Zakon o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje

Članak 1.

GLAVA I ZAJEDNIČKE ODREDBE

Ovim zakonom uređuje se izvršenje sankcija izrečenih u kaznenom postupku, postupku za privredne prijestupe i u prekršajnom postupku, odgojne mjere, sigurnosne mjere i zaštitne mjere, te oduzimanje imovinske koristi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 2.

Osobe prema kojima se izvršavaju sankcije lišavaju se prava ili se ograničavaju u pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe pojedinih sankcija, a s skladu sa zakonom.

Članak 3.

Izvršenju sankcija pristupa se kad postane pravomoćna odluka kojom je sankcija izrečena i kad za izvršenje sankcije nema zakonskih smetnji.

Samo iznimno, kad je to zakonom predviđeno, sa izvršenjem pojedinih sankcija može se otpočeti i prije nego što je postala pravomoćna odluka kojom su one izrečene.

Članak 4.

Organ koji je donio odluku u prvom stupnju obvezan je, ako sam nije nadležan za izvršenje, da izvršnu odluku dostavi organu nadležnom za izvršenje, najkasnije u roku od tri dana od dana kad je odluka postala izvršna odnosno od dana kad je tu odluku primio od višeg organa.

Kad su ispunjeni svi uvjeti da se pristupi izvršenju sankcije, nadležan organ obvezan je poduzeti potrebne radnje da se izvršenje provede bez odlaganja i u skladu sa ovim zakonom.

Izvršenje sankcije može biti odgođeno samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim zakonom.

Članak 5.

Organi, ustanove i druge pravne osobe, u čiji djelokrug spada primjena zdravstvenih, socijalnih, odgojnih ili drugih mjera od značaja i za izvršenje pojedinih sankcija, obvezni su surađivati s organima nadležnim za izvršenje sankcija.

Radi što potpunijeg ostvarenja svrhe pojedinih sankcija, organi nadležni za izvršenje surađivat će i sa pravnim osobama koje bi im, prema svojim zadacima i radu, mogle pružiti pomoć.

Članak 6.

Osoba prema kojoj je primijenjena sankcija ne plaća troškove izvršenja, osim troškova izvršenja novčane kazne, kao i drugih troškova koji su posebno navedeni u zakonu.

Članak 7.

Za podneske, službene radnje i rješenja u svezi s primjenom odredbi ovog zakona ne plaća se taksa.

Članak 8.

Poslovi izvršenja kaznenih i prekršajnih sankcija su poslovi od općeg interesa za Republiku.

Članak 9.

Ministarstvo pravosuđa putem neposrednog uvida i izvještaja prati i proučava primjenu propisa o izvršenju sankcija, neposredno poduzima ili nadležnim organima predlaže mjere za unapređivanje sustava izvršenja sankcija, pruža stručnu pomoć ustanovama za izvršenje sankcija, prikuplja i obrađuje statističke podatke o izvršenju sankcija, te obavlja i druge poslove u svezi s izvršenjem sankcija određene zakonom i drugim propisima donesenim na osnovi zakona.

Članak 10.

Radi poboljšanja uvjeta za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, unapređivanja i usavršavanja sustava izvršenja sankcija, kao i radi stvaranja uvjeta za zbrinjavanje otpuštenih osoba i razvijanja postpenalne zaštite uopće. Ministarstvo pravosuđa i drugi organi nadležni za izvršenje sankcija surađuju sa znanstvenim ustanovama, stručnim udruženjima, pravnim osobama i organima.

Članak 11.

Za unapređenje rada u izvršenju sankcija ministar pravosuđa osniva stručni savjet.

Članovi stručnog savjeta mogu biti predstavnici znanstvenih ustanova, Ministarstva pravosuđa, stručnih udruženja i organizacija, koji se bave problemima kriminaliteta, koji mogu pridonijeti boljem ostvarenju svrhe izvršenja sankcija.

Stručni savjet prati i proučava izvršenje sankcija, te daje mišljenje i prijedloge o načelnim pitanjima iz te oblasti.

Stručni savjet donosi poslovnik o svom radu u suglasnosti sa ministrom pravosuđa.

DIO PRVI IZVRŠENJE KAZNI

A. IZVRŠENJE KAZNI ZATVORA

Članak 12.

GLAVA II OPĆE ODREDBE

Svrha izvršenja zatvora (zatvora i maloljetničkog zatvora) je osposobljavanje osuđenih osoba da po povratku u slobodu žive i ponašaju se u skladu sa zakonom i ispunjavaju dužnosti građana.

U tu svrhu primjenjuju se prema osuđenima odgovarajuće suvremene odgojne, popravne, medicinske, socijalne i druge mjere.

Članak 13.

Poslovi izvršenja kazni zatvora u nadležnosti su Ministarstva pravosuđa, općinskih sudova, okružnih sudova, općinskih sudaca za prekršaje i Republičkog vijeća za prekršaje.

Članak 14.

Postupanje s osuđenim osobama mora biti čovječno i s poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s očuvanjem njihovog tjelesnog i duševnog zdravlja, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i disciplina.

Članak 14.a

Osuđena osoba ima pravo zadovoljavati svoje vjerske potrebe.

Zavodi i zatvori obvezni su osigurati uvjete za zadovoljavanje vjerskih potreba.

Članak 15.

S osuđenim osobama treba postupati na način koji u najvećoj mogućoj mjeri odgovara ličnosti osuđenog i koji treba da bude prilagođen postignutom uspjehu u preodgajanju.

Radi postizanja uspješnog preodgajanja obavlja se klasifikacija osuđenih osoba.

Članak 16.

Kod osuđenih osoba treba razvijati osjećanje osobne odgovornosti za njihove postupke i poticati ih da u svom preodgajanju i sami dragovoljno učestvuju.

U tijeku izvršenja kazni zatvora osigurat će se osuđenima sudjelovanje u organiziranju pojedinih djelatnosti i poslova od zajedničkog interesa.

Članak 17.

Osuđene osobe izdržavaju kaznu zatvora skupno. Kad to zahtijeva zdravstveno stanje osuđene osobe ili kad je to predviđeno u ovom zakonu može se odrediti da pojedina osuđena osoba izdržava kaznu odvojeno od ostalih.

Osuđenoj osobi može se dozvoliti izdržavanje kazne odvojeno od ostalih na njegov zahtjev, ovisno o mogućnostima doma, osobinama ličnosti osuđenog i programu postupanja.

Muške i ženske osobe izdržavaju kaznu zatvora odvojeno jedne od drugih.

Maloljetne osobe izdržavaju kaznu zatvora, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba.

Osobe koje izdržavaju kaznu zatvora odvojit će se od osoba koje se nalaze u pritvoru.

Članak 18.

Osuđenim osobama osiguravaju se u tijeku izdržavanja kazne zatvora određena prava.

Osuđenim osobama mogu se davati i posebne pogodnosti predviđene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi njega.

Članak 19.

Osuđenim osobama omogućit će se rad u skladu s njihovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima zavoda ili zatvora.

Rad osuđenih treba da bude koristan i da što više odgovora suvremenom načinu vršenja rada iste vrste na slobodi.

Svrha ovog rada je da osuđeni steknu odnosno održe i povećaju svoje radne sposobnosti, radne navike i stručno znanje radi što lakšeg uključivanja u koristan život na slobodi. U tu svrhu osiguravaju se za osuđene, u granicama mogućnosti, raznovrsna zaposlenja.

Osuđene osobe svojim radom ostvaruju i sredstva koja služe za njihove osobne potrebe i za plaćanje uzdržavanja i drugih obaveza.

Postizanje ekonomske koristi od rada osuđenih osoba ne smije da ide na štetu ostvarenja svrhe toga rada.

Članak 20.

Za osuđene osobe za koje je to korisno i potrebno organizira se nastava za opće i stručna izobrazba i osposobljavanje radi stjecanja kvalifikacija.

U svrhu podizanja opće izobrazbe i preodgajanja osuđenih u tijeku izvršenja kazni zatvora, organiziraju se razni oblici školovanja, tečajeva, slobodnih djelovanja, kulturno-prosvjetnog rada i fizičke kulture i omogućuje se osuđenima čitanje knjiga i dnevnog tiska, kao i korištenje drugih sredstava informacija.

Članak 21.

Radi poticanja vlastitih napora osuđenih osoba za uključivanje u redovan život na slobodi, osuđeni za koje se s osnovom može očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće vršiti kaznena djela puštaju se na uvjetni otpust.

Članak 22.

Osuđenim osobama otpuštenim sa izdržavanja kazne zatvora pružit će nadležni organi, ustanove i organizacije potrebnu pomoć za njihovo lakše i brže uključivanje u redovan život na slobodi.

Članak 23.

U kaznenim zavodima izdržavaju kaznu zatvora osuđene osobe kojima su sudili sudovi Republike Hrvatske, ukoliko međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

GLAVA III KAZNENI ORGANI

Članak 24.

1. Vrste i osnivanje

Kazne zatvora izvršavaju se u kaznenim organima.

Kazneni organi jesu: kazneni zavodi i okružni zatvori.

Kazneni organi jesu posebni organi državne uprave pod neposrednim nadzorom Ministarstva pravosuđa.

Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na kaznene organe primjenjuju se propisi koji se odnose na republičke organe uprave.

Članak 25.

U cilju poduzimanja odgovarajućih zajedničkih mjera na preodgajanju osuđenih i sprečavanju međusobnog lošeg utjecaja obavlja se kategorizacija kaznenih organa i klasifikacija osuđenih na izdržavanju kazne.

Osuđeni na izdržavanju kazni zatvora u pojedinim kaznenim organima svrstavaju se u skupine i odjele prema njihovoj dobi, spolu, ranijem životu, osobnim i kriminološkim svojstvima, postignutom stupnju tretmana, zdravstvenom stanju i drugim značajkama odlučnim za ostvarenje svrhe izvršenja kazni zatvora (klasifikacija i reklasifikacija).

Članak 26.

Kazneni zavodi osnivaju se kao:

a) kazneni zavodi za osobe koje su prvi puta osuđene,

b) kazneni zavodi za povratnike,

c) kazneni zavodi za žene,

d) kazneni zavodi za mlađe punoljetne osobe,

e) kazneni zavodi za maloljetnike,

f) bolnica za osobe lišene slobode.

Kazne zatvora do godinu dana trajanja, u pravilu, izdržavaju se u za to određenim kaznenim organima.

Po potrebi mogu se osnivati i druge vrste kaznenih zavoda, kao i centri za ispitivanje ličnosti osuđenih osoba.

Ako za pojedine kategorije osuđenih osoba koje treba da izdržavaju kaznu zatvora odvojeno od ostalih osuđenih osoba, ne postoje svi uvjeti da se osnuje poseban kazneni zavod, mogu se osnovati za njih posebni odjeli u drugom kaznenom zavodu.

Članak 27.

Okružni zatvori se u pravilu osnivaju u sjedištu okružnog suda.

Odjeli zatvora mogu se osnivati u sjedištu općinskog suda.

Članak 28.

Prema stupnju osiguranja i ograničenja slobode osuđenih osoba, kao i primijenjenim mjerama postupanja prema tim osobama, (kazneni organi mogu biti zatvorenog, poluotvorenog i otvorenog tipa.

U kaznenim organima zatvorenog tipa mogu postojati odjeli poluotvorenog i otvorenog tipa.

Članak 29.

Kazneni organ osniva i ukida Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra pravosuđa.

Centar za ispitivanje ličnosti osuđenih, odjele zatvora i odjele kaznenog zavoda osniva i ukida ministar pravosuđa.

Članak 30.

Sporazumno s nadležnim organima drugih republika mogu se zajednički osnivati kazneno-popravne ustanove.

Rukovodioc organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa i uprave može se sporazumjeti s nadležnim organima drugih republika da se postojeće kazneno-popravne ustanove zajednički koriste.

Članak 31.

2. Raspored upućivanja osuđenih u kaznene organe

Osuđene osobe upućuju se u kaznene organe prema rasporedu ministra pravosuđa u skladu sa odredbama ovog odjeljka zakona.

Članak 32.

U kazneno-popravnim domovima izvršuju se kazne zatvora čije trajanje odnosno ostatak trajanja po uračunatom pritvoru iznosi više od jedne godine.

Članak 33.

U otvoreni kazneno-popravni dom mogu se uputiti osuđeni za koje se na osnovi ranijeg vladanja može osnovano očekivati da će zadržavanje u ovom domu povoljno utjecati na njihovo preodgajanje, da će na osnovi osjećaja osobne odgovornosti obavljati svoje dužnosti i da neće zloupotrijebiti odsutnost posebnog nadzora straže i drugih mjera.

Osuđeni koji ispunjavaju uvjete iz prethodnog stavka mogu se upućivati na izvršenje kazni u otvoreni kazneno-popravni dom ako su već izdržali dio kazne u nekoj drugoj kazneno-popravnoj ustanovi. Uz iste uvjete u ovaj dom mogu se uputiti također i osuđeni koji prethodno nisu izdržali dio kazne u zatvorenoj ili poluotvorenoj kazneno-popravnoj ustanovi ako su osuđeni za krivična djela manje društvene opasnosti.

Članak 34.

Osuđeni koji se već nalaze na izvršenju kazne mogu se premjestiti na daljnje izdržavanje kazne u otvoreni kazneno-popravni dom na njihovu molbu, molbu članova uže rodbine uz prethodni njihov pristanak, kao i po prijedlogu ustanove u kojoj izdržavaju kaznu. O premještaju odlučuje Republički sekretarijat.

Neposredno upućivanje osuđenih u otvoreni kazneno-popravni dom nakon pravomoćnosti presude mogu predložiti Republičkom sekretarijatu sudovi nadležni za upućivanje osuđenih u kazneno-popravne ustanove.

Osuđeni koji zloupotrebljavaju pogodnosti izdržavanja kazne u otvorenom kazneno-popravnom domu, čije zadržavanje u ovom domu ne utječe povoljno na njihovo preodgajanje ili koji štetno utječu na ostale osuđene, premjestit će se u drugu kazneno-popravnu ustanovu. O premještaju odlučuje Republički sekretarijat na prijedlog ravnatelja otvorenog kazneno-popravnog doma.

Članak 35.

U kazneno-popravni dom za mlađe punoljetne osobe upućuju se osuđeni koji su u vrijeme upućivanja punoljetni, ali koji nisu navršili 23 godine. Ako osuđeni u ovom domu nije izdržao kaznu do navršene 27. godine, a ostatak kazne iznosi više od šest mjeseci, upućuje se da ostatak kazne izdrži u kazneno-popravnom domu kojeg odredi Republički sekretarijat.

Članak 36.

U kazneni zavod za maloljetnike odnosno u poseban odjel za maloljetnike drugog kaznenog zavoda ili u zavod za tretman maloljetnika upućuju se osobe osuđene na kaznu maloljetničkog zatvora.

Kaznu maloljetničkog zatvora osuđeni izdržavaju u kaznenom zavodu za maloljetnike ili odvojeno od ostalih osuđenih osoba u posebnom odjelu za maloljetnike drugog kaznenog zavoda, odnosno zavoda za tretman maloljetnika do navršene 23. godine života. Iznimno, u ovom zavodu odnosno odjelu može ostati i osoba koja je navršila 23 godine, ako je to potrebno radi završetka njezina školovanja ili stručnog osposobljavanja ili ako ostatak neizdržane kazne ne premašuje šest mjeseci.

Članak 37.

U okružnim zatvorima i u njihovim odjelima izvršuju se kazne zatvora čije trajanje odnosno ostatak trajanja po uračunatom pritvoru ne prelazi tri mjeseca.

U zatvorima iz prethodnog stavka izvršuju kazne zatvora i osobe kažnjene u prekršajnom postupku, po mogućnosti odvojeno od ostalih osoba lišenih slobode.

Pritvor određen od strane suda izdržava se u posebnom odjelu okružnog zatvora.

Članak 38.

Kazne zatvora u trajanju preko mjesec dana do jedne godine izvršuju se u za to određenim kazneno-popravnim ustanovama. Ove su ustanove, u pravilu, kazneno-popravne ustanove poluotvorenog tipa.

Republički sekretar rasporedom upućivanja osuđenih u kazneno-popravne ustanove iz članka 31. ovog zakona propisat će kriterije po kojima će nadležni sudovi vršiti upućivanje u ove ustanove. Istim aktom može se odrediti da pojedine osuđene osobe iz stavka 1. ovog članka koje su nepodesne za izvršenje kazne u poluotvorenim kazneno-popravnim ustanovama, izdržavaju kazne u kazneno-popravnim domovima.

Članak 39.

Na osobe koje su osuđene na kaznu zatvora do tri mjeseca ili su kažnjene za prekršaje, na njihovu molbu, mogu se za vrijeme izdržavanja kazne primijeniti uvjeti koji osiguravaju nastavljanje djelatnosti koju su vršile prije početka izvršenja kazni, ako ranije nisu osuđivane za kazneno djelo niti kažnjavane za prekršaje protiv javnog reda i mira.

Ministar pravosuđa propisuje način i uvjete izvršenja kazne zatvora iz prethodnog stavka i odlučuje koje će osobe izvršavati kaznu pod tim uvjetima.

Članak 40.

3. Unutarnje ustrojstvo kaznenih organa

Unutarnje ustrojstvo, broj i vrste djelatnika u kaznenom organu utvrđuje se aktom o organizaciji i sistematizaciji svakog pojedinog kaznenog organa prema odredbama ovog zakona.

Vlada Republike Hrvatske propisat će temelje unutarnjeg ustrojstva i način rada kaznenih zavoda, okružnih zatvora, zavoda za tretman i bolnice za osobe lišene slobode.

Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada kaznenog zavoda, okružnog zatvora, zavoda za tretman i bolnice za osobe lišene slobode donosi ravnatelj, odnosno upravitelj uz suglasnost ministra pravosuđa.

Članak 41.

a) Stručne službe

U kaznenim zavodima, okružnim zatvorima, zavodima za tretman maloljetnika i bolnici za osobe lišene slobode mogu se ustrojiti jedinice za: tretman, osiguranje (pravosudna policija), zdravstvo, pravne poslove, financijske poslove i gospodarska jedinica sa stručnim instruktorima, ovisno o veličini i sadržaju poslova.

Članak 42.

Radom kaznenog zavoda rukovodi ravnatelj, a okružnim zatvorom upravitelj.

Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda organizira izvršavanje zadataka kaznenog organa, usklađuje rad pojedinih službi, nadzire pravilnost i zakonitost rada tih službi, predstavlja kazneni organ i obavlja druge poslove za koje je nadležan po zakonu i drugim propisima. Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda je odgovoran za zakonito, pravilno i blagovremeno izvršavanje zadataka i poslova kaznenog organa.

Ravnatelj kaznenog organa može imati jednog ili više pomoćnika.

Odjelom zatvora u sjedištu općinskog suda rukovodi predstojnik odjela, koji za svoj rad odgovara upravitelju okružnog zatvora u čiji sastav spada odjel.

Članak 43.

Za upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda može se postaviti osoba koja ima VII stupanj izobrazbe (visoka stručna sprema) i 5 godina radnog iskustva na poslovima izvršenja kaznenih sankcija ili sličnim poslovima u upravi, pravosuđu ili društvenim službama, a svojim je radnim i ljudskim osobinama i organizacijskim sposobnostima podesna za rad u takvom organu.

Članak 44.

U većim kaznenim organima postoji kolegij kao savjetodavni organ upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda .

Kolegij sačinjavaju rukovodioci organizacionih jedinica i ostali djelatnici koje odredi upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda.

Kolegij raspravlja osobito programe rada, pitanja sigurnosti i samozaštite, programe postupanja sa osuđenima, prijedloge i mišljenja za uvjetni otpust i pomilovanje osuđenih, proizvodno-financijske planove ustanove, kao i usklađivanje tih planova sa mjerama za preodgajanje.

Članak 45.

Za djelatnika u službi za tretman može biti postavljena osoba sa VII stupnjem izobrazbe (visoka stručna sprema - psihijatar, pedagog, psiholog, socijalni pedagog, socijalni djelatnik i sl), koja je pogodna za obavljanje poslova iz djelokruga službe, a na osnovi uvjeta određenih ovim zakonom i drugim propisima i koja je svojim radnim i ljudskim osobinama podesna za rad u takvoj službi.

U službi za tretman postoji i skupina stručnjaka za ispitivanje ličnosti osuđenih osoba (psihijatar, psiholog, socijalni djelatnik, liječnik i drugi stručnjaci).

Članak 46.

U kaznenim organima službu osiguranja obavlja pravosudna policija.

Pripadnici pravosudne policije su naoružani i jednako odjevni.

Pravosudna policija u kaznenim organima obavlja poslove čuvanja pritvorenih, osuđenih, te prekršajno kažnjenih osoba, održavanje unutrašnjeg reda i discipline, sprovođenja ovih osoba, osiguranja imovine kaznenog organa, kao i druge poslove određene ovim zakonom, propisima donesenim na osnovi ovog zakona, te općim aktom kaznenog organa.

U kaznenim organima otvorenog tipa, pravosudna policija obavlja zaštitu ljudi i imovine.

U kaznenim zavodima za ženske osobe, unutrašnje osiguranje obavljaju samo osobe ženskog spola.

Članak 47.

Pravosudna policija obvezna je poslove iz svoje nadležnosti vršiti i u slučaju kada je izvršenje tih poslova skopčano i sa opasnošću za njihov život.

Pravosudna policija mora biti stručno osposobljena za rad i postupanje sa osuđenim osobama.

Stražarsko osoblje obavlja službu osiguranja (pravosudna policija) u smjenama.

Pravosudna policija ima pravo na besplatnu odoru i opremu za obavljanje službe i naoružanje.

Članak 48.

Rad osuđenih u kaznenim organima organizira se u privrednim jedinicama (pogonima, radionicama i ekonomijama).

Djelatnici na radu u privrednim jedinicama brinu se o organizaciji privrednih jedinica i njihovom poslovanju, organiziraju stručnu obuku osuđenih osoba na radnim mjestima u privrednim jedinicama, te vrše druge poslove utvrđene aktom o unutarnjem ustrojstvu kaznenih organa.

Radi stručnog osposobljavanja osuđenih osoba u kaznenim organima osigurava se potreban broj stručnih instruktora.

Za stručne instruktore mogu se postaviti osobe s završenim VII, VI i V stupnjem izobrazbe odgovarajućeg usmjerenja.

Članak 49.

U svim kaznenim organima organizira se zdravstvena služba, radi pružanja liječničke pomoći osuđenima.

U kaznenom zavodu osigurava se i psihijatrijska služba za dijagnostiku i primjenu odgovarajućih mjera.

U kaznenom zavodu za žene postoji porodiljski odjel i prikladne prostorije za djecu. U porodiljskom odjelu osigurava se primaljska služba.

Članak 50.

Za obavljanje upravnih, financijskih, izvršnih, uredskih i drugih poslova postoji u kaznenim organima potreban broj odgovarajućih djelatnika.

Članak 51.

Ministarstvo pravosuđa može po potrebi za dva ili više kaznenih organa osnovati zajedničke službe i odrediti način njihova rada i financiranja.

Članak 52.

b) Djelatnici na radu u kaznenim organima

Na djelatnike kaznenih organa, u pogledu njihova prava i dužnosti, primjenjuju se odredbe Zakona o upravi, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 53.

Djelatnici na radu u kazneno-popravnoj ustanovi čine posebnu radnu zajednicu.

Članak 54.

Na rad u kazneno-popravnu ustanovu može biti primljena osoba koja ispunjava uvjete iz članka 300. stavak 1, 2, 3. i 4. Zakona o upravi.

Na rad u kazneno-popravnu ustanovu ne može biti primljena osoba koja je pravomoćno osuđivana zbog kaznenih djela: protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja i sigurnosti SFRJ, protiv čovječnosti i međunarodnog prava, protiv oružanih snaga SFRJ, protiv službene dužnosti, iz koristoljublja ili zbog drugih kaznenih djela koja bi takvu osobu činila nepodesnom za rad na poslovima izvršenja kaznenih i prekršajnih sankcija.

Djelatniku na radu u kazneno-popravnoj ustanovi, koji je osuđen za kazneno djelo iz stavka 2. ovog članka prestaje radni odnos danom pravomoćnosti presude.

Članak 55.

Upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda imenuje i razrješava ministar pravosuđa.

Rukovodeće djelatnike u kaznenim organima (pomoćnike ravnatelja i upravitelje zatvora ili ravnatelje zavoda ) prima na rad i razrješava ministar pravosuđa uz prethodno pribavljeno mišljenje upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda .

Stražare prima i raspoređuje na rad u kaznene organe ministar pravosuđa.

Ostale djelatnike kaznenog organa prima na rad i razrješava upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda, a uz suglasnost ministra pravosuđa djelatnika s višom i visokom spremom.

Članak 56.

Osoba koja se prima kao pripravnik u pravosudnu policiju, pored općih uvjeta iz članka 54. mora ispunjavati i slijedeće uvjete:

1. da ima reguliranu vojnu obavezu (muškarci),

2. da nije starija od 30 godina,

3. da ima izobrazbu najmanje IV stupnja,

4. da ima zdravstvene i psihofizičke osobine koje zahtjevaju priroda i karakter poslova ove službe.

Ministar pravosuđa imenuje stručnu komisiju radi ocjene zdravstvenih i psihofizičkih osobina kandidata za prijem u pravosudnu policiju.

Članak 57.

Osoba koja se prvi puta prima u službu osiguranja (pravosudnu policiju) prima se kao pripravnik. Pripravnički staž traje najmanje jednu, a najviše dvije godine.

Za stručnu izobrazbu pripravnika straže Ministarstvo pravosuđa organizira tečajeve i druge oblike izobrazbe.

Pripravnik straže mora se za vrijeme pripravničkog staža kroz tečaj, učenjem po utvrđenom programu i praktičnim radom, osposobiti za obavljanje poslova u kaznenom organu i najkasnije do isteka pripravničkog staža položiti stručni ispit.

Stručni ispit polaže se po završetku tečaja pred ispitnom komisijom, koju imenuje ministar pravosuđa.

Članak 58.

Pripravniku u službi osiguranja (pravosudna policija) koji nakon završenog tečaja ne položi stručni ispit prestaje rad u kaznenom organu.

Pripravniku-stražaru koji samovoljno napusti tečaj za pripravnika stražara ili zbog svoje krivnje bude isključen sa tečaja, prestaje rad i on snosi troškove školovanja.

Članak 59.

Vlada Republike Hrvatske donosi propis o zvanjima, načinu te uvjetima za stjecanje zvanja, oznakama zvanja i odori djelatnika pravosudne policije.

Rješenje o postavljenju pripadnika pravosudne policije u više zvanje donosi ministar pravosuđa.

Stručni ispiti za pojedino zvanje pripadnika pravosudne policije polažu se pred ispitnom komisijom koju imenuje ministar pravosuđa.

Članak 60.

Postavljanje u više zvanje pripadnika straže obavlja se samo pod uvjetom da postoji upražnjeno odgovarajuće mjesto.

Rješenje o postavljenju pripadnika straže u više zvanje donosi republički sekretar.

Stručni ispiti za pojedina zvanja pripadnika straže polažu se pred ispitnom komisijom koju imenuje republički sekretar.

Članak 61.

Djelatnici pravosudne policije imaju posebnu službenu iskaznicu, koja im služi za dokazivanje njihovog službenog statusa i daje pravo na nošenje i upotrebu vatrenog oružja i drugih sredstava prinude, kao i drugih prava određenih ovim zakonom.

Službene iskaznice izdaje ministar pravosuđa u skladu s propisom iz članka 62. ovoga zakona.

Članak 62.

Potanje propise o načinu obavljanja službe osiguranja (pravosudna policija), naoružanju i opremi, njihovim rokovima trajanja i naknadi kada se upropaste, organizaciji i programu tečaja odnosno škola, načinu i programu polaganja stručnih ispita i o službenim iskaznicama pravosudne policije o boji i oznakama vozila sustava izvršenja sankcija kojima se prevoze osobe lišene slobode donosi ministar pravosuđa.

Članak 63.

Za stručnu izobrazbu djelatnika kaznenih organa, Ministarstvo pravosuđa organizira tečajeve, seminare, savjetovanja i druge oblike stručnog usavršavanja.

Troškove tečajeva (škola), polaganja stručnog ispita i stručnog usavršavanja snosi Ministarstvo pravosuđa iz sredstava posebnih namjena.

Članak 64.

Stručno osposobljavanje i usavršavanje djelatnika za rad u kaznenim organima obavlja se po posebnom programu u Obrazovnom centru Ministarstva unutarnjih poslova.

Međusobne odnose iz stavka 1. uređuju dogovorom Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo unutarnjih poslova i Školski centar.

Djelatnici kaznenih organa koji završe školovanje na spomenutim školama, obvezni su ostati u radnom odnosu u Upravi za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija najmanje dvostruko vremena koliko su proveli na školovanju.

Članak 65.

Na početku školovanja djelatnici — polaznici škola zaključuju posebni pismeni ugovor sa Ministarstvom pravosuđa o uvjetima školovanja i obavezama nakon završetka škole.

Pravosudna policija i polaznici škola koji po završenom školovanju odbiju da stupe na rad u kazneni organ u koju budu raspoređeni, ili ne ispune obavezu iz stavka 3. prethodnog članka, obvezni su vratiti utvrđeni iznos troškova školovanja.

Članak 66.

Kad to interesi službe zahtijevaju, djelatnik kaznenog organa može biti privremeno upućen na rad u drugi kazneni organ najduže tri mjeseca, a po svom pristanku najduže šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

Rješenje o privremenom upućivanju na rad u smislu odredbe stavka 1. ovog članka donosi ministar pravosuđa.

Članak 66.a

Djelatnika kojeg prima i raspoređuje na rad ministar pravosuđa, može se na njegovu molbu premjestiti na rad u drugi kazneni organ ili zavod za tretman maloljetnika.

U slučaju stavka 1. ovoga članka djelatnik sam snosi troškove puta i selidbe.

Članak 67.

Kad interes službe zahtijeva djelatnici kaznenih organa obvezni su službeni posao obavljati i duže od punog radnog vremena.

Članak 68.

Djelatniku kaznenog organa može se odgoditi, odnosno prekinuti godišnji odmor kad to zahtijeva potreba izvršenja neodgodivih i važnih službenih poslova, kao i kad je to potrebno radi normalnog funkcioniranja kaznenog organa.

Odluku o odgodi odnosno prekidu godišnjeg odmora donosi upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda.

Djelatnik ima pravo na naknadu troškova prouzrokovanih odgodom odnosno prekidom godišnjeg odmora.

Članak 69.

Djelatnicima koji u oblasti izvršenja kaznenih sankcija rade na određenim poslovima, zbog težine i prirode posla i posebnih uvjeta rada svakih dvanaest mjeseci efektivno provedenih na takvim poslovima, računa se kao šesnaest mjeseci staža osiguranja.

Kao poslovi koji imaju karakter dužnosti iz prethodnog stavka smatraju se operativno-instruktorski, upravno-izvršni i poslovi straže za neposredno osiguranje u kaznenim organima i odgojno-popravnim domovima.

Kojim djelatnicima u smislu prethodnih stavaka se računa staž u uvećanom trajanju utvrđuje Izvršno vijeće na prijedlog ministra pravosuđa.

Članak 70.

Djelatniku iz članka 69. ovog zakona na temelju rješenja ministra pravosuđa, može iznimno prestati radni odnos s pravom na mirovinu i prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje mirovine, ako ima najmanje 25 godina mirovinskog staža, od čega najmanje 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima iz članka 69. ovog zakona.

Članak 71.

Djelatniku na određenim dužnostima u oblasti izvršenja kaznenih i prekršajnih sankcija (članak 69.) koji ostvari starosnu ili invalidsku mirovinu po propisima o mirovinskom ili invalidskom osiguranju ili pravo na mirovinu prema članku 70. ovoga zakona, mirovina se određuje od njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u kalendarskoj godini koja prethodi godini stjecanja prava na mirovinu, ako je to za njega povoljnije.

Prava iz stavka 1. ovog članka imaju i djelatnici iz oblasti izvršenja kaznenih sankcija, koji u času ostvarivanja prava na mirovinu nisu djelatnici na poslovima iz članka 69. ako imaju najmanje 25 godina mirovinskog staža, od čega najmanje deset godina mirovinskog staža provedenih na poslovima iz članka 69. odnosno članka 29. i 69. Zakona o unutarnjim poslovima.

Djelatniku iz prethodnih stavaka koji je ostvario pravo na mirovinu pripada otpremnina u visini plaće ostvarene za posljednjih pet mjeseci.

Članak 72.

Djelatniku iz oblasti izvršenja kaznenih sankcija koji ostvari pravo na mirovinu pripada naknada troškova za selidbu od mjesta službovanja do mjesta gdje se želi nastaniti, s tim da stavi na raspolaganje stan u kome je stanovao radnoj zajednici čiji je djelatnik bio.

Zahtjev za naknadu iz stavka 1. ovog članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci po iseljenju.

Članak 73.

Djelatnici iz članka 69. koji u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe obole, primaju naknadu za vrijeme bolovanja i liječenja u visini plaće.

Razliku između naknade za vrijeme bolovanja koju osigurava nadležni organ socijalnog osiguranja do pune visine plaće, osigurava radna zajednica.

Članak 74.

Djelatnik kaznenog organa koji u obavljanju službe ili povodom obavljanja službe izgubi život, sahranit će se na trošak kaznenog organa čiji je djelatnik bio, u mjestu gdje odredi njegova obitelj.

Obitelji ili osobi koju je uzdržavao poginuli djelatnik pripada jednokratna novčana pomoć. Ona ne može biti manja od ukupne plaće koju je djelatnik ostvario za posljednjih šest mjeseci, a isplaćuje se iz sredstava kaznenog organa u kojem je djelatnik radio.

Članak 75.

Za povrede radne dužnosti i discipline djelatnici na radu u kaznenim organima odgovaraju disciplinski.

Članak 76.

Težom povredom radne dužnosti i discipline smatraju se naročito:

- zloupotreba položaja i prekoračenja službenog ovlaštenja,

- povreda obaveza čuvanja službene tajne,

- nesavjesno obavljanje službe,

- neopravdani izostanak iz službe preko tri dana,

- nepoduzimanje ili nedovoljno poduzimanje propisanih mjera uslijed čega su nastupile ili mogu nastupiti štetne posljedice,

- svaka radnja ili propuštanje radnje u namjeri da se onemogući ili oteža pravilno i brzo funkcioniranje službe,

- odbijanje izvršenja službenog zadatka,

- nedolično ponašanje u službi ili izvan službe, koje nanosi očiglednu štetu ugledu službe ili koje je nespojivo sa profesionalnom etikom,

- neopravdano zakašnjenje povodom upućivanja na rad u drugu ustanovu,

- nemaran odnos prema povjerenoj društvenoj imovini, odori, naoružanju i opremi,

- svaki odnos sa osobom lišenom slobode koji je izvan propisanih zadataka i naređenja nadređenih službenih osoba koji ne doprinosi svrsi izvršenja sankcija,

- opetovno vršenje lakših povreda radnih dužnosti i discipline,

- svako kazneno djelo koje predstavlja zapreku za prijem na rad u kazneni organ.

Aktom organa upravljanja mogu se propisati i druge teže povrede radne dužnosti.

Članak 77.

O odgovornosti za lakše povrede radne dužnosti i discipline djelatnika na radu u kaznenom organu odlučuje disciplinska komisija kaznenog organa.

Za lakšu povredu radne dužnosti i discipline može se izreći opomena.

Protiv odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri iz stavka 1. i 2. ovog članka, može se u roku od 15 dana po primitku rješenja izjaviti žalba disciplinskom sudu pri Ministarstvu pravosuđa.

Članak 78.

Za teže povrede radne dužnosti i discipline djelatnika na radu u kaznenim organima disciplinske mjere izriče u prvom stupnju disciplinski sud pri Ministarstvu pravosuđa.

Protiv odluke o mjerama koje izriče disciplinski sud iz stavka 1. ovog članka, u roku od petnaest dana po primitku rješenja može se izjaviti žalba Republičkom disciplinskom sudu.

Članak 79.

Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka može podnijeti upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda i radna zajednica ustanove.

Ministar pravosuđa može podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv djelatnika u kaznenom organu zbog teže povrede radne dužnosti i discipline, ako nadležni upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda ili radna zajednica nisu podnijeli zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka.

Članak 80.

Disciplinski sud pri Ministarstvu pravosuđa sastoji se od predsjednika i dva članka i isto toliko zamjenika.

Predsjednika i jednog članka disciplinskog suda i njihove zamjenike, imenuje ministar pravosuđa. Jednog članka disciplinskog suda delegira radna zajednica u kojoj radi djelatnik protiv kojeg se vodi disciplinski postupak.

Sud iz stavka 1. ovog članka odlučuje i u slučaju ako disciplinska komisija kaznenog organa ne odluči o zahtjevu ministra pravosuđa za pokretanje disciplinskog postupka protiv djelatnika kaznenog organa u roku od 30 dana od dana primljenog zahtjeva, kad taj zahtjev podnosi ministar pravosuđa na temelju zakonskog ovlaštenja.

U slučaju kada postoje zakonski uvjeti za udaljavanje sa dužnosti, rješenje o udaljavanju sa dužnosti upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda donosi ministar pravosuđa.

Članak 81.

Rad disciplinske komisije je javan.

Ako je povreda radne discipline počinjena u svezi sa čuvanjem službene tajne, disciplinska komisija odnosno disciplinski sudovi (članak 78.) isključit će javnost sa cijelog ili jednog dijela rasprave.

Članak 82.

4. Sredstva za rad

Sredstva za rad kaznenih organa osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske i iz dobiti gospodarskih jedinica.

Visina sredstava za obavljanje redovne djelatnosti utvrđuje se na osnovi prijedloga proračuna prihoda i rashoda, kao i programa rada kaznenog organa.

Sredstva za posebne namjene osiguravaju se prema stvarnoj potrebi, a na osnovi posebno obrazloženog prijedloga kaznenog organa.

Odobrena sredstva za posebne namjene koja do kraja godine ne budu utrošena, prenijet će se na poseban račun i koristiti u iste svrhe u slijedećoj godini.

Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda naredbodavac je za izvršenje financijskog plana.

Članak 83.

Sredstva za posebne namjene obuhvaćaju osobito:

a) sredstva za prehranu, odjeću, obuću i smještaj osuđenih osoba,

b) sredstva za zdravstvenu zaštitu i održavanje čistoće i osobne higijene osuđenih,

c) sredstva za naknadu za rad osuđenih osoba, koje rade na poslovima izvan privrednih jedinica,

d) sredstva za troškove upućivanja, privođenja, premještaja osuđenih, te putne troškove otpuštenih osuđenih osoba,

e) sredstva za odore, opremu, naoružanje i stručnu izobrazbu straže, otpremnine prilikom stupanja u mirovinu, kao i za komisijske preglede koji prethode prijemu u službu i prijevremenom umirovljenju,

f) sredstva za kulturno-prosvjetni rad osuđenih,

g) sredstva za opću i stručnu izobrazbu osuđenih,

h) sredstva za opremu, popravke i izgradnju neprivrednih objekata kaznenih organa,

i) sredstva za troškove stručne izobrazbe djelatnika,

j) sredstva za troškove sistematskih zdravstvenih pregleda djelatnika,

k) sredstva za troškove održavanja veze između Ministarstva pravosuđa i kaznenih organa,

l) sredstva za troškove prijema u službu djelatnika kaznenih organa koje postavlja ministar pravosuđa i sredstva za troškove upućivanja djelatnika straže na rad u kazneni organ,

m) sredstva za troškove pogreba djelatnika,

n) sredstva za pomoć obitelji poginulih djelatnika u obavljanju službe,

o) sredstva za naknadu razlike za vrijeme bolovanja djelatnika (članak 73.),

p) sredstva za osiguranje djelatnika od posljedica nesreće na poslu.

Ministar pravosuđa će odlučiti koja će se sredstva posebnih namjena kaznenih organa voditi na posebnom računu Ministarstva pravosuđa.

Članak 84.

Zbog posebnih uvjeta rada, te težine i prirode poslova koje obavljaju, u državnom proračunu Republike Hrvatske osiguravaju se sredstva za plaće djelatnika iz članka 69. ovog zakona, uvećana najmanje za 20% u odnosu na kalkulativne plaće tih djelatnika.

Članak 85.

Dio ostatka dohotka ostvarenog privrednom djelatnošću kaznenog organa prilikom raspodjele tog dohotka namijenit će se kao dopunska sredstva za obavljanje redovne djelatnosti i kao sredstva za posebne namjene.

Dio ostatka dohotka za neprivredne investicije i druge namjene kazneni organi međusobno udružuju.

Članak 86.

Sredstva za zadovoljavanje stambenih potreba djelatnika u oblasti izvršenja sankcija osiguravaju se prema programu, kojeg donosi Sabor Republike Hrvatske na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske utvrđuje kriterije za raspoređivanje i korištenje sredstava iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 87.

5. Nadzor nad radom kaznenih organa

Opći i stručni nadzor nad izvršenjem kazni zatvora u svim kaznenim organima obavlja Ministarstvo pravosuđa. Ovaj nadzor obavlja se radi osiguranja jedinstvenog načina izvršenja kazni zatvora, prenošenja pozitivnih iskustava iz rada kaznenih organa, analiziranja i proučavanja rada pojedinih službi u kaznenim organima i pružanja stručne pomoći za unapređenje tih službi.

Nadzor nad izvršenjem kazni zatvora uključuje uvid nad cjelokupnim radom kaznenih organa i pojedinih službi u tim organima u cilju pravilnog i efikasnog vršenja poslova i unapređivanja njihovog rada.

Neposredan uvid u rad kaznenih organa Ministarstvo pravosuđa obavlja preko određenih stručnih djelatnika ili komisija koje imenuje ministar pravosuđa.

Članak 88.

Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osuđenim osobama u kaznenim organima obavlja Ministarstvo pravosuđa.

Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama koje izdržavaju kaznu u zatvorima obavlja i predsjednik okružnog suda ili sudac koga on odredi.

Predsjednik okružnog suda ili određeni sudac okružnog suda obvezan je povremeno obilaziti osuđene osobe i obavještavati se o postupanju prema tim osobama i o uvjetima koji omogućuju zakonito i pravilno postupanje, kao i poduzimati potrebne mjere da se uočeni nedostaci otklone.

Članak 88.a

Stručni zdravstveni nadzor rada bolnice za osobe lišene slobode i zdravstvenih službi zavoda i zatvora obavlja Ministarstvo zdravstva.

Članak 89.

Ministarstvo pravosuđa obvezno je poduzeti potrebne mjere da se otklone nedostaci uočeni prilikom obilaska, kao i mjere za ostvarivanje prava osoba lišenih slobode, u slučajevima kada se u vršenju nadzora ustanovi povreda tih prava.

Ministarstvo pravosuđa odlučuje na osnovi zahtjeva kaznenih organa, izvještaja službenih osoba ili pritužbi osoba lišenih slobode i o drugim pitanjima iz rada kaznenih organa.

Članak 90.

Radi praćenja utjecaja mjera koje se primjenjuju u preodgajanju osuđenih osoba, međusobne stručne suradnje i radi unapređenja sustava izvršenja kaznenih sankcija, sudovi opće nadležnosti, vojni sudovi, javna i vojna tužilaštva organiziraju posjete sudaca, državnih odvjetnika i vojnih tužilaca kaznenim organima.

Članak 91.

Republički organ uprave nadležan za poslove pravosuđa i uprave može upoznavati skupštine društveno-političkih zajednica o provođenju pojedinih zakonskih propisa iz oblasti izvršenja sankcija, o radu kazneno-popravnih ustanova i drugim pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija, koja spadaju u njegov djelokrug rada.

Članak 92.

Kada to opće društveni interesi zahtijevaju ili kada to nađe za potrebno radi upoznavanja javnosti, Ministarstvo pravosuđa o pojedinim pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija dat će informacije predstavnicima tiska i drugim sredstvima informiranja. Posjete kaznenim organima sa strane predstavnika odgovarajućih ustanova javnog informiranja, kad to posebni razlozi zahtijevaju, odobrava Ministarstvo pravosuđa.

Davanje obavještenja i podataka iz prethodnog stavka uskratit će se kada se radi o državnoj ili službenoj tajni, kada bi to bilo nepoželjno zbog sigurnosti i održavanja reda i discipline u kaznenim organima, kao i kada bi to štetilo ostvarenju svrhe izvršenja sankcija.

Podatke i obavijesti o radu i stanju u kaznenim organima, kao i drugim pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija daje ministar pravosuđa ili djelatnik koga on odredi.

GLAVA IV POČETAK IZVRŠENJA KAZNE ZATVORA

Članak 93.

1. Pozivanje na izdržavanje kazne

Općinski sud, na čijem području ima osuđeni prebivalište ili boravište, obvezan je poduzeti potrebne radnje radi izvršenja kazni zatvora odmah nakon primitka izvršne odluke, a najkasnije u roku od tri dana nakon njezina primitka.

Članak 94.

Osuđenu osobu koja je na slobodi poziva na izdržavanje kazne zatvora općinski sud na čijem je području prebivalište odnosno boravište osuđenog. Osuđeni ima pravo na besplatnu putnu kartu za odlazak u kazneni organ ako treba da koristi međugradska prijevozna sredstva. Troškove za putnu kartu snosi kazneni organ u koji se osuđeni upućuje.

Osuđenoga koji je u pritvoru upućuje na izdržavanje kazne zatvora općinski sud na čijem je području zatvor u kome je smješten pritvorenik. Troškove sprovođenja snosi kazneni organ u koji se osuđeni upućuje.

Općinski sud koji je donio prvostupanjsku odluku poduzima mjere potrebne za pronalaženje osuđenog čije je prebivalište odnosno boravište nepoznato ili koji je osuđen u odsutnosti. Ako je odluku u prvom stupnju donio okružni sud, dostavit će radi poduzimanja ovih mjera izvršnu odluku općinskom sudu sjedištu tog okružnog suda.

Članak 95.

Osuđeni koji je na slobodi poziva se da se određenog dana javi radi izdržavanja kazne zatvora određenom kaznenom organu. Dan javljanja kaznenom organu određuje se tako da osuđenom ostane najmanje osam dana do polaska, ali ne više od petnaest dana.

Ako se uredno pozvani osuđeni sam ne javi kaznenom organu, sprovodi se prinudno i snosi troškove sprovođenja.

Članak 96.

Osuđenoj osobi koja se upućuje na izdržavanje kazne sa slobode nadležni općinski sud predaje uputni akt i putnu kartu, ako za odlazak treba da koristi prevozna sredstva javnog prometa.

Istovremeno obavijestit će se kazneni organ kojeg dana treba da mu se osuđeni javi i dostavit će mu se prijepis presude, socijalnu anketu (članak 99.) i izvod iz kaznene evidencije, kao i druge podatke kojima se raspolaže (prijepis iskaza vještaka psihijatra, podatke prikupljene na osnovi članka 172. ZKP i drugo).

Ako se osuđeni određenog dana ne javi kaznenom organu, on će o tome odmah obavijestiti sud nadležan za upućivanje, koji će bez odlaganja zatražiti od općinskog organa za javni red i sigurnost prinudno sprovođenje osuđenog.

Kad se na izdržavanje kazne upućuje osuđeni koji uzdržava maloljetne osobe ili osobe koje su nesposobne da se brinu za sebe ili su materijalno neosigurane, sud nadležan za upućivanje o tome obavještava isto tako i nadležan organ socijalne skrbi i to prije upućivanja osuđenog na izdržavanje kazne. Organ socijalne skrbi obvezan je pravodobno poduzeti potrebne mjere za zbrinjavanje takvih osoba.

Članak 97.

Za osuđene osobe koje se kriju ili nalaze u bijegu općinski sud nadležan za upućivanje na izdržavanje kazne donosi naredbu za izdavanje tjeralice, koju dostavlja nadležnom organu javnog reda i sigurnosti na izvršenje. Kad osuđeni bude uhvaćen, sprovodi se u određen kazneni organ i snosi troškove sprovođenja.

Tjeralica će se povući kad se osuđeni pronađe, kad nastupi zastarjelost izvršenja kazne ili kad nastupe drugi razlozi da tjeralica više nije potrebna.

Početak izdržavanja kazne u slučaju iz članka 95. stavka 1. računa se od dana kada se osuđeni sam javi kaznenom organu radi izdržavanja kazne, a u slučajevima iz članka 95. stavka 2, članka 96. stavak 3, stavka 1. ovog članka i članka 98, kad ga se liši slobode.

Članak 98.

Osuđena osoba koja je u pritvoru, a koja na osnovi odredaba Zakona o kaznenom postupku zahtijeva da bude upućena na izdržavanje kazne zatvora prije pravomoćnosti presude, daje o tome izjavu na zapisniku upravi zatvora koji je dostavlja sudu koji je izrekao presudu u prvom stupnju, koji će odlučiti o zahtjevu osuđenog.

Prilikom primitka takve izjave tu osobu treba poučiti da će u kaznenom organu biti izjednačena u pravima u dužnostima s ostalim osuđenim osobama.

Prilikom odlučivanja o zahtjevu osuđenog uzet će se naročito u obzir vrijeme koje bi prema prvostupanjskoj osudi osuđena osoba trebala po uračunavanju pritvora da provede na izdržavanju kazne i udaljenost kaznenog organa s obzirom na potrebu da bude osigurana nazočnost osuđenog u kaznenom postupku.

Odluku o upućivanju osuđenog i jedan primjerak prvostupanjske presude, sud iz stavka 1. ovog članka dostavlja bez odlaganja nadležnom općinskom sudu (članak 94. stavak 2.).

Vrijeme provedeno u ovoj ustanovi do pravomoćnosti presude uračunava se u kaznu.

Članak 100.

2. Odgoda izvršenja kazne

Osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se na njezinu molbu odgoditi izvršenje kazne zatvora:

1. ako je oboljela od teže akutne bolesti,

2. ako se desio smrtni slučaj ili teška bolest u užoj obitelji osuđenog,

3. ako je odgoda potrebna radi izvršenja ili dovršenja neodložnih poljskih ili sezonskih radova ili radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugim udesom, a u obitelji osuđenog nema druge radne snage,

4. ako je osuđeni obavezan da izvrši određeni posao koji je već započeo, a zbog neizvršenja tog posla nastala bi znatnija šteta,

5. ako je odgoda osuđenome potrebna zbog završavanja škole ili polaganja ispita za koji se pripremao,

6. ako su zajedno s osuđenom osobom osuđeni njegov bračni drug ili drugi članovi zajedničkog domaćinstva, ili ako se oni već nalaze na izdržavanju kazne, a upućivanjem svih ovih osoba na izdržavanje kazne bilo bi ugroženo uzdržavanje starih, bolesnih ili maloljetnih članova domaćinstva,

7. ako je osuđena žena koja ima dijete mlađe od godinu dana, o kojem se stara ili koja je trudna a do porođaja ne preostaje više od tri mjeseca,

8. ako joj je potrebno određeno vrijeme da se pobrine za odgoj i čuvanje djece, ili zbrinjavanja nemoćnih osoba o kojima se je obvezna starati, po mišljenju organa socijalne skrbi općine na čijem području djeca ili te osobe imaju prebivalište.

Izvršenje kazne u slučaju iz točke 1. stavka 1. ovog članka može se odgoditi dok bolest traje, u slučajevima iz točke 2. do 4. najduže za tri mjeseca, u slučajevima iz točke 5. i 6. najduže za šest mjeseci, u slučaju iz točke 7. do navršetka jedne godine života djeteta, a u slučaju iz točke 8. mjesec dana.

U slučajevima opetovanog odgađanja izvršenja kazne iz različitih razloga, izvršenje kazne u ni jednom slučaju ne može se odgađati duže od godinu dana.

Članak 101.

Molba za odgodu izvršenja kazne podnosi se u roku od tri dana od dana primitka poziva iz članka 95. ovog zakona. Ako je razlog za odgodu iz članka 100. stavka 1. točke 2. nastao nakon toga roka, molba se može podnijeti do dana kad osuđeni treba da se javi radi izdržavanja kazne.

U molbi se moraju navesti i dokazi o činjenicama koje opravdavaju odgodu.

O molbi za odgodu izvršenja kazne rješava predsjednik nadležnog općinskog suda (članak 94. stavak 1.), koji je obvezan u roku od tri dana po primitku molbe donijeti rješenje. Prije donošenja rješenja općinski sud može izvršiti potrebna provjeravanja, radi utvrđivanja činjenica navedenih u molbi. Do donošenja rješenja o molbi, odgađa se početak izvršenja kazne.

Rješenje povodom molbe za odgodu izvršenja kazni donosi se po Zakonu o općem upravnom postupku i dostavlja se osuđenom, predsjedniku nadležnog okružnog suda i javnom tužiocu (koji je bio nadležan u prvostupanjskom kaznenom postupku).

Članak 102.

Protiv rješenja donesenog povodom molbe za odgodu izvršenja kazne nadležni javni tužioc može podnijeti žalbu u roku od 3 dana, a osuđeni može u istom roku podnijeti žalbu samo protiv rješenja kojim se odbija ova molba. Predsjednik okružnog suda donijet će rješenje povodom žalbe u roku od 3 dana po primitku žalbe.

Protiv rješenja predsjednika suda o žalbi ne može se pokrenuti upravni spor.

Članak 103.

Odobrenu odgodu izvršenja kazne sud može nakon provedenog postupka opozvati u slučaju prestanka uzroka zbog kojih je ona dana, kao i u slučaju kada osuđeni ne koristi odobrenu odgodu u svrhu zbog koje je dana ili svojim ponašanjem narušava javni red i mir.

Članak 104.

Osoba pozvana na vojnu obvezu ili na vojnu vježbu koja je osuđena na kaznu zatvora upućuje se na izdržavanje kazne prije vojne obveze odnosno vojne vježbe.

Osobi koja je u tijeku vojne obveze ili za vrijeme vojne vježbe osuđena na kaznu zatvora do šest mjeseci za kazneno djelo počinjeno prije stupanja na vojne obveze ili na vojnu vježbu, odgodit će se početak izvršenja kazne do završetka vojne obveze odnosno vojne vježbe.

Izvršenje kazne odgodit će se i osobi osuđenoj na kaznu zatvora do dvije godine ili maloljetničkog zatvora do dvije godine, za kazneno djelo počinjeno prije stupanja na vojnu obvezu, kojoj do završetka vojne obveze ne preostaje više od šest mjeseci.

Članak 105.

Kad nadležni državni odvjetnik na osnovi zakonskog ovlaštenja zatraži odgodu izvršenja kazne zatvora nadležni općinski sud neće pozivati osuđenog, a ako ga je već pozvao, ali još nije prošao rok javljanja kaznenom organu, donijet će rješenje o odgodi izvršenja kazne.

Odgoda izvršenja kazne u takvom slučaju traje dok državni odvjetnik ne obavijesti nadležni općinski sud da se može otpočeti sa izvršenjem kazne, odnosno dok ne bude donesena sudska odluka.

Članak 106.

3. Prijem osuđenih osoba u kazneni organ i njihova klasifikacija

Osuđeni se prima u kazneni organ na izdržavanje kazne na osnovi uputnog akta izdanog od nadležnog suda.

Pri stupanju u kazneni organ utvrdit će se identitet osuđenog prema osobnim podacima navedenim u sudskoj presudi i drugim činjenicama odlučnim za utvrđivanje identiteta.

Osuđeni će se fotografirati i od njega će se uzeti otisci papilarnih linija.

Ako se pojavi sumnja da se umjesto osuđenog javila druga osoba na izdržavanje kazne, kazneni organ zadržat će tu osobu i zatražit će bez odlaganja da nadležni organ javnog reda i sigurnosti utvrdi njezin identitet.

Ako se utvrdi da se na izdržavanje kazne umjesto osuđenog javila druga osoba, ona će se predati nadležnom organu.

Članak 107.

Kazneni organ obvezan je o nastupu izvršenja kazne zatvora najkasnije u roku od tri dana obavijestiti sud koji je osuđenu osobu uputio na izdržavanje kazne, kao i sud koji je presudu donio u prvom stupnju.

Članak 108.

Po dolasku u kazneni organ osuđeni se upisuje u matičnu knjigu.

Za osuđenu osobu koja je primljena u kazneni organ ustanovljava se osobni list.

U osobni list, pored osobnih i kaznenih podataka, unose se i pojedinačni i objedinjeni rezultati ispitivanja stručnog tima prijemno-otpusnog odjela o ličnosti osuđenog kao i orijentacioni program postupanja predviđen za postizanje svrhe izvršenja kazne. U osobni list unose se i sve promjene koje su nastupile u tijeku izdržavanja kazne, kao i mjere poduzete za njegov prihvat po puštanju na slobodu.

Članak 109.

Po prijemu u kazneni organ osuđene osobe zadržavaju se određeno vrijeme u prijemno-otpusnom odjelu.

U prijemno-otpusnom odjelu skupina stručnjaka iz članka 45. ovog zakona, izvršit će ispitivanje njegove ličnosti sa kriminološkog, medicinskog, psihološkog, socijalnog i psihijatrijskog gledišta, nakon čega će se izvršiti klasifikacija osuđene osobe i odrediti orijentacioni program postupanja predviđen za postizanje svrhe izvršenja kazne, kojeg se je osuđeni obvezan pridržavati.

Ministar pravosuđa donosi uputstvo o radu prijemno-otpusnog odjela, matičnoj knjizi i osobnom listu osuđenih osoba.

Članak 110.

U kaznenim organima osuđeni se raspoređuju u odjele, osnovane u granicama mogućnosti ustanove, prema osobnim svojstvima osuđenih, a radi poduzimanja istovrsnih mjera preodgajanja i održavanja discipline.

Pri raspoređivanju osuđenih u pojedine odjele uzet će se u obzir kriterij iz članka 25.

Članak 111.

Ako na osnovi dobivenih podataka o ličnosti osuđenog upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda drži da prema osuđenom već na početku izdržavanja kazne treba odrediti usamljenje (članak 171.), podnijet će se o tome prijedlog ministru pravosuđa sa mišljenjem kolegija i liječnika.

Dok se ne donese rješenje o prijedlogu upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda osuđeni će se smjestiti odvojeno od ostalih.

Članak 112.

Na početku izdržavanja kazne osuđeni se upoznaje s kućnim redom, s pravima i dužnostima koje ima u tijeku izdržavanja kazne, sa načinom na koji može ostvariti svoja prava i sa disciplinskim kaznama koje se mogu izreći.

Odredbe ovog zakona, kao i ostali propisi o izvršenju kazni zatvora i kućni red ustanove, koje se odnose na prava i dužnosti osuđenih osoba, treba da budu pristupačni osuđenima u tijeku izdržavanja kazne.

Članak 112.a

Odredbe Glave IV o pozivanju i prijemu osuđenih osoba na izdržavanje kazne u kazneni organ primjenjuju se i na osuđene osobe koje se pozivaju i primaju na izdržavanje kazne u centar iz članka 26. stavak 2. ovog zakona.

GLAVA V POLOŽAJ OSUĐENIH OSOBA

Članak 113.

1. Smještaj, prehrana i odijevanje

Smještaj osuđenih treba da odgovara higijenskim zahtjevima i mjesnim klimatskim prilikama.

Osuđeni su u kaznenim organima smješteni u zajedničke spavaonice ili u posebne sobe, a slobodno vrijeme provode i u sobama za dnevni boravak.

Svaki osuđeni treba da ima zasebnu postelju.

Prostorije u kojima su smješteni osuđeni ne smiju biti vlažne i moraju bili toliko prostrana da na svakog osuđenog otpada barem 8 m3 prostora.

U svakoj prostoriji gdje osuđeni žive i rade mora biti dovoljno osvjetljenja koje omogućuje rad i čitanje bez kvarenja vida.

U svakom kaznenom organu moraju se osigurati u dovoljnoj mjeri uređaji za održavanje tjelesne čistoće, kao i odgovarajući sanitarni uređaji za obavljanje tjelesnih potreba.

Sve prostorije kaznenog organa moraju se održavati uredno i čisto.

Članak 114.

Osuđenima se osigurava prehrana koja je dovoljna za održavanje zdravlja i pune tjelesne sposobnosti.

Osuđeni dobivaju dnevno tri obroka hrane od najmanje 3000 kalorija dnevno.

Članak 115.

Kalorična vrijednost dnevnih obroka hrane propisana za osuđene maloljetnike ne može biti manja od 3.000 kalorija.

Bolesne osuđene osobe dobivaju hranu po vrsti i količini koju odredi liječnik.

Svakog dana prije diobe obroka upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda odnosno osoba koju on odredi provjerava kvalitet hrane koja se daje osuđenima i svoj nalaz unosi u kontrolnu knjigu.

Bliže propise o prehrani osuđenih i tablici ishrane donosi ministar pravosuđa.

Članak 116.

Osuđenom se mora omogućiti da u svako doba dođe do zdrave i pitke vode.

Osuđenima je zabranjeno uživanje alkoholnih pića.

Članak 117.

Ministar pravosuđa određuje koji će se predmeti odijela, rublja i obuće davati osuđenima.

Osuđeni koji su dobili odijelo, rublje i obuću moraju ih nositi za vrijeme izdržavanja kazne.

Odijelo, rublje i obuća treba da odgovaraju klimatskim uvjetima i godišnjem dobu.

Kazneni organ snabdjet će osuđene posebnim radnim odijelima i drugom odgovarajućom spremom ukoliko to zahtijevaju poslovi koje oni obavljaju.

Članak 118.

2. Rad osuđenih osoba

Osuđenima se u skladu s potrebama njihovog preodgajanja određuje vrsta posla, prema njihovim tjelesnim i duševnim sposobnostima, sklonostima, osobnim svojstvima, prema mogućnostima koje postoje u kaznenom organu i prema potrebama discipline. U tim granicama vodit će se računa o želji osuđenih da rade posao određene vrste.

Članak 119.

Radno vrijeme osuđenih osoba određuje se po općim propisima.

Osuđeni mogu raditi duže od punog radnog vremena najviše dva sata dnevno bez obzira na vrstu posla.

Članak 120.

Redovno radno vrijeme i neprekidni odmor maloljetnih osuđenih osoba određuje se po općim propisima o radnom vremenu učenika srednjih škola za kvalificirane djelatnike.

Članak 121.

Osuđene osobe sposobne za rad omogućit će se rad u privrednim jedinicama (pogonima, radionicama, ekonomijama) kazneni organi i na radilištima organiziranim izvan kruga kaznenog organa pod uvjetima određenim ovim zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

Osuđene osobe uz svoj pristanak mogu raditi i izvan kaznenog organa na radovima koje izvode radne i druge pravne osobe samo uz odobrenje Ministarstva pravosuđa. U tom slučaju između kaznenog organa i organizacije sklapa se ugovor kojim se pobliže utvrđuju prava i obaveze osuđenih.

Osuđeni zaposleni izvan kaznenog organa primaju naknadu za rad po odredbama članka 122. ovog zakona.

Članak 122.

Osuđeni ima pravo na naknadu za obavljeni posao. Osnovica za naknadu za rad osuđenih osoba određuje se zavisno od radnog mjesta i kvalifikacije osuđenog, od vrste i količine obavljenog rada, kvalitete rada i doprinosa osuđenog u smanjenju troškova proizvodnje, a ne može biti niža od minimalne plaće u Republici Hrvatskoj u prethodnom tromjesečju.

Osuđenima koji su postigli predviđeni učinak, naknada iznosi 1/4 od utvrđene osnovice.

Osuđenima koji nisu postigli predviđeni učinak, naknada se smanjuje od 1/5, a onima koji ga premaše povećava se do 1/3.

Za rad duži od punog radnog vremena osuđenima pripada naknada u punom iznosu.

Osuđeni koji se stručno osposobljavaju u za tu svrhu određenim radionicama i ne rade u redovnoj proizvodnji dobivaju naknadu za rad po odredbama općih propisa o nagrađivanju učenika obrazovnih centara za proizvodna zanimanja umanjenu za 50%.

Pravilnik o plaćanju naknade za rad osuđenih donosi ministar pravosuđa.

Pravilnik o plaćanju iz prethodnog stavka mora biti pristupačan osuđenima.

Članak 123.

Osuđeni slobodno raspolaže sa naknadom koju prima za svoj rad i može je trošiti u skladu s odredbama kućnog reda.

Predmet izvršenja može biti polovina dijela naknade za rad i to samo na osnovi izvršne odluke suda po kojoj je osuđeni obvezan davati uzdržavanje djeci, bračnom drugu odnosno roditeljima, naknaditi štetu prouzrokovanu kaznenim djelom ili podmiriti druge obaveze.

Članak 124.

Za izvanredno zalaganje i postignute uspjehe u radu osuđeni može biti i posebno nagrađen novčanom nagradom sa kojom slobodno raspolaže.

Za pronalaske i tehnička unapređenja ostvarene u tijeku izdržavanja kazne, osuđenim osobama pripadaju prava shodno općim propisima.

Članak 125.

Uprava kaznenog organa može odlučiti da se određeni iznos i to najviše do 1% od razlike između isplaćenih naknada za rad osuđenih osoba i ukalkulirane vrijednosti rada izdvoji radi zadovoljenja općih i zajedničkih potreba osuđenih osoba (članak 16.).

Način korištenja tih sredstava utvrđuju izabrane osuđene osobe sporazumno i pod nadzorom uprave kaznenog organa.

Članak 126.

Osuđenima koji ne rade, a nemaju vlastitih sredstava, osigurat će se podmirivanje najnužnijih potreba davanjem potrebnih stvari (za održavanje osobne higijene, dopisivanje i slično).

Osuđenoj osobi koja oboli na radu ili u svezi sa radom u kaznenom zavodu ili okružnom zatvoru pripada naknada za vrijeme spriječenosti za rad po općim propisima o radu.

Naknada za odmor osuđenim osobama utvrđuje se po općim propisima o radu.

Članak 127.

Osuđeni imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata kao i na jedan dan odmora u tjednu.

Osuđenima koji rade u zatvorenim prostorijama mora se omogućiti da provedu na otvorenom krugu kaznenog organa, najmanje dva sata dnevno.

Osuđeni koji su proveli na redovnom radu neprekidno jedanaest mjeseci, uključujući i vrijeme provedeno na liječenju, osim u slučaju namjernog samopovređivanja, imaju pravo na neprekidni odmor od najmanje osamnaest, a najviše do trideset dana u tijeku jedne godine.

Neprekidni odmor iz stavka 3. ovog članka osuđeni mogu koristiti u posebnim prostorijama u kaznenom organu, u posebnom objektu pri kaznenom organu ili izvan kaznenog organa. Za korištenje odmora u prva dva slučaja kazneni organ omogućit će osuđenima da u skladu sa odredbama kućnog reda organiziraju korištenje slobodnog vremena.

Članak 128.

Osuđenom maloljetniku koji svojim ponašanjem i zalaganjem u učenju i radu služi kao primjer drugim maloljetnicima, upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može odobriti dopust radi posjećivanja roditelja ili drugih bliskih srodnika.

Dopust se može dati najviše dvaput u tijeku jedne godine i može trajati svaki put do 14 dana. Dopust se odobrava, u pravilu, u vrijeme kad se ne održava redovna nastava.

Članak 129.

Opći propisi o higijensko-tehničkim i zaštitnim mjerama pri radu primijenjuju se i na rad osuđenih osoba.

Osuđeni imaju pravo na invalidsko osiguranje po postojećim propisima o invalidskom osiguranju u slučaju nesreće na poslu ili profesionalne bolesti.

Potanje propise o sprovođenju invalidskog osiguranja osuđenih osoba, visini i načinu plaćanja doprinosa, kao i postupak za ostvarenje prava iz invalidskog osiguranja donosi republički sekretar za rad u suglasnosti sa ministrom pravosuđa.

Članak 130.

Kad se po općim propisima i samo vrijeme provedeno na radu u određenoj vrati posla priznaje kao osnova za sticanje kvalifikacije, priznat će se za tu kvalifikaciju i vrijeme provedeno na istoj vrsti posla u kaznenom organu.

Članak 131.

3. Opća i stručna izobrazba

Za osuđene maloljetnike i mlađe punoljetne osobe koje nemaju završenu osnovnu školu u osmogodišnjem trajanju kazneni organ obvezan je da organizira nastavu u cilju sticanja osnovne opće izobrazbe. Ova se nastava organizira i za ostale osuđene osobe, za koje je to korisno i potrebno.

Kazneni organ duažn je da organizira i nastavu za stručno obrazovanje i izobrazbu osuđenih radi sticanja stručnih kvalifikacija putem stručnih škola i tečajeva.

Pri izboru vrste nastave i stručne izobrazbe vodit će se računa o sposobnostima i sklonostima osuđene osobe, trajanju kazne, potrebama i mogućnostima ustanove, kao i drugim posebnim okolnostima koje su važne za ostvarivanje svrhe kazne.

Osuđeni koji završe određeni tečaj ili školu, ili steknu kvalifikaciju u kaznenom organu dobivaju svjedodžbu. Iz svjedodžbe se ne smije vidjeti da je postignuta opća ili stručna izobrazba stečena u kaznenom organu.

Članak 132.

Pobliže propise o osnivanju, organizaciji i programu škola i tečajeva, kao i o načinu polaganja ispita i stručnom nadzoru, donosi po potrebi ministar pravosuđa uz suglasnost Ministarstva kulture i prosvjete.

Članak 133.

U kaznenim organima postoje biblioteke i čitaonice, gdje se osuđeni mogu upoznati sa dnevnim tiskom i uzimati knjige na čitanje.

Osuđeni mogu po odobrenju upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda i iz vlastitih sredstava nabavljati knjige, časopise, dnevni i drugi tisak.

Članak 134.

U okviru slobodnog vremena u kaznenom organu organiziraju se slobodna djelovanja, sportske igre i fizička kultura, kao i razni oblici kulturno-prosvjetnog rada, kao dopunski oblik opće i stručne izobrazbe, te radi sticanja pozitivnih navika za racionalno korištenje slobodnog vremena po puštanju na slobodu.

Osobama koje izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora osigurat će se obavezno bavljenje fizičkom kulturom i sportom.

Osuđeni maloljetnici obavezno provode dio slobodnog vremena na otvorenom u krugu kaznenog organa i to najmanje tri sata dnevno.

Članak 135.

U kaznenim organima, a posebno u onima u kojima izdržavaju kaznu osuđeni maloljetnici i mlađe punoljetne osobe održavaju se i posebna odgojna predavanja. Osuđeni mogu osnivati dramske, pjesničke, muzičke skupine i skupine za tjelesnu kulturu i održavati priredbe i takmičenja.

Članak 136.

Osuđeni mogu biti dopisni i izvanredni đaci i studenti vanjskih škola i tečajeva, ako to razlozi sigurnosti dozvoljavaju i ako se programom postupanja ocijeni da je to potrebno i korisno za postizavanje svrhe izvršenja kazne.

Izvanredno školovanje ne može se provoditi na uštrb ispunjavanja redovnih radnih i drugih obaveza osuđenih određenim ovim zakonom i drugim propisima.

Troškove školovanja iz prethodnog stavka ovog zakona snosi osuđeni.

Članak 137.

4. Zdravstvena zaštita

Osuđenima na izdržavanju kazne u kaznenim organima osigurava se liječnička pomoć i bolničko liječenje.

Troškove zdravstvene zaštite iz prethodnog stavka snosi kazneni organ, izuzev slučajeva predviđenih u članku 142. ovog zakona.

Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka ne odnose se na osuđene puštene na uvjetni otpust, kao ni na one osuđene kojima je odobren prekid izdržavanja kazne.

Članak 138.

Trudnim osuđenim ženama i porodiljama osigurava se stručna liječnička njega. Dijete može ostati uz majku na njezin zahtjev do navršene tri godine, a iza toga predaje se, u sporazumu s majkom, obitelji ili nadležnom organu starateljstva, koji će poduzeti potrebne mjere za smještaj djeteta.

Osuđene trudnice uputit će se na prijedlog liječnika, u pravilu, šest tjedana prije porođaja u porodiljski odjel. U ovom odjelu osuđena porodilja ostaje, u pravilu, do navršene tri godine života djeteta, ako joj kazna ne istekne prije toga ili ako ne bude prije puštena na slobodu.

Ako osuđena trudnica kaznu zatvora izdržava u zatvoru, uputit će se u porodiljski odjel kaznenog organa, u kojoj postoje uvjeti za prihvat.

Osuđena žena može se za vrijeme trudnoće zaposliti samo na lakšim radovima, a za vrijeme od šest tjedana prije i isto toliko tjedana poslije porođaja samo na radovima koje dopusti liječnik.

Članak 139.

U kaznenim organima podliježu redovnoj liječničkoj kontroli: prehrana i raspodjela hrane, voda, osobna higijena osuđenih i higijena smještaja, odjeće i posteljine, higijena kruga, radionica i prostorija u kojima osuđeni žive i rade, kao i bavljenje fizičkom kulturom i sportom.

Članak 140.

Prilikom prijema osuđenih osoba na izdržavanje kazne zatvora, kao i prilikom otpusta, utvrdit će se njihovo zdravstveno stanje.

Sistematski liječnički pregled osuđenog maloljetnika i mlađih punoljetnih osoba obavlja se svakih šest mjeseci.

Podatke o stanju zdravlja i fizičkoj razvijenosti liječnik unosi u osobni list pregledanih osuđenih osoba i predlaže upravi kaznenog organa poduzimanje potrebnih mjera.

Članak 141.

O smještaju osuđenog u bolnicu ili ambulantnu sobu istog kaznenog organa na liječenje odlučuje liječnik.

U slučaju težih ili dugotrajnih bolesti za čije uspješno liječenje ne postoje uvjeti u kaznenom organu, osuđeni se premješta u drugi kazneni organ, u kojem postoje uvjeti za takvo liječenje.

U slučaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog dužeg prijevoza u kazneni organ iz stavka 2. ovog članka, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijaliziranog liječenja u bolnica za osobe lišene slobode, oboljeli osuđeni uputit će se u opću zdravstvenu ustanovu. Troškove liječenja snosi u tom slučaju matični kazneni organ. O upućivanju osuđenog u opće zdravstvene ustanove odlučuje Ministarstvo pravosuđa.

Vrijeme provedeno izvan kaznenog organa u bolnici radi liječenja uračunava se u kaznu.

Članak 142.

Ako se utvrdi da se je osuđeni namjerno ozlijedio i time prouzrokovao potrebu liječenja, snosi troškove toga liječenja.

U pogledu postupka i naplate tih troškova primjenjuju se odredbe članka 174. ovog zakona.

Članak 143.

Medicinska intervencija nad osuđenom osobom, kad za to postoje medicinske indikacije, neće se primjenjivati bez njegovog pristanka, osim u slučajevima predviđenim općim propisima.

Članak 145.

Osuđeni, koji za vrijeme izdržavanja kazne duševno obole ili pokazuju teške psihičke smetnje, uputit će se u psihijatrijski odjel bolnice za osobe lišene slobode ili drugu odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

Odluku o upućivanju osuđenih osoba iz stavka 1. u zdravstvenu ustanovu donosi Ministarstvo pravosuđa, uz suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za poslove zdravstvene zaštite, a na prijedlog kaznenog organa i na temelju pribavljenog mišljenja tima medicinskih stručnjaka bolnice za osobe lišene slobode o psihičkom zdravlju osuđene osobe.

Troškovi smještaja i liječenja duševno oboljelih osuđenih osoba iz prethodnog stavka, kada se upućuju u poseban zavod za čuvanje i liječenje ili u drugi odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, naplaćuje se na način određen člankom 266. ovog zakona.

Liječenje u zdravstvenoj ustanovi po odluci organa iz stavka 2. može trajati najduže do isteka kazne osuđene osobe i za to vrijeme troškove upućivanja i liječenja snosi republički organ uprave nadležan za poslove zdravstvene zaštite.

Osuđena osoba, kojoj u tijeku liječenja u zdravstvenoj ustanovi istekne kazna, evidentirat će se u matičnom kaznenom organu kao otpuštena, uz istovremenu obavijest nadležne ustanove socijalne skrbi i zdravstvene službe mjesta njenog prebivališta, radi poduzimanja daljnjih mjera u svrhu nastavka liječenja, odnosno prihvata.

Odluku o prestanku liječenja u zdravstvenoj ustanovi prije isteka kazne, donosi Ministarstvo pravosuđa na prijedlog zdravstvene ustanove i uz pribavljeno mišljenje tima medicinskih stručnjaka bolnice za osobe lišene slobode.

Članak 146.

Oboljeli osuđeni ima pravo tražiti da ga na njegov trošak pregleda liječnik specijalista, ako takav pregled nije već odredio liječnik kaznenog organa.

Specijalističkom pregledu nazoči obavezno i liječnik kaznenog organa.

Troškove specijalističkog pregleda iz stavka 1. snosi kazneni organ, ako se utvrdi da je takav pregled bio neophodan.

Članak 147.

O svakoj težoj bolesti osuđenoga, ako on sam nije u mogućnosti da to učini, obvezna je uprava kaznenog organa obavijestiti bračnog druga ili najbližeg člana obitelji ili osobu za koju bolesnik odredi da o tome bude obaviještena.

Članak 148.

O smrti osuđenog uprava kaznenog organa obavijestit će najhitnije užu obitelj. O tome će ona također obavijestiti sud i nadležnog matičara na čijem se području nalazi kazneni organ.

Na molbu članova uže obitelji upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda odobrit će se da se posmrtni ostaci umrle osuđene osobe predaju obitelji radi pogreba na njihov trošak. U protivnom posmrtni ostaci sahranit će se na mjesnom groblju o trošku kaznenog organa.

Članak 149.

5. Dopisivanje i primanje posjeta i pošiljaka

Osuđeni imaju pravo primati pismena od organa i ustanova i upućivati im podneske u svrhu zaštite svojih prava i zakonom zaštićenih interesa, bez ograničenja.

Strani državljani mogu se obraćati i konzularnim organima svoje države ili države koja štiti njihove interese. Osobe bez državljanstva i izbjeglice mogu se obraćati organizaciji koja po pravilima međunarodnog prava štiti njihove interese.

Pismena upućena osuđenome dostavljaju se preko kaznenog organa, a preko tog organa i osuđeni upućuju pismene podneske.

Uprava kaznenog organa obvezna je pravnim savjetima pružati pomoć osuđenima u pogledu poduzimanja potrebnih radnji radi zaštite njihovih prava. Osuđeni koji je nepismen može svoj podnesak dati na zapisnik kod uprave kaznenog organa.

Članak 150.

Osuđene osobe koje izdržavaju kaznu zatvora u otvorenim i poluotvorenim kaznenim organima, kao i kaznu maloljetničkog zatvora, imaju se pravo dopisivati, bez ograničenja i kontrole sadržaja pošiljke.

Osuđene osobe koje izdržavaju kaznu zatvora u kaznenim organima zatvorenog tipa imaju se pravo dopisivati, bez ograničenja sa članovima obitelji i drugim osobama, osim kada bi to predstavljalo kazneno djelo ili bi štetno utjecalo na otkrivanje kaznenog djela ili vođenje kaznenog postupka, u kojim slučajevima će upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda odrediti zadržavanje pošiljke.

Osuđenog se mora obavijestiti o razlozima zadržavanja pošiljke. Kazneni organ će zadržanu pošiljku dostaviti nadležnim organima na daljnji postupak.

Osuđene osobe iz stavka 1. i 2. ovog članka imaju pravo, bez ograničenja i kontrole sadržaja pošiljke, upućivati pismene podneske nadležnim državnim organima, kao i drugim organima, ustanovama i pravnim osobama, radi ostvarivanja ili zaštite svojih prava i interesa.

Pismena upućena međunarodnim organizacijama dostavljaju se putem republičkog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa.

Članak 152.

Osuđeni imaju pravo primati posjete članova uže obitelji, a po odobrenju upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda ili organa koji obavlja pravo nadzora nad ustanovom, mogu ih posjećivati i druge osobe.

Osuđeni ima pravo na dvije do četiri posjete mjesečno, ovisno o stupnju sigurnosti kaznenog zavoda.

Osuđeni ima pravo da ga, na njegov zahtjev, jedanput mjesečno posjeti punomoćnik koji ga zastupa u njegovima poslovima. Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda dozvolit će osuđenome, na njegov zahtjev, da ga punomoćnik posjeti i više puta u jednom mjesecu ako su u pitanju poslovi vezani za rok ili drugi neodgodivi poslovi.

Ako je osuđeni strani državljanin, osoba bez državljanstva ili izbjeglica, konzularni predstavnik njegove države ili države koja štiti interese odnosnih državljana, kao i predstavnik službene organizacije koja štiti interese izbjeglica, ima pravo u granicama kućnog reda posjećivati osuđenog. To pravo može se uskratiti samo onda ako se takvo pravo uskraćuje diplomatski i konzularni predstavnici Republike Hrvatske u državi kojoj pripada osuđeni.

Članak 153.

Posjete se obavljaju u vrijeme i na način predviđen kućnim redom kaznenog organa.

Trajanje posjete ne može se ograničiti na vrijeme kraće od jednog sata.

Članak 154.

Osuđeni imaju pravo primati od članova uže obitelji pošiljke sa rubljem, predmetima za osobnu upotrebu i tisak i knjige.

Osuđeni mogu od osoba iz stavka 1. ovog članka primati i novac, ali ga mogu trošiti samo u granicama koje određuje kućni red kaznenog organa.

Kućnim redom kaznenog organa određuje se vrsta i količina prehrambenih artikala što ih može osuđeni primati.

Pošiljke što ih osuđeni mogu primiti pregledat će se prije uručenja. Pregled obavlja određeni djelatnik kaznenog organa u prisutnosti osuđenog.

Članak 155.

6. Ponašanje osuđenih osoba

Osuđeni su obvezni pridržavati se odredaba ovog zakona, propisa koji su na osnovi njega doneseni, pravila radne discipline i naređenja službenih osoba.

Osuđeni su isto tako obvezni pridržavati se svih mjera koje su programom postupanja predviđene za postizanje svrhe kazne.

Članak 156.

U svakom kaznenom organu postoji kućni red kojim se u skladu s ovim zakonom i drugim propisima o izvršenju kazni zatvora pobliže određuje organizacija rada, način života i ponašanje osuđenih osoba u ustanovi.

Kućni red za kaznene organe donosi upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda u suglasnosti sa ministrom pravosuđa.

Članak 157.

Molbe za pomilovanje i uvjetni otpust, predstavke i druge podneske drugim organima i pritužbe za povredu svojih prava, osuđeni mogu podnositi pismeno preko uprave kaznenog organa ili usmeno na prijavku.

Ako osuđeni podnosi molbu, predstavku, podnesak ili pritužbu na prijavku, sastavit će se o tome zapisnik, koji će se dostaviti nadležnom organu.

Članak 158.

Osuđeni ima pravo pritužbe upravitelju zatvora ili ravnatelju zavoda zbog povrede njegovih prava ili zbog drugih nepravilnosti koje su u kaznenom organu počinjene prema njemu.

Svaku pritužbu upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda je obvezan pažljivo ispitati i o njoj donijeti rješenje.

Ako osuđeni nije dobio odgovor na podnesenu pritužbu ili nije zadovoljan donesenom odlukom, ima pravo preko uprave kaznenog organa podnijeti pismenu predstavku Ministarstvu pravosuđa.

Osuđeni ima pravo žaliti se na povredu svojih prava i na nepravilnosti u kaznenom organu i službenoj osobi koja obavlja inspekciju u kaznenom organu i to bez prisutnosti djelatnika te ustanove.

Članak 159.

Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može osuđenima davati razne pogodnosti kao nagradu za njihovo dobro ponašanje i zalaganje na radu, kao i iz drugih razloga tretmana.

Pogodnosti se mogu sastojati u odobrenju češćih primanja pošiljaka i posjeta, primanja posjeta bez nadzora ili izvan kaznenog organa, u davanju dopusta do sedam dana ali ne više od dva puta u istoj godini, u odobravanju slobodnog izlaska izvan kaznenog organa, djelomičnog ili potpunog korištenja neprekidnog odmora izvan kazneng organa.

Pogodnosti koje se sastoje u davanju dopusta, slobodnom izlasku ili potpunom korištenju neprekidnog odmora izvan ustanove, upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda davat će na osnovi mišljenja kolegija.

Članak 160.

Korištenje pojedinih ili svih stečenih pogodnosti može se uskratiti osuđenome koji je svojim ponašanjem pokazao da ih više ne zaslužuje.

Članak 161.

7. Premještaj i prekid izvršenja kazne

Premještaj osuđene osobe iz jednog kaznenog organa u drugi može se vršiti po potrebi ili na molbu osuđene osobe.

Članak 162.

Na osnovi rezultata ispitivanja ličnosti osuđenog u prijemnom odjelu kaznenog organa može staviti obrazloženi prijedlog Ministarstvu pravosuđa da se osuđeni uputi u drugi odgovarajući kazneni organ. Takav prijedlog može se staviti i kasnije u tijeku izdržavanja kazne, ako je to u skladu sa kategorizacijom kaznenih organa i ostvarenjem preodgojnog programa ili ako je to potrebno radi izvođenja radnog programa pojedinog kaznenog organa ili to iziskuju razlozi sigurnosti i održavanja reda i discipline u kaznenom organu.

Premještaj osuđenog iz jednog kazneni organa u drugi na teritoriji Socijalističke Republike Hrvatske može iz opravdanih razloga odobriti Ministarstvo pravosuđa na molbu osuđenog ili na molbu članova njegove uže obitelji, na koju je osuđeni dao pristanak.

Molbi osuđenog ili članova njegove obitelji za njegov premještaj iz jednog u drugi kazneni organ udovoljit će se ako se utvrdi da traženi premještaj nije u suprotnosti sa izvršenom kategorizacijom kaznenih organa i klasifikacijom osuđenih, kao i da je izdržavanje kazne u drugom organu korisnije za postizanje svrhe izvršenja kazne.

U slučaj u odbijanja molbe za premještaj osuđene osobe koju je podnijela ona ili članovi njene obitelji, nova molba može se podnijeti samo u slučaju ako molitelj pruži nove razloge za premještaj ili su nastupile neke nove okolnosti koje opravdavaju premještaj.

Članak 163.

Troškovi premještaja osuđenog, kada se premještaj obavlja na prijedlog upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda, padaju na teret kaznenog organa iz kojeg se osuđeni premješta, a kada se obavlja po molbi troškove snosi osuđeni ili članovi njegove uže obitelji.

Troškove premještaja osuđenog, nastale u svezi s bijegom, snosi osuđeni.

Članak 164.

Ako se traži premještaj u kazneno-popravnu ustanovu druge republike ili pokrajine, premještaj se može odobriti po prethodnom sporazumu republičkih, odnosno pokrajinskih organa nadležnih za poslove izvršenja kaznenih sankcija.

Članak 165.

Na molbu osuđenog ili na prijedlog upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda može se iz opravdanih razloga iznimno dozvoliti osuđenom prekid izdržavanja kazne, koji ne može trajati duže od tri mjeseca. Prekid koji se dozvoljava radi liječenja, može trajati do završetka liječenja.

Prekid izdržavanja kazne dopustit će se i na traženje nadležnog javnog tužioca, kad je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti, te u slučaju ponavljanja kaznenog postupka iz članka 408. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku.

Vrijeme provedeno na slobodi, u slučaju odobrenog prekida, ne računa se u izdržavanje kazne.

Rješenje o prekidu izdržavanja kazne donosi Ministarstvo pravosuđa.

Molbu osuđenog za prekid izdržavanja kazne dostavlja kazneni organ sa svojim mišljenjem organu iz stavka 4. ovog članka.

Protiv rješenja kojim se odbija molba osuđenog za prekid izdržavanja kazne ne može se izjaviti žalba, a može se pokrenuti upravni spor.

Članak 166.

Ako se u tijeku trajanja prekida kazne utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je prekid bio odobren ili to razlozi sigurnosti ili ponašanja osuđenika zahtijevaju ili je osuđeni odbio da se podvrgne liječenju zbog kojeg je prekid odobren, Ministarstvo pravosuđa pozvat će osuđenog na izdržavanje kazne, bez obzira na rok do kojeg je prekid bio odobren.

GLAVA VI ODRŽAVANJE REDA I DISCIPLINE

Članak 167.

1. Disciplinska i materijalna odgovornost

Za održavanje reda i discipline mogu se upotrijebiti samo one mjere koje su nužne za održavanje sigurnosti i za dobro funkcioniranje zajedničkog života u kaznenom organu.

Članak 168.

Za povrede odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovi njega, pravila kućnog reda, radne discipline i pravilnog odnosa prema službenim osobama i prema drugim osuđenim osobama, osuđeni mogu biti kažnjeni disciplinski.

Disciplinske kazne koje se mogu izreći osuđenima jesu:

1. ukor,

2. zabrana primanja pošiljki do tri mjeseca,

3. zabrana ili ograničenje prava raspolaganja novcem za osobne potrebe do tri mjeseca,

4. uskraćivanje pojedinih ili svih pogodnosti (članak 159.),

5. upućivanje u samicu do 21 dan.

Disciplinska kazna upućivanja u samicu može se izreći samo osuđenicima koji izdržavaju kaznu zatvora u kaznenim zavodima zatvorenog tipa.

Pri izricanju disciplinske kazne iz točke 2. do 5. stavka 2. ovog članka upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može uvjetno odgoditi izvršenje izrečene disciplinske kazne za vrijeme do šest mjeseci, s tim da se izrečena kazna neće izvršiti ako kažnjeni u tom roku ne bude ponovno disciplinski kažnjen. Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda odredit će uvjetno odgađanje izvršenja disciplinske kazne ako nađe da se može očekivati da će se i bez izvršenja kazne postići svrha kažnjavanja.

Uvjetno odgađanje izvršenja disciplinske kazne opozvat će se ako uvjetno kažnjeni u roku za koji je odgođeno izvršenje bude ponovno disciplinski kažnjen. U slučaju opozivanja upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda izriče jednu kaznu u granicama određenim u stavku 2. i 3. ovog članka i za prijašnju i za novu disciplinsku krivicu, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu.

Članak 169.

Disciplinska kazna upućivanja u samicu ne može se primjenjivati ako se njenim izvršenjem ugrožava zdravlje osuđenoga.

Disciplinska kazna upućivanja u samicu sastoji se u neprekidnom boravku osuđenog u odvojenoj prostoriji za vrijeme koliko iznosi izrečena kazna, uz dnevnu šetnju najmanje od jednog sata na svježem zraku. Za vrijeme izdržavanja ove disciplinske kazne kažnjenom se može dozvoliti da radi na određenom radnom mjestu.

U tijeku izdržavanja disciplinske kazne u samici osuđenom moraju biti osigurani potrebni higijenski i zdravstveni uvjeti, čitanje tiska i knjiga, kao i pušenje. Samica mora biti opremljena posteljom, stolicom i stolom.

Članak 170.

Disciplinske kazne izriče upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda ili djelatnik koji ga zamjenjuje.

Prije izricanja disciplinske kazne osuđeni će se saslušati i njegova će se obrana provjeriti.

Pri izricanju disciplinske kazne uzet će se u obzir da li je osuđeni bio prije opominjan ili disciplinski kažnjavan.

Članak 171.

Prema osuđenom koji zbog svojih postupaka predstavlja ozbiljnu opasnost za sigurnost može se kao posebna mjera odrediti usamljenje, koje može trajati do jedne trećine izrečene kazne, ali s tim da neprekidno može trajati najduže tri mjeseca.

Osuđeni će se držati za vrijeme trajanja ove mjere odvojeno od ostalih osuđenih osoba. Jedino, ako nije moguće osigurati da osuđeni odvojeno obavlja društveno koristan rad, može se upućivati na zajednički rad s ostalim osuđenim osobama, ali tako da se izbjegne bliži dodir s njima.

Prema osuđenom koji uporno ometa redovan rad i život u kaznenom organu i prema kome su ostale bezuspješne redovne disciplinske mjere, može se odrediti usamljenje za vrijeme slobodnih sati koje može trajati od jednog mjeseca do jedne godine.

Mjere iz stavka 1. i 3. ovog članka određuje ministar pravosuđa na prijedlog upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda koji ga podnosi po pribavljenom mišljenju liječnika.

Izvršenje tih mjera prekinut će se kad se liječničkim nalazom utvrdi da tjelesno i duševno stanje osuđenog ne dozvoljava daljnje usamljenje i kada se ocijeni da su prestali razlozi zbog kojih je usamljenje određeno.

Izvršenje tih mjera prekinut će se i u slučaju kada kazneni organ ocijeni, da su prestali razlozi zbog kojih je usamljenje određeno.

Članak 172.

Maloljetnim osobama koje izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora može se izreći disciplinska kazna upućivanja u samicu do deset dana.

Prema maloljetnima osuđenim osobama ne može se primijeniti usamljenje (članak 171.).

Članak 173.

Ako osuđeni dok je na izdržavanju kazne zatvora učini kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine, kaznit će se disciplinski.

Ako osuđeni učini drugo kazneno djelo, upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda obavijestit će o tome odmah nadležnog javnog tužioca. Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može odrediti da se takva osuđena osoba privremeno, do odluke suda, odvoji od ostalih osuđenih.

Članak 174.

Osuđeni je obvezan nadoknaditi štetu koju počini za vrijeme izdržavanja kazne, kao i troškove njegovog sprovođenja. kad ih je po zakonu obvezan snositi. Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda osniva komisiju koja utvrđuje postojanje štete, njezinu visinu, okolnosti njezinog nastanka, te odgovornost osuđenog.

Ako osuđeni ne nadoknadi štetu, i troškove njegovog sprovođenja, kazneni organi ostvaruju naknadu štete sudskim putem.

Članak 175.

2. Upotreba sredstava prinude

Sredstva prinude pravosudna policija može upotrebljavati samo onda kad je to neophodno da se spriječi bijeg, fizički napad na osoblje, nanošenje povrede drugom, samopovređivanje ili prouzrokovanje materijalne štete od strane osuđenih. Fizička snaga može se upotrijebiti i onda kad je nužno da se spriječi otpor osuđenih prema zakonitom naređenju službene osobe.

Članak 176.

Ako pravosudna policija upotrebom fizičke snage, gumene palice ili drugih sredstava prinude, predviđenih propisima o obavljanu službe osiguranja (pravosudna policija), ne mogu osigurati izvršenje službenih poslova, pri njihovom izvršenju smiju upotrijebiti vatreno oružje, ako drugačije ne mogu:

1. da zaštite život ljudi,

2. da odbiju neposredni napad kojim se ugrožava njihov život,

3. da odbiju napad na objekt koji osiguravaju,

4. da spriječe bijeg osuđene osobe iz kaznenog zavoda zatvorenog tipa odnosno iz odjela zatvorenog tipa kaznenog zavoda,

5. da spriječe bijeg osuđene osobe koju prepraćuju iz kaznenog organa ili odjela zatvorenog tipa ili je prepraćuju u takvu ustanovu ili odjel.

Ovlaštenje iz ovog članka ima i upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda.

Pri upotrebi vatrenog oružja ovlaštene osobe obvezne su čuvati život drugih ljudi.

Pravosudna policija koja obavlja službu pod rukovodstvom nadređene službene osobe, smiju upotrijebiti vatreno oružje samo po njegovu naređenju. Naređenje za upotrebu vatrenog oružja nadređena službena osoba može izdavati samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim u stavku 1. ovog članka.

O svakoj upotrebi vatrenog oružja prema osuđenome obavijestit će se odmah Ministarstvo pravosuđa.

Članak 177.

Ako su sredstva prinude upotrijebljena u granicama ovlaštenja iz članka 175. a vatreno oružje u granicama ovlaštenja iz članka 176. ovog zakona, isključena je odgovornost službene osobe koja je takvo sredstvo upotrijebila.

Ako se protiv pravosudne policije ili upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda vodi kazneni postupak zbog upotrebe sredstava prinude, vatrenog oružja ili drugih intervencija u obavljanju službenog posla, kazneni organ osigurat će mu stručnu pravnu pomoć u svezi s vođenjem postupka.

Ministar pravosuđa donosi potanje propise o upotrebi vatrenog oružja i drugih sredstava prinude.

Članak 178.

Odredbe članka 175. i članka 176. ovog zakona shodno se primjenjuju i kad se sredstva prinude upotrebljavaju prema osobama pritvorenim zbog izvršenog kaznenog djela.

Pravosudna policija može upotrijebiti vatreno oružje i kad je potrebno da se spriječi bijeg osobe pritvorene zbog počinjenog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora od 15 godina ili teža kazna.

Članak 179.

Pri neposrednom hvatanju osobe lišene slobode pobjegle iz kaznenog organa ili koja se prepraćuje po nalogu nadležnog organa pravosudna policija može ući bez posebne dozvole u tuđi stan i druge prostorije i po potrebi pretražiti te prostorije i bez prisutnosti svjedoka da se pronađe sakrivena pobjegla osoba, ako je vidjela ili dobila informacije da se je sklonila u tuđi stan ili druge prostorije.

Radi hvatanja pobjegle osobe lišene slobode koju neposredno goni, kao i radi prevoženja najbližoj zdravstvenoj ustanovi osobu koju je ranio prilikom upotrebe vatrenog oružja, pravosudna policija ima pravo poslužiti se prometnim sredstvom i sredstvima veze do kojih može da dođe, ako to ne može izvršiti na drugi način. O upotrebi prometnog sredstva ili sredstva veze izdaje se potvrda držaocu prometnog sredstva ili veze, radi naknade troškova od kaznenog organa čiji je djelatnik pripadnik pravosudne policije.

Članak 181.

Osobe koje na zahtjev djelatnika kaznenog organa pruže pomoć ili samoinicijativno učestvuju u savlađivanju ili hvatanju osoba lišenih slobode, koje pružaju otpor, koje su se pobunile ili koje su pobjegle, i tim povodom budu povrijeđene, razbole se ili trajnije ostanu izvan radnog odnosa, imaju prava iz socijalnog osiguranja, kao i osobe u stalnom radnom odnosu.

Ako osoba iz stavka 1. prilikom pružanja pomoći izgubi život sahranit će se na trošak kaznenog organa, čijem je djelatniku pružila pomoć, u mjestu koje odredi njezina obitelj.

Za slučaj iz stavka 2. ovog članka obitelji ili osobi koju je uzdržavala poginula osoba, pripada jednokratna novčana pomoć. Ona ne može biti manja od ukupne plaće koju je poginula osoba ostvarila za posljednjih šest mjeseci.

Ako poginula osoba nije bila u radnom odnosu visinu jednokratne novčane pomoći određuju organi upravljanja kaznenog organa čijem je djelatniku pomoć pružena.

Ako se protiv takve osobe povede kazneni postupak u svezi sa pružanjem pomoći djelatniku kaznenog organa osigurat će joj se pravna pomoć.

Sredstva za ostvarivanje prava iz stavka 1. do 5. ovog članka osigurava Ministarstvo pravosuđa.

Članak 182.

Ako nije moguće osigurati pravodobnu intervenciju policije radi osiguranja sudske zgrade ili uspostavljanja reda u sudskoj zgradi, pravosudna policija obvezna je poduzeti neophodne mjere za osiguranje zgrade i reda u sudskoj zgradi i u tom slučaju ima sva ovlaštenja i dužnosti djelatnika policije.

GLAVA VII UVJETNI OTPUST, OTPUŠTANJE OSUĐENIH OSOBA I POMOĆ NAKON IZDRŽANE KAZNE

Članak 183.

1. Uvjetni otpust

O uvjetnom otpustu osuđenih osoba odlučuje komisija za uvjetni otpust koju osniva ministar pravosuđa.

Članovi komisije imenuju se iz reda djelatnika Uprave za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija u Ministarstvu pravosuđa, sudaca i državnih odvjetnika.

Ministar pravosuđa donosi poslovnik kojim utvrđuje način rada komisije za uvjetni otpust osuđenih osoba.

Članak 184.

O uvjetnom otpustu rješava se na osnovi molbe osuđene osobe, članova njezine uže obitelji, ukoliko osuđeni dade pristanak, ili prijedloga upravitelja zatvora ili ravnatelja zavoda.

Molbe za uvjetni otpust podnose osuđeni upravi kaznenog organa u kojoj izdržavaju kaznu. Članovi uže obitelji osuđenog mogu molbu podnijeti neposredno i Ministarstvu pravosuđa.

Kazneni organ obvezan je dati mišljenje o navodima molbe, kao i podatke o ponašanju osuđenog, njegovu radu, postignutom uspjehu u izvršenju kazne, rješenju postpenalnog prihvata, te o izgledima o budućem ponašanju osuđenog na slobodi.

Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može predložiti za uvjetno otpuštanje komisiji i osuđene koji nisu podnijeli molbu za uvjetni otpust, a to po ocjeni kolegija kaznenog organa zaslužuju, kao i osuđene koji dolaze u obzir za iznimno uvjetno otpuštanje (članak 38. stavak 6. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske).

Članak 185.

U slučaju odbijanja molbe za uvjetni otpust, nova molba ne može se podnijeti prije isteka tri mjeseca, ako se radi o kazni zatvora do godinu dana trajanja odnosno šest mjeseci, ako se radi o kazni zatvora dužeg trajanja, računajući od dana primitka rješenja o odbijanju prethodne molbe.

Članak 186.

Komisija za uvjetni otpust donosi rješenje koje, ako je pozitivno, dostavlja: osuđenom, kaznenom organu, sudu koji je donio presudu u prvom stupnju, općinskom sudu koji je osuđenog uputio na izdržavanje kazne općinskoj službi socijalne skrbi i općinskom organu uprave nadležnom za javni red i sigurnost na čijem je području uvjetno otpušteni odabrao prebivalište.

Članak 187.

Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda može osuđenoga koji se dobro ponaša, zalaže na radu i aktivno sudjeluje u drugim korisnim djelatnostima kaznenog organa pusti na uvjetni otpust do dva mjeseca prije isteka kazne, ako je osuđeni već izdržao tri četvrtine kazne.

Članak 188.

U molbi za uvjetni otpust naznačit će mjesto u kome će boraviti za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. Po dolasku u ovo mjesto uvjetno otpušteni obvezan je prijaviti se nadležnom organu za javni red i sigurnost.

U slučaju promjene boravišta uvjetno otpušteni obvezan je o tome izvijestiti općinski organ uprave nadležan za javni red i sigurnost kome se prijavio.

Uvjetno otpušteni koji se u roku od osam dana od otpuštanja ne prijavi nadležnom organu za javni red i sigurnost ili ne prijavi promjenu boravišta, kaznit će se za prekršaj.

Članak 189.

2. Otpuštanje osuđenih osoba i postpenalna pomoć

Tijekom izdržavanja kazne kazneni organ će pravodobno, zavisno od dužine kazne, u suradnji sa nadležnim organima socijalne skrbi, poduzeti potrebne mjere da se pripremi prihvat osuđene osobe.

Članak 190.

Radi aktivnog učešća osuđenih u rješavanju vlastitih problema, u okviru priprema za njihovo puštanje na slobodu, kazneni organi će omogućiti da se pojedine osuđene osobe obrate određenim ustanovama, organima i organizacijama, koje bi im s obzirom na njihove zadatke i djelokrug rada mogle pružiti potrebnu pomoć.

Članak 191.

Kazneni organ utvrđuje na izvjesno vrijeme prije otpuštanja osuđenog da li mu je i kakva pomoć potrebna.

Za osuđene kojima je potrebna pomoć nakon izlaska na slobodu kazneni organ obavijestit će tri mjeseca prije njihova puštanja na slobodu, organ nadležan za poslove socijalne skrbi one općine u kojoj će otpuštena osoba imati prebivalište. U toj obavijesti navest će se i kakva vrsta pomoći dolazi osobito u obzir.

Svaka osoba otpuštena sa izdržavanja kazne zatvora može se obratiti organu iz prethodnog stavka one općine na čijem području je neposredno prije izdržavanja kazne imala prebivalište.

Ako osuđeni ne želi da se nakon otpuštanja iz kaznenog organa vrati u prijašnje prebivalište i za to ima opravdanih razloga, kazneni organ savjetovat će ga pri izboru novog prebivališta i ako on postupi po njegovom savjetu, uputit će ga na nadležni organ iz stavka 1. ovog članka izabranog mjesta, koji je obvezan pružiti mu potrebnu pomoć.

Članak 192.

Osuđeni koji se otpušta iz kaznenog organa ima pravo na besplatnu voznu kartu do svog prijašnjeg prebivališta ili do mjesta koje izabere za novo prebivalište a ako je stranac — do graničnog prijelaza. Troškove putne karte snosi kazneni organ iz kojeg je osuđeni otpušten.

Članak 193.

Osuđeni se otpušta iz kaznenog organa onog dana kad mu istekne kazna ili bude oproštena, ili od kada mu počinje teći uvjetni otpust.

Ako posljednji dan izdržavanja kazne pada u nedjelju ili blagdan osuđeni se otpušta posljednjeg radnog dana koji tome prethodi.

Članak 194.

Prilikom otpuštanja iz kaznenog organa osuđenoj osobi će se izdati potvrda da je otpuštena sa izdržavanja kazne. U potvrdi će se naznačiti iznos ušteđevine i vrsta pomoći pružene osuđenom prilikom otpuštanja.

Članak 195.

Ako osuđeni nema svog odijela, rublja ili obuće niti sredstva da ih nabavi, kazneni organ dat će mu ih bez naknade.

Članak 196.

Ako je osuđeni u vrijeme kad se otpušta sa izdržavanja kazne teško bolestan i uslijed toga nesposoban za putovanje, kazneni organ smjestit će ga u najbližu ustanovu opće zdravstvene službe radi liječenja. Ako osuđeni nema sredstava da plati troškove liječenja, ove troškove za prvi mjesec snosi kazneni organ, a nakon toga općina u kojoj je osuđeni imao prebivalište u vrijeme kad je počeo izdržavati kaznu.

Ako otpušteni nema stalnog prebivališta ili mu je nepoznato, troškove liječenja snosit će Ministarstvo zdravstva.

Članak 197.

Osuđenima koji se otpuštaju iz kaznenog organa, služba socijalne skrbi općine pružit će u granicama mogućnosti, pomoć koja im je potrebna radi što lakšeg uključivanja u redovan život na slobodi.

Ta se pomoć može sastojati osobito u privremenom smještaju i osiguranju prehrane, u osiguranju nužnog liječenja, u izboru nove sredine u kojoj će osuđeni živjeti, u sređivanju obiteljskih prilika u pronalaženju podesnog zaposlenja, u organiziranju dovršenja započetog stručnog osposobljavanja i u davanju novčanih iznosa za podmirenje najnužnijih potreba.

Općinska ili gradska vijeća mogu u većim mjestima osnovati prihvatilišta za smještaj otpuštenih osoba, koje se nisu mogle smjestiti i zaposliti nakon izlaska na slobodu.

Članak 198.

Radi lakšeg zaposlenja otpuštenih osuđenih osoba prihvatilišta iz stavka 3. prethodnog članka mogu osnivati radionice i organizirati druge vrste djelatnosti, da bi otpušteni mogli raditi dok ne uspiju naći redovno zaposlenje i zasnovati radni odnos.

Za prihvat otpuštenih osuđenih osoba mogu se koristiti i redovna prihvatilišta.

Članak 199.

Općinska ili gradska vijeća mogu po potrebi osnovati posebne organe za pružanje pomoći otpuštenim osuđenim osobama i rješavanje njihovih problema.

Sredstva za pomoć otpuštenim osuđenim osobama osiguravaju se proračunom općine.

Članak 200.

Kazneni organi omogućit će da predstavnici organa zdravstva i socijalne skrbi, zavoda za zapošljavanje, centra za socijalni rad kao i predstavnici društvenih i političkih organizacija posjećuju pojedine osuđene osobe u kaznenim organima radi upoznavanja njihovih osobnih i obiteljskih problema i sudjelovanja u njihovu rješavanju, kao i radi organiziranja prihvata osuđenih osoba, kojima je to potrebno po njihovom puštanju na slobodu.

Članak 201.

Ovlašćuje se republički organ uprave nadležan za poslove zdravstvene zaštite i socijalne skrbi da po potrebi donese, uz prethodno pribavljeno mišljenje rukovodioca republičkog organa nadležnog za poslove zdravstva i socijalne skrbi propise kojima će se pobliže odrediti organizacija i način pružanja pomoći osobama puštenim na slobodu iz ustanova za izvršenje sankcija.

Članak 202.

GLAVA VIII GOSPODARSKE JEDINICE KAZNENIM ORGANIMA

Radi ostvarivanja svrhe izvršenja kazni zatvora i svrhe rada, određenih ovim zakonom, u kaznenim organima može se osnovati jedna ili više gospodarskih jedinica koje u svom sastavu imaju pogone, radionice i ekonomije.

Gospodarske jedinice jesu organizacione jedinice kaznenih organa.

Gospodarske jedinice iz prethodnog stavka osniva kazneni organ u suglasnosti sa ministrom pravosuđa.

Članak 203.

Gospodarske jedinice kaznenih organa posluju prema odredbama ovog zakona.

Sredstva gospodarske jedinice kaznenog organa utvrđuje organ koji je osnovao gospodarsku jedinicu.

U sporovima što nastanu iz poslovanja gospodarskih jedinica gospodarsku jedinicu zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske.

Članak 204.

U poslovanju gospodarske jedinice kaznenog organa služe se stalnim nazivom.

Naziv gospodarske jedinice utvrđuje uprava kaznenog organa, u čijem se sastavu ona nalazi, u suglasnosti sa ministrom pravosuđa.

Članak 205.

Osnivanje gospodarske jedinice kaznenog organa upisuje se u registar poduzeća kod nadležnog okružnog privrednog suda.

Upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda obvezan je u roku od 15 dana po donošenju odluke o osnivanju gospodarske jedinice podnijeti nadležnom okružnom privrednom sudu prijavu za upis osnivanja gospodarske jedinice u sudski registar poduzeća.

Članak 206.

Aktom o osnivanju gospodarske jedinice kaznenog zavoda utvrđuju se naziv, sjedište, djelatnost, iznos sredstava za osnivanje i početak rada, način osiguranja tih sredstava, ime osobe koja će obavljati poslove poslovodnog organa i njegova ovlaštenja, prava i obveze osnivača i druge odredbe potrebne za osnivanje i rad poslovne jedinice.

Članak 207.

Upis poslovne jedinice kaznenog zavoda u sudski registar obavlja se primjenom odredbi o upisu poduzeća u sudski registar.

Članak 212.

Gospodarske jedinice kaznenih organa ne plaćaju:

- doprinose iz dohotka poduzeća,

- doprinose za fondove zajedničkih rezervi,

- doprinos na gradsko zemljište,

- vodni doprinos,

- druge obaveze za koje je to posebnim zakonom određeno.

Na ukalkuliranu vrijednost rada osuđenih osoba ne plaćaju se nikakvi doprinosi i porezi.

Članak 213.

Iz ukalkulirane vrijednosti rada osuđenih osoba, osuđenima se isplaćuje naknada za rad po odredbama ovog zakona (članak 122). Razlika između ukalkulirane vrijednosti rada osuđenih osoba i isplaćenih naknada unosi se u dobit gospodarskih jedinica.

Članak 214.

Nakon podmirenja zakonskih i ugovornih obaveza, kao i plaća djelatnika na radu u gospodarskoj jedinici i naknada za rad osuđenih osoba, ostatak dobiti raspoređuje se na dio za proširenje materijalne osnove rada, uključujući i izdvajanja sredstava predviđenih odredbama članka 215. i članka 216. ovog zakona, i na dio za zadovoljavanje osobnih i zajedničkih potreba djelatnika, kao i na dopunska sredstva za obavljanje redovne djelatnosti i na sredstva za posebne namjene.

Općim aktom kaznenog organa utvrđuju se osnovi i mjerila prema kojima djelatnici u gospodarskoj jedinici učestvuju u raspodjeli sredstava za zadovoljenje osobnih i zajedničkih potreba djelatnika.

Članak 215.

Gospodarske jedinice kaznenih organa imaju fondove koje po općim propisima imaju poduzeća (poslovna fond, rezervni fond i fond zajedničke potrošnje) te posebno izdvojena sredstva za:

1. popravke, opremu i izgradnju objekata kaznenih organa,

2. opća, stručna i kulturno-prosvjetna izobrazba osuđenih osoba,

3. nagrađivanje osuđenih osoba i za pomoć otpuštenim iz kaznenih organa

Članak 216.

Pored općih fondova i posebno izdvojenih sredstava iz članka 235. kazneni organ i odgojno-popravni domovi odvajaju iz ostvarene dobiti određena sredstva koja udružuju i koriste za investicije u gospodarskim jedinicama, za izgradnju i adaptaciju objekata namijenjenih za izvršenje kaznenih sankcija i njihovu opremu.

Sredstva iz prethodnog stavka dodjeljuju se korisnicima u vidu kredita ili bez obaveze vraćanja.

Članak 217.

U rezervni fond gospodarske jedinice unose svake godine najmanje 2% od ostvarene dobiti.

Obaveza izdvajanja prestaje kada ukupna sredstva rezervnog fonda budu ostvarena u visini od 15% od prosječno ostvarene dobiti u posljednje tri godine.

Članak 218.

Ministar pravosuđa sa upravom kaznenog organa razmatra rezultate poslovanja i ostvarene dobiti gospodarskih jedinica, te na prijedlog kaznenog organa odobrava njegovu raspodjelu.

Članak 219.

Gospodarske jedinice kaznenih organa koriste sredstva poslovnog fonda, fonda zajedničke potrošnje i rezervnog fonda prema općim propisima o upotrebi sredstava tih fondova kod poduzeća.

Bližu namjenu, uvjete, način formiranja i korištenja ostalih sredstava iz članka 215. i članka 216. ovog zakona propisuje pravilnikom ministar pravosuđa.

Članak 220.

Izdvojena sredstva u članka 215. ovog zakona, predviđena za određene namjene, vode se na posebnim računima kaznenih organa u čijem je sastavu gospodarska jedinica.

Udružena sredstva iz članka 216. ovog zakona, vode se na posebnom računu Ministarstva pravosuđa.

Članak 221.

Cijene proizvoda i usluga gospodarskih jedinica kaznenih organa određuju se prema cijenama na tržištu, ako nisu utvrđene postojećim propisima.

Članak 222.

Gospodarske jedinice kaznenih organa mogu stupiti u poslovno-tehničku suradnju sa drugim poduzećima.

Članak 223.

Gospodarske jedinice kaznenih organa mogu osnivati prodavaonice prvenstveno radi prodaje svojih proizvoda.

Članak 224.

Gospodarske jedinice kaznenih organa mogu se baviti uvozom i izvozom pod uvjetom da izvoze isključivo robu vlastite proizvodnje i uvoze predmete za vlastite potrebe.

Članak 225.

Gospodarske jedinice kaznenih organa obvezne su voditi posebno knjigovodstvo prema propisima o knjigovodstvu poduzeća.

Financijsko poslovanje obavljaju gospodarske jedinice preko posebnog računa kaznenih organa kod Zavoda za platni promet.

Članak 226.

Rad gospodarskih jedinica kaznenih organa nadzire Ministarstvo pravosuđa, a materijalno i financijsko poslovanje i Zavod za platni promet.

Članak 227.

Odredbe ovog zakona o poslovanju gospodarskih jedinica ne odnose se na privredne i druge djelatnosti koje kazneni organi obavljaju u vlastitoj režiji za svoje potrebe. Prihode od tih djelatnosti i rashode, što nastaju u svezi s obavljanjem tih djelatnosti, predviđa financijski plan i proračun kaznenog organa.

Članak 228.

U kaznenim organa u kojima ne postoje uvjeti za formiranje gospodarskih jedinica, mogu se prema potrebi organizirati proizvodne i druge djelatnosti.

Organizacija tih djelatnosti, poslovanje i korištenje ostvarenih sredstava uredit će se pravilnikom koji donosi ministar pravosuđa.

Na organe iz stavka 1. ne odnosi se obaveza iz članka 205. ovog zakona.

Članak 229.

Kazneni organi mogu, u okviru svog djelokruga, obavljati i određene stručne poslove za druge organe, za radne i druge pravne osobe i građane uz naknadu i sredstva trošiti prema svom financijskom planu.

B. IZVRŠENJE OSTALIH KAZNI

Članak 231.

GLAVA IX IZVRŠENJE NOVČANE KAZNE IZREČENE U KAZNENOM POSTUPKU

Prisilnoj naplati novčane kazne pristupa se kad osuđena osoba u određenom roku dragovoljno ne plati ovu kaznu.

Troškove prisilne naplate snosi osuđena osoba.

Članak 232.

Sud koji je izrekao novčanu kaznu pokreće po službenoj dužnosti postupak za naplatu novčane kazne.

U pogledu nadležnosti i postupka za naplatu novčane kazne primjenjuju se odredbe izvršnog postupka ukoliko u ovom zakonu nije određeno što drugo.

Članak 233.

Prisilna naplata novčane kazne koja ne premašuje iznos prosječne plaće u Republici — HRD-a obavlja se samo iz pokretne imovine osuđene osobe koja nije izuzeta od izvršenja.

Ako je novčana kazna izrečena u iznosu većem od prosječne plaće u Republici — HRD-a, prisilna naplata obavlja se prije svega iz pokretne imovine, a ukoliko ova nije dovoljna i iz nepokretne imovine osuđene osobe.

Neće se pristupiti prisilnoj naplati novčane kazne ako je sudu na osnovi prije vođenog prisilnog izvršenja poznato da se novčana kazna ne bi mogla naplatiti.

Članak 234.

Ako se istovremeno obavlja prisilna naplata novčane kazne i troškova kaznenog postupka prije svega se naplaćuju troškovi kaznenog postupka.

Ako je zbog prisilne naplate novčane kazne imovina osuđene osobe tako smanjena da se iz nje ne može podmiriti šteta u pogledu koje postoji zahtjev oštećenog, ovaj zahtjev će se podmiriti do visine naplaćene novčane kazne iz fonda u koji je ta kazna unesena.

Nakon smrti osuđenog novčana kazna neće se izvršiti

Članak 251.

GLAVA XII IZVRŠENJE PREKRŠAJNIH KAZNI

Kazna zatvora izrečena u prekršajnom postupku izvršava se po odredbama ovog zakona kojima se određuje izvršenje kazne zatvora izrečene u kaznenom postupku, ukoliko nije drugačije određeno.

Članak 252.

Osobu kažnjenu zatvorom u prekršajnom postupku kao i osobu kojoj se izrečena novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, poziva i upućuje na izdržavanje kazne općinski sudac za prekršaje nadležan po prebivalištu odnosno boravištu kažnjenog.

Sudac za prekršaje iz prethodnog stavka nadležan je i za pozivanje na izvršenje kazne i u slučajevima kada je kaznu zatvora za prekršaj izrekao i drugi organ.

Ako je u prekršajnom postupku odlučeno da se kazna zatvora izvrši odmah bez obzira na žalbu (članak 144. Zakona o prekršajima), upućivanje na izdržavanje kazne obavlja općinski sudac za prekršaje koji je u prvom stupnju donio rješenje o prekršaju.

Ako općinski sudac za prekršaje, koji je izrekao kaznu zatvora ili novčanu kaznu koja je zamijenjena kaznom zatvora, nije nadležan za upućivanje, dostavit će u roku od tri dana pravomoćno rješenje radi izvršenja općinskom sucu za prekršaje nadležnom po prebivalištu odnosno boravištu kažnjenog.

U slučaju neodazivanja pozivu suca privođenje kažnjene osobe na zahtjev suca, obavlja nadležna policijska uprava. Troškove privođenja snosi osoba kažnjena u prekršajnom postupku.

Članak 253.

Rješenje o odgađanju izvršenja kazne zatvora donosi općinski sudac za prekršaje nadležan za izvršenje u roku od tri dana po prijemu molbe. Do donošenja rješenja po molbi odgađa se izvršenje kazne.

Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgodu izvršenja kazne osoba kažnjena u prekršajnom postupku ima pravo žalbe Republičkom vijeću za prekršaje. Žalba protiv rješenja kojim se zahtjev ne uvažava ne odgađa izvršenje kazne zatvora.

Republičko vijeće za prekršaje obvezno je da donese rješenje po žalbi u roku od tri dana po primitku žalbe.

Protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje ne može se pokrenuti upravni spor.

Članak 254.

Kazna zatvora izrečena za prekršaj koji je kažnjeni učinio prije stupanja u Hrvatsku vojsku i domobranstvo neće se izvršiti za vrijeme dok se kažnjeni nalazi na vojnoj obvezi ili na vojnoj vježbi.

Novčana kazna izrečena za prekršaj koji je kažnjeni učinio prije stupanja u Hrvatsku vojsku i domobranstvo ne zamjenjuje se kaznom zatvora i ne izvršuje se za vrijeme dok se kažnjeni nalazi na vojnoj obvezi ili na vojnoj vježbi.

Članak 255.

Započeto izvršenje kazne zatvora može se prekinuti najduže na 10 dana ako slučaj smrti roditelja, bračnog druga, djece ili drugi opravdani razlozi to iziskuju.

Rješenje o prekidu iz prethodnog stavka donosi upravitelj zatvora ili ravnatelj zavoda.

Protiv rješenja o prekidu izvršenja ne može se uložiti žalba niti pokrenuti upravni spor.

Vrijeme prekida ne uračunava se u izvršenje kazne.

Članak 256.

Novčanu kaznu izrečenu u prekršajnom postupku izvršava sudac za prekršaje nadležan po mjestu prebivališta odnosno boravišta kažnjenog.

Novčanu kaznu koju su izrekli drugi organi izvršava organ koji je donio prvostupanjsko rješenje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Sudac za prekršaje obavlja prisilnu naplatu novčane kazne preko općinskog organa uprave nadležnog za financijske poslove.

Kad se naplata novčane kazne obavlja prisilno, novčana kazna naplaćuje se po propisima koji važe za prisilnu naplatu poreza.

Ako se prisilna naplata novčane kazne izvršuje sa odgovarajućeg računa kod Zavoda za platni promet sudac za prekršaje koji je donio prvostupanjsko rješenje izdaje nalog tom Zavodu.

O izvršenoj naplati Zavod za platni promet odmah će obavijestiti suca iz prethodnog stavka.

Iz nekretnina prisilno se mogu naplaćivati samo novčane kazne izrečene za porezne i druge prekršaje počinjene radi stjecanja materijalne koristi, ako novčana kazna iznosi više dvije prosječne plaće u Republici Hrvatskoj — HRD-a.

Naplatu novčane kazne iz nekretnina obavlja općinski sud.

Poslije smrti kažnjenog novčana kazna neće se izvršiti.

Članak 257.

Ako konačno rješenje o prekršaju na osnovi kojeg je od kažnjenoga naplaćena novčana kazna, bude ukinuto ili ako u slučaju ukidanja konačnog rješenja o prekršaju postupak protiv kažnjenoga bude pravomoćno obustavljen, kažnjenom će se vratiti od njega naplaćena novčana kazna.

Pravo na traženje povraćaja novčane kazne prestaje po proteku dvije godine od dana konačnosti rješenja o obustavi postupka.

Članak 257.a

GLAVA XII.a ZAŠTITNI NADZOR UZ UVJETNU OSUDU

Zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu (zaštitni nadzor) izvršava centar za socijalni rad (centar) u skladu s pravilnikom o načinu izvršenja zaštitnog nadzora.

Centar je obvezan svakih šest mjeseci, a na zahtjev suda i prije dostaviti sudu izvještaj o tijeku izvršenja zaštitnog nadzora.

Pravilnik iz stavka 1. ovog članka donosi rukovodilac republičkog organa uprave nadležan za socijalni rad.

Članak 257.b

Sud koji je sudio u prvom stupnju dostavit će izvršnu presudu, kojom je izrečen zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu, nadležnom centru i osuđenog uputiti da se odmah javi u centar.

Centar će u roku od osam dana od prijema izvršne odluke suda odrediti osobu koja će izvršiti zaštitni nadzor i o tome obavijestiti sud.

Članak 257.c

Sredstva za sprovođenje zaštitnog nadzora osiguravaju se u Fondu socijalne skrbi na čijem području je centar za socijalni rad koji provodi zaštitni nadzor.

Članak 257.d

U slučaju kad voditelj nadzora nije u mogućnosti provjeriti pridržavanje određenih obaveza, sud ili ravnatelj centra može iznimno zatražiti da takvu provjeru izvrši organ unutrašnjih poslova nadležan po mjestu boravišta ili prebivališta osuđenog.

U zahtjevu za provjeru treba navesti osobne podatke i adresu osobe nad kojom se obavlja nadzor, presudu kojom je zaštitni nadzor izrečen, obavezu koju treba provjeriti, kao i okolnosti koje su voditelja onemogućile da izvrši provjeru.

Organ unutrašnjih poslova obvezan je zahtjevu za provjeru hitno udovoljiti i o tome obavijestiti sud i centar.

Članak 257.e

Nadzor nad zakonitim i pravilnim izvršavanjem zaštitnog nadzora obavlja sud koji je obvezan voditi posebnu evidenciju za svaku osobu kojoj je izrekao ovu mjeru.

Uputstvo za izvršenje nadzora i vođenje evidencije donosi ministar pravosuđa.

Opći nadzor nad izvršenjem mjere zaštitnog nadzora obavlja republički organ uprave nadležan za zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, a stručni nadzor Ministarstvo pravosuđa.

DIO DRUGI IZVRŠENJE SIGURNOSNIH I ZAŠTITNIH MJERA

Članak 258.

GLAVA XIII UPUĆIVANJE NA OBAVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE I ČUVANJE U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja izvršava se u posebnoj zdravstvenoj ustanovi, koju osniva Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra zdravstva i ministra pravosuđa, ili u odjelu opće ili psihijatrijske zdravstvene ustanove u kojem su osigurani uvjeti za izvršavanje ove mjere.

Članak 260.

Prema osobama na koje je primijenjena sigurnosna mjera upućivanja na obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi mogu se primijeniti samo ona ograničenja kretanja i dodira s ostalim svijetom koja su neophodna radi njihova čuvanja i liječenja ili radi održavanja kućnog reda i discipline u zavodu ili u posebnom odjelu zdravstvene ustanove.

Kućni red iz prethodnog stavka donosi upravitelj posebne zdravstvene ustanove ili odjela zdravstvene ustanove u suglasnosti sa organima nadležnim za vršenje nadzora iz članka 265. ovog zakona.

Članak 261.

Uprava zdravstvene ustanove u koji je upućena osoba radi obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja obvezna je svakih šest mjeseci obavještavati o stanju zdravlja te osobe sud koji je odredio ovu mjeru.

Kad se završi liječenje osobe upućene u zdravstvenu ustanovu uprava zdravstvene ustanove obavijestit će o tome prvostupanjski sud koji je izrekao sigurnosnu mjeru, a može predložiti i uvjetni otpust za smanjeno uračunljive kojima još nije istekla kazna.

Ako sud utvrdi da je daljnje zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi osobe prema kojoj je primijenjena sigurnosna mjera nepotrebno, donijet će odluku o prestanku mjere, a uprava zdravstvene ustanove nakon primitka pravomoćne sudske odluke otpustit će odmah osobu koja je bila smještena u zdravstvenu ustanovu. O donošenju pravomoćne odluke sud obavještava i nadležne republičke organe koji sudjeluju u postupku primjene sigurnosnih mjera.

Prije nego donese odluku po prijedlogu iz stavka 2. i 3. sud će zatražiti mišljenje komisije koju će osnovati za tu svrhu.

Komisija iz prednjeg stavka sastoji se od liječnika, penologa, javnog tužioca i socijalnog djelatnika, a po potrebi i drugih stručnjaka.

Centar za socijalni rad iz mjesta prebivališta osobe upućene u zdravstvenu ustanovu surađuje sa zdravstvenom ustanovom od početka primjene sigurnosnih mjera i organizira njegov prihvat otpuštanjem iz ustanova.

Ako se radi o bitno smanjeno uračunljivoj osobi kojoj još nije istekla kazna, a sud osuđenog ne pusti na slobodu (članak 63. stavak 3. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske), nadležna policijska uprava na čijem se području nalazi zdravstvena ustanova, na zahtjev suda iz stavka 2. ovog članka, sprovest će osuđenog na izdržavanje kazne u odgovarajući kazneni organ.

Članak 262.

Ako se osoba prema kojoj je primijenjena sigurnosna mjera još ne nalazi u zdravstvenoj ustanovi za sprovođenje u zdravstvenu ustanovu nadležna je policijska uprava na čijem se području nalazi osoba koju treba sprovesti u zavod. Ukoliko se takva osoba nalazi u zatvoru sprovođenje obavlja pravosudna policija.

Nalog za sprovođenje u smislu odredbe prethodnog stavka izdaje sud koji je odredio mjeru.

Članak 263.

Osoba prema kojoj je primijenjena sigurnosna mjera iz prethodnog članka, može se privremeno smjesti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili u neku podesnu prostoriju (članak 493. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku) ili ostati na slobodi najduže do mjesec dana po pravomoćnosti sudske odluke. U tome roku Ministarstvo zdravstva obvezno je zavisno od bolesti i opasnosti osobe na koju je primijenjena sigurnosna mjera, odrediti zdravstvenu ustanovu u koju će biti upućena.

Odabrana zdravstvena ustanova obvezna je primiti upućenu osobu i provoditi prema njoj mjere određene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi njega.

Članak 264.

Vanjsko osiguranje posebne zdravstvene ustanove ili odjela u kojem su smještene osobe radi liječenja i čuvanja vrše po potrebi djelatnici pravosudne policije iz najbližeg kaznenog organa.

Članak 265.

Ministarstvo pravosuđa obavlja nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama smještenim u zdravstvenim ustanovama ili posebnim odjelima zdravstvenih ustanova radi čuvanja i liječenja kao i nadzor u odnosu na vanjsko osiguranje zdravstvene ustanove i posebnog odjela.

Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama iz prednjeg stavka obavlja i okružni sud na čijem području se nalazi zdravstvena ustanova u kojoj se izvršava sigurnosna mjera upućivanja u zdravstvenu ustanovu za čuvanje i liječenje.

Ministarstvo zdravstva obavlja opći i stručni nadzor u pogledu izvršenja ove sigurnosne mjere.

Članak 265.a

O premještaju osobe upućene na obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi, u drugu zdravstvenu ustanovu, na vlastiti zahtjev, ili na prijedlog ustanove, odlučuje Ministarstvo zdravstva uz suglasnost Ministarstva pravosuđa.

Članak 266.

Troškovi preprate i izvršenja sigurnosnih mjera upućivanja u zdravstvenu ustanovu osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske, u predračunu troškova Ministarstva zdravstva.

Članak 267.

Ovlašćuje se ministar zdravstva da prema potrebi donese propise po kojima će se pobliže određivati način izvršenja sigurnosnih mjera upućivanja u zdravstvenu ustanovu.

Članak 267.a

GLAVA XIII.A OBAVEZNO PSIHIJATRIJSKO LIJEČENJE NA SLOBODI

Osoba kojoj je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi obvezna se, najkasnije u roku od mjesec dana od izrečene mjere, prijaviti odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi radi liječenja, te o tome obavijestiti sud.

Zdravstvena ustanova obvezna je obavijestiti sud o početku i tijeku liječenja, te ako je osoba samovoljno napustila liječenje, ili se unatoč liječenju ustanovi da je opasna za okolinu i da je potrebno odrediti liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi.

Članak 267.b

Ministarstvo zdravstva donijet će, u suglasnosti s Ministarstvom pravosuđa, pobliže propise o izvršenju sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi.

Članak 268.

GLAVA XIV OBAVEZNO LIJEČENJE ALKOHOLIČARA I NARKOMANA

Sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana, izrečena uz bezuvjetnu kaznu zatvora, izvršuje se u kaznenom organu u kojem postoje uvjeti za takvo liječenje. Nakon prestanka potrebe posebnog liječenja u takvom organu, osuđena osoba kojoj još kazna traje uputit će se na izdržavanje ostatka kazne u kazneni organ prema općem rasporedu upućivanja (članak 31.).

Ukoliko do isteka kazne zatvora nije dovršeno i obavezno liječenje osuđene osobe, kazneni organ iz kojeg se otpušta takva osoba obavijestit će o tome sud i nadležnu zdravstvenu i socijalnu službu mjesta boravišta otpuštene osobe na slobodi, kako bi se njihovim zajedničkim mjerama organizirao njezin prihvat radi nastavka liječenja na slobodi.

Sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana, izrečena u uvjetnoj osudi, izvršuje se u ustanovi opće zdravstvene službe u kojoj postoji mogućnost takvog liječenja. U slučaju opozivanja uvjetne osude izvršenje sigurnosne mjere obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana provest će se odnosno nastaviti prema odredbama stavka 1. i 2. ovog članka.

Članak 269.

Osoba prema kojoj je uz kaznu zatvora primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana upućuje se neposredno u kazneni organ u kojem se poduzima izvršenje ove mjere.

Članak 270.

Ako je sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana primijenjena uz uvjetnu osudu, sud upućuje osuđenu osobu u određenu zdravstvenu ustanovu u kojoj će se provesti bolničko ili ambulantno liječenje osuđenog.

Upućivanje osuđenog radi izvršenja sigurnosne mjere iz prethodnog stavka i nadzor nad njenim sprovođenjem obavlja općinski sud prebivališta odnosno boravišta osuđene osobe.

Ako se osuđeni ne javi određenoj zdravstvenoj ustanovi na liječenje od alkoholizma i narkomanije ili odbije da se podvrgne ili izbjegava to liječenje, nepridržavanjem određene terapije ili samovoljno napusti započeto bolničko ili ambulantno liječenje, zdravstvena ustanova obavijestit će o tome odmah sud.

Zdravstvena ustanova obavještava o uspjehu liječenja i sud koji je sudio u prvom stupnju.

Članak 271.

Ukoliko osobi iz stavka 3. prethodnog članka ne bude opozvana uvjetna osuda, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora do 30 dana. Ako se kažnjena osoba podvrgne određenom obaveznom liječenju izrečena kazna, ukoliko nije izvršena, može se opozvati.

Istom kaznom kaznit će se i osoba iz stavka 2, članka 268. ovog zakona, koja po otpustu iz kaznenog organa ne nastavi sa određenim obaveznim liječenjem, koje je po ocjeni kaznenog organa potrebno.

Članak 272.

Troškovi obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana u kaznenom organu ulaze u opće troškove izvršenja kazne.

Troškove obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana u zdravstvenoj ustanovi izvan kaznenih organa, za osobe koje su zdravstveno osigurane padaju na teret fonda zdravstvenog osiguranja u dijelu koji prema posebnim propisima snosi pojedini fond za takav oblik liječenja. Troškovi obaveznog liječenja za osobe koje nisu zdravstveno osigurane, kao i dio troškova koje prema posebnim propisima snosi sam osiguranik, padaju na teret proračuna Ministarstva zdravstva.

Članak 273.

Po odredbama ove glave izvršava se i zaštitna mjera obaveznog liječenja od alkoholizma i narkomanije izrečene u prekršajnom postupku.

Članak 274.

Ovlašćuje se ministar pravosuđa da prema potrebi donese potanje propise za izvršenje mjere obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana kad se ta mjera izvršuje u kaznenim organa, a ministar zdravstva kad se ta mjera izvršuje u zavodima opće zdravstvene službe.

Članak 275.

GLAVA XV ZABRANA BAVLJENJA ODREĐENIM ZANIMANJEM

Sigurnosnu mjeru zabrane bavljenja određenim zanimanjem izvršuje organ nadležan za izdavanje dozvole odnosno odobrenja za obavljanje određenog zanimanja.

Ako zanimanje na koje se zabrana odnosi nije vezano za posebnu dozvolu, nadležna policijska uprava izvršuje ovu mjeru poduzimanjem potrebnih radnji kojima se osobi prema kojoj je mjera primijenjena onemogućava da se bavi zabranjenim zanimanjem.

Ako se osoba prema kojoj je primijenjena ova mjera preseli na područje druge općine, obavijestit će se o tome nadležni organ te općine.

Članak 276.

Ako je vršenje nekog prava, neke samostalne djelatnosti ili dužnosti vezano za dozvolu nadležnog organa, sud odluku o primjeni te mjere dostavlja i tome organu. U tom slučaju sigurnosne mjere zabrane bavljenja odrađenim zanimanjem izvršuje se oduzimanjem dozvole i zabranom njenog izdavanja dok traje ova sigurnosna mjera, istovremenim unošenjem primjene te mjere i u evidenciju toga organa.

Ako osoba u svojstvu djelatnika u udruženom radu obavlja zanimanje na koje se zabrana odnosi, to svojstvo prestaje danom pravomoćnosti presude kojom je izrečena zabrana bavljenja određenim zanimanjem, ukoliko osoba na koju je primijenjena ta mjera ne bude raspoređena na drugo radno mjesto u istoj organizaciji.

Članak 277.

Ako se osoba osuđena na kaznu zatvora, kojoj je izrečena sigurnosna mjera u članku 66. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske pusti na uvjetni otpust, vrijeme trajanja te mjere računa se od dana puštanja na uvjetni otpust.

Ako osobi iz stavka 1. ovog članka uvjetni otpust bude opozvan, vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu računa se kao vrijeme izdržavanja sigurnosne mjere.

Članak 278.

Ako osoba prema kojoj je primijenjena sigurnosna mjera zabrane bavljenja određenim zanimanjem postupi protivno zabrani kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 120 do 400 DEM ili kaznom zatvora do trideset dana.

Ako poduzeće ili druga pravna osoba povjeri osuđenom prema kome je primijenjena sigurnosna mjera zabrane bavljenja određenim zanimanjem, vršenje poslova koji su mu zabranjeni, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 200 do 550 DEM.

Odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi odnosno djelatniku državnom organu koji svjesno omogući osobi iz stavka 2. ovog članka da obavlja zabranjeno zanimanje, samostalnu djelatnost ili određenu dužnost kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM.

Članak 279.

Po odredbama ove glave izvršava se zaštitna mjera oduzimanja dozvole za bavljenje određenim zanimanjem ili djelatnošću, izrečena u prekršajnom postupku.

Članak 280.

GLAVA XVI ZABRANA UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM

Sigurnosnu mjeru oduzimanja vozačke dozvole izvršuje organ nadležan za izdavanje takvih dozvola, na čijem području ima prebivalište ili boravište osoba prema kojoj je ta mjera primijenjena.

Organ koji je izvršio mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom obavijestit će o tome onaj organ koji je dozvolu izdao.

Ako je sud izrekao zabranu upravljanja motornim vozilom, ta zabrana vodit će se u kaznenoj evidenciji i u evidenciji organa nadležnog za izdavanje vozačkih dozvola nadležnog po prebivalištu osobe prema kojoj je primijenjena ta mjera. U slučaju promjene prebivališta, obavijestit će se o zabrani organ nadležan po novom prebivalištu.

Članak 281.

Ako osoba osuđena na kaznu zatvora, bude puštena na uvjetni otpust, vrijeme trajanja izrečene sigurnosne mjere u članku 68. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske, računa se od dana puštanja na uvjetni otpust.

Ako osobi iz stavka 1. ovog članka bude uvjetni otpust opozvan, vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu računa se u rok izvršenja izrečene sigurnosne mjere.

Članak 282.

Ako je izrečena zabrana korištenja strane vozačke dozvole, nadležna policijska uprava oduzet će ovu dozvolu za vrijeme dok stranac boravi u Republici Hrvatskoj.

Vozačka dozvola vratit će se strancu prilikom napuštanja ili pošto napusti Republiku Hrvatsku.

Članak 283.

Po odredbama ove glave izvršavaju se i zaštitne mjere oduzimanja vozačke dozvole i zaštitna mjera zabrane vožnje osobi koja ima stranu vozačku dozvolu, izrečene u prekršajnom postupku.

Članak 284.

Ovlašćuje se ministar unutarnjih poslova, da po potrebi donosi uputstva za izvršenje sigurnosne mjere oduzimanja vozačke dozvole.

Članak 285.

GLAVA XVII ZABRANA JAVNOG ISTUPANJA

Sigurnosnu mjeru zabrane javnog istupanja izvršuje nadležna policijska uprava na čijem području ima prebivalište osoba prema kojoj je primijenjena ta mjera.

Nadležna policijska uprava vodit će posebnu evidenciju o osobama prema kojima je izrečena mjera zabrane javnog istupanja, a koje borave na njezinom području.

Primjena ove mjere unosi se u kaznenu evidenciju.

Ako se osoba prema kojoj je primijenjena ta mjera preseli na područje druge općine, obavijestit će se nadležna policijska uprava te općine o primjeni te mjere, radi unošenja podataka u svoju evidenciju.

Članak 286.

Ako osoba prema kojoj je primijenjena sigurnosna mjera zabrane javnog istupanja postupi protivno zabrani, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 10.000.— HRD-a ili kaznom zatvora do trideset dana.

Ako poduzeće ili druga pravna osoba omogući osuđenoj osobi prema kojoj je primijenjena mjera zabrane javnog istupanja da javno istupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 15.000.— HRD-a.

Odgovorna osoba u poduzeću ili drugoj pravnoj osobi odnosno djelatniku državnom organu koji svjesno omogući osobi iz stavka 2. ovog članka da javno istupi, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 5.000.— HRD-a.

Članak 287.

GLAVA XVIII ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINSKE KORISTI

Sigurnosna mjeru oduzimanja predmeta izvršuje sud koji je donio odluku u prvom stupnju odnosno organ koji je donio odluku o primjeni ove mjere.

Prema prirodi oduzetih predmeta odredit će se da li će se oduzeti predmeti prodati po pravilima što važe za izvršni postupak ili će se uništiti ili ustupiti određenom državnom organu ili zainteresiranoj ustanovi odnosno pravnoj osobi ili poduzeću.

Članak 288.

Sud koji je izrekao sigurnosnu mjeru oduzimanja imovinske koristi pokreće po službenoj dužnosti postupak za izvršenje te mjere. U pogledu nadležnosti i postupka za izvršenje te sigurnosne mjere važe pravila izvršnog postupka, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.

Članak 290.

Imovinska korist oduzeta po članku 288. ovog zakona unosi se u državni proračun Republike Hrvatske kao izvanredni prihod.

Ako oštećenom bude naknadno priznat zahtjev za namirenje iz oduzete vrijednosti, Ministarstvo financija isplatit će oštećenom utvrđeni iznos (članak 84. i 85. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske).

Članak 291.

Po odredbama ove Glave izvršavaju se i zaštitne mjere oduzimanja predmeta i zaštitne mjere oduzimanja imovinske koristi izrečene u prekršajnom postupku.

Kada prekršajni sud rješenjem o prekršaju odluči da se oduzeti predmet proda, izvršit će prodaju po odredbama Ovršnoga zakona. Ako oduzeti predmet ne bude prodan u ovršnom postupku, bez naknade će se ustupiti zainteresiranom tijelu državne vlasti, jedinici lokalne samouprave i uprave ili ustanovi, ili će se odrediti njegovo uništenje.

Prodaja plovila oduzeta po odredbama Zakona o morskom ribarstvu izvršit će se kod nadležnoga općinskog suda po odredbama Ovršnoga zakona, s tim da i ovršenik može kupiti plovilo, ali po cijeni koja ne može biti niža od dvije trećine procijenjene vrijednosti plovila.

Članak 292.

Ovlašćuje se ministar pravosuđa da po potrebi, donosi uputstva za primjenu odredaba ove glave.

Članak 297.

GLAVA XX IZVRŠENJE OSTALIH MJERA

Kada sud na zahtjev tužioca odluči da se putem tiska, radija ili televizije objavi presuda u cjelini ili u izvodu (članak 82. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske), dostavit će tekst presude određen za objavljivanje poduzeću čije je sredstvo javnog informiranja odabrano za objavu presude.

Poduzeće iz prethodnog stavka obvezno je objaviti dostavljeni tekst presude na trošak osuđene osobe koji se predujmljuje iz sredstava suda.

Ako osuđeni nema sredstava da plati troškove objavljivanja teksta presude, ti troškovi padaju na teret funkcionalnih rashoda suda.

Članak 298.

Ako poduzeće iz članka 297. ovog zakona ne postupi po zahtjevu suda, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 250 do 750 DEM.

Odgovorna osoba u poduzeću, koja svjesno onemogući izvršenje sudske odluke iz stavka 1. članka 297. kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM.

Članak 299.

Zaštitnu mjeru oduzimanja dozvole za držanje i nošenje oružja (oružni list), izvršuje organ javnog reda i sigurnosti, nadležan za izdavanje takvih dozvola, na čijem se području nalazi boravište odnosno prebivalište kažnjenog.

Oružje i municija za čije je držanje i nošenje izdana oduzeta dozvola, oduzimaju se i s njima se raspolaže po propisima o nabavljanju, držanju i nošenju oružja.

Primjena ove mjere unosi se u evidenciju organa koji izvršava ovu zaštitnu mjeru.

Članak 300.

Zaštitnu mjeru udaljenja prekršajno kažnjene osobe sa područja na kojem je počinjen prekršaj izvršuje nadležna policijska uprava područja sa kojeg se kažnjeni mora udaljiti.

Članak 301.

Ako se osoba na koju je primijenjena mjera iz prethodnog članka u određenom roku ne udalji sa u rješenju označenog područja, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora do 30 dana.

Istom kaznom kaznit će se i osoba koja svjesno sakriva, pomaže ili na drugi način omogućuje boravak kažnjenoj osobi na području sa kojeg se mora udaljiti, da bi se onemogućilo izvršenje ove mjere.

Članak 302.

Zaštitna mjera obaveznog liječenja od spolne bolesti izrečena uz kaznu zatvora, izvršuje se u kaznenom organu u kojem postoje uvjeti za takvo liječenje do isteka te kazne.

Ukoliko do isteka kazne zatvora nije dovršeno obavezno liječenje iz prethodnog stavka, postupit će se shodno odredbama Glave XIV ovog zakona.

Financiranje obaveznog liječenja od spolne bolesti obavlja se po propisima o zdravstvenom osiguranju i obaveznim oblicima zdravstvene zaštite stanovništva.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 141.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 26/93

U Zakonu o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88. i 19/90.) u članku 278. stavak 1. riječi: "do 10.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 120 do 400 DEM".

U stavku 2. riječi: "do 15.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 200 do 550 DEM".

U stavku 3. riječi: "do 5.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 50 do 200 DEM".

U članku 293. stavku 5. riječi: "do 10.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 120 do 350 DEM".

U članku 294. stavku 2. riječi: "do 10.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 120 do 350 DEM".

U članku 298. stavku 1. riječi: "do 20.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 250 do 750 DEM".

U stavku 2. riječi: "do 5.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 50 do 200 DEM".

U članku 373. riječi: "do 20.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 250 do 750 DEM".

U članku 373a. riječi: "od 20.000 do 100.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 250 do 1.200 DEM".

U stavku 2. riječi: "od 5.000 do 15.000 dinara" zamjenjuju se riječima: "u dinarskoj protuvrijednosti 50 do 200 DEM".

Članak 146.

Iznosi novčanih kazni iz članka 2. do članka 145. ovoga Zakona revalorizirat će se po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan naplate kazne.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, iznosi novčanih kazni koje ovlaštena službena osoba naplaćuje na mjestu izvršenja prekršaja, revalorizirat će se po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske svakog prvoga dana u tekućem mjesecu.

Nadležno ministarstvo utvrdit će visinu novčane kazne iz stavka 2. ovoga članka i o tome obavijestiti ovlaštene službene osobe svakog prvoga dana u tekućem mjesecu.

Članak 3.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 29/94

U svim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 26/93.) riječi: "u dinarskoj protuvrijednosti" zamjenjuju se riječima "u protuvrijednosti domaće valute od".

Članak 131.

Prijelazne odredbe iz Zakona o sudovima za mladež NN 111/97

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti odredbe glave XXI. do XXIV. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93. i 29/94.) ako je ovim Zakonom drukčije propisano.

Članak 17.

Prijelazne i završne odredbe iz Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba NN 128/99

Osobi kojoj je prestao radni odnos u razdoblju od 31. prosinca 1998. do dana stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama članka 68. i 69. Zakona u unutarnjim poslovima ("Narodne novine", br. 55/89., 18/90., 47/90., 19/91., 29/91. - pročišćeni tekst, 73/91., 19/92., 33/92., 76/94. i 161/98.), odnosno članka 70. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 66/93. i 29/94.), odredit će se mirovina prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 18.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti:

4) članci 69. 70. i 71. stavak 1. i 2. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 66/93. i 29/94.)."

Članak 28.

Prijelazne i završne odredbe iz Zakona o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi NN 128/99

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti glava XIIa. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93. i 29/94.).

Članak 1.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 73/00

U nazivu Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93., 11/97. i 128/99.) i u cijelom njegovu tekstu riječ: »krivična« u određenom padežu zamjenjuje se riječju: »kaznena« u odgovarajućem padežu."

Članak 129.

Prijelazne i završne odredbe iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima NN 27/01

Danom stupanja na snagu uredbe iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, prestaje važiti:

- članka 84. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93., 11/97., 128/99. i 73/00.),

Članak 183.

Prijelazne i završne odredbe iz Zakona o izvršavanju kazne zatvora NN 128/99

(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90. i 66/93.) u dijelu koji se odnosi na izvršavanje kazne zatvora.

(2) Do početka primjene odredbi ovoga Zakona koje se odnose na suca izvršenja, poslove iz njegove nadležnosti obavljat će tijelo državne vlasti koje je takve poslove obavljalo prema Zakonu o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90. i 66/93.), odnosno predsjednik nadležnoga županijskog suda, glede novih poslova propisanih ovim Zakonom.

Članak 185.

Stupanje na snagu

Ovaj Zakon stupa na snagu šest mjeseci od dana objave u »Narodnim novinama«, a odredbe glave VII. ovoga Zakona i sve odredbe ovoga Zakona koje se odnose na suca izvršenja počinju se primjenjivati šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 117.

Prijelazne i završne odredbe iz Zakona o strancima NN 109/03

Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti od­red­be Zakona o kretanju i boravku stranaca (»Narodne novine«, br. 53/91., 22/92., 26/93. i 29/94.) osim odredbi članka 22. i 59., u dijelu koji se odnosi na status izbjeglice, članka 31.do 38., 43., 48., članka 72. stavak 1. i članka 73., Zakon o zapošljavanju stranaca (»Narodne novine«, br. 19/92., 33/92., 89/92., 26/93. i 52/94.), Naputak za izdavanje radne dozvole strancima (»Narodne novine«, broj: 82/96), članak 32. i 56. Zakona o nadzoru državne granice (»Narodne novine«, br. 34/95. – pročišćeni tekst) i Glava XIX. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za kaznena djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90.).