Na snagu stupio novi Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje – poseban pravni okvir protiv SLAPP tužbi

U Republici Hrvatskoj od 7. srpnja 2026. primjenjuje se novi Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje („Narodne novine“, broj 69/2026), kojim je uspostavljen poseban sustav procesne zaštite od očito neosnovanih tužbi i zlonamjernih sudskih postupaka usmjerenih protiv javnog djelovanja.

Riječ je o postupcima koji se u europskoj pravnoj terminologiji nazivaju SLAPP postupcima – strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja. Njihov prvenstveni cilj nije ostvarivanje ili zaštita povrijeđenog prava, nego odvraćanje, ograničavanje ili sankcioniranje osoba koje javno govore o pitanjima od društvenog interesa.

Zakonom je u hrvatsko pravo prenesena Direktiva (EU) 2024/1069 o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbenih zahtjeva ili zlonamjernih sudskih postupaka u građanskim stvarima.

Zaštita se primjenjuje i na domaće sporove

Direktiva Europske unije prvenstveno uređuje predmete s prekograničnim elementom. Hrvatski zakonodavac zaštitu je, međutim, proširio i na postupke u kojima su svi relevantni elementi povezani isključivo s Republikom Hrvatskom.

Zakonom su tako obuhvaćeni domaći i prekogranični građanski i trgovački postupci pokrenuti protiv fizičkih ili pravnih osoba zbog njihova sudjelovanja u javnom djelovanju.

Zakon se ne primjenjuje na:

- porezne, carinske i upravne predmete

- odgovornost države za radnje ili propuste u izvršavanju državne vlasti

- kaznene postupke

- arbitražne postupke.

To znači da se posebnim mehanizmima iz Zakona, među ostalim, ne može tražiti zaštita u kaznenim postupcima pokrenutima zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda.

Tko može ostvariti zaštitu?

Zakonom nije utvrđen zatvoren krug zaštićenih osoba. Zaštita je namijenjena svim fizičkim i pravnim osobama koje sudjeluju u javnom djelovanju, a kao osobito relevantne skupine navode se:

- novinari, izdavači i medijske organizacije

- zviždači

- branitelji ljudskih prava

- organizacije civilnog društva i nevladine organizacije

- sindikati

- umjetnici

- istraživači i članovi akademske zajednice.

Zaštita se može odnositi i na osobe koje pružaju potporu javnom djelovanju ili obavljaju pripremne aktivnosti povezane s takvim djelovanjem.

Ključno stoga nije formalno zanimanje tuženika, nego činjenica da je postupak protiv njega pokrenut zbog izjave ili aktivnosti povezane s pitanjem od javnog interesa.

Što se smatra javnim djelovanjem?

Javnim djelovanjem smatra se svaka izjava ili aktivnost fizičke ili pravne osobe kojom se ostvaruju:

- pravo na slobodu izražavanja i informiranja

- sloboda umjetnosti i znanosti

- sloboda okupljanja i udruživanja

- druga povezana prava.

Pojam obuhvaća i pripremne, potporne ili pomoćne aktivnosti neposredno povezane s javnim sudjelovanjem.

Pitanja od javnog interesa mogu se, primjerice, odnositi na temeljna prava, javno zdravlje, sigurnost, okoliš i klimu, djelovanje javnih osoba, postupanje tijela javne vlasti, zakonodavne i sudske postupke te navode o korupciji, prijevari, kaznenim djelima i drugim protupravnim postupanjima.

Obuhvaćena su i pitanja povezana sa zaštitom vrijednosti na kojima se temelji Europska unija, uključujući zaštitu demokratskog procesa od dezinformacija.

Kako se prepoznaje zlonamjeran sudski postupak?

Zlonamjernim sudskim postupkom smatra se postupak koji nije pokrenut radi stvarnog ostvarivanja ili zaštite prava, nego mu je glavna svrha spriječiti, ograničiti ili sankcionirati javno djelovanje.

Pri procjeni postoji li zlouporaba sud će osobito uzeti u obzir:

- neravnotežu financijske, političke ili društvene moći između stranaka

- nerazmjeran, pretjeran ili nerazuman tužbeni zahtjev ili vrijednost predmeta spora

- pokretanje više sličnih postupaka protiv iste osobe ili osoba povezanih s njom

- zastrašivanje, uznemiravanje ili upućivanje prijetnji

- primjenu procesnih taktika usmjerenih na odugovlačenje ili povećavanje troškova

- izbor suda isključivo radi stvaranja nepovoljnijeg položaja tuženika

- povlačenje tužbe u zloj vjeri.

Postojanje samo jedne od tih okolnosti ne mora automatski značiti da je postupak zlonamjeran. Sud mora ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja.

Četiri ključna zaštitna mehanizma

Osoba protiv koje je pokrenut očito neosnovan ili zlonamjeran postupak može se koristiti posebnim procesnim jamstvima:

- osiguranjem procijenjenih troškova postupka

- ranim odbacivanjem očito neosnovanog tužbenog zahtjeva

- naknadom troškova postupka

- novčanom kaznom i drugim sankcijama prema tužitelju.

Sudovi su dužni posebno voditi računa o žurnosti odlučivanja o zahtjevima i prigovorima koji se odnose na primjenu tih mjera.

Tužitelj može biti obvezan unaprijed osigurati troškove

Tuženik može već u odgovoru na tužbu podnijeti obrazloženi zahtjev da se tužitelju naloži polaganje osiguranja za procijenjene troškove postupka.

Ako utvrdi postojanje pokazatelja zlonamjernog postupanja, sud određuje iznos osiguranja i nalaže tužitelju da ga položi u roku od osam dana. Pri tome mora voditi računa da se tom mjerom neopravdano ne ograniči pravo tužitelja na pristup sudu.

Ako tužitelj ne položi određeno osiguranje u propisanom roku, smatra se da je povukao tužbu.

Ovaj mehanizam trebao bi smanjiti mogućnost da financijski snažnija strana pokreće skupe postupke računajući na to da tuženik neće moći snositi dugotrajne troškove obrane.

Rano odbacivanje očito neosnovanog zahtjeva

Tuženik može u odgovoru na tužbu istaknuti obrazloženi prigovor da je tužbeni zahtjev očito neosnovan te predložiti njegovo rano odbacivanje.

U tom slučaju sud najprije odlučuje o prigovoru, a teret dokazivanja osnovanosti zahtjeva prelazi na tužitelja. Tužitelj mora iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih se može zaključiti da zahtjev nije očito neosnovan.

Rok za očitovanje tužitelja iznosi osam dana od dostave odgovora na tužbu, nakon čega tuženik ima daljnjih osam dana za odgovor. Naknadno iznošenje novih činjenica i dokaza na pripremnom ročištu dopušteno je samo ako ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti ranije.

Ako tužitelj ne dokaže da zahtjev nije očito neosnovan, sud će ga odbaciti.

Tuženiku pripadaju svi troškovi izazvani postupkom

Ako tužitelj u cijelosti izgubi spor ili uspije samo u neznatnom dijelu, dužan je zaštićenoj osobi i umješaču naknaditi sve troškove izazvane postupkom.

Naknada obuhvaća i troškove pravnog zastupanja obračunate prema odvjetničkoj tarifi, uključujući troškove koji se prema općim pravilima parničnog postupka možda ne bi smatrali nužnima, osim ako bi bili pretjerani.

Ovakvo uređenje treba spriječiti da osoba koja je bila izložena zlonamjernoj tužbi, čak i nakon uspjeha u sporu, ostane opterećena znatnim troškovima obrane.

Obvezne novčane kazne za zlonamjerne tužitelje

Ako sud utvrdi da je riječ o zlonamjernom sudskom postupku protiv javnog djelovanja, tužitelju mora izreći novčanu kaznu.

Kazna za tužitelja koji je pravna osoba iznosi:

- 20 % vrijednosti predmeta spora, ali ne manje od 10.000 eura.

Kazna za tužitelja koji je fizička osoba iznosi:

- 10 % vrijednosti predmeta spora, ali ne manje od 3.000 eura.

Novčana kazna prihod je državnog proračuna, a njezino izvršenje provodi se nakon pravomoćnog završetka glavnog postupka.

Sud može kazniti i zastupnika tužitelja ako je odgovoran za pokretanje ili vođenje zlonamjernog postupka. Na zahtjev tuženika može se odrediti i objava presude u medijima o trošku tužitelja.

U postupak se mogu uključiti pravobranitelj i organizacije civilnog društva

Uz pristanak tuženika, u postupak se kao umješači mogu uključiti pučki pravobranitelj te organizacije, ustanove, udruge i druge osobe koje štite prava osoba uključenih u javno djelovanje i imaju legitiman interes za sudjelovanje u postupku.

Takvim se osobama omogućuje pružanje stručne i institucionalne potpore tuženiku, osobito kada predmet ima šire značenje za slobodu medija, zaštitu zviždača, ljudska prava ili djelovanje civilnog društva.

Zaštita od presuda i postupaka iz država izvan Europske unije

Zakon uređuje i zaštitu od zlonamjernih postupaka pokrenutih u trećim državama.

Hrvatski sud odbit će priznati i izvršiti presudu donesenu u državi koja nije članica Europske unije protiv osobe s prebivalištem, boravištem ili sjedištem u Hrvatskoj ako utvrdi da je strani postupak prema hrvatskom pravu bio očito neosnovan ili zlonamjeran.

Osoba iz Hrvatske protiv koje je u trećoj državi takav postupak pokrenuo tužitelj izvan Europske unije može pred hrvatskim sudom zahtijevati naknadu štete i troškova nastalih u stranom postupku.

Pravosudna akademija kao jedinstvena kontaktna točka

Pravosudna akademija određena je kao jedinstvena kontaktna točka za pružanje informacija o dostupnim procesnim jamstvima, pravnim lijekovima i mjerama potpore osobama izloženima očito neosnovanim ili zlonamjernim postupcima.

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa vodit će evidencije i prikupljati statističke podatke o tim postupcima te o njima jednom godišnje izvještavati Europsku komisiju. Podaci će se razvrstavati prema vrsti stranaka i vrsti tužbenih zahtjeva.

Zaštita se mora pravodobno zatražiti

Novi Zakon ne znači da su osobe koje javno djeluju oslobođene odgovornosti za nezakonite izjave ili postupke niti isključuje mogućnost podnošenja osnovanih tužbi radi zaštite prava drugih osoba.

Njegova je svrha omogućiti sudu da u ranoj fazi prepozna postupke kojima se pravosuđe koristi kao sredstvo pritiska te da tuženiku osigura učinkovitu procesnu i financijsku zaštitu.

Za praktičnu primjenu osobito je važno da tuženik već u odgovoru na tužbu obrazloženo zatraži osiguranje troškova odnosno istakne prigovor očite neosnovanosti zahtjeva i predloži odgovarajuće dokaze. Propuštanje pravodobnog reagiranja može otežati korištenje posebnih zaštitnih mehanizama.

Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje

Direktiva (EU) 2024/1069