20.08.2026.

ZAŠTITA PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU

Pravo na odluku u razumnom roku

Ustav Republike Hrvatske u članku 29. stavku 1. određuje:

„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.“

Pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno je i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ne postoji unaprijed određen rok čijim se istekom automatski smatra da je došlo do povrede prava. Razumnost trajanja postupka procjenjuje se prema okolnostima svakog pojedinog predmeta, osobito uzimajući u obzir:

vrstu i činjeničnu i pravnu složenost predmetaponašanje podnositelja zahtjeva odnosno stranakapostupanje suda i drugih nadležnih tijelavažnost predmeta za podnositeljaukupno trajanje postupka i razdoblja neaktivnosti nadležnih tijela.

Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj praksi redovito ističe da se razumnost duljine postupka mora ocjenjivati prema svim okolnostima konkretnog slučaja. Trajanje dulje od tri godine može biti važan pokazatelj prekomjernog trajanja, osobito ako sud tijekom znatnog dijela toga razdoblja nije poduzeo nijednu postupovnu radnju, ali tri godine nisu apsolutan rok nakon kojega se povreda automatski utvrđuje. U hitnim i za stranku osobito važnim predmetima povreda može nastati i ranije, dok se u iznimno složenim predmetima dulje trajanje može smatrati opravdanim.

Zaštita prema Zakonu o sudovima

Zakon o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24 i 136/25) u članku 63. određuje da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinu pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo ima pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbama tog Zakona.

Pravila postupka više su puta mijenjana, pa je za utvrđivanje nadležnog tijela i mjerodavnog postupka odlučan datum podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a ne datum pokretanja glavnog sudskog postupka.

Zahtjevi podneseni od 1. siječnja 2026.

Izmjenama Zakona o sudovima iz NN 136/25, koje se u ovom dijelu primjenjuju od 1. siječnja 2026., propisan je važeći model zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Podnošenje zahtjeva

Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi se predsjedniku suda pred kojim je postupak u tijeku.

Ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu odlučuje zamjenik predsjednika suda.

Postupak se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o izvanparničnom postupku, u pravilu bez održavanja ročišta.

Zahtjev bi trebao sadržavati:

- podatke o podnositelju i njegovu svojstvu u postupku

- oznaku suda i poslovni broj predmeta

- podatke o početku i dosadašnjem tijeku postupka

- razdoblja u kojima sud nije poduzimao postupovne radnje

- razloge zbog kojih podnositelj smatra da je trajanje postupka nerazumno

- podatke o važnosti predmeta za podnositelja

- prijedlog da se utvrdi povreda prava, odredi rok za rješavanje predmeta i dosudi primjerena naknada.

Pribavljanje izvješća suca

Predsjednik suda dužan je u roku od 15 dana od primitka zahtjeva zatražiti od suca odnosno predsjednika sudskog vijeća koje postupa u predmetu izvješće o:

- duljini trajanja postupka

- razlozima zbog kojih postupak nije okončan

- roku u kojem se predmet može riješiti.

Sudac odnosno predsjednik sudskog vijeća dužan je izvješće dostaviti odmah, a najkasnije u roku od 15 dana od dana kada je ono zatraženo.

Pri odlučivanju o zahtjevu osobito se uzimaju u obzir vrsta predmeta, njegova činjenična i pravna složenost, ponašanje stranaka te postupanje suda.

Odluka o osnovanom zahtjevu

Ako predsjednik suda utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će:

- rok u kojem sudac odnosno sudsko vijeće mora riješiti predmet

- primjerenu naknadu koja pripada stranci zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Rok za rješavanje predmeta u pravilu ne može biti dulji od šest mjeseci. Dulji rok može se odrediti samo ako to nalažu okolnosti konkretnog slučaja.

Ako sudac odnosno sudsko vijeće ne riješi predmet u određenom roku, sudac odnosno predsjednik sudskog vijeća dužan je u roku od 15 dana od isteka roka dostaviti pisano izvješće o razlozima predsjedniku suda i predsjedniku neposredno višeg suda.

Predsjednik suda bez odgode dostavlja izvješće i svoje očitovanje ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Rok za donošenje odluke i pravo na žalbu

Predsjednik suda dužan je odlučiti o zahtjevu u roku od 60 dana od njegova zaprimanja.

Stranka ima pravo žalbe:

- protiv rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu

- ako o zahtjevu nije odlučeno u roku od 60 dana od njegova zaprimanja.

Žalba se podnosi u roku od osam dana od primitka rješenja odnosno od isteka roka u kojem je rješenje trebalo biti doneseno.

O žalbi odlučuje vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske sastavljeno od tri suca.

Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, o žalbi odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca tog suda.

Vijeće može žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje ili preinačiti rješenje.

Primjerena naknada

Ukupna primjerena naknada određena jednoj stranci u jednom predmetu ne može iznositi više od 4.650,00 eura.

Visina naknade određuje se prema okolnostima konkretnog slučaja, osobito uzimajući u obzir:

- ukupno trajanje postupka

- razdoblja neopravdane neaktivnosti suda

- složenost predmeta

- doprinos podnositelja trajanju postupka

- važnost predmeta za podnositelja

- je li postupak još u tijeku ili je u međuvremenu okončan.

Rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu dostavlja se odmah nakon pravomoćnosti predsjedniku neposredno višeg suda, predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nadležnom sudačkom vijeću i ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Naknada se isplaćuje iz sredstava državnog proračuna. Zahtjev za njezinu isplatu podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Zahtjevi podneseni od 2. travnja 2024. do 31. prosinca 2025.

Zahtjevi podneseni u razdoblju od 2. travnja 2024. do 31. prosinca 2025. dovršavaju se prema pravilima uvedenima izmjenama Zakona o sudovima iz NN 36/24.

Prema tim pravilima zahtjev se podnosio predsjedniku neposredno višeg suda.

Ako se zahtjev odnosio na postupak koji je bio u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu je odlučivalo vijeće od tri suca tog suda.

Ako je zahtjev bio osnovan, određivao se rok u kojem je sudac morao riješiti predmet, u pravilu ne dulji od šest mjeseci, te primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

O zahtjevu se moralo odlučiti u roku od 60 dana. Protiv rješenja, kao i zbog nedonošenja rješenja u propisanom roku, stranka je imala pravo žalbe u roku od osam dana. O žalbi je odlučivalo tročlano vijeće Vrhovnog suda, odnosno peteročlano vijeće ako se zahtjev odnosio na postupak pred Vrhovnim sudom.

Najviši iznos primjerene naknade iznosio je 4.650,00 eura.

Zahtjevi podneseni prije 2. travnja 2024.

Postupci po zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjevima za isplatu primjerene naknade podnesenima prije 2. travnja 2024. dovršavaju se prema ranijim odredbama Zakona o sudovima.

Prema tim pravilima postojala su dva odvojena pravna sredstva:

- zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku

- zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev za zaštitu prava podnosio se sudu pred kojim je postupak bio u tijeku, a o njemu je odlučivao predsjednik tog suda u roku od 60 dana.

Ako je predsjednik suda utvrdio da je zahtjev osnovan, odredio bi rok u kojem sudac mora riješiti predmet, u pravilu ne dulji od šest mjeseci.

Protiv rješenja kojim je zahtjev odbijen stranka je imala pravo žalbe. Žalba se mogla podnijeti i ako predsjednik suda nije donio odluku u roku od 60 dana. O žalbi je odlučivao predsjednik neposredno višeg suda, odnosno vijeće od tri suca Vrhovnog suda ako se zahtjev odnosio na postupak pred tim sudom.

Ako predmet nije bio riješen u određenom roku, stranka je mogla neposredno višem sudu, u daljnjem roku od šest mjeseci, podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade.

Ako se zahtjev odnosio na postupak pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ili Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu je odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ako se zahtjev odnosio na postupak pred Vrhovnim sudom, odlučivalo je vijeće od tri suca tog suda.

Neposredno viši sud bio je dužan odlučiti o zahtjevu za isplatu primjerene naknade u roku od šest mjeseci. Ako je zahtjev bio osnovan, određivao je novi rok za rješavanje predmeta i primjerenu naknadu zbog povrede prava.

Najviša naknada prema tom pravnom režimu iznosila je 35.000,00 kuna, odnosno približno 4.645,30 eura.

Ustavna tužba

Zaštita pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske temelji se na članku 29. stavku 1. Ustava te člancima 62. i 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst).

Povreda prava na suđenje u razumnom roku može se ispitivati:

- u postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 62. Ustavnog zakona, nakon što je glavni postupak okončan i iscrpljen dopušteni pravni put

- u postupku pokrenutom ustavnom tužbom na temelju članka 63. Ustavnog zakona, dok glavni postupak još traje.

Pretpostavka za dopuštenost ustavne tužbe u kojoj se ističe povreda prava na suđenje u razumnom roku u pravilu je da je podnositelj prethodno koristio dopuštena pravna sredstva propisana Zakonom o sudovima, uključujući žalbu ako je ona bila dopuštena i potrebna.

Ustavni sud je u rješenju broj U-IIIA-2199/2024 od 8. listopada 2024. izričito zauzeo stajalište da je za dopuštenost ustavne tužbe podnesene nakon 2. travnja 2024. potrebno prethodno koristiti pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka propisano Zakonom o sudovima.

Ako Ustavni sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku u postupku koji još traje, može nadležnom sudu odrediti rok za donošenje odluke i podnositelju dosuditi primjerenu naknadu.

Ako je glavni postupak pravomoćno okončan, ustavna tužba na temelju članka 62. Ustavnog zakona podnosi se u roku od 30 dana od primitka odluke kojom je iscrpljen dopušteni pravni put.

Primjeri odluka Ustavnog suda:

U-IIIA-3775/2019U-IIIA-2753/2022U-IIIA-2210/2022U-IIIA-2899/2022U-IIIA-849/2022U-IIIA-5965/2022U-IIIA-3957/2025.

Zaštita pred Europskim sudom za ljudska prava

Nakon iscrpljivanja djelotvornih domaćih pravnih sredstava podnositelj se može obratiti Europskom sudu za ljudska prava zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavka 1. Konvencije.

Zahtjev Europskom sudu mora se podnijeti u roku od četiri mjeseca od donošenja odnosno dostave konačne domaće odluke.

Podnositelj u pravilu mora pokazati:

- da je povredu prava isticao pred domaćim tijelima

- da je koristio zakonom propisana pravna sredstva za ubrzanje postupka i dobivanje naknade

- da dosuđena naknada ili poduzete mjere nisu pružile odgovarajuće i dostatno obeštećenje

- da su ispunjene ostale pretpostavke dopuštenosti propisane člancima 34. i 35. Konvencije.

Raniji razvoj sustava zaštite

Pravo na suđenje u razumnom roku izrijekom je uneseno u hrvatski ustavni poredak Promjenom Ustava Republike Hrvatske koja je stupila na snagu 9. studenoga 2000.

U rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (NN 34/10) Ustavni sud opisao je razvoj zaštite prava na suđenje u razumnom roku od njegova ustavnog uvođenja do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima iz NN 153/09.

U rješenju broj U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (NN 8/15) Ustavni sud prikazao je daljnji razvoj sustava do stupanja na snagu Zakona o sudovima iz NN 28/13, 14. ožujka 2013.

Pregled pravnih sredstava koja su bila na raspolaganju od 2002. do 2013. Ustavni sud dao je u odluci broj U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (NN 50/16).

Za razumijevanje ranijih nedostataka sustava i zahtjeva djelotvorne pravne zaštite važno je i Izvješće Ustavnog suda o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku uređenoj člancima 63. – 70. Zakona o sudovima od 23. veljače 2021.

 

20.08.2026., Ante Borić, Zakon.hr