Uredba (EU) 2024/1083, poznata kao Europski akt o slobodi medija, uspostavlja zajednički europski okvir za zaštitu medijske neovisnosti i pluralizma. Njezina pravila obuhvaćaju zaštitu novinarskih izvora, neovisnost javnih medija, transparentnost vlasništva i javnog oglašavanja te položaj medija na vrlo velikim internetskim platformama. U Hrvatskoj se primjenjuje zajedno s provedbenim zakonom objavljenim u Narodnim novinama br. 27/26.

Medijska sloboda kao pretpostavka funkcioniranja unutarnjeg tržišta

Uredba (EU) 2024/1083 – Europski akt o slobodi medija polazi od povezanosti slobodnog pružanja medijskih usluga, uredničke neovisnosti i demokratske rasprave. Politički pritisci, netransparentno financiranje i neujednačena nacionalna pravila mogu ugroziti javno informiranje, ali i otežati poslovanje medija preko granica država članica.

Zato Uredba povezuje jamstva medijske slobode s pravilima o funkcioniranju tržišta. Njezin cilj obuhvaća veću pravnu sigurnost medijskih poduzetnika, transparentnije gospodarske odnose i učinkovitiju suradnju regulatora. Europska komisija pritom posebno ističe potrebu prilagodbe zaštite medija digitalnom okruženju, u kojem pristup publici znatno ovisi o internetskim platformama.

Pravni značaj takvog pristupa jest u tome što se medijska neovisnost promatra i kroz uvjete poslovanja. Urednička sloboda može biti ugrožena izravnim nalogom javne vlasti, ali i gospodarskom ovisnošću, prikrivenim vlasništvom ili netransparentnom raspodjelom javnog novca.

Područje primjene i početak primjene pravila

Okvir obuhvaća različite oblike medijskih usluga, uključujući televiziju, radio, audiovizualne usluge na zahtjev, informativne portale i tisak. Pojam medijske usluge povezan je s gospodarskom djelatnošću i uredničkom odgovornošću pružatelja. Sama objava informacija na internetu stoga nije dovoljna da bi se svaka internetska stranica ili korisnički profil smatrao medijskom uslugom u smislu Uredbe.

Uredba je stupila na snagu 7. svibnja 2024., a većina njezinih odredaba primjenjuje se od 8. kolovoza 2025. Pojedina pravila počela su se primjenjivati ranije: pravo primatelja medijskih usluga od 8. studenoga 2024., dio pravila o uredničkoj neovisnosti i regulatornim tijelima od 8. veljače 2025., a pravila o regulatornoj suradnji od 8. svibnja 2025.

Posebno je odgođena primjena članka 20., koji uređuje pravo prilagodbe medijske ponude na uređajima i korisničkim sučeljima. On se počinje primjenjivati 8. svibnja 2027. Razlikovanje tih datuma važno je za pravilno utvrđivanje trenutka nastanka pojedinih obveza.

Urednička neovisnost i zaštita novinarskih izvora

Članak 4. zahtijeva da države članice poštuju stvarnu uredničku slobodu i neovisnost medija. Zaštita obuhvaća i povjerljivost novinarskih izvora i komunikacija, a odnosi se na novinare, uredništva i druge osobe koje zbog svojeg profesionalnog ili redovitog odnosa s medijem mogu raspolagati informacijama o izvorima.

Posebno su osjetljive mjere kojima bi se identitet izvora otkrivao prisilnim davanjem informacija, pretragama, presretanjem komunikacija ili uporabom nametljivog softvera za nadzor. Zaštita izvora ima šire značenje od zaštite pojedinog novinara: bez nje bi osobe koje raspolažu informacijama od javnog interesa mogle odustati od obraćanja medijima.

Zaštita ipak nije apsolutna. Uredba za iznimne mjere postavlja stroge uvjete, uključujući zakonsku osnovu, prevladavajući javni interes, razmjernost i neovisno odobrenje. Za nametljivi softver za nadzor propisani su dodatni uvjeti povezani s istragama određenih teških kaznenih djela te zahtjev da blaža mjera ne bi bila dovoljna.

Neovisnost javnih medijskih servisa

Članak 5. posebno uređuje javne medijske servise. Države članice moraju osigurati njihovu uredničku i funkcionalnu neovisnost te nepristrano predstavljanje različitih informacija i mišljenja.

Ta se jamstva odnose i na upravljanje i financiranje. Postupci imenovanja čelnih osoba i članova upravljačkih tijela moraju biti transparentni i utemeljeni na unaprijed određenim kriterijima. Financiranje mora omogućiti odgovarajuća, održiva i predvidiva sredstva za izvršavanje javne zadaće.

Praktični smisao ovih pravila jest smanjiti mogućnost da se kadrovske odluke ili financijska neizvjesnost koriste kao sredstvo utjecaja na uredništvo. Pri ocjeni neovisnosti zato treba promatrati stvarni način imenovanja, razrješenja i financiranja, uz formalna jamstva sadržana u nacionalnim propisima.

Pojam medijske usluge širi je od televizije, radija i dnevnih vijesti, ali ne obuhvaća svaku djelatnost objavljivanja informacija. 

Za primjenu Europskog akta o slobodi medija potrebno je zajedno ocijeniti gospodarsku narav djelatnosti, sadržaj, uredničku kontrolu i namijenjenost javnosti. Temeljni kriteriji prema članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2024/1083, medijska usluga podrazumijeva gospodarsku uslugu čija je glavna svrha — ili glavna svrha njezina odvojivog dijela — pružanje programa ili novinskih publikacija javnosti, pod uredničkom odgovornošću pružatelja, radi informiranja, zabave ili obrazovanja.

Urednička odgovornost znači stvarnu kontrolu nad izborom sadržaja i načinom njegova organiziranja. Uvodna izjava 9. isključuje privatnu korespondenciju, korporativnu komunikaciju i sadržaje koji su samo sporedni u odnosu na drugu uslugu. Korisnički sadržaj može biti obuhvaćen ako njegovo pružanje predstavlja profesionalnu djelatnost koja se uobičajeno obavlja uz naknadu.

Odnos prema hrvatskom pravu - članak 2. hrvatskog provedbenog zakona povezuje pružatelje medijskih usluga s nakladnicima prema Zakonu o medijima i pružateljima prema Zakonu o elektroničkim medijima. Ostale pojmove preuzima iz Uredbe i tih zakona. Zato uz europsku definiciju treba zasebno provjeriti nacionalnu kategoriju usluge i pripadajuće obveze upisa, objave podataka i izvještavanja.

Transparentnost vlasništva i zaštita uredničkih odluka

Članak 6. povezuje prava medijskih pružatelja s njihovim obvezama prema javnosti. Korisnicima moraju biti lako i izravno dostupni ažurirani podaci o pružatelju, vlasnicima koji mogu utjecati na njegovo poslovanje i strateško odlučivanje te stvarnim vlasnicima. Objavljuju se i podaci o ukupnim godišnjim iznosima javnih sredstava za državno oglašavanje te prihodima od oglašavanja javnih tijela ili subjekata iz trećih zemalja.

Za medije koji pružaju vijesti i aktualne sadržaje članak 6. stavak 3. predviđa mjere zaštite neovisnosti uredničkih odluka i otkrivanja stvarnih ili mogućih sukoba interesa. Uredničke odluke pritom se donose slobodno unutar utvrđene uređivačke politike medija.

Za nakladnika to znači da objava osnovnih podataka u impresumu treba biti dio šireg sustava transparentnosti. Razumno je internim pravilima urediti postupanje u sukobu interesa, odnose komercijalnih i uredničkih poslova te odgovornost za ažuriranje vlasničkih i financijskih podataka.

Položaj medija na vrlo velikim internetskim platformama

Članak 18. uvodi posebna postupovna jamstva u odnosu između medijskih pružatelja i vrlo velikih internetskih platformi. Zaštita je namijenjena pružateljima koji putem funkcionalnosti platforme izjave da ispunjavaju propisane uvjete, uključujući uredničku neovisnost i podložnost odgovarajućem regulatornom ili priznatom samoregulatornom okviru.

Kada platforma zbog nespojivosti sadržaja sa svojim uvjetima namjerava obustaviti povezane usluge ili ograničiti vidljivost sadržaja, mediju u pravilu mora prethodno dostaviti razloge i omogućiti odgovor u roku od 24 sata. U kriznim okolnostima predviđena je mogućnost kraćeg roka. Komisija je u veljači 2026. objavila smjernice za provedbu funkcionalnosti podnošenja izjava medijskih pružatelja.

Ta jamstva pružaju dodatnu postupovnu zaštitu profesionalnom novinarstvu. Ne daju opće pravo na objavu svakog sadržaja niti isključuju primjenu pravila o nezakonitom sadržaju. Za uredništva je zato korisno čuvati obavijesti platformi, obrazloženja ograničenja i vlastita očitovanja, osobito kada se ograničenja ponavljaju.

Koncentracije i mjerenje publike

Članci 22. i 23. uvode europski okvir za ocjenu medijskih koncentracija iz perspektive pluralizma i uredničke neovisnosti. Gospodarsko povezivanje medija može utjecati na raznolikost izvora informiranja i oblikovanje javnog mišljenja, čak i kada se ne iscrpljuje u uobičajenim pokazateljima tržišne snage.

Zato medijsku transakciju treba promatrati i kroz njezin utjecaj na samostalnost uredništava i dostupnost različitih medijskih sadržaja. Europski odbor za medijske usluge može u propisanim slučajevima dati mišljenje o koncentraciji.

Članak 24. uređuje mjerenje publike i zahtijeva transparentnost, nepristranost, usporedivost i provjerljivost sustava i metodologija.

Povezanost tih pravila vidljiva je u praksi: podaci o dosegu publike utječu na prihode od oglašavanja, tržišnu vrijednost medija i procjenu njegove važnosti za javno informiranje. Pouzdanost mjerenja zato je važna i za poštene tržišne odnose i za ocjenu medijskog pluralizma.

Javno oglašavanje i raspodjela gospodarskog utjecaja

Članak 25. zahtijeva da se javna sredstva za državno oglašavanje dodjeljuju prema unaprijed dostupnim, transparentnim, objektivnim, razmjernim i nediskriminirajućim kriterijima. Propisuje se i godišnja objava podataka o potrošnji te praćenje raspodjele sredstava.

Pravila se odnose i na pružatelje internetskih platformi, a primjenjuju se uz pravila o javnoj nabavi i državnim potporama.

Javno oglašavanje tako postaje pitanje koje nadilazi pojedinačni ugovor o promidžbi. Kada raspodjela javnog novca može utjecati na održivost medija, unaprijed određeni kriteriji i dostupni podaci omogućuju provjeru pogodovanja i diskriminacije. Javna tijela trebaju moći obrazložiti povezanost odabranog medija s ciljem kampanje, ciljanom publikom i opravdanošću troška.

Hrvatski provedbeni zakon

U Hrvatskoj je donesen Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2024/1083 – Europskog akta o slobodi medija, objavljen u NN 27/26. Uredba se primjenjuje izravno, dok nacionalni zakon uređuje nadležno tijelo, provedbene ovlasti i prekršaje.

Nadležna je Agencija za medije. Zakon, među ostalim, uređuje izvješćivanje o prihodima do 10. svibnja za prethodnu godinu, dodjelu sredstava za javno oglašavanje putem javnih poziva i izvješćivanje javnih tijela do 31. ožujka. Članak 22. propisuje prijavu svake promjene vlasništva Vijeću u roku od pet dana, neovisno o pragovima iz prava tržišnog natjecanja.

Posebnu pozornost zaslužuje članak 23.: pružatelji medijskih usluga, elektroničkih publikacija i platformi za razmjenu videozapisa moraju označiti sadržaj koji je na bilo koji način generiran umjetnom inteligencijom. To je zasebna nacionalna obveza. Za primjenu zaštite iz članka 18. Uredbe, pak, relevantna je izjava medija da sadržaj generiran umjetnom inteligencijom podvrgava ljudskoj provjeri ili uredničkoj kontroli.

Europska suradnja i praktično značenje novog okvira

Uredbom je osnovan Europski odbor za medijske usluge, koji okuplja nacionalne regulatore i podupire dosljednu primjenu europskog medijskog prava. Njegove zadaće uključuju regulatornu suradnju i mišljenja o određenim nacionalnim mjerama, koncentracijama i odnosima medija s platformama.

Za medijske poduzetnike novi okvir traži povezano upravljanje pravnim, uredničkim i poslovnim obvezama. Vlasnička transparentnost treba biti praćena stvarnom uredničkom samostalnošću; financijska izvješća urednim evidencijama; a korištenje digitalnih platformi poznavanjem dostupnih postupaka zaštite.

Za javna tijela naglasak je na obrazloživim odlukama i transparentnoj potrošnji. Za građane je vrijednost okvira u boljem uvidu u to tko stoji iza pojedinog medija, kako se on financira i pod kojim uvjetima oblikuje sadržaj. Uspjeh primjene ovisit će o tome koliko će se ta pravila pretvoriti u redovitu praksu nakladnika, uredništava, regulatora i javnih tijela.

07.11.2026., Ante Borić, Zakon.hr