Od 1. studenoga 2026. na robu uvezenu u okviru prodaje na daljinu primjenjuje se naknada za rukovanje Unije od 2 EUR po stavci. Ona se pridružuje privremenoj carini od 3 EUR za obuhvaćene pošiljke vrijednosti do 150 EUR, koja se primjenjuje od 1. srpnja 2026. Riječ je o dvjema zasebnim obvezama, s različitom pravnom osnovom i područjem primjene. Njihov obračun nije automatski vezan uz broj paketa ili fizičkih komada robe.

Nova pravila obuhvaćaju uvoz iz trećih zemalja općenito

Promjene su dio reforme carinskog sustava Europske unije, potaknute snažnim rastom internetske trgovine. Prema Europskoj komisiji, u Uniju je tijekom 2025. ušlo približno 5,9 milijardi artikala male vrijednosti, od kojih je više od 90 % potjecalo iz Kine.

Iako se u javnosti promjene često povezuju s kineskim internetskim trgovinama i platformama, propisi nisu ograničeni na Kinu. Relevantni su uvoz robe iz trećih zemalja i pravna obilježja konkretne prodaje, a ne samo sjedište ili naziv platforme na kojoj je kupnja obavljena.

Carina od 3 EUR: ukidanje oslobođenja za pošiljke do 150 EUR

Uredbom Vijeća (EU) 2026/382 ukinuto je dotadašnje carinsko oslobođenje za pošiljke zanemarive vrijednosti do 150 EUR. Istodobno je za razdoblje od 1. srpnja 2026. do 1. srpnja 2028. uvedena privremena carina od 3 EUR po stavci u pošiljci čija ukupna intrinzična vrijednost ne prelazi 150 EUR.

Članak 2. povezuje njezinu primjenu s uvozom u okviru sustava IOSS i robom u poštanskim pošiljkama prema primjenjivoj carinskoj definiciji. Zbog toga taj pojam treba čitati zajedno s naknadno izmijenjenim delegiranim pravilima.

Delegirana uredba (EU) 2026/1022 prilagodila je definicije, carinske deklaracije i podatkovne zahtjeve. Među ostalim, izmijenila je definiciju robe u poštanskoj pošiljci tako da obuhvaća određenu robu prodanu na daljinu u pošiljkama do 150 EUR. Stoga naziv „poštanska pošiljka” u ovom režimu nije dovoljno tumačiti samo prema svakodnevnom značenju dostave putem nacionalne pošte.

Naknada od 2 EUR: zasebna obveza za carinsku obradu

Pravna osnova naknade za rukovanje Unije nalazi se u članku 20. Uredbe (EU) 2026/2108, kojom je donesen novi Carinski zakonik Unije. Naknada pokriva troškove povezane s obradom zahtjeva za puštanje robe prodane na daljinu u slobodni promet, uključujući provjeru podataka, analizu rizika, infrastrukturu i kontrole.

Delegirana uredba Komisije (EU) 2026/2152 određuje iznos od 2 EUR po stavci i primjenu od 1. studenoga 2026.

Za razliku od privremene carine, naknada nije ograničena na pošiljke do 150 EUR. Komisijine upute izričito objašnjavaju da obuhvaća i pošiljke iznad tog iznosa ako je riječ o transakciji koja se kvalificira kao prodaja na daljinu. Nije ni vremenski ograničena na razdoblje trajanja privremene carine.

Dvije obveze koje se mogu primijeniti istodobno

Primjena naknade ne zamjenjuje carinu. Jednako tako, nijedna od tih obveza ne predstavlja zamjenu za PDV.

Što znači „po stavci”?

Za kupce i trgovce posebno je važno razlikovati paket, fizički komad proizvoda i carinsku stavku.

Delegirana uredba 2026/1022 stavku određuje kao jednu ili više roba u pošiljci koje dijele isto tarifno razvrstavanje, opis i, kada to zahtijevaju primjenjivi podaci deklaracije, podrijetlo. Nekoliko fizičkih proizvoda zato može činiti jednu stavku, dok jedan paket može sadržavati više stavki.

Primjerice, ako pošiljka na koju se primjenjuju obje obveze sadržava jednu pravilno utvrđenu stavku, zbroj carine i naknade iznosi 5 EUR. Ako sadržava dvije takve stavke, zbroj iznosi 10 EUR. Ti primjeri prikazuju samo navedene dvije obveze, bez PDV-a i drugih mogućih troškova.

Komisijine službene upute o carini od 3 EUR i naknadi za rukovanje pokazuju i da na broj stavki može utjecati razina tarifnog razvrstavanja koju zahtijeva primijenjena deklaracija. Stoga broj proizvoda u internetskoj košarici nije sam po sebi pouzdan pokazatelj konačnog obračuna.

Tko je dužan platiti i što to znači za kupca?

Novi Carinski zakonik povezuje obvezu plaćanja naknade s dužnikom carinskog duga. Ako carinski dug ne postoji, naknadu duguje osoba koja bi bila dužnik da je dug nastao. Identitet obveznika zato treba utvrditi prema ulozi osobe u konkretnom carinskom postupku.

Zakonski dužnik i osoba koja konačno gospodarski snosi trošak mogu biti različite osobe. Prodavatelj ili platforma mogu trošak uključiti u cijenu ili ga prenijeti na kupca kroz ukupni obračun. Za kupca je zbog toga važno provjeriti konačan iznos narudžbe i uvjete isporuke, umjesto pretpostaviti da će se svaka javna obveza nužno zasebno naplatiti pri dostavi.

Naknadu Unije također treba razlikovati od komercijalnih naknada prijevoznika ili carinskog zastupnika. U pojedinačnom računu treba utvrditi pravnu osnovu i opis svake zaračunate stavke.

Kako povezani provedbeni propisi omogućuju naplatu?

Provedbena uredba (EU) 2026/1200 prilagođava pravila Uredbe 2015/2447, osobito u pogledu zajedničkih jamstava i nadležnosti carinskih ureda. Njome se omogućuje praktična provedba privremene carine i usklađuje postupanje s postojećim sustavima naplate PDV-a.

Najnovija Provedbena uredba (EU) 2026/2403, koja se primjenjuje od 1. studenoga 2026., dodatno uređuje smanjenje zajedničkog jamstva za ovlaštene gospodarske subjekte i podatke za naknadu za rukovanje Unije. Uvodi oznaku F00 za tu naknadu.

Smanjenje jamstva na 30 % referentnog iznosa za subjekte koji ispunjavaju uvjete ne znači smanjenje same carine ili naknade. Riječ je o iznosu osiguranja obveze, a ne o popustu na javno davanje.

Praktične posljedice za trgovce i potrošače

Za trgovce, platforme i zastupnike promjene zahtijevaju provjeru tarifnog razvrstavanja, deklaracijskih podataka, jamstava i načina prikazivanja troškova kupcu. Pogrešno poistovjećivanje paketa sa stavkom može dovesti do netočnog izračuna obveza i pogrešno formirane prodajne cijene.

Potrošačima je najvažnije provjeriti odakle se roba stvarno isporučuje, jesu li u prikazanom iznosu uključena uvozna davanja i postoje li dodatni troškovi dostave ili zastupanja. Sama činjenica da internetska trgovina ima europsku domenu ili cijene izražene u eurima ne daje odgovor na ta pitanja.

08.11.2026., Ante Borić, Zakon.hr