NN 115/2026 (9.10.2026.), Akcijski plan za radon za razdoblje do 2030. godine

Ministarstvo unutarnjih poslova

1374

AKCIJSKI PLAN

ZA RADON ZA RAZDOBLJE DO 2030. GODINE

Radon je od strane Svjetske zdravstvene organizacije prepoznat kao drugi vodeći uzročnik raka pluća za pušače te primarni za nepušače.

Povećanje koncentracije aktivnosti radona u zatvorenim prostorima za 100 Bq m^-³ povezano je s približno 16 % većim rizikom razvoja raka pluća, osobito kod dugotrajne izloženosti[1](Svjetska zdravstvena organizacija, Priručnik o radonu u zatvorenim prostorima: Perspektiva javnog zdravlja. Ženeva: Svjetska zdravstvena organizacija; 2009. godine.). No, kako se razvoj raka pluća, kao posljedica učinka ozračenja uslijed izloženosti radonu, može manifestirati nakon duljeg razdoblja (tzv. stohastički učinak), stvarni efekt na smanjenje pojavnosti raka pluća može biti vidljiv nakon jednog do dva desetljeća od implementacije odgovarajućih preventivnih i sanacijskih mjera.

U svrhu rješavanja dugoročnih rizika od izlaganja radonu, sukladno Direktivi Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage Direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.), (dalje u tekstu: Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom)[2](Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom od 5. prosinca 2013. o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage Direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom (SL L 13, 17. 1. 2014.) (dalje u tekstu: Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom)), donose se nacionalni akcijski planovi za radon.

Ovaj dokument predstavlja Akcijski plan za radon za razdoblje do 2030. godine, a sadrži skup ciljeva, mjera i aktivnosti zaštite od povišenih koncentracija radona te pokazatelje ishoda provedbe mjera.

U izradi Akcijskog plana uzeti su u obzir postojeći podaci o razini izloženosti radonu na području Republike Hrvatske, dosadašnja iskustva u implementaciji preventivnih i sanacijskih mjera za zaštitu od povišenih koncentracija radona na nacionalnoj razini, preporuke koje je Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje u tekstu: Ministarstvo) dobilo od Međunarodne agencije za atomsku energiju tijekom ekspertne misije održane u veljači 2024. godine u svrhu pripreme ovog dokumenta, kao i iskustva drugih država članica Europske unije u implementaciji nacionalnih akcijskih planova za radon[3](Europska komisija: Glavna uprava za energetiku, Perko, T., Martell, M., Rovenská, K., Fojtíková, I. et al., Pregled i ocjena nacionalnih akcijskih planova za radon država članica EU sukladno zahtjevima Direktive Vijeća 2013/59/Euratom, Ured za publikacije Europske Unije, 2023, https://data.europa.eu/doi/10.2833/531667).

Na temelju članka 65.a stavka 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (»Narodne novine«, br. 141/13, 39/15, 130/17, 118/18, 21/22 i 114/22) Ministarstvo donosi Akcijski plan uz prethodno mišljenje ministarstva nadležnog za zdravstvo, ministarstva nadležnog za graditeljstvo i prostorno uređenje, ministarstva nadležnog za energetiku, ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i ministarstva nadležnog za znanost i obrazovanje.

Akcijski plan za radon revidirat će se svakih pet godina, u skladu s novim saznanjima o zaštiti od radona te povratnim informacijama i iskustvima svih dionika uključenih u provedbu zaštitnih mjera, a po potrebi i češće. Akcijski plan za radon za razdoblje do 2030. godine ostaje na snazi do stupanja na snagu novog akcijskog plana.

Radon (radon-222, ²²²Rn) prirodni je radioaktivni plin bez boje i mirisa koji nastaje radioaktivnim raspadom radija-226. I radon i radij-226 članovi su raspadnog niza uranija-238 koji se prirodno nalazi u tlu. U ovisnosti o propusnosti tla, dio radona iz tla se oslobađa u okolni zrak.

Na otvorenom prostoru koncentracije radona u zraku su zanemarive. No, u zatvorenim prostorima, radon se može akumulirati do značajno povišenih koncentracija, posebice u uvjetima smanjene izmjene zraka, najčešće u podrumskim i prizemnim prostorijama. Stoga se udisanje radona u zatvorenim prostorima smatra primarnim putem izlaganja radonu, a okolno tlo primarnim izvorom iz kojeg radon može na razne načine ući u građevinu (kroz pukotine temelja i zidova, na spojnim mjestima, otvorima u podu oko instalacija, itd.).

Osim geologije, drugi značajni čimbenici koji mogu utjecati na koncentraciju radona u zatvorenom prostoru su karakteristike građevina, građevni materijal, razlike u temperaturi i tlaku zraka unutar i izvan građevine, godišnja doba, vremenske prilike, životne navike te brzina strujanja zraka u prostoru[4](Međunarodna agencija za atomsku energiju, Dizajn i provođenje istraživanja radona u zatvorenim prostorima, Serija sigurnosnih izvješća br. 98, IAEA, Beč (2019.)). Energetska obnova zgrada prepoznata je kao jedan od dodatnih čimbenika koji može utjecati na povišenje koncentracija radona u zatvorenim prostorima, ukoliko ona uzrokuje smanjenje brzine strujanja zraka, a što posljedično može negativno djelovati na kvalitetu zraka u unutarnjim prostorima. Koncentracije radona obično su najveće u prizemlju i podrumu, odnosno u prostorima koji su u kontaktu s tlom, ali nužno nisu isključeni ni viši katovi (strujanjem toplijeg zraka prema gore uslijed razlike u temperaturi između unutarnje i vanjske temperature, tzv. efekt dimnjaka).

Čak i ako su svi navedeni čimbenici poznati, jedini pouzdani pokazatelj jesu li u zgradi povišene koncentracije radona jest mjerenje radona (Prilog 1).

Radon predstavlja dominantan izvor ozračenja za većinu stanovništva. Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda o učincima atomskog zračenja (UNSCEAR) procijenio je da na globalnoj razini ozračenje radonom čini približno polovinu godišnje doze od ionizirajućeg zračenja za stanovništvo koja potječe od prirodnih izvora zračenja[5](Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda o učincima atomskog zračenja, Učinci ionizirajućeg zračenja, UNSCEAR 2006 izvještaj Generalnoj Skupštini sa znanstvenim dodacima, Dodatak E: Procjena izvora do učinaka radona u domovima i na radnim mjestima, Ujedinjeni narodi, New York (2009.)).

Radon i njegovi kratkoživući produkti raspada dokazani su karcinogeni za ljude, pri čemu je najznačajniji štetni učinak povećan rizik od razvoja raka pluća uslijed inhalacije. Linearna ovisnost između radona u stambenim prostorima i raka pluća dokazana je brojnim epidemiološkim studijama na temelju kojih Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje radon kao drugi najvažniji uzrok raka pluća nakon pušenja te kao vodeći uzrok raka pluća među osobama koje nikada nisu pušile. Procjenjuje se da je radon odgovoran za 3% do 14% svih slučajeva raka pluća, ovisno o prosječnim koncentracijama radona u pojedinoj državi te duljini boravka u zatvorenim prostorima. Također, procjenjuje se da je zbog sinergijskog djelovanja pušenja i izloženosti radonu, rizik od raka pluća za pušače 25 puta veći nego za nepušače.

Budući da oboljenje od raka pluća pripada tzv. stohastičkom efektu ionizirajućeg zračenja, ne pretpostavlja se postojanje praga doze, odnosno koncentracije radona ispod koje ne postoji povezani rizik od njegova nastanka.

Dosad je u Republici Hrvatskoj provedeno samo jedno epidemiološko istraživanje o povezanosti raka pluća i izloženosti radonu u Osječko-baranjskoj županiji[6](Vuković et al. Indoor radon and lung cancer: a case-control study. Isotopes in environmental and health studies, 41 (2005), 2; 169-176). Budući da je istraživanje provedeno na malom broju uzoraka, u budućnosti je važno provesti sveobuhvatno epidemiološko istraživanje o povezanosti raka pluća i izloženosti radonu u Republici Hrvatskoj.

Direktiva Vijeća 2013/59/Euratom obvezuje države članice na uspostavu nacionalnih referentnih razina za koncentracije radona u zatvorenim prostorima. Referentna razina izražena kao godišnja prosječna koncentracija radona ne smije biti viša od 300 Bq m – ³. Navedena referentna razina preuzeta je u hrvatsko zakonodavstvo Pravilnikom o granicama ozračenja, preporučenom doznom ograničenju i procjenjivanju osobnog ozračenja (»Narodne novine«, br. 38/18 i 8/22).

Sukladno navedenoj Direktivi, ova referentna razina (300 Bq m – ³) primjenjuje se i za nadzor izlaganja radonu stanovništva, ali i radnika. Naime, povišene koncentracije radona često se mogu izmjeriti na mjestima gdje se podzemna voda crpi i/ili obrađuje, u industrijama koje uključuju prirodne radioaktivne materijale, turističkim špiljama te podzemnim radnim mjestima s lošom ventilacijom. Javne ustanove poput vrtića, škola i bolnica primjeri su zgrada javne namjene gdje i radnici i stanovništvo mogu biti izloženi povišenim koncentracijama radona. Zahtjevi za provedbu praćenja radona na radnim mjestima sastavni su dio Pravilnika o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu (»Narodne novine«, br. 40/18 i 6/22).

Iako je člankom 65.a stavkom 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti propisano da se akcijski plan donosi u svrhu »rješavanja dugoročnih rizika od ozračenja radonom u stambenim zgradama, zgradama javne namjene te na radnim mjestima, bez obzira na to potječe li radon iz tla, građevnog materijala ili vode,..«, ovim Akcijskim planom nisu predviđene mjere koje se odnose na ekshalaciju radona iz građevinskog materijala ili radon iz vode budući da postojeća literatura, dosadašnji rezultati mjerenja te iskustva drugih država članica ne podupiru trenutačno potrebu za takvom vrstom mjera (Prilog 2).

Prvo nacionalno istraživanje koncentracija radona u Republici Hrvatskoj napravljeno je u razdoblju 2003. – 2005. godine. Tijekom ovog istraživanja izmjerene su koncentracije radona u stambenim zgradama u rasponu od 4 do 751 Bq m – ³ te je temeljem dobivenih rezultata procijenjeno da se u oko 3 % stambenih zgrada može očekivati koncentracija radona iznad referentne razine (300 Bq m – ³)[11](Radolić, V., Vuković, B., Stanić, D. et al. National survey of indoor radon levels in Croatia. J Radioanal Nucl Chem 269, 87–90 (2006). https://doi.org/10.1007/s10967-006-0234-2).

Godine 2012. započelo se s provođenjem detaljnijih mjerenja koncentracija radona kojima su, osim stambenih zgrada, bile obuhvaćene škole i vrtići. Do 2019. godine mjerenja su provedena u 9 županija (Brodsko-posavska, Virovitičko-podravska, Ličko-senjska, Karlovačka, Istarska, Primorsko-goranska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka i Vukovarsko-srijemska županija) te na području Baranje. Ovim mjerenjima izmjeren je veći raspon koncentracija radona u zatvorenim prostorima (10 – 1600 Bq m – ³) u odnosu na prvo nacionalno istraživanje te je identificirano nekoliko desetaka vrtića i škola te nekoliko stotina obiteljskih kuća u kojima su prosječne koncentracije radona iznad referentne razine, dok su barem tri županije prepoznate kao potencijalna radonski prioritetna područja.

Detaljniji pregled rezultata dosadašnjih mjerenja radona u Republici Hrvatskoj nalazi se u Prilogu 2.

Prilikom definiranja ciljeva i osnovnih aktivnosti Akcijskog plana za radon za razdoblje do 2030. godine uzeti su u obzir rezultati dosadašnjih mjerenja radona, stopa napretka u provođenju zaštitnih mjera te iskustva s implementacijom prethodnog Akcijskog plana[12](Akcijski plan za radon za razdoblje 2019. – 2024.).

Slijedom navedenog, određeni su sljedeći prioriteti u radiološkoj zaštiti od radona za razdoblje do 2030. godine:

– identifikacija radonski prioritetnih područja,

– identifikacija radnih mjesta gdje su koncentracije radona u zatvorenim prostorima iznad referentne razine te

– uspostava sustava za sanaciju i prevenciju povišenih koncentracija radona u zatvorenim prostorima.

U tu svrhu definirani su sljedeći ciljevi koji će se provoditi tijekom Akcijskog plana za radon za razdoblje do 2030. godine:

1. unaprjeđenje zakonodavnog okvira te izrada pratećih protokola o postupanju

2. povezivanje Akcijskog plana za radon s drugim nacionalnim planovima i strategijama

3. uključivanje građevinskog sektora u provedbu mjera zaštite od radona

4. identifikacija radonski prioritetnih područja

5. mjere smanjenja izloženosti radonu u zgradama javne namjene s koncentracijama radona iznad referentne razine

6. kontrola izlaganja radonu na radnim mjestima

7. kontrola izlaganja radonu stanovništva.

Uzimajući u obzir razne čimbenike koji utječu na koncentracije radona u zatvorenim prostorima, ovaj Akcijski plan uključuje dionike ne samo iz područja radiološke zaštite, već i iz drugih relevantnih područja, posebice iz područja građevinarstva.

Konačni cilj ovog Akcijskog plana jest unaprijediti postojeći sustav radiološke zaštite od radona i na taj način dugoročno, osobito u onim područjima gdje radon može biti značajan čimbenik u razvoju raka pluća, pridonijeti smanjenju pojavnosti raka pluća u Republici Hrvatskoj.

Sve mjere za ostvarivanje planiranih ciljeva ovog Akcijskog plana trebale bi biti u skladu s načelom opravdanosti, odnosno njima bi se trebala postići korist izloženih pojedinaca i društva veća od možebitne štete, uzimajući u obzir prioritete javnog zdravstva, sociološke i ekonomske čimbenike.

Analiza postojećih nacionalnih zakonskih i podzakonskih odredbi koje se odnose na radiološku zaštitu od radona u Republici Hrvatskoj ukazala je na potrebu izmjene odredbi koje se odnose na: 1) uvjete za ovlašćivanje stručnih tehničkih servisa koji provode mjerenja radona zbog nedostatnih nacionalnih kapaciteta, 2) zaštitu radnika izloženih povišenim koncentracijama radona na mjestu rada, zbog specifičnosti mjera radiološke zaštite od radona te 3) potrebu za prepoznavanjem stručnjaka za zaštitu od ionizirajućeg zračenja za područje radona. U Tablici 1. navedene su mjere potrebne za unapređenje postojećeg zakonodavnog okvira i pripremu prateće dokumentacije (protokoli i upute).

Tablica 1. Mjere unapređenja zakonodavnog okvira i druge dokumentacije

* u suradnji s OSTS

Trenutačno u Republici Hrvatskoj ne postoji osviještenost o sinergijskom utjecaju radona i pušenja na značajno veći rizik obolijevanja od raka pluća, kao i mogućem negativnom utjecaju energetske obnove zgrada na povišenje koncentracija radona u zatvorenim prostorima. U Tablici 2. navedene su provedbene aktivnosti za povezivanje Akcijskog plana za radon s drugim nacionalnim planovima i strategijama.

Tablica 2. Mjere povezivanja Akcijskog plana za radon s drugim nacionalnim planovima i strategijama izvan područja radiološke zaštite

U Republici Hrvatskoj ne postoje građevinski propisi niti zasebne upute o mjerama zaštite od radona za zgrade kao niti za obnovu starih, čime je otežano provođenje mjera prevencije i sanacije povišenih koncentracija radona u zatvorenim prostorima. U Tablici 3. navedene su provedbene aktivnosti za unapređenje znanja i vještina stručnjaka iz građevinskog sektora o smanjenju koncentracija radona u zgradama.

Tablica 3. Mjere unapređenja znanja i vještina o metodama prevencije i sanacije od povišenih koncentracija radona u zatvorenim prostorima.

* u suradnji s IAEA kroz projekt tehničke suradnje 2026. – 2027.

** u suradnji s MPGI

U Republici Hrvatskoj ne postoje jasni kriteriji za identifikaciju radonski prioritetnih područja. Time je otežano osiguravanje radiološke zaštite od radona na sustavan način u skladu sa stupnjevitim pristupom, odnosno da su razina kontrolnih mjera i uvjeta koje treba primijeniti razmjerni rizicima, vjerojatnošću i magnitudom posljedica. U Tablici 4. navedene su provedbene aktivnosti za identifikaciju radonski prioritetnih područja.

Tablica 4. Mjera za izradu sustava identifikacije radonski prioritetnih područja

Prethodnim mjerenjima koncentracija radona identificirano je oko desetak škola i vrtića u kojima su prosječne godišnje koncentracije radona iznad 1000 Bq m – ³ te preko dvjestotinjak u kojima su koncentracije iznad 300 Bq m – ³. Međutim, trenutačno ne postoji sustavno provođenje mjera sanacije u zgradama javne namjene s povišenim koncentracijama u Republici Hrvatskoj. U Tablici 5. navedene su aktivnosti koje je nužno provesti da bi se započelo s primjenom odgovarajućih mjera smanjenja izloženosti radonu te sanacije zgrada javne namjene.

Tablica 5. Mjere za implementaciju metoda smanjenja izloženosti radonu u kojima su koncentracije radona iznad referentne razine

* sukladno članku 39. stavku 1. Pravilnika o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu

**u suradnji s građevinskim sektorom i OSTS te uz stručnu pomoć MUP-a

Osnovni pregled metoda smanjenja visokih vrijednosti radona u zatvorenim prostorima nalazi se u Prilogu 3, a smjernice za implementaciju mjera smanjenja izloženosti radonu te stupnjevitog pristupa u Prilogu 4.

Sustavna mjerenja koncentracije radona na radnim mjestima u Republici Hrvatskoj nisu se provodila u razdoblju od 2020. do 2024. godine budući da nijedan nacionalni stručni tehnički servis nije zadovoljavao uvjete za ovlaštenje za ispitivanje radona i radonovih potomaka u zraku. Postojeći podaci o izloženosti radonu na radnim mjestima odnose se primarno na mjerenja u školama i vrtićima u razdoblju od 2012. do 2019. godine, a njima je obuhvaćena gotovo polovica županija u Republici Hrvatskoj. U Tablici 6. navedene su provedbene aktivnosti za nadzor izloženosti radonu na radnim mjestima.

Tablica 6. Mjere nadzora izloženosti radonu na radnim mjestima

* Sukladno cjeniku OSTS-ova, uz stručnu pomoć od strane MUP-a

Prvo i do sada jedino nacionalno istraživanje koncentracija radona u stambenim zgradama provedeno je u razdoblju 2003. – 2005. godine, dok su kasnija sustavna mjerenja (2012. – 2019. godine) obuhvatila devet od 21 županije u Republici Hrvatskoj. Istovremeno se tijekom godina u Republici Hrvatskoj promijenio broj i struktura stanovništva na određenim područjima te je postotak energetski obnovljenih stambenih zgrada znatno narastao. U Tablici 7. navedene su provedbene aktivnosti za kontrolu izlaganja radonu u stambenim prostorima.

Tablica 7. Mjere kontrole izlaganja radonu općeg stanovništva

Ministarstvo unutarnjih poslova, kao tijelo državno uprave nadležno za poslove radiološke i nuklearne sigurnosti, odgovorno je za donošenje i provedbu Akcijskog plana za radon za razdoblje do 2030. godine. U svrhu njegove provedbe, Ministarstvo će okupiti i koordinirati različite dionike (tijela državne uprave, javne ustanove, stručnjake za zaštitu od ionizirajućeg zračenja, stručne tehničke servise ovlaštene za poslove radiološke sigurnosti, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave), a čija suradnja je nužna za realizaciju planiranih aktivnosti.

Slijedom navedenog, Ministarstvo će:

1. pripremiti i implementirati nacionalni komunikacijski plan za radon

2. izraditi komunikacijske planove za pojedine dionike (npr. komunikacijski plan općinskog načelnika, gradonačelnika ili župana kao izvršnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem teritoriju su identificirana radonski prioritetna područja)

3. osnovati Radnu skupinu za provedbu Akcijskog plana za radon za razdoblje do 2030. godine u svrhu razmjene iskustva i informacija, poticanja suradnje i koordinacije dionika koji su posredno i neposredno uključeni u provedbu aktivnosti predviđenih ovim Akcijskim planom, a koja će se sastajati najmanje jednom godišnje. Popis tijela državne uprave i drugih organizacija čiji su djelatnici članovi radne skupine nalazi se u Prilogu 5.

4. uspostaviti i redovno ažurirati baze podataka o:

− rezultatima mjerenja radona,

− rezultatima procjena doza na radnim mjestima,

− planiranim i provedenim mjerama prevencije i sanacije.

Podaci o radonu prikupljeni ovim i prethodnim Akcijskim planom, bit će stavljeni na raspolaganje nadležnim tijelima državne uprave za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti. Razmjena podataka provodit će se putem postojećih nacionalnih informacijskih sustava, a po potrebi i drugih sustava koji omogućuju razmjenu podataka, ako je to potrebno za izradu prostornih planova ili druga propisana postupanja.

Godišnji programi mjerenja radona bit će uspostavljeni u skladu s potrebama i stupnjevitim pristupom, uzimajući u obzir postojeće podatke, potrebe za novim podacima te postojeće situacije izlaganja radonu koje se ne mogu zanemariti sa stajališta radiološke zaštite.

Godišnji programi provodit će se u obliku probira (screeninga) radona kroz šestomjesečna mjerenja (polovica vremena u sezoni grijanja, druga polovica izvan sezone grijanja), a Ministarstvo će raspisivati natječaje za iste.

Ukupan trošak provedbe Akcijskog plana za radon za razdoblje do 2030. godine iznosi 775.495,00 EUR.

Provedba godišnjih programa mjerenja radona predviđenih ovim Akcijskim planom financirat će se iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, s proračunske pozicije A879008 (Sustav civilne zaštite), za koju je nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova – Ravnateljstvo civilne zaštite, kao nositelj financiranja mjera Akcijskog plana.

Sudjelovanje ostalih tijela državne uprave u provedbi mjera ovog Akcijskog plana ograničeno je na pružanje stručne podrške, bez financijskog sudjelovanja u provedbi mjera.

Ukupni utrošak sredstava iz državnog proračuna za provedbu mjera predviđenih Akcijskim planom za radon do 2030. godine procjenjuje se na 764.995,00 EUR. U prvoj godini provedbe Akcijskog plana predviđen je utrošak u iznosu od 179.999,00 EUR, u drugoj i trećoj godini provedbe u iznosu od po 149.999,00 EUR, u četvrtoj godini provedbe u iznosu od 134.999,00 EUR, a u petoj godini provedbe u iznosu od 149.999,00 EUR.

Preostali dio ukupnog troška provedbe Akcijskog plana u iznosu od 10.500,00 EUR, koji se odnosi na provedbu mjere 3.1 za 2026. godinu, financirat će Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) iz sredstava programa Tehničke suradnje kroz nacionalni projekt CRO9016 »Strengthening Remediation and Prevention Actions Against Indoor Radon Exposure« izravnom isplatom naknada angažiranim stručnjacima, bez financijskog učinka na državni proračun Republike Hrvatske.

Ako će rezultati šestomjesečnih mjerenja indicirati prosječne koncentracije iznad 300 Bq m – ³, troškovi nastavka daljnjih mjerenja u cilju utvrđivanja što realnije prosječne godišnje koncentracije radona, te mjera sanacije, financiraju se iz sredstava vlasnika stambenih zgrada, no nisu obveza.

Vlasnici/osnivači zgrada javne namjene te poslodavci dužni su postupati sukladno članku 39. Pravilnika o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu, a dodatna mjerenja, provođenje mjera sanacije te potvrde o uspješnosti sanacije financiraju iz vlastitih sredstava.

Svaka fizička i pravna osoba može u svakom trenutku o vlastitom trošku naručiti mjerenja radona od strane ovlaštenih stručnih tehničkih servisa za poslove radiološke zaštite, a koji su navedeni na internetskim stranicama Ravnateljstva civilne zaštite: https://civilna-zastita.gov.hr/ovlasteni-strucni-tehnicki-servisi/127.

Radon je prirodni radioaktivni plin koji je od strane Svjetske zdravstvene organizacije prepoznat kao drugi vodeći uzročnik raka pluća za pušače te primarni za nepušače. Na koncentracije radona u zatvorenim prostorima utječu prije svega geologija područja te karakteristike građevina, a do povišenja koncentracija radona u zraku primarno dolazi u podrumskim i prizemnim prostorijama.

Dosadašnjim ispitivanjima u Republici Hrvatskoj identificiran je niz zgrada u kojima su koncentracije radona iznad referentne razine od 300 Bq m – ³, s naznakama postojanja radonski prioritetnih područja, odnosno područja u kojima se očekuje značajan broj građevina s povišenim koncentracijama radona.

Budući da se na smanjenje koncentracija radona u zatvorenim prostorima može utjecati, Ministarstvo unutarnjih poslova donosi Akcijski plan za radon za razdoblje do 2030. godine u svrhu rješavanja dugoročnih rizika izlaganja radonu u stambenim zgradama, zgradama javne namjene te na radnim mjestima. Prilikom njegove izrade, uzeti su u obzir dosadašnji podaci o koncentracijama radona na području Republike Hrvatske, iskustva s implementacijom Akcijskog plana za radon za razdoblje 2019. – 2024. te iskustva drugih država članica Europske unije u implementaciji nacionalnih akcijskih planova za radon.

Primarni ciljevi ovog Akcijskog plana su: identifikacija radonski prioritetnih područja u Republici Hrvatskoj, identifikacija radnih mjesta gdje su koncentracije radona u zatvorenim prostorima tako visoke da se ne mogu zanemariti sa stajališta radiološke zaštite te uspostava sustava za sanaciju i prevenciju povišenih koncentracija radona u zatvorenim prostorima.

Uzimajući u obzir različite čimbenike koji utječu na koncentracije radona u zatvorenim prostorima te potrebu za uključivanjem različitih stručnjaka u provedbu mjera zaštite od radona, ovaj Akcijski plan uključuje dionike iz područja radiološke zaštite, građevinarstva, znanosti i obrazovanja, kao i dionike na lokalnoj i regionalnoj razini.

Akcijski plan za radon za razdoblje do 2030. godine donosi se sukladno Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti, kojim se implementiraju zahtjevi Direktive Vijeća 2013/59/Euratom o osnovnim sigurnosnim standardima za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, i o stavljanju izvan snage direktiva 89/618/Euratom, 90/641/Euratom, 96/29/Euratom, 97/43/Euratom i 2003/122/Euratom te se njime odgovara na nacionalne i europske zahtjeve zaštite stanovništva i radnika od izlaganja povišenim koncentracijama radona u zatvorenim prostorima.

MUP – Ministarstvo unutarnjih poslova

MPGI – Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine

OSTS – ovlašteni stručno tehnički servis

TDU – tijelo državne uprave

IAEA – Međunarodna agencija za atomsku energiju

n/p – nije primjenjivo.

Bq – bekerel je mjera radioaktivnosti. Jedan bekerel (Bq) jednak je jednom radioaktivnom raspadu u sekundi.

Koncentracija radona (skraćeno od: koncentracija aktivnosti radona) – označava broj radioaktivnih raspada atoma radona u jedinici volumena, iskazana u bekerelima po kubnom metru (Bq m – ³).

Ekshalacija radona – izlazak radona iz materijala (npr. tlo, građevinski materijal) u okolni zrak.

Građevina – građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda s instalacijama ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem, sukladno Zakonu o gradnji (»Narodne novine«, br. 155/25).

Referentna razina – u smislu ovog Akcijskog plana, koncentracija radona iznad koje se ne smatra prikladnim dopustiti ozračenje radonom, ali koja ne predstavlja granicu koja ne smije biti prijeđena (prilagođena definicija iz Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti (»Narodne novine«, br. 141/13, 39/15, 130/17, 118/18, 21/22 i 114/22).

Stambena zgrada – zgrada stambene namjene, odnosno obiteljska kuća ili višestambena zgrada namijenjena stalnom stanovanju, a koja je u cijelosti ili u kojoj je više od 90 posto građevinske (bruto) površine namijenjeno za stanovanje. U smislu ovog Akcijskog plana, pojam se prvenstveno odnosi na prizemne i podrumske stambene prostore.

Stohastički efekt – pojam koji označava zdravstveni učinak izazvan zračenjem, čija je vjerojatnost pojave veća za veću dozu zračenja i čija je težina (ako se pojavi) neovisna o dozi. Definicija je preuzeta iz rječnika Međunarodne agencije za atomsku energiju: IAEA Nuclear Safety and Security Glossary, 2022.

Zgrada – zatvorena građevina namijenjena boravku ljudi, odnosno građenjem nastao i s tlom povezan sklop s instalacijama ili bez njih koji se, za razliku od inženjerskih građevina, dijeli na građevine stambene i stambeno-poslovne namjene (obiteljske kuće i višestambene zgrade) i građevine javne i društvene namjene (zgrade javne vlasti, zajednice ili prostori s većim brojem ljudi), a koje su u smislu Akcijskog plana za radon obuhvaćene radi upravljanja dugoročnim rizicima od ozračenja radonom u prizemnim i podrumskim prostorima te na radnim mjestima.

Zgrada javne namjene – građevine javne i društvene namijenjene obavljanju djelatnosti u području društvenih djelatnosti kao što su odgoj, obrazovanje, prosvjeta, znanost, kultura, sport, zdravstvo i socijalna skrb, radu državnih tijela i organizacija, tijela i organizacija lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima i udruga građana i vjerskih zajednica.

Klasa: 962-01/24-03/2
Urbroj: 511-01-327-26-53
Zagreb, 1. listopada 2026.

Ministar
dr. sc. Davor Božinović, v. r.

PRILOG 1.

Koncentracije radona u zatvorenim prostorima bitno se razlikuju ovisno o godišnjem dobu, uz značajne dnevne oscilacije koje ovise o dobu dana i navikama stanara. Zbog tih oscilacija, poželjno je što duže mjeriti radon u zatvorenim prostorima, a idealno u trajanju od godine dana.

Prosječna koncentracija radona računa se kao aritmetička sredina izmjerenih vrijednosti svih postavljenih detektora.

Ukoliko mjerenje nije moguće provoditi godinu dana, tada se ono provodi najmanje šest mjeseci u razdoblju od siječnja do srpnja (polovica vremena u sezoni grijanja, druga polovica van sezone grijanja).

U slučaju izlaganja detektora u trajanju od 6 mjeseci, prosječna vrijednost mjerenja se prihvaća kao konzervativna procjena prosječne godišnje koncentracije radona.

A) U privatnim stambenim objektima detektori trebaju biti postavljeni u sljedećim uvjetima:

• detektori se postavljaju u prostorije u kojima stanari provode najviše vremena na najnižoj razini boravka (najčešće prizemlje),

• postavljaju se minimalno dva detektora po objektu (npr. dnevna i spavaća soba),

• na slobodnoj površini na visini između 1 m i 2 m iznad tla (npr. ormar ili regal),

• minimalno 20 cm od zida,

• podalje od izvora topline ili ventilacije (prozora, vrata, radijatora, dimnjaka, klima uređaja,…)

• položaj detektora ne smije se mijenjati nakon postavljanja,

• ukoliko je moguće, učvrstiti detektor radi sprječavanja prevrtanja (npr. ljepljivom trakom s donje strane).

B) U školama i vrtićima detektori se postavljaju:

• na ormare na 2 m visine,

• u podrumu/suterenu/prizemlju postavljaju se u svim prostorijama u kojima borave djeca te prostorijama koje se smatraju radnim prostorom nastavnika/odgajatelja te pomoćnog osoblja,

• na gornjim katovima u barem dvije prostorije koje imaju najveći faktor zauzeća.

C) Smjernice za mjerenje radona na radnim mjestima:

• samo u prostorijama koje se koriste kao mjesta rada,

• prostorijama ispod i u razini prizemlja,

• u špiljama u trajanju radnog vremena i to na mjestima zaustavljanja,

• u toplicama u podrumima i prostorijama gdje se nalazi osoblje te

• voditi brigu o prikladnosti detektora/mjerne opreme/detektora za rad u uvjetima visoke relativne vlažnosti zraka i visokih/niskih temperatura (npr. u špiljama i toplicama).

Ako se radi o ponovljenim mjerenjima (npr. nakon provedene sanacije), radon je moguće mjeriti u kraćem razdoblju, ali između listopada i travnja, za vrijeme sezone grijanja.

Mjerenja koncentracije radona provode se akreditiranim metodama, sukladno Pravilniku o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu (»Narodne novine«, br. 40/18 i 6/22) te Pravilniku o ovlašćivanju stručnih tehničkih servisa za obavljanje poslova radiološke sigurnosti (»Narodne novine«, br. 40/18 i 104/21).

Mjerenja koncentracije radona trebaju se ponoviti ako se uvjeti koji utječu na koncentracije radona promijene, npr. nakon radova kojima se poboljšava energetska učinkovitost zgrade (dodavanje, obnavljanje ili zamjena elemenata pročelja, toplinske izolacije vanjskih zidova i podova na tlu i sl.), osobito ukoliko se te zgrade nalaze u radonski prioritetnim područjima.

Detaljni postupci provedbe mjerenja radona, uključujući način odabira prostora za mjerenje, postavljanje detektora, trajanje mjerenja, obradu i interpretaciju rezultata te primjenu rezultata ovisno o svrsi mjerenja, definirat će se kroz izradu protokola za mjerenje radona u okviru provedbe mjere 1.1. ovog Akcijskog plana. Protokoli će obuhvatiti mjerenja u obiteljskim kućama, zgradama javne namjene i na radnim mjestima, uzimajući u obzir različite uvjete mjerenja i vrste detektora.

PRILOG 2.

Prvo sustavno istraživanje koncentracija radona u stambenim zgradama u Republici Hrvatskoj provedeno je između 2003. i 2005. godine s ciljem utvrđivanja prosječnog ozračenja stanovništva. U okviru ovog istraživanja mjerenja koncentracija radona provedena su na sljedeći način:

• istraživanjem su obuhvaćene sve županije

• mjerenja su provedena u stambenim zgradama

• postavljeno je 1000 detektora, od kojih je 790 vraćeno na obradu

• detektori su postavljani po kriteriju gustoće naseljenosti (1 mjerenje na 4000 stanovnika).

Rezultati ovog istraživanja sugerirali su da je raspon koncentracija radona u stambenim prostorima u rasponu 4 – 751 Bq m – ³, odnosno da se u oko 3 % stambenih zgrada u Republici Hrvatskoj može očekivati vrijednost koncentracije radona veća od 300 Bq m – ³.

Kako bi se dobio detaljniji i reprezentativniji uvid o koncentracijama radona u zatvorenim prostorima te utvrdila radonski prioritetna područja unutar Republike Hrvatske, 2012. godine započelo se s provođenjem detaljnijih mjerenja i mapiranjem radona u sklopu godišnjih programa mjerenja radioaktivnosti u okolišu financiranih iz državnog proračuna.

Mjerenja su provedena koristeći sljedeće parametre:

• administrativne jedinice (županije i općine) su podijeljene na kvadrante (10 × 10 km)

• koordinate kvadranta su usklađene s Europskim atlasom prirodnog zračenja[14](Europska komisija, Zajednički istraživački centar, Cinelli, G., De Cort, M., Tollefsen, T., European atlas of natural radiation, Cinelli, G.(editor), De Cort, M.(editor), Tollefsen, T.(urednik), Ured za publikacije Europske unije, 2019, https://data.europa.eu/doi/10.2760/46388)

• u svakom kvadrantu su napravljena minimalno tri mjerenja

• kriterij broja postavljenih detektora po stanovniku: jedan detektor na 1000 stanovnika

• vrijeme mjerenja: godina dana

• tip i broj postavljenih detektora: LR-115 tip II, sveukupno oko 6000 detektora

• mjerenja su obuhvatila 1400 stambenih zgrada te 727 škole i 228 vrtića.

Utvrđeno je da se koncentracije radona, ovisno od županije do županije kreću u rasponu od 10 do 1600 Bq m – ³, tj. unutar pojedinih županija mogu se naći lokacije s vrlo visokim razinama radona i po nekoliko puta iznad referentne razine (Tablica 9.).

Navedena mjerenja radona u Republici Hrvatskoj proveo je Odjel za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Tablica 9.     Broj privatnih kuća, vrtića i škola na području Republike Hrvatske u kojima je izmjeren radon u sklopu godišnjih programa mjerenja radioaktivnosti financiranih iz državnog proračuna, te postotak građevina u kojem su izmjerene godišnje prosječne koncentracije radona iznad referentne razine.

N – broj građevina

% – postotak građevina u kojima je prosječna godišnja vrijednost koncentracije radona iznad referentne razine od 300 Bq m – ³

Trogodišnjim monitoringom radona u vodi (2019. – 2021.) u zonama opskrbe koje opskrbljuju najmanje 10 000 ljudi ustanovljeno je da su koncentracije aktivnosti radona u vodi u Republici Hrvatskoj niske (najveća izmjerena koncentracija: 14 ± 2 Bq L^-1), odnosno zanemarive u odnosu na referentnu vrijednost od 100 Bq L^-1 (akcijska vrijednost 1000 Bq L^-1)[15](Trogodišnje izvješće o praćenju radioaktivnih tvari u vodi za ljudsku potrošnju u periodu 2019. – 2021. godine, KLASA: 962-01/22-01/04; URBROJ: 511-01-327-22-12 od 8. kolovoza 2022. godine). Slični rezultati dobiveni su istraživanjem Laboratorija za niske radioaktivnosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, u kojem je uzorkovano gotovo 1000 uzoraka vodovodne, bunarske te izvorske vode u 10 županija Republike Hrvatske (srednja vrijednost 4,1 ± 1,9 Bq L^-1, raspon: 0,2 – 36 Bq L^-1)[16](Poje Sovilj M, Miklavčić I, Šmit G, Stanić D, Radolić V. Estimation of the annual effective dose from exposure to radon in drinking water in Croatia. Appl Radiat Isot. 2023 Oct;200:110950. doi: 10.1016/j.apradiso.2023.110950).

Budući da rezultati naknadnih mjerenja radona u vodi, koje je do sada provodio Institut Ruđer Bošković (Laboratorij za radioekologiju) u sklopu redovitih kontrola kvalitete pitke vode od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo[17](Ispitivanja radona u vodi za ljudsku potrošnju na nacionalnoj razini provodi se sukladno odredbama Zakona o vodi za ljudsku potrošnju (»Narodne novine«, br. 30/23.) i Pravilnika o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (»Narodne novine«, broj 64/23.)), nisu značajno odstupali od rezultata navedenih istraživanja, može se zaključiti da inhalacija i ingestija radona iz vode u Republici Hrvatskoj ne predstavlja značajni izvor ozračenja stanovništvu.

Mjerenje ekshalacije radona iz građevinskog materijala trenutačno se ne provodi u Republici Hrvatskoj niti u drugim članicama Europske unije (prema zadnjoj reviziji nacionalnih akcijskih planova država članice Europske unije te Ujedinjenog Kraljevstva).

Dosadašnja istraživanja drugih država članica nisu identificirala ekshalaciju radona iz građevinskog materijala kao značajan izvor radona u zatvorenim prostorima. U načelu, određivanje indeksa koncentracije aktivnosti ⁴⁰K, ²²⁶Ra te ² – ³²Th u građevinskom materijalu ili njegovoj sastavnici smatra se dovoljnom mjerom kontrole građevinskih materijala, a što se provodi i u Republici Hrvatskoj sukladno Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti te Pravilniku o praćenju stanja radioaktivnosti u okolišu.

Mjerenja indeksa koncentracija aktivnosti za građevinske materijale do sada su provodili Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (Zavod za zaštitu od zračenja) te Institut Ruđer Bošković (Laboratorij za radioekologiju).

Mjerenje radona u zraku tla omogućava identifikaciju radonski prioritetnih područja te je najbitniji parametar u određivanju geogenog radonskog potencijala.

Rezultati mjerenja koncentracije radona u zraku tla u Republici Hrvatskoj, provedenih na 412 lokacija u blizini škola i vrtića, pokazali su da je prosječna koncentracija radona iznosila 48 kBq m – ³ uz standardnu devijaciju od 52 kBq m – ³. Geogenski radonski potencijal izračunat prema tzv. češkom pristupu, imao je prosječnu vrijednost 28 ± 29, čime se tlo u Republici Hrvatskoj u prosjeku svrstava u klasu srednjeg geogenog radonskog potencijala[18](Radolić V, Poje Sovilj M, Stanić D, Miklavčić. Radon in soil gas and constructed geogenic radon potential in Croatia. Zbornik radova 29. Simpozija Društva za zaštitu od zračenja Srbije i Crne Gore. 2017. str. 192-199).

PRILOG 3.

Povećanje ventilacije:

• Prirodna ventilacija: Otvaranje prozora i vrata kako bi se omogućila bolja cirkulacija zraka.

• Mehanička ventilacija: Ugradnja ventilacijskih sustava koji izbacuju zrak van iz prostora i dovode svježi zrak unutra.

Brtvljenje pukotina i otvora:

• Brtvljenje temelja i zidova: Korištenje brtvila, pjena ili sličnih materijala za zatvaranje pukotina i otvora kroz koje radon može ulaziti u prostor.

• Popravak podova: Brtvljenje otvora oko cijevi i instalacija koje prolaze kroz podove.

Zračni razmaci i barijere:

• Postavljanje plastičnih folija ili drugih barijera ispod betonskih ploča ili na tlu kako bi se spriječilo prodiranje radona u prostor (radonski štit).

• Instalacija/postavljanje sustava za drenažu radona ispod ploče propusnog sloja.

Instalacija radonskih sustava:

• Postavljanje radonskih odvoda (ventilacijskih sustava) koji odvode radon iz tla ispod kuće direktno van, smanjujući koncentraciju radona u prostoru.

Redovito održavanje:

• Održavanje postojećih ventilacijskih sustava i brtvi kako bi se osiguralo njihovo pravilno funkcioniranje i spriječilo ponovno prodiranje radona.

PRILOG 4.

1. Za škole i vrtiće u kojima su koncentracije radona u prosjeku na godišnjoj razini više od 1000 Bq m – ³:

1.1. Pripremiti protokol za ponovljena mjerenja i izvješćivanje (uključujući obrasce za izvješćivanje),

1.2. Priprema komunikacijskog plana,

1.3. Informiranje:

• ravnatelja ustanova,

• gradonačelnika/načelnika/župana kao izvršnog tijela osnivača ustanove,

• predstavnika roditelja u upravnim vijećima i vijećima roditelja te

• ovlaštenih stručno tehničkih servisa za mjerenje radona,

1.4. Određivanje aktivnosti koje slijede nakon mjerenja: savjeti o smanjenju izloženosti radonu (ventilacija, smanjenje vremena izloženosti, reorganizacija rada) te eventualnoj sanaciji zgrade, uključujući i inspekcijske nadzore.

2. Ponavljanje aktivnosti pod točkom 1. za škole i vrtiće u kojima su prosječne koncentracije radona iznad 300 Bq m – ³.

3. Sukladno stupnjevitom pristupu, po potrebi uključiti i druge zgrade javne namjene.

PRILOG 5.

Tijela državne uprave nadležna za:

− unutarnje poslove,

− zdravstvo,

− prostorno uređenje i graditeljstvo,

− zaštitu okoliša,

− znanost i obrazovanje,

− turizam,

− gospodarstvo,

− energetiku.

Znanstvene ustanove:

− Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada,

− Institut Ruđer Bošković.

Visoka učilišta poput:

− Sveučilišta u Zagrebu,

− Sveučilišta u Rijeci,

− Sveučilišta u Splitu,

− Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Ovaj indikativni popis ne isključuje druga relevantna tijela državne uprave, javne ustanove, nevladine udruge, javne organizacije, društva i druge dionike.