Novi Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2024/1991 o obnovi prirode objavljen je u „Narodnim novinama“ broj 69/2026, a na snagu je stupio 7. srpnja 2026.
Zakonom se određuju hrvatska tijela odgovorna za provedbu Uredbe (EU) 2024/1991 o obnovi prirode, uređuje izrada nacionalnog plana obnove prirode te uspostavlja sustav praćenja stanja ekosustava i izvješćivanja Europske komisije.
Hrvatski Zakon ne određuje izravno koje će se konkretne površine obnavljati niti koje će se pojedinačne mjere primjenjivati. Ta pitanja bit će uređena nacionalnim planom obnove prirode i naknadnim provedbenim mjerama u pojedinim sektorima.
Što donosi Uredba (EU) 2024/1991
Uredba o obnovi prirode donesena je 24. lipnja 2024., objavljena 29. srpnja 2024., a na snagu je stupila 18. kolovoza 2024. Kao uredba Europske unije izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Njezin cilj nije samo očuvanje prirode koja je još u dobrom stanju, nego aktivna obnova oštećenih i degradiranih ekosustava.
Države članice moraju uspostaviti mjere obnove koje će do 2030. godine zajednički obuhvatiti najmanje:
- 20 % kopnenih područja Europske unije
- 20 % morskih područja Europske unije.
Do 2050. godine mjere bi trebale obuhvatiti sve ekosustave kojima je obnova potrebna.
Ti postoci predstavljaju ciljeve na razini Europske unije i država članica, a ne obvezu da se obnovi 20 % svake pojedinačne privatne ili javne nekretnine.
Uredba obuhvaća širok krug prirodnih i gospodarski korištenih područja:
- kopnene ekosustave
- obalne i slatkovodne ekosustave
- morske ekosustave
- urbane ekosustave
- rijeke i poplavna područja
- poljoprivredne ekosustave
- šumske ekosustave
- staništa oprašivača.
Za stanišne tipove koji nisu u dobrom stanju države članice moraju postupno uspostavljati mjere obnove. Uredba propisuje ciljeve za 2030., 2040. i 2050. godinu, pri čemu se do 2030. prednost daje područjima mreže Natura 2000.
Na obnovljenim površinama mora se nastojati postići kontinuirano poboljšanje njihova stanja. Na površinama na kojima je već postignuto dobro stanje mora se nastojati spriječiti njegovo znatno pogoršanje, uz mogućnost primjene Uredbom propisanih izuzeća.
Za urbana područja Uredba do kraja 2030. traži sprečavanje netogubitka ukupne površine urbanih zelenih površina i prekrivenosti gradova krošnjama stabala u odnosu na 2024. godinu.
Nakon 2030. države članice moraju ostvarivati trend povećanja:
- ukupne površine urbanih zelenih površina
- prekrivenosti gradova krošnjama stabala.
Hrvatsko tijelo nadležno za prostorno uređenje mora utvrditi područja urbanih ekosustava i koordinirati izradu njihovih karata za gradove, manje gradove i predgrađa. Obnova prirode time postaje pitanje koje će se morati uzimati u obzir i pri oblikovanju propisa, prostornih planova i razvojnih projekata u urbanim područjima.
Uredba postavlja cilj da se do 2030. godine najmanje 25.000 kilometara rijeka na području Europske unije ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka.
Države članice moraju:
- izraditi popis umjetnih prepreka povezanosti površinskih voda
- utvrditi prepreke koje treba ukloniti
- prednost dati zastarjelim preprekama koje više nisu potrebne za proizvodnju energije, plovidbu, opskrbu vodom ili druge namjene
- poduzimati mjere za obnovu prirodnih funkcija povezanih poplavnih područja.
U Hrvatskoj je za te poslove zaduženo tijelo državne uprave nadležno za upravljanje vodama.
Države članice moraju do 2030. preokrenuti trend smanjenja populacija oprašivača, a nakon toga ostvarivati njihov rast dok se ne postigne zadovoljavajuća razina.
Za poljoprivredne ekosustave mjere se usmjeravaju na poboljšanje bioraznolikosti i praćenje pokazatelja kao što su:
- indeks travnjačkih leptira
- zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima pod usjevima
- udio poljoprivrednog zemljišta s krajobraznim obilježjima velike raznolikosti
- indeks čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa.
Za šumske ekosustave moraju se uspostaviti mjere obnove potrebne za povećanje bioraznolikosti, uz istodobno uzimanje u obzir rizika od šumskih požara. Pratit će se stanje šumskih ptica i pokazatelji kao što su količina mrtvog drva, povezanost šuma, zalihe organskog ugljika, udio šuma kojima dominiraju autohtone vrste i raznolikost vrsta drveća.
Uredba predviđa i doprinos država članica ostvarenju cilja sadnje najmanje tri milijarde dodatnih stabala na području Europske unije do 2030. godine. Riječ je o zajedničkom cilju Unije, a ne o pojedinačno određenoj kvoti od tri milijarde stabala za svaku državu članicu.
Hrvatski Zakon raspodjeljuje poslove provedbe između tijela državne uprave nadležnih za:
- zaštitu prirode
- upravljanje vodama
- poljoprivredu
- šumarstvo
- ribarstvo
- prostorno uređenje.
Tijelo nadležno za zaštitu prirode ima središnju koordinacijsku ulogu. Ono koordinira obnovu kopnenih, obalnih, slatkovodnih i morskih ekosustava, sudjeluje u mjerama za oprašivače i poljoprivredna staništa te vodi izradu nacionalnog plana obnove prirode.
Ostala tijela odgovorna su za mjere i podatke iz svojih upravnih područja. Tako se, primjerice, tijelu nadležnom za poljoprivredu povjeravaju pokazatelji poljoprivrednih ekosustava, tijelu nadležnom za šumarstvo šumski pokazatelji, a tijelu nadležnom za ribarstvo koordinacija mjera obnove morskih ekosustava u okviru Zajedničke ribarstvene politike.
Svaka država članica mora izraditi nacionalni plan obnove prirode za razdoblje do 2050. godine. Hrvatska mora nacrt plana dostaviti Europskoj komisiji na ocjenu do 1. rujna 2026.
U planu se moraju utvrditi:
- površine ekosustava koje je potrebno obnoviti
- konkretne mjere obnove
- rokovi i očekivani rezultati
- način praćenja provedbe
- procijenjene potrebe za financiranjem
- povezanost s poljoprivrednom, ribarstvenom, vodnom, šumarskom, energetskom i prostornom politikom.
Za potrebe plana nadležna tijela moraju utvrditi i kartirati poljoprivredna, šumska i urbana područja koja je potrebno obnoviti te odrediti prioritete za uklanjanje umjetnih prepreka na vodotocima.
Plan se mora izrađivati na otvoren, transparentan i uključiv način koji omogućuje sudjelovanje javnosti i zainteresirane javnosti. Nakon što Europska komisija dostavi primjedbe, izrađuje se konačni plan koji odlukom donosi Vlada Republike Hrvatske. Doneseni plan mora se javno objaviti i dostaviti Komisiji.
Provedba Uredbe neće se pratiti samo opisnim izvješćima. Nadležna tijela moraju prikupljati mjerljive podatke o stanju ekosustava i propisanim pokazateljima.
Za praćenje će se koristiti:
- elektroničke baze podataka
- geografski informacijski sustavi
- prostorni podaci
- karte područja obnove
- podaci drugih državnih tijela, javnih ustanova i institucija.
Informacije moraju biti ažurirane i dostupne javnosti u skladu s propisima o zaštiti okoliša, pravu na pristup informacijama i Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka.
Hrvatski provedbeni Zakon građanima, vlasnicima zemljišta i poduzetnicima neposredno ne propisuje nove novčane kazne, zabrane korištenja nekretnina ili pojedinačne obveze obnove zemljišta.
Konkretni učinci nastat će kroz nacionalni plan obnove prirode i njegovu provedbu. Ovisno o odabranim područjima i mjerama, obnova prirode može utjecati na:
- prostorne planove i planiranje novih zahvata
- upravljanje poljoprivrednim i šumskim zemljištem
- održavanje vodotoka i uklanjanje umjetnih prepreka
- upravljanje morskim područjima i ribarstvom
- uvjete financiranja pojedinih projekata
- programe potpora i dobrovoljne mjere obnove
- procjene utjecaja planova i projekata na okoliš i prirodu.
Uredba predviđa da se pri izboru mjera uzmu u obzir gospodarski, društveni i kulturni zahtjevi, regionalne i lokalne posebnosti, sigurnost hrane, potrebe za energijom iz obnovljivih izvora i nacionalna obrana. Stoga se Uredba ne bi trebala tumačiti kao opća zabrana gospodarskog korištenja svih područja obuhvaćenih obnovom. Međutim, nakon određivanja konkretnih područja i mjera u nacionalnom planu, ciljevi obnove prirode postat će važan čimbenik pri donošenju prostornih, poljoprivrednih, šumarskih, vodnih i investicijskih odluka.
07.07.2026., Ante Borić, Zakon.hr