiraju mjere novca, kao što su M1, M2 i M3. Sustav ESA 2010. ne definira mjere novcem.

POGLAVLJE 6.

OSTALI TOKOVI

UVOD

6.01. Ostali tokovi promjene su u vrijednosti aktive i pasive koje nisu rezultat transakcija. Razlog zašto ti tokovi nisu transakcije povezan je s činjenicom da ne udovoljavaju jednoj karakteristici ili više karakteristika transakcija; primjerice, uključene institucionalne jedinice možda ne djeluju u skladu s međusobnim sporazumom, kao u slučaju zapljene aktive bez naknade, ili je razlog promjene prirodni događaj poput potresa, a ne isključivo ekonomski fenomen. Kao alternativa ovome, vrijednost aktive izražena u stranoj valuti može se promijeniti zbog promjene tečaja.

OSTALE PROMJENE U AKTIVI I PASIVI

6.02. Definicija: ostale promjene u aktivi i pasivi ekonomski su tokovi, uz one do kojih dolazi transakcijama bilježenim u kapitalnim i financijskim računima, koji mijenjaju vrijednost aktive i pasive.

Razlikuju se dvije vrste ostalih promjena. Prva se sastoji od promjena u obujmu aktive i pasive. Druga se očituje kroz nominalne vlasničke dobitke i gubitke.

Ostale promjene u obujmu aktive i pasive (K.1 do K.6)

6.03. U kapitalnom računu, proizvedena i neproizvedena aktiva može ulaziti u sektor i izlaziti iz sektora stjecanjem i prodajom aktive, potrošnjom fiksnog kapitala ili dodavanjima u zalihe, povlačenjima sa zaliha i cikličkim gubicima iz zaliha. U financijskom računu, financijska aktiva i pasiva ulaze u sustav kada obveznik prihvati buduću obvezu plaćanja vjerovniku te izlazi iz sustava kada se ta obveza izvrši.

6.04. Ostale promjene u obujmu aktive i pasive uključuju tokove koji aktivi i pasivi dopuštaju ulazak u račune ili izlazak iz računa na drugi način osim transakcijama – primjerice, ulasci i izlasci otkrivanja, trošenja i propadanja prirodne aktive.

Ostale promjene u obujmu aktive i pasive također uključuju učinak izvanrednih, neočekivanih vanjskih događaja koji nisu ekonomske prirode, kao i promjene koje su rezultat ponovne klasifikacije ili restrukturiranja institucionalnih jedinica ili aktive i pasive.

6.05. Ostale promjene u obujmu aktive i pasive obuhvaćaju šest kategorija:

(a)

ekonomsko nastajanje aktive (K.1);

(b)

ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive (K.2);

(c)

gubitke zbog nepogoda (K.3);

(d)

nenadoknađene zapljene (K.4);

(e)

ostale promjene u obujmu koje nisu drugdje klasificirane (K.5); i

(f)

promjene u klasifikaciji (K.6).

Ekonomsko nastajanje aktive (K.1)

6.06. Ekonomsko nastajanje aktive jest povećanje u obujmu proizvedene i neproizvedene aktive koje nije rezultat proizvodnje. Uključuje:

(a)

povijesne spomenike, tj. strukture ili mjesta posebna arheološkog, povijesnog ili kulturnog značaja, kada se njihova vrijednost prvi put iskazuje u bilanci stanja;

(b)

dragocjenosti, poput dragog kamenja, antiknih i umjetničkih predmeta, kada se prvi put iskazuje visoka vrijednost ili umjetnički značaj predmeta koji nije već bilježen u bilanci stanja;

(c)

otkrića iskoristivih podzemnih resursa, poput dokazanih rezervi ugljena, nafte, prirodnog plina, kovinskih ruda ili nekovinskih ruda. To obuhvaća i više ponovne procjene vrijednosti rezervi kad iskorištavanje postane ekonomski održivo kao rezultat tehnološkog napretka ili promjena relativnih cijena;

(d)

prirodni rast neobrađenih bioloških resursa, poput prirodnih šuma i ribljeg fonda, gdje rast takve ekonomske aktive nije pod izravnom kontrolom, odgovornosti i upravljanjem institucionalne jedinice te se, stoga, ne tretira kao proizvodnja;

(e)

transferi ostalih prirodnih resursa u ekonomsku aktivnost: prirodni resursi koji mijenjaju status kako bi se kvalificirali kao ekonomska aktiva. Primjeri uključuju početno iskorištavanje prašuma, prijenos zemljišta s divljeg ili zapuštenog stanja na zemljište koje se može staviti u gospodarsku uporabu, isušivanje tla i inicijalno naplaćivanje za izvlačenje vode. Prirodni resursi vrijednost mogu steći i zbog ekonomske aktivnosti u blizini; na primjer, zemljište se može prepoznati kao vrijedno zbog okolnog razvoja ili izgradnje pristupne ceste. Trošak poboljšanja zemljišta knjiži se kao bruto investicije u fiksni kapital, ali svaki se višak u povećanju vrijednosti zemljišta nad vrijednosti poboljšanja zemljišta bilježi kao ekonomsko nastajanje;

(f)

kvalitativne promjene prirodne imovine zbog promjena u ekonomskim uporabama. Promjene kvalitete bilježe se kao promjene obujma. Ovdje bilježene kvalitativne promjene javljaju se kao protuvrijednost promjena u ekonomskoj uporabi koje su prikazane kao promjene klasifikacije (vidjeti stavak 6.21.). Na primjer, ponovna klasifikacija obrađenog zemljišta u građevinsko zemljište može rezultirati rastom vrijednosti, kao i promjenom klasifikacije. U ovom je slučaju aktiva već u sklopu granice aktive te se promjena kvalitete aktive zbog promjene ekonomske uporabe smatra nastajanjem aktive. Drugi je primjer povećanje vrijednosti mliječnih goveda kada odlaze na klanje ranije od očekivanog;

(g)

početno nastajanje vrijednosti od dodjeljivanja prenosivih ugovora, najma, licenci ili dozvola. Vrijednost u tim ugovorima, najmovima, licencama ili dozvolama predstavlja aktivu kad vrijednost prava koje oni daju prelazi naknade koje treba platiti, što vlasnik može realizirati transferirajući ih na ostale; i

(h)

promjene vrijednosti goodwilla i marketinške aktive, koje se materijaliziraju kada se institucijske jedinice prodaju po cijenama koje premašuju njihove vlastite fondove (vidjeti stavak 7.07.); višak kupovne cijene iznad neto vrijednosti je kupljeni goodwill i marketinška aktiva. Goodwill koji nije evidentiran prodajom/kupnjom ne smatra se ekonomskom aktivom.

Ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive (K.2)

6.07. Ekonomsko nestajanje neproizvedene nefinancijske aktive uključuje:

(a)

iscrpljivanje prirodnih resursa, što obuhvaća smanjivanje vrijednosti naslaga podzemne imovine i iscrpljivanje nekultiviranih bioloških resursa obuhvaćenih granicama aktive (vidjeti točku (e) stavka 6.06.) kao rezultat žetve, sječe šuma ili upotrebe iznad održivih razina izvlačenja. Mnoge od ovih mogućih stavaka suprotne su stavkama opisanim od točke (c) do točke (f) stavka 6.06;

(b)

ostalo ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive, koje obuhvaća:

djelomični otpis vrijednosti kupljenoga goodwilla i marketinške aktive; i

ii.

istjecanje prednosti koje daju prenosivi ugovori, najmovi, licence i dozvole.

Gubici zbog nepogoda (K.3)

6.08. Gubici zbog nepogoda koji su bilježeni kao ostale promjene u obujmu rezultat su velikih, diskretnih i prepoznatljivih događaja koji uništavaju ekonomsku aktivu.

6.09. Takvi događaji uključuju veće potrese, erupcije vulkana, plimne valove, izuzetno snažne uragane, sušu i ostale prirodne katastrofe; rat, pobune i ostale političke događaje te tehnološke nesreće poput velikih toksičnih izljeva ili oslobađanja radioaktivnih čestica u zrak. Primjeri su takvih događaja:

(a)

pogoršanje kvalitete zemljišta uzrokovano neuobičajenim poplavljivanjem ili oštećenjima zbog djelovanja vjetra;

(b)

uništenje kultiviranih sredstava zbog suše ili izbijanja bolesti;

(c)

uništenje zgrada, opreme ili dragocjenosti u šumskim požarima ili potresima; i

(d)

slučajno uništenje valute ili vrijednosnica na donositelja kao posljedica prirodnih katastrofa ili političkih događaja, ili uništavanje dokaza vlasništva.

Nenadoknađene zapljene (K.4)

6.10. Nenadoknađene zapljene javljaju se kada država ili neka druga institucionalna jedinica oduzme aktivu drugoj institucionalnoj jedinici, uključujući nerezidentne jedinice, bez potpune nadoknade, zbog razloga koji ne uključuju plaćanje poreza, novčanih kazni ili sličnih nameta Zapljena vlasništva koje je povezano s kriminalnom aktivnosti smatra se novčanom kaznom. Nenadoknađeni dio takvih jednostranih zapljena knjiži se kao ostala promjena u volumenu.

6.11. Ovrhe i ponovno preuzimanje aktive od strane vjerovnika ne bilježe se kao nenadoknađene zapljene jer, ili eksplicitno ili zajedničkim sporazumom, ugovor između stranaka omogućuje taj prijenos potraživanja.

Ostale promjene u obujmu koje nisu drugdje klasificirane (K.5)

6.12. Ostale promjene u obujmu koje nisu drugdje klasificirane (K.5) učinci su neočekivanih događaja na ekonomsku vrijednost aktive.

6.13. Primjeri ostalih promjena u obujmu koje nisu drugdje klasificirane nefinancijske aktive uključuju:

(a)

nepredviđeno zastarijevanje. Pretpostavke korištene u dobivanju potrošnje fiksnog kapitala neće pokriti nepredviđeno zastarijevanje fiksne imovine. Iznos uključen u njihovo očekivano zastarijevanje može biti manji od stvarnog zastarijevanja. Stavke stoga moraju biti ispravljene za smanjenje vrijednosti fiksne imovine zbog, primjerice, uvođenja naprednije tehnologije;

(b)

razlike između naknada uključenih u potrošnju fiksnog kapitala za uobičajenu štetu i stvarne gubitke. Potrošnja fiksnog kapitala ne obuhvaća nepredvidivu štetu, a iznos procijenjen za uobičajenu očekivanu štetu može biti manji ili veći od stvarne štete. Stoga je potrebno izvršiti korekciju za nepredvidiva smanjenja ili povećanja vrijednosti fiksne aktive zbog navedenih događaja. Tako korigirani gubici nisu dostatno veliki da bi se smatrali katastrofalnim;

(c)

propadanje fiksne aktive koja nije uključena u potrošnju fiksnog kapitala. Ovo obuhvaća smanjenje vrijednosti fiksne aktive od, primjerice, nepredvidivih utjecaja kiselosti zraka i kiselih kiša na pročelja zgrada i karoserije vozila

(d)

napuštanja proizvodnih objekata prije njihova završetka ili stavljanja u ekonomsku uporabu

(e)

izvanredne gubitke zaliha (primjerice, zbog šteta zbog požara, pljački, zaraženosti žitnih zaliha insektima) koji se ne smatraju katastrofalnim gubicima.

6.14. Primjeri ostalih promjena u obujmu koje nisu drugdje klasificirane, a koje se odnose na financijsku aktivu i pasivu, uključuju:

(a)

gubitke valute ili vrijednosnica na donositelja zbog razloga (kao što je šteta zbog požara ili krađe) koji se ne smatraju katastrofalnim te valute koja je povučena iz opticaja i koja se više ne može mijenjati, isključujući iznose kada dođe do promjene u klasifikaciji iz valute u dragocjenosti;

(b)

promjene u financijskim potraživanjima koje su rezultat otpisivanja. One su isključene iz financijskog računa jer među strankama nema međusobnog sporazuma. Točnije, vjerovnik može odlučiti da se financijsko potraživanje više ne može naplatiti, primjerice, zbog bankrota ili likvidacije, te uklanja potraživanje iz bilance stanja. Vjerovnikovo priznavanje da se potraživanje ne može naplatiti bilježi se kao ostale promjene u obujmu aktive. Odgovarajuća pasiva mora se također ukloniti iz bilance stanja obveznika kako bi se održala bilanca računa ukupnoga gospodarstva. Iznimka od ovog općenitog načela čini se za poreze i socijalne doprinose koji se plaćaju općoj državi (vidjeti točku (d) stavka 6.15.);

(c)

promjene životnog osiguranja, prava na rentu i mirovinskih prava zbog promjena u demografskim pretpostavkama;

(d)

rezervacije za obveze u sustavima standardiziranih jamstava kada očekivane rezervacije premašuju očekivane primitke i povrate.

6.15. Ostale promjene u obujmu koje nisu drugdje klasificirane isključuju:

(a)

promjene u financijskim potraživanjima koje su rezultat djelomična otpisa koje odražavaju stvarne tržišne vrijednosti utrživih financijskih potraživanja: uključuju se u račun revalorizacije;

(b)

otpis duga uzajamnim sporazumom između dužnika i vjerovnika (otpis ili oprost duga): bilježi se kao transakcija između vjerovnika i dužnika (vidjeti točku (f) stavka 4.165.);

(c)

nepriznavanje duga: jednostrani se otkaz obveze dužnika ne bilježi;

(d)

porezi i socijalni doprinosi koji se plaćaju općoj državi za koje opća država jednostrano priznaje da nije vjerojatno da će biti naplaćeni (vidjeti stavke 1.57., 4.27. i 4.82.).

Promjene u klasifikaciji (K.6)

6.16. Promjene u klasifikaciji sastoje se od promjena u klasifikaciji sektora i strukturi institucionalne jedinice te od promjena u klasifikaciji aktive i pasive.

Promjene u klasifikaciji sektora i strukturi institucionalne jedinice (K.61)

6.17. Preklasifikacijom institucionalne jedinice iz jednog sektora u drugi prenosi se cijela njezina bilanca stanja, primjerice ako institucionalna jedinica koja je klasificirana u sektoru kućanstava postane financijski zasebna od vlasnika, može se kvalificirati kao kvazi-društvo koje se mora prerazvrstati u korporativni sektor.

6.18. Promjene u klasifikaciji sektora prenose cjelokupnu bilancu stanja iz jednog sektora ili podsektora u drugi. Transfer može rezultirati konsolidacijom ili dekonsolidacijom aktive i pasive, što je također uključeno u ovu kategoriju.

6.19. Promjene u strukturi institucionalnih jedinica obuhvaćaju pojavu i nestanak određene financijske aktive i pasive koje proizlaze iz korporativnog restrukturiranja. Kada jedno društvo nestane kao neovisni pravni subjekt zbog toga što ga je preuzelo jedno ili više društava, sva financijska aktiva i pasiva, uključujući dionice i ostale vlasničke udjele koji su postojali između tog društva i onoga koje ga je preuzelo, nestaje iz sustava. Međutim, kupovina dionica i ostalih vlasničkih udjela nekog društva u sklopu spajanja društava, bilježi se kao financijska transakcija između društva koje ih je kupilo i prethodnog vlasnika. Zamjena postojećih dionica dionicama u društvu koje je izvršilo preuzimanje ili u novom društvu mora se knjižiti kao otkup dionica koje prati izdavanje novih dionica. Financijska aktiva i pasiva koje su postojale između preuzetog društva i trećih osoba ostaju nepromijenjene i prelaze na društvo ili društva koja su izvršila preuzimanje

6.20. Sukladno tome, kada je neko društvo pravno podijeljeno na dvije institucionalne jedinice ili više institucionalnih jedinica, nastanak financijske aktive i pasive knjiži se kao promjena u klasifikaciji i strukturi sektora.

Promjene u klasifikaciji aktive i pasive (K.62)

6.21. Promjene u klasifikaciji aktive i pasive javljaju se kad se aktiva i pasiva pojavljuju u jednoj kategoriji u početnoj bilanci stanja, a u drugoj u završnoj bilanci stanja. Primjeri uključuju promjene uporabe zemljišta ili pretvorbe stambenih u poslovno korištenje ili obratno. U slučaju zemljišta, obje stavke (negativna stavka za staru kategoriju, pozitivna stavka za novu kategoriju) moraju imati iste vrijednosti. Svaka promjena vrijednosti zemljišta koja je posljedica promjene uporabe bilježi se kao promjena u obujmu umjesto revalorizacije te, stoga, kao ekonomsko nastajanje aktive ili ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive.

6.22. Nastajanje ili nestajanje monetarnog zlata čuvanog u obliku zlatnih poluga ne može se stvoriti financijskom transakcijom, no ulazi u sustav ili izlazi iz sustava preko drugih promjena u obujmu aktive.

6.23. Poseban slučaj promjene u klasifikaciji događa se sa zlatnim polugama. Zlatne poluge mogu biti financijska aktiva poznata kao monetarno zlato ili dragocjenost poznata kao nemonetarno zlato, ovisno o vlasniku i motivaciji vlasništva. Monetizacija je promjena u klasifikaciji zlatnih poluga iz nemonetarnih u monetarne. Demonetizacija je promjena u klasifikaciji zlatnih poluga iz monetarnih u nemonetarne.

6.24. Radnje povezane sa zlatnim polugama knjiže se kako slijedi.

(a)

Kada monetarno tijelo prodaje zlatne poluge koje su sredstva pričuve nerezidentne institucionalne jedinice, koja nije monetarna vlast, ili rezidentne institucionalne jedinice, knjiži se transakcija u nemonetarnom zlatu. Demonetizacija zlata kao promjena u klasifikaciji zlatnih poluga iz monetarnih u nemonetarne događa se neposredno prije transakcije te se bilježi kao ostale promjene u obujmu aktive monetarnog tijela.

(b)

Kada monetarna vlast kupi zlatne poluge od nerezidentne ili rezidentne institucionalne jedinice za svoja sredstva pričuve, a to zlato već nije sredstvo pričuve, bilježi se transakcija u nemonetarnom zlatu. Monetizacija zlata kao promjena u klasifikaciji zlatnih poluga iz nemonetarnih u monetarne događa se neposredno nakon transakcije te se bilježi kao ostale promjene u obujmu aktive monetarne vlasti.

(c)

Kada su kupac i prodavatelj monetarne vlasti iz različitih gospodarstava i kada oboje imaju zlatne poluge kao dio svojih sredstava pričuve, dolazi do transakcije u zlatnim polugama koja se bilježi u financijskom računu.

(d)

U ostalim su slučajevima zlatne poluge nemonetarne u svakom trenutku i bilježe se transakcije u nemonetarnom zlatu.

Prethodno navedeni slučajevi koji se odnose na monetarnu vlast također se primjenjuju na međunarodne financijske organizacije.

6.25. Promjene u klasifikaciji aktive i pasive ne uključuju konverziju dužničkih instrumenata u dionice, što se knjiži kao dvije financijske transakcije.

Nominalni vlasnički dobici i gubici (K.7)

6.26. U računu revalorizacije bilježe se nominalni vlasnički dobici i gubici koji se tijekom računovodstvenog razdoblja obračunavaju vlasnicima aktive i pasive, odražavajući promjene u razini i strukturi njihovih cijena. Nominalni vlasnički dobici i gubici (K.7) obuhvaćaju neutralne vlasničke dobitke i odbitke (K.71) i stvarne vlasničke dobitke i odbitke (K.72).

6.27. Definicija: nominalni vlasnički dobici i gubici (K.7) koji se odnose na aktivu povećanja su smanjenja u vrijednosti aktive koja se obračunavaju ekonomskom vlasniku kao rezultat povećanja ili smanjenja njezine cijene. Nominalni vlasnički dobici i gubici koji se odnose na financijsku pasivu smanjenja su ili povećanja u vrednovanju pasive, što je rezultat smanjenja ili povećanja njezine cijene.

6.28. Vlasnički dobitak nastaje povećanjem vrijednosti aktive ili smanjenjem vrijednosti pasive. Vlasnički gubitak nastaje smanjenjem vrijednosti aktive ili povećanjem vrijednosti pasive.

6.29. Nominalni vlasnički dobici i gubici bilježeni u računu revalorizacije obračunati su na aktivi i pasivi, neovisno o tome jesu li realizirani. Za vlasnički dobitak se kaže da je realiziran kada je predmetna aktiva prodana, otkupljena, iskorištena ili drukčije upotrijebljena, ili kad je pasiva isplaćena. Neostvareni se dobitak obračunava na aktivu koja je još uvijek u vlasništvu ili pasivu koja na kraju računovodstvenog razdoblja još uvijek nije plaćena Obično se pod realiziranim dobitkom podrazumijeva dobitak realiziran tijekom cjelokupnog razdoblja u kojem se posjeduje aktiva ili je nepodmirena pasiva, bez obzira na to poklapa li se to razdoblje s računovodstvenim razdobljem. Međutim, budući da se vlasnički dobici bilježe na obračunskom načelu, razlika između realiziranih i nerealiziranih dobitaka, iako je korisna za neke potrebe, ne pojavljuje se u klasifikacijama i računima.

6.30. Vlasnički dobici i gubici podrazumijevaju dobitke i gubitke na sve vrste nefinancijske aktive, financijske aktive i pasive. Zato su ovom stavkom obuhvaćeni i vlasnički dobici i gubici na zalihe proizvođača svih vrsta, uključujući nedovršenu proizvodnju.

6.31. Nominalni vlasnički dobici se mogu obračunati na aktivu ili nastalu pasivu bez obzira na duljinu vremena tijekom računovodstvenog razdoblja u kojem se pojavljuje ta aktiva, a ne samo na aktivu ili pasivu koje se pojavljuju u početnim i/ili završnim bilancama stanja. Nominalni vlasnički dobici i gubici koji se obračunavaju vlasniku određene aktive ili pasive, ili dane količine posebne vrste aktive ili pasive između dvaju vremenskih trenutaka definira se kao „tekuća vrijednost te aktive ili pasive u kasnijem trenutku minus tekuća vrijednost te aktive ili pasive u ranijem trenutku”, pretpostavljajući da se aktiva ili pasiva u međuvremenu ne mijenja, kvalitativno ni kvantitativno.

6.32 Nominalni vlasnički dobitak (G) obračunat u određenoj količini q neke imovine između vremena o i t može se izraziti kako slijedi:

gdje su po i pt cijene aktive u vremenu o i t. Za financijsku aktivu i pasivu s fiksnim tekućim vrijednostima u nacionalnoj valuti za koje su po i pt jedinične vrijednost po definiciji, nominalni vlasnički dobici uvijek su nula.

6.33. Da bi se izračunali nominalni vlasnički dobici i gubici, povećanje i smanjenje aktive moraju se procijeniti na isti način na koji su bilježeni u kapitalnim i financijskim računima te stanja aktive moraju biti procijenjena na isti način na koji su knjižena u bilanci stanja. U slučaju fiksne aktive, vrijednost povećanja iznos je koji je kupac platio proizvođaču ili prodavatelju uvećan za pridružene troškove prijenosa vlasništva koje snosi kupac. Vrijednost prodaje postojeće fiksne aktive je iznos koji je prodavatelj primio od kupca umanjen za troškove prijenosa vlasništva koje snosi prodavatelj.

6.34. Iznimka u slučaju opisanom u stavku 6.33. javlja se kada se plaćena cijena razlikuje od tržišne vrijednosti aktive. U tom se slučaju kapitalnom transferu pripisuje razlika između plaćene cijene i tržišne vrijednosti te se povećanje bilježi kao tržišna vrijednost. To se posebno događa u transakcijama koje uključuju netržišne sektore.

6.35. Razlikuju se četiri različite situacije u kojima nastaju nominalni vlasnički dobici i gubici:

(a)

aktiva koja se drži tijekom cijelog računovodstvenog razdoblja: nominalni vlasnički dobitak obračunat tijekom računovodstvenog razdoblja jednak je vrijednosti u završnoj bilanci umanjenoj za vrijednost u početnoj bilanci i umanjenoj za svako trošenje fiksnog kapitala tijekom računovodstvenog razdoblja. Te su vrijednosti procijenjene vrijednosti aktive u trenutku kada se izrađuje bilanca stanja. Nominalni je dobitak nerealiziran;

(b)

aktiva koja se drži na početku razdoblja i potom se proda tijekom razdoblja: obračunati nominalni vlasnički dobitak koji nastaje jednak je vrijednosti prilikom prodaje umanjenoj za vrijednost u početnoj bilanci i umanjenoj za svako trošenje fiksnog kapitala tijekom računovodstvenog razdoblja prije prodaje. Nominalni je dobitak realiziran;

(c)

aktiva kupljena tijekom razdoblja i na kraju razdoblja je još uvijek u vlasništvu: obračunati nominalni vlasnički dobitak koji nastaje jednak je vrijednosti u završnoj bilanci umanjenoj za nabavnu vrijednost i umanjenoj za svako trošenje fiksnog kapitala tijekom računovodstvenog razdoblja. Nominalni je dobitak nerealiziran; i

(d)

aktiva kupljena i prodana tijekom računovodstvenog razdoblja: obračunati nominalni vlasnički dobitak koji nastaje jednak je prodajnoj vrijednosti umanjenoj za nabavnu vrijednost i umanjenoj za svako trošenje fiksnog kapitala tijekom računovodstvenog razdoblja između nabave i prodaje. Nominalni je dobitak realiziran.

6.36. Uključeni nominalni vlasnički dobici obračunati su dobici na aktivu i pasivu, bez obzira na to jesu li realizirani. Knjiže se na računu revalorizacije uključenih sektora, ukupnoga gospodarstva i inozemstva.

Neutralni vlasnički dobici i gubici (K.71)

6.37. Definicija: neutralni vlasnički dobici i gubici (K.71) odnose se na aktivu i pasivu i čine vrijednost vlasničkih dobitaka i gubitaka koja se obračunava ako se cijena aktive ili pasive mijenja tijekom vremena u istom omjeru kao i opća cijena.

6.38. Neutralni se vlasnički dobici i gubici identificiraju zbog lakšeg izvođenja realnih vlasničkih dobitaka i gubitaka koji preraspodjeljuju realnu kupovnu moć među sektorima.

6.39. Ako se opći indeks cijene označi s r. Neutralni vlasnički dobitak (NG) od dane količine q imovine između vremena o i t iskazuje se kako slijedi:

gdje je po × q tekuća vrijednost aktive u vremenu o, a rt/ro faktor promjene općeg indeksa cijena između vremena o i t. Isti izraz rt/ro primjenjuje se na svu aktivu i pasivu.

6.40. Opći indeks cijena koji se primjenjuje za izračunavanje neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka je indeks cijena za konačnu potrošnju.

6.41. Neutralni vlasnički dobici i gubici bilježe se na računu neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka, koji je podračun računa revalorizacije sektora, ukupnoga gospodarstva i inozemstva.

Stvarni vlasnički dobici i gubici (K.72)

6.42. Definicija: stvarni vlasnički dobici i gubici (K.72) odnose se na aktivu ili pasivu te definiraju kao razlika između nominalnih i neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka na toj aktivi.

6.43. Stvarni vlasnički dobitak (RG) za danu količinu q neke aktive između vremena o i t određen je izrazom:

ili

6.44. Vrijednosti stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka na aktivu i pasivu stoga ovise o prosječnim kretanjima njihovih cijena tijekom promatranog razdoblja u odnosu na prosječna kretanja drugih cijena, mjereno općim indeksom cijena.

6.45. Stvarni vlasnički dobici i gubici knjiže se u računu stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka, koji je podračun računa revalorizacije.

Vlasnički dobici i gubici po vrstama financijske aktive i pasive

Monetarno zlato i posebna prava vučenja (AF.1)

6.46. S obzirom na to da se cijena monetarnog zlata uobičajeno izražava u američkim dolarima, vrijednost je monetarnog zlata podložna nominalnim vlasničkim dobicima i gubicima promjenama u deviznom tečaju, kao i cijenom samog zlata.

6.47. S obzirom na to da posebna prava vučenja predstavljaju skup valuta, njihova vrijednost izražena u nacionalnoj valuti, a time i vrijednost vlasničkih dobitaka i gubitaka, razlikuje se ovisno o deviznom tečaju valuta u košarici u odnosu na nacionalnu valutu.

Gotovina i depoziti (AF.2)

6.48. Tekuće vrijednosti gotovine i depozita izražene u nacionalnoj valuti ostaju konstantne tijekom vremena. „Cijena” takve aktive uvijek je jedinična vrijednost, dok je količina određena brojem jedinica valute u kojoj su iskazane Nominalni vlasnički dobici i gubici na takvu aktivu uvijek iznose nula. Iz tog razloga, razlika između vrijednosti početnih i zaključnih stanja te aktive uračunata u vrijednost transakcija tom aktivom jest, s iznimkom ostalih promjena u obujmu, u potpunosti uračunata u vrijednosti transakcija tom aktivom. Ovo je rijedak slučaj u kojem je obično moguće izvesti te transakcije iz podataka u bilanci stanja.

6.49. Kamata koja se obračunava na depozite bilježi se u financijski račun kao da se simultano ponovno ulaže kao depozit.

6.50. Vlasnici stranih valuta i depozita denominiranih u ostalim valutama registrirat će nominalne vlasničke dobitke i gubitke zbog promjena u tečajnim stopama.

6.51. Kako bi se izračunali neutralni i realni vlasnički dobici od aktive koja ima fiksnu tekuću vrijednost, potrebni su podaci o vremenima i vrijednostima transakcija, kao i o vrijednostima u početnoj i završnoj bilanci stanja Pretpostavimo, na primjer, da je depozit uložen i povučen unutar računovodstvenog razdoblja u kojem opća razina cijena raste. Neutralni dobitak od depozita pozitivan je, a realni je dobitak negativan, s tim da iznos ovisi o dužini trajanja depozita i stopi inflacije. Nemoguće je bilježiti realne gubitke bez podataka o vrijednosti transakcija tijekom računovodstvenog razdoblja i podataka o vremenu kada su odobrene.

6.52. Općenito, može se zaključiti da ako je ukupna apsolutna vrijednost pozitivnih i negativnih transakcija velika u odnosu na iznose u početnoj i završnoj bilanci, približne procjene neutralnih i realnih vlasničkih dobitaka od financijske aktive i pasive s fiksnim tekućim vrijednostima, koje su izvedene samo iz podataka u bilanci stanja, mogu biti nezadovoljavajuće. Čak i bilježenje vrijednosti financijskih transakcija na bruto osnovi, tj. odvojeno bilježenje odobrenih i otplaćenih depozita za razliku od ukupne vrijednosti depozita umanjenih za povlačenja, može biti nezadovoljavajuće bez podataka o vremenu kada su odobreni, odnosno otplaćeni.

Dužnički instrumenti (AF.3)

6.53. Kada se dugoročni dužnički instrument, poput obveznice, emitira uz premiju ili popust, uključujući obveznice s velikim popustom i obveznice bez kupona, razlika između njezine cijene emisije i njezine nominalne ili otkupne vrijednosti u trenutku dospijeća predstavlja kamatu koju je izdavatelj obvezan platiti tijekom roka valjanosti dužničkog instrumenta. Ta se kamata bilježi kao prihod od sredstava koji plaća izdavatelj dugoročnog dužničkog instrumenta, a prima vlasnik dužničkog instrumenta, pored kuponske kamate koju stvarno plaća izdavatelj u određenim vremenskim razmacima tijekom roka valjanosti dužničkog instrumenta.

6.54. Kamata koja se akumulira bilježi se u financijskom računu, kao da ju je vlasnik dužničkog instrumenta istodobno reinvestirao u dužnički instrument. Stoga se ona bilježi u financijskom računu kao stjecanje aktive koja se dodaje postojećoj aktivi. Prema tome, postupno povećanje tržišne vrijednosti dugoročnog dužničkog instrumenta, koje se može pripisati akumulaciji nastalih i reinvestiranih kamata, odražava rast neotplaćene glavnice – to jest, veličine aktive. To je u suštini povećanje količine ili obujma, a ne povećanje cijene. Ono ne stvara nikakav vlasnički dobitak za vlasnika dugoročnog dužničkog instrumenta ili vlasnički gubitak za izdavatelja. Dužnički instrumenti mijenjaju se kvalitativno tijekom vremena kako im se približava dospijeće i bitno je prepoznati da povećanja njihove vrijednosti zbog akumulacije nastale kamate ne predstavlja promjene cijene i ne stvara vlasničke dobitke.

6.55. Cijene dugoročnih dužničkih instrumenata s fiksnom kamatom također se mijenjaju kada se mijenjaju tržišne kamatne stope, s tim da se njihove cijene mijenjaju obrnuto proporcionalno kretanjima kamatnih stopa. Utjecaj promjene određene kamatne stope na cijenu pojedinačnog dugoročnog dužničkog instrumenta manji je što je bliže dospijeće instrumenta. Promjene u cijenama dugoročnih dužničkih instrumenata koje se mogu pripisati promjenama tržišnih kamatnih stopa predstavljaju promjene cijene, a ne količine. One, stoga, stvaraju nominalne vlasničke dobitke i gubitke i za izdavatelje i za vlasnike dužničkih instrumenata. Povećanje kamatnih stopa stvara nominalni vlasnički dobitak za izdavatelja dužničkog instrumenta i jednak nominalni vlasnički gubitak za vlasnika i obrnuto u slučaju pada kamatnih stopa.

6.56. Kupon ili glavna plaćanja dužničkih instrumenata s varijabilnom kamatnom stopom povezani su s općim indeksom cijena za robe i usluge, kao što je indeks potrošačkih cijena, kamatna stopa kao što je Euribor, Libor ili prinos obveznice, ili cijena aktive.

Kada su iznosi kuponskih plaćanja i/ili neotplaćene glavnice povezani s općim ili indeksom širih cijena, promjena u vrijednosti neotplaćene glavnice između početka i kraja određenog računovodstvenog razdoblja zbog kretanja u relevantnom indeksu koje se tretira kao akumuliranje kamate u tom razdoblju, uz dodatak bilo kakve kamate dospjele na plaćanje u tom razdoblju.

Kada indeksacija iznosa koji se moraju platiti po dospijeću uključuje motiv vlasničkog dobitka, uobičajeno indeksaciju koja se temelji na jednoj, usko definiranoj, stavci, svaka devijacija temeljnog indeksa od izvorno očekivana puta vodi do vlasničkih dobitaka ili gubitaka koji će se tijekom trajanja instrumenta normalno poništiti.

6.57. Nominalni vlasnički dobici i gubici mogu se obračunati na kratkoročne dužničke instrumente na jednak način kao i na dugoročne dužničke instrumente. Međutim, s obzirom na to da kratkoročni dužnički instrumenti dospijevaju mnogo brže, vlasnički dobici generirani promjenama u kamatnoj stopi općenito su mnogo manji od dugoročnih dužničkih instrumenata s jednakim osnovnim vrijednostima.

Zajmovi (AF.4)

6.58 Ista situacija kao za gotovinu i depozite primjenjuje se na zajmove kojima se ne trguje. Međutim, kada se postojeći zajam proda drugoj institucionalnoj jedinici, otpis zajma, koji ptedstavlja razliku između otkupne vrijednosti i transakcijske vrijednosti, bilježi se na računu revalorizacije prodavatelja i kupca u trenutku transakcije.

Vlasništvo i udjeli u investicijskim fondovima (AF.6)

6.59. Bonusne dionice povećavaju broj dionica i nominalnu vrijednost emitiranih dionica, ali same po sebi ne mijenjaju tržišnu vrijednost ukupnog broja dionica. Ovo se također primjenjuje na dividendu u obliku dionica koja se odnosi na proporcionalnu distribuciju dodatnih dionica korporacijske zalihe vlasnicima običnih dionica. Dodatne dionice i dividende u obliku dionica uopće ne ulaze u račune. Međutim, te su emisije namijenjene poboljšanju likvidnosti dionica na tržištu i stoga se kao posljedica može povećati ukupna tržišna vrijednost emitiranih dionica: svaka takva promjena bilježi se kao nominalni vlasnički dobitak.

Programi prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava (AF.6)

6.60. Kada su rezerve i prava na sustave osiguranja, mirovinsko osiguranje i standardizirana jamstva iskazane u nacionalnoj valuti, nema nominalnih vlasničkih dobitaka ili gubitaka, kao što ih nema ni za valutu ili depozite i kredite. Aktiva koju financijske institucije koriste da bi udovoljile obvezama podložna je vlasničkim dobicima i gubicima.

6.61. Obveze nositelja police i korisnika mijenjaju se kao rezultat transakcija, ostalih promjena u obujmu i revalorizaciji. Revalorizacije nastaju zbog promjena u ključnim pretpostavkama modela u aktuarskim obračunima. Te su pretpostavke diskontna stopa, iznos plaća i stopa inflacije.

Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika (AF.7)

6.62. Vrijednost financijskih izvedenica može se promijeniti kao rezultat promjena u vrijednosti osnovnog instrumenta, promjena u nestalnosti cijene osnovnog instrumenta ili zbog skorašnjeg datuma izvršenja ili dospijeća. Sve takve promjene u vrijednosti financijskih izvedenica i dioničkih opcija zaposlenika valja smatrati promjenama u cijeni i bilježiti kao revalorizaciju.

Ostali računi potraživanja/obveza (AF.8)

6.63. Jednaka situacija kao za domaću valutu, depozite i kredite primjenjuje se za ostale račune potraživanja/obveza kojima se ne trguje. Međutim, kada se postojeći trgovački kredit proda drugoj institucionalnoj jedinici, razlika između otkupne i transakcijske cijene bilježi se kao revalorizacija u vrijeme transakcije. Ipak, s obzirom na to da je trgovački kredit po prirodi općenito kratkoročan, prodaja trgovačkog kredita može implicirati kreiranje novog financijskog instrumenta.

Aktiva iskazana u stranoj valuti

6.64. Vrijednost aktive i pasive iskazane u stranoj valuti mjeri se prema njihovoj tekućoj tržišnoj vrijednosti u stranoj valuti pretvorenoj u nacionalnu valutu prema tekućem valutnom tečaju. Nominalni vlasnički dobici i gubici mogu stoga nastati i zbog promjena u cijeni aktive i valutnog tečaja. Ukupna vrijednost nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka obračunatih tijekom računovodstvenog razdoblja izračunava se oduzimanjem vrijednosti transakcija i ostalih promjena u obujmu od razlike između vrijednosti u početnoj bilanci stanja i vrijednosti u završnoj bilanci stanja. Za ove potrebe, transakcije u aktivi i pasivi iskazane u stranoj valuti pretvaraju se u nacionalnu valutu pomoću valutnih tečajeva u trenutku obavljanja transakcija, dok se vrijednosti u početnoj i završnoj bilanci pretvaraju pomoću valutnog tečaja važećeg na dane na koje se bilance stanja odnose. Ovime se podrazumijeva da je ukupna vrijednost transakcija kao neto stjecanja – stjecanja umanjenja za prodaje – izražena u stranoj valuti zapravo pretvorena pomoću ponderiranog prosječnog valutnog tečaja u kojem su ponderi određeni vrijednostima transakcija obavljenih na različite datume.

POGLAVLJE 7.

BILANCE STANJA

7.01. Definicija: bilanca stanja je izvještaj, sastavljen za određeni vremenski trenutak, o ekonomskim vrijednostima aktive i pasive u vlasništvu institucionalne jedinice ili skupine jedinica.

7.02. Izravnavajuća stavka naziva se neto vrijednost. Stanja aktive i pasive koja se bilježi u bilanci stanja vrednuju se po primjerenim cijenama, uobičajeno tržišnim cijenama na dan bilance, ali neke se kategorije vrednuju po svojim nominalnim vrijednostima. Bilanca stanja sastavlja se za rezidentne institucionalne sektore i podsektore, ukupno nacionalno gospodarstvo i inozemstvo.

7.03. Bilanca stanja je slijed računa, a prikazuje učinke bilježenja unosa u računima proizvodnje, raspodjele i uporabe dohotka te na računima akumulacije na stanje ekonomskog bogatstva.

7.04. Neto vrijednost je izravnavajuća stavka bilance stanja za institucionalne sektore.

7.05. Izravnavajuća stavka za ukupno nacionalno gospodarstvo često se naziva nacionalnim bogatstvom – ukupnom vrijednosti nefinancijske aktive i neto financijske aktive u odnosu na inozemstvo.

7.06. Bilanca stanja za sektor inozemstva sastavlja se na isti način kao i bilance stanja za institucionalne sektore i podsektore. U potpunosti se sastoji od stanja financijske aktive i pasive nerezidenata nasuprot rezidenata. U priručniku BPM6, odgovarajuća bilanca stanja koja je sastavljena s gledišta rezidenata nasuprot nerezidenata naziva se stanje međunarodnih ulaganja (IIP).

7.07. Vlastita sredstva su zbroj neto vrijednosti (B.90) i vrijednosti vlasničkih udjela i emitiranih dionica i udjela u investicijskim fondovima (AF.) kao pasive u bilanci stanja.

7.08. Vlastita su sredstva analitički značajan pokazatelj, sličan neto vrijednosti, za sektore i podsektore nefinancijskih i financijskih društava.

7.09. Neto vrijednost društava obično će se razlikovati od vrijednosti njihovih udjela i ostalih izdanih vlasničkih udjela. Neto vrijednost kvazi-društava iznosi nula jer se pretpostavlja da je vrijednost vlasničkog udjela njihovog vlasnika jednaka njihovoj aktivi umanjenoj za pasivu koja ne proizlazi iz vlasničkog udjela. Neto vrijednost rezidentnih izravnih investicijskih poduzeća, koja su poslovnice nerezidentnih poduzeća i zbog toga se tretiraju kao kvazi-društva, stoga je također jednaka nuli.

7.10. Izravnavajuća stavka financijske aktive i pasive naziva se financijska neto vrijednost. (BF.90).

7.11. U bilanci stanja navodi se vrijednost aktive i pasive u određenom vremenskom trenutku. Bilance stanja se moraju sastavljati na početku knjigovodstvenog razdoblja; početna bilanca stanja na početku razdoblja jednaka je završnoj bilanci stanja knjiženoj na kraju prethodnog razdoblja.

7.12. Osnovna računovodstvena jednadžba povezuje vrijednost stanja određene vrste aktive u početnoj bilanci stanja i u završnoj bilanci stanja kako slijedi:

vrijednost stanja određene vrste aktive u početnoj bilanci stanja
plus	transakcije	ukupna vrijednost te aktive stečene u transakcijama obavljenim u računovodstvenom razdoblju
minus		ukupna vrijednost te aktive otuđene u transakcijama obavljenim u računovodstvenom razdoblju
minus		potrošnja fiksnog kapitala (ako je to primjenjivo)
plus	ostale promjene obujma aktive	vrijednost ostalih pozitivnih promjena u obujmu koje utječu na aktivu
minus	ostale promjene obujma aktive	vrijednost ostalih negativnih promjena u obujmu koje utječu na aktivu
plus	revalorizacije	vrijednost nominalnih vlasničkih dobitaka koji su akumulirani tijekom razdoblja, a posljedica su promjena cijene aktive
minus		vrijednost nominalnih vlasničkih gubitaka koji su akumulirani tijekom razdoblja, a posljedica su promjena cijene aktive
jednako je vrijednosti stanja aktive u završnoj bilanci stanja.

Može se sastaviti i tablica koja povezuje vrijednost stanja određene vrste pasive u početnoj bilanci stanja i završnoj bilanci stanja.

7.13. Knjigovodstvene veze između početnih i završnih bilanci stanja preko transakcija, ostalih promjena u opsegu aktive i pasive te vlasničkih dobitaka i gubitaka prikazane su shematski u Prilogu 7.2.

VRSTE AKTIVE I PASIVE

Definicija aktive

7.14. Aktiva knjižena u bilancama stanja ekonomska je aktiva.

7.15. Definicija: ekonomska aktiva pričuva je vrijednosti koja predstavlja koristi koje se akumuliraju ekonomskom vlasniku koji je tijekom određenog vremenskog razdoblja ima u vlasništvu ili je koristi. Sredstvo je prijenosa vrijednosti iz jednog računovodstvenog razdoblja u drugo.

7.16. Ekonomske koristi sastoje se od primarnih dohodaka, kao što su operativni viškovi, kada ekonomski vlasnik koristi aktivu, ili vlasničkog dohotka, kada ekonomski vlasnik dopušta drugima da koriste aktivu. Koristi se sastoje od korištenja aktive i vrijednosti, uključujući vlasničke dobitke/gubitke, koji se realiziraju otuđenjem aktive ili prestankom korištenja.

7.17. Ekonomski vlasnik aktive nije nužno i zakonski vlasnik. Ekonomski je vlasnik institucionalna jedinica koja ima pravo potraživati koristi povezane s korištenjem aktive zbog prihvaćanja povezanih rizika.

7.18. Pregled klasifikacije i pokrića ekonomske aktive dan je u Tablici 7.1. Detaljna definicija svake kategorije aktive dana je u Prilogu 7.1.

IZUZEĆA IZ GRANICE AKTIVE I PASIVE

7.19. Iz granice aktive izuzeti su:

(a)

ljudski kapital;

(b)

prirodna imovina koja se ne smatra ekonomskom aktivom (npr. zrak, riječna voda);

(c)

trajna potrošačka dobra; i

(d)

potencijalna aktiva i pasiva koje nisu financijska aktiva i pasiva (vidjeti stavak 7.31.).

KATEGORIJE AKTIVE I PASIVE

7.20. Razlikuju se dvije glavne kategorije unosa u bilanci stanja: nefinancijska aktiva (označena kao AN) i financijska aktiva i pasiva (označene kao AF).

7.21. Nefinancijska aktiva dijeli se u proizvedenu nefinancijsku aktivu (označenu kao AN.1) i neproizvedenu nefinancijsku aktivu (označenu kao AN.2).

Proizvedena nefinancijska aktiva (AN.1)

7.22. Definicija: proizvedena nefinancijska aktiva (AN.1) obuhvaća rezultate proizvodnih procesa.

7.23. Klasifikacija proizvedene nefinancijske aktive (AN.1) omogućava razlikovanje aktive na temelju njezine uloge u proizvodnji. Sastoji se od: fiksne aktive koja se koristi više puta ili kontinuirano u proizvodnji duže od jedne godine; zaliha koje se koriste u proizvodnji kao intermedijarna potrošnja koja se prodaje ili se na neki drugi način otuđuje, te dragocjenosti. Dragocjenosti se primarno ne upotrebljavaju za proizvodnju ili potrošnju, nego se stječu i drže primarno kao pričuva vrijednosti.

Neproizvedena nefinancijska aktiva (AN.2)

7.24. Definicija: neproizvedena nefinancijska aktiva ekonomska je aktiva koja je nastala kao rezultat procesa koji nisu dio proizvodnog procesa. Sastoji se od prirodne imovine, ugovora, najma, licenci, dozvola te goodwilla i marketinške aktive.

7.25. Klasifikacija neproizvedene aktive omogućava razlikovanje aktive na temelju načina nastanka. Neke od njih postoje prirodno, dok druge, koje su znane kao društveni konstrukti, nastaju pravnim ili računovodstvenim radnjama.

7.26. Izbor prirodne aktive koja će biti uključena u bilancu stanja, u skladu s općom definicijom ekonomske aktive, ovisi o tome je li aktiva podložna stvarnom ekonomskom vlasništvu i može li ona donijeti ekonomske koristi svojim vlasnicima uz postojeću tehnologiju, znanje, ekonomske mogućnosti, raspoložive resurse i skup relativnih cijena. Isključena je prirodna imovina nad kojom nisu utvrđena vlasnička prava, poput otvorenog mora ili zraka.

7.27. Ugovori, najam, licence i dozvole smatraju se nefinancijskom aktivom samo kada pravni ugovor vlasniku dodjeljuje ekonomske koristi viška iznosa plativog u skladu s ugovorom, a vlasnik može pravno i praktično realizirati te koristi prenoseći ih na druge.

Financijska aktiva i pasiva (AF)

7.28. Definicija: Financijsku aktivu (AF) čini ekonomska aktiva, koja se sastoji od svih financijskih potraživanja, vlasničkih udjela i komponente monetarnog zlata u zlatnim polugama (stavak 5.03.). Pasiva se utvrđuje kad su obveznici dužni izvršiti uplatu ili niz uplata vjerovnicima (stavak 5.06.).

7.29. Financijska aktiva pričuva je vrijednosti koja predstavlja naknadu ili niz naknada koje se akumuliraju ekonomskom vlasniku koji tijekom određenog vremenskog razdoblja aktivu ima u vlasništvu ili je koristi. Sredstvo je prijenosa vrijednosti iz jednog računovodstvenog razdoblja u drugo. Koristi se izmjenjuju plaćanjima (stavak 5.04.).

7.30. Svaka stavka financijske aktive ima protustavku u pasivi, s iznimkom komponente zlatnih poluga monetarnog zlata koja se klasificira u kategoriji monetarnog zlata i posebnih prava vučenja (AF.1).

7.31. Uvjetna aktiva i uvjetna pasiva sporazumi su kojima se jedna stranka obvezuje izvršiti uplatu ili niz uplata drugoj jedinici samo ako prevladaju određeni uvjeti (stavak 5.08.). Riječ je o financijskoj aktivi i pasivi.

7.32. Klasifikacija financijske aktive i pasive odgovara klasifikaciji financijskih transakcija (stavak 5.14.). Definicije kategorija i podkategorija financijske aktive i pasive te dodatna objašnjenja nalaze se u 5. poglavlju i ovdje se ne ponavljaju, no Prilog 7.1. sadržava sažetak sve aktive i pasive definirane u sustavu.

Tablica 7.1. – Klasifikacija aktive

AN.	NEFINANCIJSKA AKTIVA (AN.1 + AN.2)
AN.1	Proizvedena nefinancijska aktiva
AN.11	Fiksna aktiva (1)
AN.111	Stanovi
AN.112	Ostale zgrade i građevinski objekti
AN.1121	Nestambene zgrade
AN.1122	Ostali građevinski objekti
AN.1123	Poboljšanja zemljišta
AN.113	Strojevi i oprema
AN.1131	Oprema za prijevoz
AN.1132	IT oprema
AN.1139	Ostali strojevi i oprema
AN.114	Sustavi naoružanja
AN.115	Kultivirani biološki resursi
AN.1151	Životinjski resursi koji opetovano daju proizvod
AN.1152	Resursi drveća, usjeva i biljaka koji opetovano daju proizvod
AN.117	Proizvodi intelektualnog vlasništva
AN.1171	Istraživanje i razvoj
AN.1172	Istraživanje i ispitivanje ruda
AN.1173	Računalni programi i baze podataka
AN.11731	Računalni programi
AN.11732	Baze podataka
AN.1174	Zabavni, književni ili umjetnički originali
AN.1179	Ostali proizvodi intelektualnog vlasništva
AN.12	Zalihe
AN.121	Materijali i inventar
AN.122	Nedovršena proizvodnja
AN.1221	Proizvodnja kultivirane biološke imovine u tijeku
AN.1222	Ostala nedovršena proizvodnja
AN.123	Gotovi proizvodi
AN.124	Vojne zalihe
AN.125	Roba za daljnju prodaju
AN.13	Dragocjenosti
AN.131	Plemeniti metali i drago kamenje
AN.132	Antikviteti i ostali umjetnički predmeti
AN.133	Ostale dragocjenosti
AN.2	Neproizvedena nefinancijska aktiva
AN.21	Prirodni resursi
AN.211	Zemljište
AN.2111	Zemljište na kojem leže zgrade i građevinski objekti
AN.2112	Obradivo zemljište
AN.2113	Zemljište za rekreaciju i pripadajuće površinske vode
AN.2119	Ostalo zemljište i pripadajuće površinske vode
AN.212	Rezerve ruda i energije
AN.213	Nekultivirani biološki resursi
AN.214	Vodni resursi
AN.215	Ostali prirodni resursi
AN.2151	Radijski spektri
AN.2159	Ostalo
AN.22	Ugovori, najam i licence
AN.221	Operativni leasing koji je utrživ
AN.222	Dozvole za korištenje prirodnih resursa
AN.223	Dozvole za izvođenje određenih aktivnosti
AN.224	Ekskluzivno pravo na buduću robu i usluge
AN.23	Kupovine umanjene za goodwill i marketinšku aktivu
(1) Memorandumski stavak AN.m: trajna potrošačka dobra

AF	FINANCIJSKA AKTIVA (1) (AF.1 + AF.2 + AF.3 + AF.4 + AF.5 + AF.6 + AF.7 + AF.8)
AF.1	Monetarno zlato i posebna prava vučenja (SDR-ovi)
AF.11	Monetarno zlato
AF.12	Posebna prava vučenja (SDR-ovi)
AF.2	Gotovina i depoziti
AF.21	Valuta
AF.22	Prenosivi depoziti
AF.29	Ostali depoziti
AF.3	Dužnički instrumenti
AF.31	Kratkoročni
AF.32	Dugoročni
AF.4	Zajmovi
AF.41	Kratkoročni
AF.42	Dugoročni
AF.5	Vlasnički vrijednosni papiri i Vlasništvo i udjeli u investicijskim fondovima
AF.51	Vlasnički vrijednosni papiri
AF.511	Dionice koje kotiraju na burzi
AF.512	Dionice koje ne kotiraju na burzi
AF.519	Ostali vlasnički vrijednosni papiri
AF.52	Udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima
AF.521	Udjeli/jedinice novčanog fonda
AF.522	Udjeli/jedinice koji nisu dijelom novčanog fonda
AF.6	Sustavi prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava
AF.61	Tehničke rezerve neživotnog osiguranja
AF.62	Životno osiguranje i prava na rentu
AF.63	Mirovinska prava
AF.64	Potraživanja mirovinskih fondova od upravitelja mirovinskih fondova
AF.65	Prava na nemirovinske koristi
AF.66	Pričuve za opoziv u okviru standardiziranih jamstava
AF.7	Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika
AF.71	Financijske izvedenice
AF.72	Dioničke opcije zaposlenika
AF.8	Ostali računi potraživanja/obveza
AF.81	Trgovački krediti i predujmovi
AF.89	Ostali računi potraživanja/obveza, isključujući trgovački kredit i predujmove
(1) Memorandumski stavak AF.m1: izravno strano ulaganje; AF.m2: nenaplativi krediti

VREDNOVANJE STAVKI U BILANCI STANJA

Opća načela vrednovanja

7.33. Svaka stavka u bilanci stanja vrednuje se kao da je stečena na dan na koji se odnosi bilanca stanja. Aktiva i pasiva vrednuju se po tržišnim cijenama na dan na koji se odnosi bilanca stanja.

7.34. Bilježene vrijednosti trebale bi odražavati cijene koje se mogu pratiti na tržištu na dan na koji se odnosi bilanca stanja. Kada na tržištu nema cijena koje se mogu pratiti, što može biti slučaj ako tržište postoji, ali na njemu nedavno nije prodana aktiva, valja procijeniti kolike bi bile cijene ako bi se aktiva stjecala na tržištu na dan na koji se bilanca stanja odnosi.

7.35. Tržišne cijene obično su dostupne za većinu financijske aktive i pasive, postojeće nekretnine (zgrade i ostale građevinske objekte plus zemljište na kojemu se nalaze), postojeću opremu za prijevoz, usjeve i stoku, kao i za novoproizvedenu fiksnu aktivu i zalihe.

7.36. Nefinancijsku aktivu proizvedenu za vlastitu upotrebu valja vrednovati po bazičnim cijenama ili, ako bazične cijene nisu dostupne, po bazičnim cijenama slične robe ili, ako to nije moguće, po trošku.

7.37. Osim cijena koje su promatrane na tržištu, procijenjenih cijena na temelju promatranih cijena ili nastalih troškova, vrijednosti nefinancijske aktive mogu se približno odrediti pomoću:

(a)

revalorizacije i akumulacije stjecanja umanjenog za otuđenja tijekom vijeka trajanja aktive; ili

(b)

sadašnje, tj. diskontirane vrijednosti budućih ekonomskih koristi.

7.38. Vrednovanje tržišta ključno je načelo vrednovanja položaja (i transakcija) u financijskim instrumentima. Financijski su instrumenti identični financijskim potraživanjima. Riječ je o financijskoj aktivi s odgovarajućom pasivom. Tržišna je vrijednost ona po kojoj se financijska aktiva stječe ili otuđuje između zainteresiranih strana samo na osnovi komercijalnih procjena, isključujući provizije, naknade i poreze. Prilikom utvrđivanja tržišnih vrijednosti, stranke koje trguju u obzir uzimaju i akumuliranu kamatu.

7.39. Nominalno vrednovanje odražava iznos unaprijed plaćenih sredstava uvećan za sve sljedeće predujmove, umanjen za sve otplate i uvećan za svu akumuliranu kamatu. Nominalna vrijednost nije jednaka osnovnoj cijeni.

(a)

Nominalna vrijednost izražena u domaćoj valuti financijskoga instrumenta iskazanog u stranoj valuti uključuje vlasničke dobitke i gubitke koji su rezultat kretanja u valutnoj stopi.

Vrijednost financijskih instrumenata iskazanih u stranoj valuti treba pretvoriti u nacionalnu valutu po tržišnoj tečajnoj stopi koja prevladava na dan na koji se odnosi bilanca stanja. Ta stopa treba biti srednja vrijednost između kupovne i prodajne stope za valutne transakcije.

(b)

Nominalna vrijednost za financijske instrumente, poput dužničkih instrumenata povezanih s užim indeksom, može uključiti i vlasničke dobitke i gubitke koji su rezultat kretanja u indeksu.

(c)

U bilo kojem specifičnom trenutku, tržišna vrijednost financijskog instrumenta može odstupati od njegove nominalne vrijednosti zbog revalorizacija koje su rezultat promjena tržišnih cijena. Do kretanja tržišnih cijena dolazi zbog općih tržišnih uvjeta, kao što su promjene u kamatnoj stopi tržišta, određene okolnosti, poput promjena u opaženoj kreditnoj sposobnosti izdavatelja dužničkog instrumenta, i promjene u općoj tržišnoj likvidnosti i tržišnoj likvidnosti specifičnoj takvom dužničkom instrumentu.

(d)

Stoga, na pozicije se primjenjuje sljedeća osnovna jednadžba:

tržišna vrijednost = nominalna vrijednost + revalorizacije koje su rezultat promjena tržišnih cijena.

7.40. Za neku se nefinancijsku aktivu revalorizirana početna nabavna cijena smanjuje do nule tijekom očekivanog vijeka trajanja aktive. Vrijednost takve aktive u bilo kojem određenom trenutku njezina vijeka trajanja određena je njezinom tekućom nabavnom cijenom umanjenom za akumuliranu vrijednost takvih smanjenja.

7.41. Većina fiksne aktive može se bilježiti u bilancama stanja po tekućim kupovnim cijenama čija je vrijednost umanjena za iznos akumulirane potrošnje fiksnog kapitala; ovo je poznato kao ispravak vrijednosti troška zamjene. Iznos smanjene vrijednosti fiksne imovine koja je još uvijek u upotrebi opisuje se kao neto kapital. Bruto kapital uključuje vrijednosti akumulirane potrošnje fiksnog kapitala.

NEFINANCIJSKA AKTIVA (AN)

Proizvedena nefinancijska aktiva (AN.1)

Fiksna aktiva (AN.11)

7.42. Fiksna aktiva bilježi se, ako je to moguće, u tržišnim cijenama (ili bazičnim cijenama u slučaju proizvodnje nove aktive za vlastiti račun), a ako to nije moguće, tada se bilježi po kupčevim nabavnim cijenama umanjenim za iznos akumulirane potrošnje fiksnog kapitala. U vrijednost bilance stanja uključeni su troškovi prijenosa vlasništva fiksne imovine, prikladno umanjeni za potrošnju fiksnog kapitala tijekom razdoblja za koje kupac smatra da će u vlasništvu imati ekonomsku aktivu.

Proizvodi intelektualnog vlasništva (AN.117)

7.43. Istraživanje i ispitivanje ruda (kategorija AN.1172) vrednuje se na temelju akumuliranih iznosa plaćenih drugim institucionalnim jedinicama koje traže i procjenjuju rude ili na temelju troškova koji su nastali istraživanjem poduzetim za vlastiti račun Onaj dio istraživanja koji je poduzet u prošlosti i još nije u potpunosti otpisan treba se revalorizirati po cijenama i troškovima tekućeg razdoblja.

7.44. Originale intelektualnog vlasništva, poput računalnih programa i zabavnih, književnih ili umjetničkih originala, treba vrednovati po kupovnoj cijeni prilikom trgovanja na tržištu. Početna se cijena procjenjuje zbrajanjem njihovih troškova proizvodnje, primjereno revaloriziranih do cijena u tekućem razdoblju. Ako pomoću ove metode nije moguće utvrditi vrijednost, procjenjuje se tekuća vrijednosti očekivanih budućih primitaka od uporabe aktive.

Troškovi prijenosa vlasništva nad neproizvedenom aktivom (AN.116)

7.45. Troškovi prijenosa vlasništva nad neproizvedenom aktivomaktivom, osim zemljišta, u kapitalnom se računu prikazuju zasebno te ih se tretira kao bruto investicijama u fiksni kapital, no takvi su troškovi u bilancama stanja uključeni u vrijednost aktive na koju se odnose, bez obzira na to što je aktiva neproizvedena. Stoga, troškovi prijenosa vlasništva ne prikazuju se zasebno u bilanci stanja. Troškovi prijenosa vlasništva na financijsku aktivu tretiraju se kao intermedijarna potrošnja ako aktivu stječu društva ili država, finalna potrošnja ako aktivu stječu kućanstva i izvozi usluga ako aktivu stječu nerezidenti.

Zalihe (AN.12)

7.46. Zalihe treba vrednovati po cijenama koje prevladavaju na dan na koji se odnosi bilanca stanja, a ne po cijenama po kojima su proizvodi bili vrednovani kada su ušli u zalihe.

7.47. Zalihe materijala i inventara vrednuju se po kupovnim cijenama, a zalihe gotovih proizvoda i nedovršene proizvodnje vrednuju se po bazičnim cijenama. Zalihe robe namijenjene preprodaji koju distributeri dalje ne procesuiraju vrednuju se po cijenama koje prevladavaju na dan na koji se odnosi bilanca stanja, isključujući sve troškove prijevoza za koje su odgovorni trgovci na veliko ili trgovci na malo Za zalihe nedovršene proizvodnje vrijednost u završnoj bilanci stanja procjenjuje se primjenom dijela ukupnih troškova proizvodnje nastalih do kraja razdoblja na bazičnu cijenu sličnoga gotovog proizvoda na dan na koji se odnosi bilanca stanja. Ako bazična cijena gotovih proizvoda nije raspoloživa, procjenjuje se pomoću vrijednosti troškova proizvodnje uz povišenje cijene za očekivani neto poslovni višak ili procijenjeni neto mješoviti dohodak.

7.48. Uzgoj usjeva za jednokratnu uporabu (osim građevnog drveta) pod kultivacijom i stoke za klanje može se vrednovati pomoću referenca na cijene takvih proizvoda na tržištima. Neposječeno građevno drvo vrednuje se smanjivanjem budućih prihoda od prodaje građevnog drveta po tekućim cijenama nakon odbitka troškova uzgoja građevnog drveta do zrenja, sječe itd.

Dragocjenosti (AN.13)

7.49. Dragocjenosti, poput umjetničkih djela, antikviteta, nakita, dragog kamenja, nemonetarnog zlata i ostalih kovina vrednuju se po tekućim cijenama. U onoj mjeri u kojoj za takvu aktivu postoje organizirana tržišta, ona se treba vrednovati po stvarnim ili procijenjenim cijenama koje bi ostvarila kada bi bila kupljena, isključujući naknade i provizije posrednika, ako se na tržištu proda na dan na koji se odnosi bilanca stanja. U protivnom, treba se vrednovati po nabavnim cijenama revaloriziranim na razinu tekućih cijena.

Neproizvedena nefinancijska aktiva (AN.2)

Prirodni resursi (AN.21)

Zemljište (AN.211)

7.50. Zemljište se u bilanci stanja vrednuje po svojoj tekućoj tržišnoj cijeni. Svi troškovi ulaganja u poboljšanje zemljišta bilježe se kao bruto investicije u fiksni kapital, a dodatna vrijednost koju ono pruža isključuje se iz vrijednosti zemljišta prikazane u bilanci stanja; umjesto toga, prikazuje se u zasebnoj kategoriji aktive za poboljšanje zemljišta (AN.1123).

7.51. Zemljište se vrednuje po procijenjenoj cijeni koja bi se postigla prodajom na tržištu, isključujući troškove uključene u prijenos vlasništva za daljnju prodaju. Kada dođe do transfera, on se konvencionalno bilježi kao bruto investicija u fiksni kapital, a troškovi se isključuju iz kategorije AN.211, vrijednost zemljišta bilježena u bilanci stanja, te se, umjesto toga bilježi kao kategorija AN.1123. aktive. Smanjuje se do nule potrošnjom fiksnog kapitala tijekom razdoblja u kojem novi vlasnik očekuje koristiti zemljište.

7.52. Ako se vrijednost zemljišta ne može odvojiti od vrijednosti zgrada ili drugih objekata smještenih na njemu, kombinirana se aktiva zajedno klasificirati u kategoriji aktive veće vrijednosti.

Rezerve ruda i energije (AN.212)

7.53. Rezerve naslaga ruda na površini zemlje ili ispod nje, koje su ekonomski iskoristive s obzirom na trenutačnu tehnologiju i relativne cijene, vrednuju se sadašnjim vrijednostima očekivanih neto prinosa koji proizlaze iz komercijalnog iskorištavanja ove imovine.

Ostali prirodni resursi (AN.213, AN.214 i AN.215)

7.54. S obzirom na to da dostupnost promatranih tržišnih cijena nekultiviranih bioloških resursa (AN.123), vodnih resursa (AN.214) i ostalih prirodnih resursa (AN:215) vjerojatno nije dostupna, oni se obično vrednuju po sadašnjoj vrijednosti budućih prinosa koji se od nje očekuju.

Ugovori, najmovi i licence (AN.22)

7.55. Definicija: ugovori, najmovi i licence bilježe se kao aktiva kada su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)

odredbe ugovora, najma ili licence određuju cijenu za upotrebu aktive ili pružanje usluge koja se razlikuje od cijene koja prevladava na tržištu; i

(b)

jedna ugovorna strana može realizirati razliku.

Ugovori, najmovi i licence mogu se vrednovati pomoću tržišnih podataka iz transfera instrumenata kojima se dodjeljuju prava ili procjenjivati kao sadašnja vrijednost budućih prinosa na dan bilance stanja u usporedbi sa stanjem u vrijeme kada počne teći pravni sporazum.

7.56. Kategorija obuhvaća aktivu koja može nastati iz operativnog leasinga koji je utrživ, licence za uporabu prirodnih resursa, dopuštenja za poduzimanje određenih aktivnosti i ekskluzivna prava na buduću robu i usluge.

7.57. Vrijednost aktive jednaka je neto sadašnjoj vrijednosti viška cijene koja prevladava nad fiksnom u ugovoru. S obzirom da je ostalo jednako, ovo će se smanjivati kako ugovorno razdoblje bude istjecalo. Promjene u vrijednosti aktive zbog promjena u cijeni koja prevladava bilježi se kao nominalni vlasnički dobici i gubici.

7.58. Aktiva operativnog leasinga koji je utrživ bilježi se kao aktiva kada najmoprimac iskoristi svoje pravo realiziranja cjenovne razlike.

Kupovine umanjene za goodwill i marketinšku aktivu (AN.23)

7.59. Vrijednost bilance stanja goodwilla i marketinške aktive višak je cijene plaćene u trenutku kada je institucionalna jedinica prodana nad vrijednošću bilježenom za vlastita sredstva, revaloriziran za svako sljedeće smanjenje s obzirom na to da je početna vrijednost upisana kao ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive (K.2). Stopa nestajanja u skladu je s komercijalnim računovodstvenim standardima.

7.60. Marketinška aktiva sastoji se od stavaka kao što su nazivi marki, štamparski znakovi, trgovački znakovi, logotipovi i nazivi domena.

FINANCIJSKA AKTIVA I PASIVA (AF)

7.61. Financijska aktiva i pasiva kao prenosivi financijski instrumenti, poput dužničkih instrumenata, vlasničkih vrijednosnih papira, udjela ili jedinica u investicijskim fondovima i financijskih izvedenica, vrednuju se po tržišnoj vrijednosti. Financijski instrumenti koji nisu prenosivi vrednuju se po nominalnoj vrijednosti (vidjeti stavke 7.38. i 7.39.). Protustavke financijske aktive i pasive jednakih su vrijednosti u bilanci stanja. Vrijednosti trebaju isključivati provizije, naknade i poreze. Provizije, naknade i porezi knjiže se kao usluge pružene tijekom provođenja transakcija

Monetarno zlato i posebna prava vučenja (SDR-ovi) (AF.1)

7.62. Monetarno zlato (AF.11) vrednuje se po cijeni utvrđenoj na organiziranim tržištima zlata.

7.63. Vrijednost posebnih prava vučenja (AF.12) svakodnevno određuje MMF, a stope u odnosu na domaće valute mogu se dobiti na deviznim tržištima.

Gotovina i depoziti (AF.2)

7.64. Gotovina (novčanice i kovanice – AF.21) se vrednuje po nominalnoj vrijednosti valute.

7.65. Vrijednost depozita (AF.22, AF.29) bilježena u bilanci stanja nominalna je vrijednost

7.66. Gotovina i depoziti u stranoj valuti konvertiraju se u domaću valutu po srednjoj vrijednosti promptnog tečaja ponuđene i tražene cijene koja prevladava na dan bilance stanja.

Dužnički instrumenti (AF.3)

7.67. Dužnički instrumenti bilježe se po tržišnoj vrijednosti.

7.68. Kratkoročni dužnički instrumenti (AF.31) bilježe se po tržišnoj vrijednosti. Ako tržišne vrijednosti nisu dostupne, tada se tržišna vrijednost, uz uvjet da nema uvjeta visoke inflacije ili visokih nominalnih kamatnih stopa, može približno odrediti po nominalnoj vrijednosti za:

(a)

kratkoročne dužničke instrumente izdane po nominalnoj vrijednosti; i

(b)

kratkoročne dužničke instrumente na popustu.

7.69. Dugoročni dužnički instrumenti (AF.32) vrednuju se po tržišnoj vrijednosti, neovisno o tome radi li se o obveznicama na koje se redovno plaća kamata ili o obveznicama s vrlo velikim popustom ili obveznicama bez kupona na koje se plaća mala kamata ili se kamata uopće ne plaća.

Zajmovi (AF.4)

7.70. Vrijednosti koje se bilježe u bilancama stanja vjerovnika i dužnika nominalne su vrijednosti neovisno o tome jesu li zajmovi naplativi ili nenaplativi.

Vlasnički vrijednosni papiri i udjeli/jedinice u investicijskim fondovima (AF.5)

7.71. Kotirane dionice (AF.511) vrednuju se po svojim tržišnim vrijednostima. Ista je vrijednost usvojena i za aktivu i za pasivu iako dionice i drugi vlasnički udjeli nisu, pravno, obveza izdavatelja, nego je to pravo vlasništva nad udjelom u likvidacijskoj vrijednosti društva, pri čemu vrijednost likvidacije nije unaprijed poznata.

7.72. Dionice koje kotiraju na burzi vrednuju se po reprezentativnoj srednjoj tržišnoj cijeni na burzi ili drugim organiziranim financijskim tržištima.

7.73. Vrijednosti dionica koje ne kotiraju na burzi (AF.512), kojima se ne trguje na organiziranim tržištima, treba procijeniti u odnosu na jedno od sljedećega:

(a)

vrijednosti dionica koje kotiraju na burzi, kada je to prikladno;

(b)

vrijednost vlastitih sredstava; ili

(c)

diskontiranih predviđenih profita primjenom prikladnog omjera tržišne cijene i zarada na ujednačenu nedavnu dobit institucionalne jedinice.

Međutim, u tim će se procjenama uzeti u obzir razlike između dionica koje kotiraju na burzi i onih koje ne kotiraju, posebno njihove likvidnosti, te će se razmotriti neto vrijednost akumulirana tijekom postojanja društava i njegovih djelatnosti.

7.74. Primijenjena metoda procjene ovisi o raspoloživim osnovnim statističkim podacima. Na primjer, u obzir može uzeti podatke o aktivnostima spajanja društava koje uključuju dionice koje ne kotiraju na burzi. Vrijednost bilance stanja može se izračunati omjerom ako se vrijednosti vlastitih sredstava društava koja ne kotiraju na burzi, u prosjeku i razmjerno njihovu nominalnom kapitalu, kreću kao kod sličnih društava s dionicama koje kotiraju na burzi. Omjer uspoređuje vrijednost vlastitih sredstava društava koja kotiraju na burzi s onima društva koja ne kotiraju:

vrijednost dionica koje ne kotiraju na burzi = tržišna cijena sličnih dionica koje kotiraju na burzi × (vlastita sredstva društava koja ne kotiraju na burzi)/(vlastita sredstva sličnih društava koja kotiraju na burzi).

7.75. Omjer cijene udjela i vlastitih sredstava može odstupati ovisno o grani djelatnosti. Preporučuje se izračunati tekuću cijenu dionica koje ne kotiraju na burzi za svaku djelatnost posebno. Moguće su i druge razlike između društava koja kotiraju i onih koja ne kotiraju na burzi koje mogu utjecati na metodu procjene.

7.76. Ostali vlasnički udjeli (F.519) vlasnički su udjeli koji nisu u obliku vrijednosnica. Mogu uključivati vlasničke udjele u kvazi-društvima (kao što su poslovnice, karteli, partnerstva ograničene odgovornosti ili druga partnerstva), javnim društvima, obrtničkim sredstvima i zamišljenim jedinicama (uključujući zamišljene rezidentne jedinice osmišljene tako da odražavaju nerezidentno vlasništvo nad nekretninom i prirodnim resursima). Vlasništvo međunarodnih organizacija koje nije u obliku udjela klasificira se kao ostali vlasnički udjeli.

7.77. Ostali vlasnički udjeli kvazi-društava vrednuju se u skladu s njihovim vlastitim sredstvima jer je njihova neto vrijednost jednaka nuli. Za druge se jedinice valja primijeniti najprikladnija metoda vrednovanja od metoda korištenih za dionice koje ne kotiraju na burzi.

7.78. Društva koja izdaju udjele ili jedinice dodatno mogu imati ostale vlasničke udjele.

7.79. Udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima (F.52) vrednuju se po tržišnoj cijeni ako kotiraju na burzi. Ako ne kotiraju, tržišna se vrijednost može procijeniti na način opisan za dionice koje ne kotiraju na burzi. Ako ih može otkupiti sam fond, vrednuju se po otkupnoj cijeni.

Programi osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava (AF.6)

7.80. Iznosi bilježeni za tehničke rezerve neživotnog osiguranja (AF.61) obuhvaćaju premije koje su plaćene, ali nisu zarađene, plus iznose spremljene za podmirenje nepodmirenih potraživanja. Potonje predstavlja trenutačnu vrijednost iznosa za koje se očekuje da će biti plaćeni prilikom podmirenja potraživanja, uključujući sporna potraživanja i naknadu za potraživanja za pokrivanje nezgoda koje su se dogodile, ali još nisu prijavljene.

7.81. Iznosi koji su bilježeni za životno osiguranje i prava na rentu (AF.62) predstavljaju pričuve potrebne za podmirenje svih očekivanih budućih potraživanja.

7.82. Iznosi bilježeni za mirovinska prava (AF.63) ovise o vrsti mirovinskog sustava.

7.83. U sustavu definiranih mirovinskih naknada zajamčena visina mirovinskih naknada koja je obećana zaposlenicima koji sudjeluju u fondu određuje se po unaprijed dogovorenoj formuli. Pasiva sustava definiranih mirovinskih naknada jednaka je trenutačnoj vrijednosti obećanih naknada.

7.84. U sustavu definiranih naknada, plaćene naknade ovise o uspješnosti aktive koju je stekao mirovinski sustav. Pasiva sustava definiranih naknada trenutačna je tržišna vrijednost aktive fonda. Neto vrijednost fondova uvijek je nula.

7.85. Vrijednost bilježena za rezervacije za obveze u okviru standardiziranih jamstava (F.66) očekivana je razina potraživanja umanjena za vrijednost svih očekivanih povrata.

Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika (AF.7)

7.86. Financijske izvedenice (AF.7) treba uključiti u bilancu stanja po njihovoj tržišnoj vrijednosti. Ako podaci o tržišnoj cijeni nisu dostupni, na primjer, u slučaju izvanburzovnih opcija, treba ih vrednovati po iznosu potrebnom da bi se ugovor otkupio ili prebio ili po iznosu premije koji se potražuje.

7.87. Kad je riječ o opcijama, smatra se da je sastavljač obveze na sebe preuzeo protustavku pasive koja predstavlja trošak otkupa prava od vlasnika opcije.

▼M2

7.88. Tržišna vrijednost terminskih ugovora može se mijenjati između pozitivnih (imovina) i negativnih (obveze) stavki, ovisno o kretanjima cijene u osnovnim stavkama, stoga se mogu mijenjati između imovine i obveza za sastavljače i vlasnike. Neki terminski ugovori funkcioniraju na temelju maržnih plaćanja, pri čemu se dobit ili gubici podmiruju svakodnevno; u tim će slučajevima vrijednost bilance biti nula.

▼B

7.89. Dioničke opcije zaposlenika (AF.72) vrednuju se upućivanjem na pravičnu vrijednost dodijeljenih vlasničkih udjela. Njihova se pravična vrijednost mjeri na dan dodjeljivanja uporabom tržišne vrijednosti jednakovrijednih opcija kojima se trguje ili, ako to nije dostupno, prema modelu određivanja cijene opcijama.

Ostali računi potraživanja/obveza (AF.8)

7.90. Trgovački krediti i predujmovi (AF.81) i ostali računi potraživanja/obveza isključujući trgovačke kredite i predujmove (AF.89), koji nastaju zbog vremenskih razlika između transakcija alokacije, kao što su porezi, socijalni doprinosi, dividende, zakupnine, nadnice i plaće te financijske transakcije, vrednuju se po nominalnoj vrijednosti i za vjerovnike i za dužnike. Svi iznosi poreza i socijalnih doprinosa u sklopu kategorije AF.89 trebaju isključivati iznose koji se vjerojatno neće prikupiti jer predstavljaju vladino potraživanje bez vrijednosti.

FINANCIJSKE BILANCE STANJA

7.91. Financijska bilanca stanja prikazuje na svojoj lijevoj strani financijsku aktivu, a na desnoj strani pasivu. Izravnavajuća stavka financijske bilance stanja naziva se financijska neto vrijednost (BF.90).

7.92. Financijska bilanca stanja rezidentnog sektora ili podsektora može biti konsolidirana ili nekonsolidirana. Nekonsolidirana financijska bilanca stanja pokazuje svu financijsku aktivu i pasivu institucionalnih jedinica razvrstanih u sektor ili podsektor, uključujući one u kojima se odgovarajuća aktiva ili pasiva drži unutar sektora ili podsektora. Konsolidirana financijska bilanca stanja isključuje financijsku aktivu i pasivu koje imaju protustavke u istom sektoru ili podsektoru. Financijska bilanca stanja inozemstva konsolidirana je po definiciji. Kao pravilo, knjigovodstveni unosi u sustavu nisu konsolidirani. Stoga, financijska bilanca stanja rezidentnog sektora ili podsektora predstavlja se na nekonsolidiranoj osnovi.

7.93. Financijska bilanca stanja po načelu od koga kome (bilanca stanja po dužniku/vjerovniku) proširenje je financijske bilance stanja kojim se dodatno daje pregled financijske aktive po sektorima dužnika i pregled pasive po sektorima vjerovnika. Stoga, pruža podatke o odnosima dužnika i vjerovnika i u skladu je s financijskim računom po dužnicima/vjerovnicima.

MEMORANDUMSKE STAVKE

7.94. Da bi se prikazale stavke koje su od posebnog analitičkog interesa za određene sektore, bilance stanja sadrže tri vrste memorandumskih stavki kao pomoćne stavke:

(a)

trajna potrošačka dobra (AN.m);

(b)

izravna strana ulaganja (AF.m1);

(c)

nenaplative zajmove (AF.m2).

Trajna potrošačka dobra (AN.m)

7.95. Definicija: trajna potrošačka dobra su trajna dobra koja kućanstva upotrebljavaju više puta tijekom razdoblja dužeg od jedne godine za krajnju potrošnju. Ona se uključuju u bilance stanja kao memorandumske stavke. Isključuju se iz glavne bilance stanja jer se bilježe kao uporabe u računu dohodaka sektora kućanstva upotrjebljene tijekom računovodstvenog razdoblja koje se postupno ne troše.

7.96. Zalihe trajnih potrošačkih roba koje drže kućanstva kao krajnji potrošači – opremu za prijevoz (AN.1131) i druge strojeve i opremu (AN.1139) – treba u memorandumskoj stavci vrednovati po tržišnim cijenama, neto u odnosu na ekvivalentne akumulirane troškove potrošnje fiksnog kapitala. Potpun popis podskupina i stavaka trajne potrošačke robe dan je u 23. poglavlju.

7.97. Trajna roba, poput automobila, klasificira se ili kao fiksna aktiva ili kao trajna potrošačka roba, ovisno o klasifikaciji sektora vlasnika i svrsi upotrebe. Na primjer, automobil djelomično može upotrebljavati kvazi-društvo za proizvodnju i djelomično kućanstvo za finalnu potrošnju. Vrijednosti prikazane u bilanci stanja za sektor nefinancijskih društava (S.11) trebale bi odražavati udio upotrebe koji se može pripisati kvazi-društvu. Postoji i sličan primjer s podsektorom zaposlenika (uključujući i one koji rade za vlastiti račun) (S.141 + S.142). Udio koji se može pripisati sektoru kućanstva (S.14) kao krajnjim korisnicima treba se knjižiti u memorandumsku stavku, umanjen za ekvivalentne akumulirane troškove za potrošnju fiksnog kapitala.

Izravna strana ulaganja

7.98. Financijska aktiva i pasiva koje čine izravno ulaganje knjiže se, u skladu s prirodom ulaganja, u kategorije zajmova (AF.4), vlasničkih vrijednosnih papira i udjela/jedinica u investicijskim fondovima (AF.5) ili ostalih računa potraživanja/obveza (AF.8). Iznos izravnog ulaganja uključenog u svaku od ovih kategorija knjiži se kao zasebna memorandumska stavka.

Nenaplativi zajmovi (AF.m2)

7.99. Zajmovi se u bilancu stanja bilježe po nominalnoj vrijednosti.

7.100. Određeni zajmovi koji dulje vrijeme nisu bili servisirani uključeni su kao memorandumska stavka u bilancu stanja vjerovnika. Takvi se zajmovi nazivaju nenaplativim zajmovima.

7.101. Definicija: zajam je nenaplativ kada: (a) plaćanja kamata ili glavnice kasne 90 dana od dospijeća ili više; (b) kamate plative nakon 90 dana ili više ugovorom su kapitalizirane, refinancirane ili kasne; ili (c) plaćanja kasne manje od 90 dana, ali postoje drugi osnovani razlozi (kao što je dužnikovo podnošenje zahtjeva za likvidaciju) za sumnju da plaćanja neće biti izvršena u potpunosti.

7.102. Ova se definicija nenaplativog zajma valja tumačiti uzimajući u obzir nacionalne konvencije o tome kada se zajam smatra nenaplativim. Jednom kad je zajam klasificiran kao nenaplativ, on (ili bilo koji zamjenski zajam) treba ostati nenaplativim sve dok se ne prime sva plaćanja ili dok se glavnica ovog ili sljedećeg zajma koji zamjenjuje original ne otpiše.

7.13. Nenaplativi zajmovi udovoljavaju dvjema memorandumskim stavkama:

(a)

nominalnoj vrijednosti takvih zajmova, kako je zabilježeno u glavnoj bilanci stanja; I

(b)

ekvivalentnoj tržišnoj vrijednosti takvih zajmova.

7.104. Najbliža aproksimacija ekvivalentu tržišne cijene jest pravična cijena, odnosno „vrijednost koja približno odgovara vrijednosti koja bi se ostvarila tržišnom transakcijom među dvjema strankama”. Pravična vrijednost može se utvrditi pomoću transakcija u usporedivim instrumentima ili pomoću diskontirane tržišne cijene novčanih tokova, što može biti dostupno iz bilance stanja vjerovnika. U nedostatku podataka o pravičnoj vrijednosti, memorandumska stavka morat će se koristiti drugim najboljim pristupom te prikazati nominalnu vrijednost umanjenju za očekivane gubitke zajma.

Bilježenje nenaplativih zajmova

7.105. Nenaplativi zajmovi opće države i financijskih društava moraju se bilježiti kao memorandumske stavke, uz ostale sektore koje imaju značajne iznose. Ako su značajni, kao memorandumske stavke knjiže se i zajmovi inozemstvu ili iz inozemstva.

7.106. Sljedeća tablica opisuje položaje i tokove koji se bilježe za nenaplative zajmove kako bi se prikazala potpunija slika o udjelima, transakcijama, reklasifikacijama i otpisima.

7.107. Primjer prikazuje nenaplaćen iznos zajma pri nominalnoj vrijednosti od 1 000 pri t-1, pri čemu ih je 500 naplativih i 500 nenaplativih. Većina nenaplativih zajmova, njih 400, obuhvaćena je rezervacijama za gubitke po zajmovima, dok ih 100 nije time obuhvaćeno. Drugi dio tablice pruža detaljne dodatne informacije o ekvivalentnoj tržišnoj vrijednosti nenaplativih zajmova. Izvodi se kao razlika između nominalne vrijednosti i rezervacije za gubitke po zajmovima. Pri t.1, pretpostavlja se da iznosi 375. Tijekom razdoblja od t-1 do t, dijelovi zajma ponovno se klasificiraju iz naplativih ili još ne pokrivenih u nenaplative i obrnuto, ili se otpisuju. Tokovi su prikazani u pripadajućim stupcima tablice. Za rezervacije za gubitke po zajmovima predstavljene su nominalne vrijednosti i tržišno ekvivalentne vrijednosti.

7.108. Procjene rezervacija za gubitke po zajmovima moraju se napraviti u okviru računovodstvenih standarda, pravnog statusa i pravila oporezivanja koja su primjenjiva na jedinice, a što može rezultirati vrlo heterogenim rezultatima u pogledu iznosa i trajanja rezervacija za gubitke po zajmovima. To otežava bilježenje nenaplativih zajmova u glavnim računima te dovodi do njihova knjiženja kao memorandumske stavke. Umjesto toga, najbolje bi bilo navesti ekvivalentne tržišne cijene kao memorandumske stavke, kao dodatak nominalnoj vrijednosti zajmova, naplativih i nenaplativih.

Bilježenje nenaplativih zajmova

Stavke	Udjeli	Transakcija	Reklasifikacija	Otpis	Udjeli
	t-1	razdoblje t-1 do t			t
	Nominalna vrijednost
	Zajmovi	1 000	200	0	– 90	1 110
Naplativi zajmovi	500	200	– 50		650
Nenaplativi zajmovi	500		50	– 90	460
Pokriveni rezervacijama za gubitke po zajmovima	400		70	– 90	380
Još nepokriveni rezervacijama za gubitke po zajmovima	100		– 20		80
Ekvivalentna tržišna cijena
Nenaplativi zajmovi	375		24	– 51	348
= Nominalna vrijednost	500		50	– 90	460
– rezervacije za gubitke po zajmovima	125		26	– 39	112
još nije obuhvaćen	100		– 20		80

PRILOG 7.1.

SAŽETAK SVAKE KATEGORIJE AKTIVE

Klasifikacija aktive	Sažetak
Nefinancijska aktiva (AN)	Nefinancijske stavke na kojima institucionalne jedinice ostvaruju prava vlasništva, individualno ili zajednički, i iz kojih njihovi vlasnici mogu izvući ekonomsku korist njihovim posjedovanjem, korištenjem ili dopuštanjem drugima da ih koriste tijekom određenog razdoblja. Sastoji se od fiksne aktive, zaliha, dragocjenosti, tvorevina društva i proizvoda intelektualnog vlasništva.
Proizvedena nefinancijska aktiva (AN.1)	Nefinancijska aktiva koja je rezultat proizvodnih procesa. Proizvedena nefinancijska aktiva sastoji se od fiksne aktive, zaliha i dragocjenosti, kako je definirano u nastavku.
Fiksna aktiva (AN.11)	Proizvedena nefinancijska aktiva koja se opetovano ili kontinuirano koristi u proizvodnim procesima dulje od jedne godine. Fiksna aktiva sastoji se od stanova, drugih zgrada i građevinskih objekata, strojeva i opreme, sustava naoružanja, kultiviranih bioloških resursa i proizvoda intelektualnog vlasništva, kako je definirano u nastavku.
Stanovi (AN.111)	Zgrade koje se potpuno ili primarno koriste kao mjesta stanovanja, uključujući sve pripadajuće građevinske objekte, kao što su garaže, te sve stalne instalacije koje su obično postavljene u stambenim objektima. Tu se ubrajaju i splav-kućice, teglenice, stambene prikolice i kamp-kućice koje se koriste kao glavno mjesto stanovanja kućanstava, kao i javni spomenici (vidjeti AN.1121) koji su identificirani prvenstveno kao stanovi. Troškovi čišćenja i pripreme gradilišta također su uključeni. Primjeri uključuju stambene zgrade, kao što su zgrade s jednim stanom i dvama stanovima te ostale stambene zgrade namijenjene dugotrajnom stanovanju. Nedovršeni stanovi uključeni su u mjeri u kojoj se smatra da je krajnji korisnik preuzeo vlasništvo zbog toga što ga gradi za vlastite potrebe ili se vlasništvo dokazuje postojećim kupoprodajnim ugovorom. Stanovi stečeni za vojno osoblje uključeni su jer se oni koriste, kao i stanovi koje kupuju civilne jedinice, za pružanje usluga stanovanja. Vrijednost stanova jest neto vrijednost građevinskog zemljišta na kojem leže stanovi (AN.211) u slučaju da je ono zasebno klasificirano.
Ostale zgrade i građevinski objekti (AN.112)	Ostale zgrade i građevinske objekte čine nestambene zgrade, ostali građevinski objekti i poboljšanje zemljišta, kako je definirano u nastavku. Nedovršene zgrade i građevinski objekti uključeni su u mjeri u kojoj se smatra da je krajnji korisnik preuzeo vlasništvo zbog toga što je ta građevina namijenjena za njegovo osobno korištenje ili se vlasništvo dokazuje postojećim kupoprodajnim ugovorom. Uključene su zgrade i građevinski objekti kupljeni u vojne svrhe. Vrijednost ostalih zgrada i građevinskih objekata jest neto vrijednost građevinskog zemljišta koje je uključeno u zemljište (AN.211) u slučaju da je ono zasebno klasificirano.
Nestambene zgrade (AN.1121)	Nestambene zgrade, uključujući instalacije, uređaje i opremu koji su sastavni dijelovi pripadajućih građevinskih objekata te troškovi čišćenja i pripreme gradilišta. Također su uključeni javni spomenici (vidjeti AN.1122) identificirani prvenstveno kao nestambene zgrade. Javni spomenici prepoznatljivi su zbog posebnog povijesnog, nacionalnog, regionalnog, lokalnog, vjerskog ili simboličnog značaja. Nazivaju se javnima jer su dostupni javnosti, a ne zbog toga što su u vlasništvu javnog sektora. Posjetiteljima se često naplaćuje pristup takvim spomenicima. Potrošnja fiksnog kapitala na nove spomenike ili na znatna poboljšanja postojećih spomenika računa se na temelju pretpostavke o odgovarajućoj duljini vijeka trajanja. Ostali primjeri nestambenih zgrada uključuju skladišta i industrijske zgrade, poslovne zgrade, zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost, hotele, restorane, obrazovne zgrade, zdravstvene objekte.
Ostali građevinski objekti (AN.1122)	Građevinski objekti osim stambenih građevinskih objekata, uključujući troškove ulica, kanalizacije te čišćenja i pripreme gradilišta. Tu su uključeni i javni spomenici koji nisu klasificirani kao stanovi ili nestambene zgrade; rudarska okna, tuneli i ostali građevinski objekti povezani s vađenjem mineralnih i energetskih rezervi te građenje obalnih zidova, nasipa i brana koji su namijenjeni poboljšanju okolnog zemljišta, ali koji ne čine njihov sastavni dio. Primjeri uključuju autoceste, ulice, prometnice, tračnice i zrakoplovne piste; mostove, nadvožnjake, tunele i pothodnike; plovne kanale, luke, brane i ostale vodne objekte; magistralne cjevovode, komunikacijske i energetske vodove; lokalne cjevovode i kabele, prateće strukture; strukture za rudarenje i proizvodnju te strukture za sport i rekreaciju.
Poboljšanje zemljišta (AN.1123)	Vrijednost postupaka koji vode do znatnih poboljšanja kvantitete, kvalitete ili produktivnosti zemljišta ili koji sprečavanju njegovo propadanje. Primjeri uključuju povećanje vrijednosti aktive koje proizlazi iz čišćenja zemljišta, određivanja oblika zemljišta, izrade zdenaca i jama za navodnjavanje. Također uključuje troškove transfera vlasništva nad zemljištem koji tek trebaju biti otpisani.
Strojevi i oprema (AN.113)	Oprema za prijevoz, oprema informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te ostali strojevi i oprema, kako je definirano u nastavku, osim onih koje su kućanstva stekla radi krajnje potrošnje. Alat koji je relativno jeftin i kupljen po relativno stabilnoj cijeni, kao što je ručni alat, može se izostaviti. Također su izostavljeni strojevi i oprema koji čine sastavni dio zgrada, a koji su uključeni u stanove i nestambene zgrade. Izostavljeni su nedovršeni strojevi i oprema, osim ako su proizvedeni za vlastitu uporabu, jer se smatra da krajnji korisnik preuzima vlasništvo tek po isporuci te aktive. Uključeni su strojevi i oprema kupljeni u vojne svrhe, osim sustava naoružanja. Strojevi i oprema poput vozila, namještaja, kuhinjske opreme, računala, komunikacijske opreme itd. koje kućanstva stječu radi krajnjeg korištenja ne smatraju se aktivom. Oni su uključeni u memorandumsku stavku trajnih potrošačkih dobara u bilanci stanja za kućanstva. Splav-kućice, teglenice, stambene prikolice i kamp-kućice koje kućanstva koriste kao mjesto stanovanja uključene su u stanove.
Oprema za prijevoz (AN.1131)	Oprema za prijevoz osoba i stvari. Primjeri uključuju proizvode osim dijelova navedenih u Klasifikaciji proizvoda po djelatnostima 2008. ( ►M1 CPA ◄ .) odjeljak 29: Motorna vozila, prikolice i poluprikolice te odjeljak 30: Ostala prijevozna sredstva.
Oprema informacijske i komunikacijske tehnologije (AN.1132)	Oprema informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT): uređaji koji se služe elektroničkim kontrolama i elektroničkim dijelovima korištenima u uređajima. Primjeri su proizvodi unutar ►M1 skupine 261: elektroničke komponente i ploče ◄ i skupine 262: Računala i periferna oprema, koje pripadaju klasifikaciji ►M1 CPA ◄ .
Ostali strojevi i oprema (AN.1139)	Drugdje neklasificirani strojevi i oprema. Primjeri uključuju proizvode osim dijelova, usluga instalacije, popravka i održavanja navedenih u odjeljku 26 klasifikacije ►M1 CPA ◄ : Računala, elektronički i optički proizvodi (osim skupina 261 i 262), odjeljku 27: Električna oprema, odjeljku 28: Strojevi i oprema d. n., odjeljku 31: Namještaj i odjeljku 32: Ostala prerađivačka industrija.
Sustavi naoružanja (AN.114)	Vozila i ostala oprema, kao što su ratni brodovi, podmornice, vojni zrakoplovi, tenkovi, raketni nosači i bacači itd. Većina jednokratnog oružja koje navedeni sustavi koriste knjiži se kao vojne zalihe (vidjeti AN.124), no ostalo oružje, kao što su balistički projektili iznimno destruktivne snage, za koje se smatra da pružaju trenutačnu zaštitu od agresora, klasificirano je kao fiksna aktiva.
Kultivirani biološki resursi (AN.115)	Stoka za uzgoj, mljekarstvo, vuču itd. i vinogradi, voćnjaci i ostali nasadi stabala koji donose višegodišnje plodove i koji su pod izravnim nadzorom, odgovornošću i upravom institucionalnih jedinica, kako je definirano u nastavku. Nezrela kultivirana aktiva je isključena, osim ako se proizvodi za vlastitu uporabu.
Životinjski resursi koji donose višegodišnje proizvode (AN.1151)	Životinje čiji su prirodni rast i obnova pod izravnim nadzorom, odgovornošću i upravom institucionalnih jedinica. Uključuju rasplodnu stoku (uključujući ribu i perad), mliječnu stoku, tegleće životinje, ovce ili druge životinje koje se koriste za proizvodnju vune te životinje koje se koriste za prijevoz, utrkivanje ili razonodu.
Stabla, usjevi i biljke koji daju višegodišnje proizvode (AN.1152)	Stabla (uključujući vinovu lozu i grmlje) koja se uzgajaju radi proizvoda koje daju svake godine, uključujući ona koja se uzgajaju radi voća i orašastih plodova, radi biljnih sokova i smole te radi proizvoda od kore i lišća, čiji su prirodni rast i obnova pod izravnim nadzorom, odgovornošću i upravom institucionalnih jedinica.
Proizvodi intelektualnog vlasništva (AN.117)	Fiksna aktiva koja se sastoji od rezultata istraživanja i razvoja, istraživanja i ispitivanja mineralnih sirovina, računalnih programa i baza podataka, zabavnih, književnih ili umjetničkih originala i ostalih proizvoda intelektualnog vlasništva, kako je definirano u nastavku, koji se namjeravaju koristiti dulje od jedne godine.
Istraživanje i razvoj (AN.1171)	Sastoji se od vrijednosti izdataka za kreativnu djelatnost koja se sustavno poduzima radi povećanja opsega znanja, uključujući znanje o čovjeku, kulturi i društvu te korištenje tog opsega znanja pri osmišljavanju novih primjena. Vrijednost se utvrđuje na temelju ekonomske koristi koja se očekuje u budućnosti. Osim u slučaju kada vrijednost može biti razumno procijenjena, ona se u pravilu računa kao zbroj troškova, uključujući troškove neuspješnog istraživanja i razvoja. Istraživanje i razvoj koji vlasniku ne donose korist ne klasificiraju se kao aktiva te se umjesto toga knjiže kao prijelazna potrošnja.
Istraživanje i ispitivanje ruda (AN.1172)	Vrijednost izdataka za istraživanje nafte i zemnog plina te nenaftnih ležišta, kao i naknadna ispitivanja dobivenih otkrića. Taj izdatak uključuje troškove prije ishođenja licence, troškove licence i stjecanja, troškove procjene i troškove stvarnog probnog bušenja i svrdlanja, kao i troškove zračnog i drugih snimanja, troškove prijevoza itd. nastale kako bi bilo moguće provesti ispitivanja.
Računalni programi (AN.11731)	Računalni programi, opisi programa i prateći materijal za programe za sustave i aplikacije. Uključeni su početni razvoj i dodatna proširenja programa, kao i stjecanje kopija koje su klasificirane kao aktiva AN.11731.
Baze podataka (AN.11732)	Datoteke podataka koje su organizirane tako da omogućuju pristup i korištenje podataka uz učinkovito korištenje resursa. Vrijednost baza podataka koje su izrađene isključivo za vlastitu uporabu procjenjuje se na temelju troškova, koji ne bi trebali sadržavati troškove sustava za upravljanje bazom podataka i stjecanje podataka.
Zabavni, književni ili umjetnički originali (AN.1174)	Originalni filmovi, zvučni zapisi, rukopisi, vrpce, uzorci itd. na kojima su snimljene ili sadržane dramske izvedbe, radijski i televizijski programi, glazbene priredbe, sportski događaji, književna i umjetnička djela itd. Uključena su djela koja su proizvedena za vlastite potrebe. U nekim slučajevima, kao što su filmovi, može postojati više originala.
Ostali proizvodi intelektualnog vlasništva (AN.1179)	Nove informacije, specijalizirano znanje itd. koje nije drugdje klasificirano, a čije je korištenje u proizvodnji ograničeno na jedinice koje ostvaruju prava vlasništva nad njima ili na druge jedinice koje su navedene jedinice ovlastile.
Zalihe (AN.12)	Proizvedena aktiva koja se sastoji od robe i usluga koje su nastale u tekućem razdoblju ili ranijem razdoblju, a drži se radi prodaje, uporabe u proizvodnji ili neke druge kasnije uporabe. Sastoje se od materijala i sirovina, nedovršenih radova, dovršene robe i robe za preprodaju, kako je definirano u nastavku. Uključene su sve zalihe koje su u vlasništvu države uključujući, ali ne isključivo, zalihe strateškog materijala, žitarica i druge robe od posebne važnosti za državu.
Materijal i inventar (AN.121)	Roba koju njezini vlasnici namjeravaju upotrijebiti kao posrednu sirovinu u vlastitim proizvodnim procesima, a ne za preprodaju.
Nedovršeni radovi (AN.122)	Roba i usluge koje su djelomično dovršene, no obično se ne predaju drugim jedinicama bez daljnje obrade ili koje nisu zrele te čiji će proizvodni proces nastaviti isti proizvođač u kasnijem razdoblju. Isključeni su djelomično dovršeni građevinski objekti za čijeg se krajnjeg vlasnika smatra da je preuzeo vlasništvo, zbog toga što je proizvodnja za njegovu vlastitu uporabu ili zbog toga što se vlasništvo može dokazati postojećim kupoprodajnim ugovorom. Kategorija AN.122 sastoji se od nedovršenih radova na kultiviranoj aktivi i ostalih nedovršenih radova, kako je definirano u nastavku.
Nedovršeni radovi na kultiviranoj biološkoj aktivi (AN.1221)	Životinje koje se uzgajaju radi proizvoda koji se dobivaju tek po klanju, poput peradi i ribe uzgojenih u komercijalne svrhe, stabla i ostalo raslinje koje daje proizvode samo jednom po uništenju i nezrela kultivirana aktiva koja daje višegodišnje proizvode.
Ostali nedovršeni radovi (AN.1222)	Roba osim kultivirane aktive i usluga koju je proizvođač djelomično obradio, izradio ili sastavio, a koja se obično ne prodaje, otprema niti predaje drugima bez daljnje obrade.
Gotovi proizvodi (AN.123)	Proizvodi koji su spremni za prodaju ili otpremu proizvođača.
Vojne zalihe (AN.124)	Streljivo, projektili, rakete, bombe i ostale jednokratne vojne stavke koje se koriste u naoružanju ili sustavima naoružanja. Isključene su određene vrste projektila iznimno destruktivne snage (vidjeti AN.114).
Roba za preprodaju (AN.125)	Roba koju je steklo poduzeće, poput trgovaca na veliko i malo, radi preprodaje bez daljnje obrade (odnosno, koja nije promijenjena ni na koji način osim što se predstavlja kupcima na privlačan način).
Dragocjenosti (AN.13)	Proizvedena aktiva koja se ne upotrebljava primarno za proizvodnju ili potrošnju, kod koje se očekuje povećanje vrijednosti ili se barem ne očekuje pad realne vrijednosti ili da pod normalnim okolnostima neće izgubiti na kakvoći i koja je stečena i drži se ponajprije kao pričuva vrijednosti. Dragocjenosti se sastoje od plemenitih kovina i dragog kamenja, starina i drugih umjetničkih predmeta te ostalih dragocjenosti, kako je definirano u nastavku.
Plemenite kovine i drago kamenje (AN.131)	Plemenite kovine i drago kamenje koje poduzeća ne drže za uporabu u svojstvu sirovine u proizvodnim procesima.
Antikviteti i ostali umjetnički predmeti (AN.132)	Slike, skulpture itd. prepoznate kao umjetnička djela i antikviteti.
Ostale dragocjenosti (AN.133)	Dragocjenosti koje nisu drugdje klasificirane, poput zbirki i nakita iznimne vrijednosti koji je oblikovan od dragog kamenja i plemenitih kovina.
Neproizvedena nefinancijska aktiva (AN.2)	Nefinancijska aktiva koja nije nastala proizvodnim procesima. Neproizvedena aktiva sastoji se od prirodnih resursa, ugovora, leasinga i licenci te goodwilla i marketinške aktive, kako je definirano u nastavku.
Prirodni resursi (AN.21)	Neproizvedena aktiva koja se prirodno pojavljuje i nad kojom se vlasništvo može ostvariti i prenositi. Prirodna imovina nad kojom prava vlasništva nisu ili ne mogu biti ostvarena, kao što je otvoreno more ili zrak, isključena je. Sastoji se od zemljišta, mineralnih i energetskih rezervi, nekultiviranih bioloških resursa, vodnih resursa i ostalih prirodnih resursa, kako je definirano u nastavku.
Zemljište (AN.211)	Tlo, uključujući zemlju koja ga prekriva i sve pripadajuće površinske vode, na kojemu je ostvareno pravo vlasništva. Isključene su sve zgrade ili drugi građevinski objekti koji su smješteni na njemu ili prolaze kroz njega, kultivirani usjevi, stabla i životinje; podzemna imovina; nekultivirani biološki resursi i vodni resursi ispod površine zemlje.
Rezerve ruda i energije (AN.212)	Dokazane rezerve mineralnih ležišta smještene na ili ispod površine zemlje koje su ekonomski iskoristive, s obzirom na trenutačnu tehnologiju i relativne cijene. Prava vlasništva na podzemnu imovinu obično su odvojiva od prava na samo zemljište. Kategorija AN.212 sastoji se od poznatih rezervi ugljena, nafte, plina ili ostalih goriva, metalnih ruda i nemetalnih minerala.
Nekultivirani biološki resursi (AN.213)	Životinje, stabla, usjevi i biljke koje daju jednogodišnje i višegodišnje plodove na kojima su ostvarena prava vlasništva, ali čiji prirodni rast i/ili obnova nisu pod izravnim nadzorom, odgovornošću i upravom institucionalnih jedinica. Primjeri su prašume i ribarska lovišta na državnom području. Treba uključiti samo one resurse koji se trenutačno mogu koristiti u ekonomske svrhe ili će to biti moguće u skorijoj budućnosti.
Vodni resursi (AN.214)	Vodonosni slojevi i ostali resursi podzemnih voda u onoj mjeri u kojoj njihova oskudnost dovodi do ostvarivanja prava vlasništva i/ili uporabnih prava, tržišnog vrednovanja i određene mjere gospodarskog nadzora.
Ostali prirodni resursi (AN.215)	Ta kategorija pokriva elektromagnetski radijski spektar (AN.2151) i ostale prirodne resurse (AN.2159) koji nisu drugdje klasificirani.
Radijski spektri (AN.2151)	Elektomagnetski spektar. Najmovi ili licence za korištenje spektra klasificirani su drugdje (AN.222) ako ispunjavaju uvjete za definiciju aktive.
Ostalo (AN.2159)	Ostali prirodni resursi koji nisu drugdje klasificirani.
Ugovori, najam i licence (AN.22)	Ugovorni sporazumi o poduzimanju aktivnosti pri čemu sporazum vlasniku donosi ekonomsku korist iznad obveznih naknada, a vlasnik može ostvariti tu korist zakonski i u praksi. Aktiva navedena u kategoriji AN.22 predstavlja ostvarivu potencijalnu vrijednost vlasničke dobiti kada tržišna cijena za korištenje aktive ili pružanje usluge premašuje cijenu koja postoji u ugovoru, najmu ili licenci ili cijenu koja bi bila postignuta da ugovor, najam ili licenca ne postoji. Ugovor, najam i licence sastoje se od aktive koja može proizlaziti iz utrživog operativnog leasinga, dozvola za korištenje prirodnih resursa, dozvola za poduzimanje specifičnih aktivnosti i ekskluzivnih prava na buduću robu i usluge.
Utrživi operativni leasing (AN.221)	Prava vlasništva trećih osoba koja se odnose na nefinancijsku aktivu osim prirodnih resursa, pri čemu vlasnik najmom ostvaruje ekonomsku korist iznad obveznih naknada, a tu korist može ostvariti zakonski i u praksi njihovim prijenosom. Aktiva navedena u kategoriji AN.221 jest vrijednost prijenosa prava na korištenje predmetne imovine koju ostvaruje vlasnik, odnosno višak transferne cijene koji se može ostvariti iznad iznosa koji se plaća izdavaču dozvole. Primjeri uključuju slučaj kada stanar u zgradi ima fiksnu stanarinu, a tržišna cijena stanarine je viša od toga. Ako stanar može ostvariti cjenovnu razliku podnajmom, tada prava na ostvarivanje vrijednosti predstavljaju aktivu utrživog operativnog leasinga.
Dozvole za korištenje prirodnih resursa (AN.222)	Licence, dozvole i najam za korištenje prirodnih resursa na ograničeno razdoblje koje ne iskorištava potpuno ekonomsku vrijednost aktive, pri čemu se sporazumom vlasniku dodjeljuje ekonomska korist koja premašuje obvezne naknade, a vlasnik može ostvariti tu korist zakonski i u praksi, na primjer njihovim prijenosom. Prirodni resurs se i dalje bilježi u bilanci stanja vlasnika, a zasebna aktiva, koja predstavlja vrijednost prijenosa prava na korištenje resursa koju ostvaruje vlasnik, priznaje se kao dozvola za korištenje prirodnih resursa. Navedena je aktiva vrijednost prijenosa prava na korištenje koju ostvaruje vlasnik, odnosno ostatak transferne cijene iznad iznosa koji se plaća izdavaču dozvole. Primjeri uključuju slučaj kada zakupac zemljišta ima fiksnu najamninu, a tržišna cijena najamnine je viša od toga. Ako zakupac može ostvariti cjenovnu razliku podnajmom, tada prava na ostvarivanje vrijednosti predstavljaju aktivu.
Dozvole za poduzimanje specifičnih aktivnosti (AN.223)	Prenosive dozvole, osim za korištenje prirodnih resursa ili aktive koja pripada izdavaču dozvole, koje ograničavaju broj jedinica koje sudjeluju u aktivnosti i omogućuju vlasnicima ostvarivanje gotovo monopolističke dobiti. Navedena je aktiva vrijednost prijenosa prava na korištenje koju ostvaruje vlasnik, odnosno ostatak transferne cijene iznad iznosa koji se plaća izdavaču dozvole. Vlasnik dozvole mora zakonski i u praksi moći prenijeti prava na dozvolu trećoj osobi.
Ekskluzivno pravo na buduću robu i usluge (AN.224)	Prenosiva ugovorna prava na ekskluzivno korištenje robe ili usluga. Jedna ugovorna strana ima ugovor za kupnju robe ili usluga po fiksnoj cijeni od druge ugovorne strane te, zakonski i u praksi, može prenijeti obvezu druge strane na treću osobu. Primjeri uključuju prenosivu vrijednost nogometnog igrača pod ugovorom koju ostvaruje nogometni klub i prenosivu vrijednost ekskluzivnih prava na objavljivanje književnih djela ili glazbenih izvedbi. Aktiva navedena u AN.224 jest vrijednost prijenosa prava koju ostvaruje vlasnik.
Kupovine umanjene za goodwill i marketinšku aktivu (AN.23)	Razlika između vrijednosti plaćene za institucionalnu jedinicu kao društvo neograničenog poslovanja i zbroja njezine aktive, umanjeno za zbroj njezine pasive, za svaku stavku koja je zasebno identificirana i vrednovana. Vrijednost goodwilla, dakle, uključuje sve što podrazumijeva dugoročnu korist koja nije zasebno identificirana kao aktiva, kao i vrijednost činjenice da se skupina aktive koristi zajedno te se ne radi samo o skupu zasebnih aktiva. Kategorija AN.23 također sadrži identificiranu marketinšku aktivu, kao što su nazivi marki, štamparski znakovi, trgovački znakovi, logotipovi i nazivi domena, kada se prodaju zasebno i odvojeno od cijele korporacije.
Financijska aktiva i pasiva (AF)	Financijska aktiva sastoji se od ekonomske aktive uključujući financijska potraživanja, vlasničke vrijednosne papire i komponente monetarnog zlata u zlatnim polugama. Financijska aktiva su pričuve vrijednosti koje predstavljaju naknade koje se obračunavaju ekonomskom vlasniku njihovim posjedovanjem u određenom razdoblju. Sredstvo je prijenosa vrijednosti iz jednog računovodstvenog razdoblja u drugo. Naknade ili nizovi naknada razmjenjuju se plaćanjem. Načini plaćanja sastoje se od monetarnog zlata, posebnih prava vučenja, gotovine i prenosivih depozita. Financijska potraživanja, poznata i pod nazivom financijski instrumenti, financijska su aktiva s odgovarajućom pasivom. Pasiva nastaje kada obveznici moraju izvršiti plaćanje ili niz plaćanja vjerovnicima.
Monetarno zlato i posebna prava vučenja (AF.1)	Financijska aktiva koja se nalazi u ovoj kategoriji u sustavu ima protustavku u pasivi, osim komponente monetarnog zlata u zlatnim polugama.
Monetarno zlato (AF.11)	Zlato na koje monetarne vlasti ili ostali koji su podložni trenutačnom nadzoru monetarnih vlasti imaju pravo i koje se čuva kao sredstvo rezerve. Uključuje zlatne poluge (uključujući monetarno zlato koje se čuva u raspoređenim računima zlata) i neraspoređene račune zlata otvorene kod nerezidenata koji dodjeljuju pravo na potraživanje isporuke zlata.
Posebna prava vučenja (SDR-ovi) (AF.12)	Međunarodna sredstva pričuve koje stvara Međunarodni monetarni fond (MMF) i dodjeljuje je svojim članovima radi dopune postojećih sredstava pričuve.
Gotovina i depoziti (AF.2)	Gotovina u optjecaju i depoziti, u državnim i stranim valutama.
Gotovina (AF.21)	Gotovinu čine novčanice i kovanice koje izdaju ili odobravaju monetarne vlasti.
Prenosivi depoziti (AF.22)	Depoziti koji se na zahtjev mogu zamijeniti za gotovinu po nominalnoj vrijednosti ili koji se mogu neposredno koristiti za plaćanje čekom, mjenicom, bankovnim nalogom, izravnim terećenjem/uplatom ili nekim drugim načinom izravnog plaćanja, bez kazne ili ograničenja.
Međubankovne pozicije (AF.221)	Depoziti prenosivi među bankama.
Ostali prenosivi depoziti (AF.229)	Prenosivi depoziti osim međubankovnih pozicija.
Ostali depoziti (AF.29)	Ostali depoziti su depoziti osim prenosivih depozita. Ostali se depoziti ne mogu koristiti za plaćanje osim po dospijeću ili nakon dogovorenog otkaznog roka te se ne mogu zamijeniti za gotovinu ili prenosive depozite bez znatnog ograničenja ili kazne.
Dužnički instrumenti (AF.3)	Prenosivi financijski instrumenti koji služe kao dokaz o dugu. Prenosivost se odnosi na činjenicu da se zakonsko vlasništvo lako može prenositi s jednog vlasnika na drugog prijenosom vlasništva ili indosamentom. Da bi se smatrali prenosivima, dužnički vrijednosni papiri moraju biti pogodni za potencijalno trgovanje na organiziranoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, no dokazivanje stvarnog trgovanja nije potrebno.
Kratkoročni dužnički instrumenti (AF.31)	Dužnički instrumenti čije izvorno dospijeće iznosi jednu godinu ili manje te dužnički instrumenti koji se moraju otplatiti na zahtjev vjerovnika.
Dugoročni dužnički instrumenti (AF.32)	Dužnički instrumenti čije izvorno dospijeće iznosi više od jedne godine ili dospijeće nije navedeno.
Zajmovi (AF.4)	Financijska aktiva koja nastaje kada vjerovnici pozajmljuju sredstva obveznicima, izravno ili preko posrednika, a to se dokazuje neprenosivim ispravama ili se ne dokazuje ispravama.
Kratkoročni zajmovi (AF.41)	Zajmovi čije izvorno dospijeće iznosi jednu godinu ili manje te zajmovi koji se moraju otplatiti na zahtjev vjerovnika.
Dugoročni zajmovi (AF.42)	Zajmovi čije izvorno dospijeće iznosi više od jedne godine ili dospijeće nije navedeno.
Vlasnički vrijednosni papiri i udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima (AF.5)	Financijska aktiva koja predstavlja prava vlasništva na društva ili kvazi-društva. Takva financijska aktiva uglavnom daje vlasnicima pravo na udio u dobiti društva ili kvazi-društva i na udio u njihovoj neto aktivi u slučaju likvidacije.
Vlasnički udjeli (AF.51)	Financijska aktiva koja priznaje potraživanja preostale vrijednosti društva ili kvazi-društva nakon što su ispunjena potraživanja vjerovnika.
Dionice koje kotiraju na burzi (AF.511)	Vlasnički vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi. Takva burza može biti priznata burza ili bilo koji drugi oblik sekundarnog tržišta. Dionice koje kotiraju na burzi nazivaju se i dionicama uvrštenima na burzu. Postojanje navedenih cijena dionica koje kotiraju na burzi znači da su trenutačne tržišne cijene obično dostupne.
Dionice koje ne kotiraju na burzi (AF.512)	Vlasnički vrijednosni papiri s cijenama koje nisu uvrštene na priznatu burzu ili neki drugi oblik sekundarnog tržišta.
Ostali vlasnički udjeli (AF.519)	Svi oblici vlasničkih udjela osim onih navedenih u potkategorijama AF.511 i AF.512.
Udjeli/jedinice u investicijskim fondovima (AF.52)	nička investicijska poduzeća kroz koja investitori udružuju sredstva za ulaganje u financijsku i/ili nefinancijsku aktivu.
Udjeli/jedinice u novčanim fondovima (AF.521)	Udjele ili jedinice u novčanim fondovima izdaju novčani fondovi, a oni su investicijski fondovi koji ulažu samo ili prvenstveno u kratkoročne dužničke instrumente kao što su trezorski zapisi, potvrde o depozitu i komercijalni papiri te također u dugoročne dužničke instrumente s preostalim kratkoročnim dospijećem. Udjeli ili jedinice u novčanim fondovima mogu biti prenosivi te se često smatraju zamjenama za depozite.
Udjeli/jedinice u investicijskim fondovima osim novčanih fondova (AF. 522)	Udjeli ili jedinice u investicijskim fondovima osim fondova ili jedinica tržišta novca predstavljaju potraživanje dijela vrijednosti investicijskog fonda osim novčanog fonda. Udjele ili jedinice u investicijskim fondovima osim udjela ili jedinica u novčanim fondovima izdaju investicijski fondovi koji ulažu u niz aktiva uključujući dužničke instrumente, vlasničke udjele, ulaganja vezana uz robu, nekretnine, udjele u drugim investicijskim fondovima i strukturiranu aktivu.
Sustavi prilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava (AF.6)	Financijska aktiva ugovaratelja ili korisnika osiguranja i pasiva osiguravatelja, mirovinski fondovi ili izdavatelji standardiziranih jamstava.
Tehničke rezerve neživotnog osiguranja (AF.61)	Financijska aktiva koja predstavlja potraživanja ugovaratelja osiguranja od osiguravajućih društava za neživotno osiguranje u obliku isplate nezarađene premije ili nastalih potraživanja.
Životno osiguranje i prava na rentu (AF.62)	Financijska aktiva koja predstavlja potraživanja ugovaratelja osiguranja i ugovaratelja rente iz tehničkih pričuva društava koja pružaju usluge životnog osiguranja.
Mirovinska prava (AF.63)	Financijska aktiva koju postojeći i budući umirovljenici posjeduju s obzirom na svojeg upravitelja mirovinskog fonda, odnosno svojeg poslodavca, na program koji je poslodavac namijenio za isplatu mirovina kao dio sporazuma o naknadi između poslodavca i zaposlenika ili na životnog (ili neživotnog) osiguravatelja.
Potraživanja mirovinskih fondova od upravitelja mirovinskih fondova (AF.64)	Financijska aktiva koja predstavlja potraživanja mirovinskih fondova od upravitelja mirovinskih fondova za svaki manjak i financijska aktiva koja predstavlja potraživanja upravitelja mirovinskih fondova od mirovinskih fondova za svaki višak, odnosno kada dohodak od ulaganja premašuje povećanje prava, a razlika se isplaćuje upravitelju mirovinskog fonda.
Prava na nemirovinske koristi (AF.65)	Višak neto doprinosa iznad razine naknada kao povećanje pasive programa osiguranja prema korisnicima.
Rezervacije za obveze u okviru standardiziranih jamstava (AF.66)	Financijska aktiva koju ugovaratelji standardiziranih jamstava imaju s obzirom na društva koja pružaju usluge standardiziranih jamstava.
Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika (AF.7)	Financijska aktiva povezana s određenom financijskom aktivom, nefinancijskom aktivom ili indeksom, pomoću koje se može trgovati specifičnim financijskim rizicima samima za sebe na financijskim tržištima.
Financijske izvedenice (AF.71)	Financijska aktiva kao što su opcije, terminski ugovori i kreditne izvedenice. Opcije (AF.711), one kojima se može trgovati i one s neslužbenog tržišta (OTC), ugovori su koji daju vlasniku opcije pravo, ali ne nameću obvezu, kupnje od (call-opcija) ili prodaje (put-opcija) izdavatelju opcije (sastavljaču opcije) financijske ili nefinancijske aktive (osnovni instrument) po unaprijed određenog cijeni (izvršna cijena) u zadanom razdoblju (američka opcija) ili na zadani datum (europska opcija). Na temelju tih osnovnih strategija razvijene su brojne kombinirane strategije kao što su medvjeđi rasponi kupnje/prodaje, bikovski rasponi kupnje/prodaje i leptirovi rasponi opcija. Od navedenih vrsta opcija izvedene su razne opcije s kompleksnom strukturom plaćanja. Terminski ugovori (AF.712) su bezuvjetni financijski ugovori prema kojima dvije ugovorne strane pristaju razmijeniti određenu količinu osnovne aktive (financijske ili nefinancijske) po dogovorenoj ugovornoj cijeni (izvršna cijena) na točno određeni datum. Kreditne su izvedenice u obliku ugovora terminskog ili opcijskog tipa čija je osnovna svrha prijenos kreditnog rizika. Namijenjene su prijenosu rizika od neizvršavanja obveza kredita ili vrijednosnih papira. Kao i ostale financijske izvedenice, često se sastavljaju prema standardnim okvirnim sporazumima te podrazumijevaju založni i granični postupak, koji omogućavaju izvršavanje tržišnog vrednovanja. Prijenos kreditnog rizika odvija se između prodavatelja rizika (preuzimatelj vrijednosnih papira) i kupca rizika (prodavatelj vrijednosnih papira) na temelju premije. U slučaju neispunjenja kreditne obveze kupac rizika isplaćuje gotovinu prodavatelju rizika.
Dioničke opcije zaposlenika (AF.72)	Financijska aktiva u obliku sporazuma sklopljenog na određeni datum (datum odobrenja) prema kojemu zaposlenik može kupiti određeni broj udjela poslodavčevih dionica po zadanoj cijeni („izvršna” cijena) ili u navedeno vrijeme (datum „opcijskog prava”) ili unutar određenog razdoblja (razdoblje „izvršenja”) koje slijedi neposredno nakon datuma opcijskog prava.
Ostali računi potraživanja/obveza (AF.8)	Financijska aktiva koja nastaje kao protustavka financijske ili nefinancijske transakcije u slučajevima kada postoji vremenska razlika između te transakcije i pripadajućeg plaćanja.
Trgovački krediti i predujmovi (AF.81)	Financijska aktiva koja proizlazi iz izravnog produženja kredita dobavljača robe i usluga svojim kupcima i predujmova za rad koji je u tijeku ili tek treba biti započet te u obliku prijevremene isplate kupaca za dobra i usluge koji još nisu pruženi.
Ostali računi potraživanja/obveza, osim trgovačkih kredita i predujmova (AF.89)	Financijska aktiva koja proizlazi iz vremenskih razlika između distributivnih transakcija ili financijskih transakcija na sekundarnom tržištu i odgovarajućeg plaćanja.
Memorandumske stavke	Sustav sadrži tri memorandumske stavke koje prikazuju aktivu koja nije zasebno identificirana u središnjem okviru, a koja je od više profiliranog analitičkog značaja.
Trajna potrošačka dobra (AN.m)	Trajna dobra koju kućanstva stječu radi krajnje potrošnje (odnosno, stavke koje kućanstva ne koriste kao pričuve vrijednosti ili koje subjekti koji nisu pravne osobe, a kućanstva ih posjeduju ne koriste u svrhu proizvodnje).
Izravna strana ulaganja (AF.m1)	Izravna strana ulaganja uključuju dugoročan odnos koji odražava trajan interes rezidentne institucionalne jedinice jednog gospodarstva („izravni investitor”) za institucionalnu jedinicu koja se nalazi u drugom gospodarstvu. Svrha izravnog investitora jest izvršiti značajan stupanj utjecaja na upravljanje jedinicom u koju je izvršio ulaganje.
Nenaplativi zajmovi (AF.m2)	Zajam je nenaplativ kada je isplata kamate ili glavnice najmanje 90 dana zakašnjela ili su isplate kamate koje iznose 90 dana ili više kapitalizirane, refinancirane ili odgođene sporazumom ili su plaćanja zakašnjela manje od 90 dana, ali postoje drugi opravdani razlozi (kao što je obveznikovo proglašenje stečaja) za sumnju da plaćanja neće biti u potpunosti izvršena.

PRILOG 7.2.

PRIKAZ STAVKI OD POČETNE BILANCE STANJA DO ZAVRŠNE BILANCE STANJA

Prilog 7.2. sadržava prikaz od početne bilance stanja do završne bilance stanja koji sadrži podatke o svakoj kategoriji aktive s obzirom na različite načine na koje se vrijednost bilance stanja mijenja: transakcijama ili drugim promjenama obujma aktive i vlasničkih dobitaka i gubitaka.

Klasifikacija aktive, pasive i neto vrijednosti	IV. Početna bilanca stanja	III.1 i III.2 Transakcije	III.3.1 Ostale promjene obujma	III.3.2 Vlasnički dobici i gubici		IV.3 Završna bilanca stanja
Klasifikacija aktive, pasive i neto vrijednosti	IV. Početna bilanca stanja	III.1 i III.2 Transakcije	III.3.1 Ostale promjene obujma	III.3.2.1 Neutralni vlasnički dobici i gubici	III.3.2.2 Stvarni vlasnički dobici i gubici	IV.3 Završna bilanca stanja
Nefinancijska aktiva	AN	P.5, NP	K.1, K.2, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN
Proizvedena nefinancijska aktiva	AN.1	P.5	K.1, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.1
Fiksna aktiva (1)	AN.11	P.51g, P.51c	K.1, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.11
Stanovi	AN.111	P.51g, P.51c	K.1, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.111
Ostale zgrade i građevinski objekti	AN.112	P.51g, P.51c	K.1, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.112
Strojevi i oprema	AN.113	P.51g, P.51c	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.113
Sustavi naoružanja	AN.114	P.51g, P.51c	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.114
Kultivirani biološki resursi	AN.115	P.51g, P.51c	K.1, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.115
Proizvodi intelektualnog vlasništva	AN.117	P.51g, P.51c	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.117
Zalihe prema vrsti zaliha	AN.12	P.52	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.12
Dragocjenosti	AN.13	P.53	K.1, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.13
Neproizvedena nefinancijska aktiva	AN.2	NP	K.1, K.21, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.2
Prirodni resursi	AN.21	NP.1	K.1, K.21, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.21
Zemljište	AN.211	NP.1	K.1, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.211
Rezerve ruda i energije	AN.212	NP.1	K.1, K.21, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.212
Nekultivirani biološki resursi	AN.213	NP.1	K.1, K.21, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.213
Vodni resursi	AN.214	NP.1	K.1, K.21, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.214
Ostali prirodni resursi	AN.215	NP.1	K.1, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.215
Radijski spektri	AN.2151	NP.1	K.1, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.2151
Ostalo	AN.2159	NP.1	K.1, K.21, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.2159
Ugovori, najam i licence	AN.22	NP.2	K.1, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.22
Kupovine umanjene za goodwill i marketinšku aktivu	AN.23	NP.3	K.1, K.22, K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AN.23
Financijska aktiva/pasiva (2)	AF	F	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF
Monetarno zlato i posebna prava vučenja	AF.1	F.1	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.1
Gotovina i depoziti	AF.2	F.2	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.2
Dužnički instrumenti	AF.3	F.3	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.3
Zajmovi	AF.4	F.4	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.4
Vlasnički vrijednosni papiri i udjeli/jedinice u investicijskim fondovima	AF.5	F.5	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.5
ProgramiPrilagodbe osiguranja, mirovinskog osiguranja i standardiziranih jamstava	AF.6	F.6	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.6
Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika	AF.7	F.7	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.7
Ostali računi potraživanja/obveza	AF.8	F.8	K.3, K.4, K.5, K.61, K.62	K.71	K.72	AF.8
Neto vrijednost	B.90	B.101	B.102	B.1031	B.1032	B.90
(1) Memorandumska stavka: AN.m: trajna potrošačka dobra. (2) Memorandumske stavke: AF.m1: izravno strano ulaganje; AF.m2: nenaplativi krediti.

Izravnavajuće stavke
B.10	Promjene neto vrijednosti
B.101	Promjene neto vrijednosti zbog štednje i kapitalnih transfera
B.102	Promjene neto vrijednosti zbog ostalih promjena obujma aktive
B.103	Promjene neto vrijednosti zbog nominalnih vlasničkih dobitaka i gubitaka
B.1031	Promjene neto vrijednosti zbog neutralnih vlasničkih dobitaka i gubitaka
B.1032	Promjene neto vrijednosti zbog stvarnih vlasničkih dobitaka i gubitaka
B.90	Neto vrijednost
Transakcije financijske aktive i pasive
F	Transakcije financijske aktive i pasive
F.1	Monetarno zlato i posebna prava vučenja
F.2	Gotovina i depoziti
F.3	Dužnički instrumenti
F.4	Zajmovi
F.5	Vlasnički vrijednosni papiri i udjeli/jedinice u investicijskim fondovima
F.6	Osiguranje, mirovinsko osiguranje i standardizirana jamstva
F.7	Financijske izvedenice i dioničke opcije zaposlenika
F.8	Ostali računi potraživanja/obveza
Transakcije robe i usluga
P.5	Bruto investicije
P.51g	Bruto investicije u fiksni kapital
P.51c	Potrošnja fiksnog kapitala (–)
P.511	Stjecanje umanjeno za otuđenje fiksne aktive
P.5111	Stjecanje nove fiksne aktive
P.5112	Stjecanje postojeće fiksne aktive
P.5113	Otuđenje postojeće fiksne aktive
P.512	Troškovi prijenosa vlasništva na neproizvedenoj aktivi
P.52	Promjene zaliha
P.53	Neto povećanje dragocjenosti
Ostale stavke akumulacije
NP	Stjecanje umanjeno za otuđenje neproizvedene aktive
NP.1	Stjecanje umanjeno za otuđenje prirodnih resursa
NP.2	Stjecanje umanjeno za otuđenje ugovora, najma i licenci
NP.3	Kupovine umanjene za goodwill i marketinšku aktivu
K.1	Ekonomsko nastajanje aktive
K.2	Ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive
K.21	Iscrpljivanje prirodnih resursa
K.22	Ostalo ekonomsko nestajanje neproizvedene aktive
K.3	Gubici zbog nepogoda
K.4	Nenadoknađene zapljene
K.5	Ostale promjene obujma d. n.
K.6	Promjene u klasifikaciji
K.61	Promjene u klasifikaciji i strukturi sektora
K.62	Promjene u klasifikaciji aktive i pasive
K.7	Nominalni vlasnički dobici i gubici
K.71	Neutralni vlasnički dobici i gubici
K.72	Stvarni vlasnički dobici i gubici

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte