REPUBLIKA HRVATSKA

P-740/2025-20

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

god. rođ. NH

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice FH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marijana Petrović, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ŽH, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (buduće rezervirane oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koji dio je označen brojevima 1-2-3-4-1 na skici mjesta očevida od dana 29. listopada 2025.g., koju je izradio vještak mjernik OH ing. geod., a koja skica mjesta očevida je sastavni dio ove presude.

II. Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo na svoje ime, uz istovremeni izbris istog prava sa imena tuženika, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je nasljeđivanjem supruga VH pok. PH stekla realni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1.141 m2 opisan pod točkom I. izreke ove presude, a koja dio da zajedno s kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini jedinstvenu cijelinu sa svih strana ograđenu suhozidom, s tim da je potonje navedenu parcelu prodala tako da je kao vlasnik iste sada upisana treća osoba. Ujedno je navela da se predmetna nekretnina nalazila u neometanom posjedu nje i njezinih pravnih prednika od pamtivijeka. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužiteljica je konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužiteljica poziva u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i da tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi ona ili njezini pravni prednici bili vlasnici odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine. Navela je i da predmetna nekretnina nije bila utvrđena ostavinom iza smrti pravnog prednika - supruga tužiteljice VH. Suviše toga, navela je da tužiteljica nije dokazala da bi posjedovala predmet spora osobno i putem pravnih prednika tijekom zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a niti da je uopće imenovala svoje pravne prednike. Osim toga, navela je da je prema podacima iz katastarskog operata kao posjednik predmetne nekretnine od formiranja iste 1976. upisan GRAD ŠIBENIK. Konačno je navela da drži da se o stjecanju prava vlasništva glede predmeta spora temeljem dosjelosti može donijeti zaključak tek po izvođenju odgovarajućih dokaza, zbog čega da se ne protivi izvođenju dokaza predloženih u tužbi.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za k. o. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 29. listopada 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku N (nom. OH) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] i digitalno potpisane 22. siječnja 2026., Geodetskog situacijskog nacrta izrađenog u siječnju 2024. od strane tvrtke „Gromatic KR“ d.o.o., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-1076/2022 od 14. lipnja 2022., iskaza tužiteljice, te iskaza svjedoka ČH i NH, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetni realni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja zemljište koje je sa zapadne, sjeverne i istočne strane ograđeno starim kamenim suhozidom, dok južna granica prema kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije vidljiva na terenu budući da predmetna nekretnina s tom česticom čini jedinstvenu posjedovnu cjelinu, te kojem se pristupa makadamskim putem, kao i da je isti identično prikazan na geodetskom situacijskom nacrtu priloženom uz tužbu iz kojeg je vidljiva površina predmeta spora od 1.141 m2. Predmet spora je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ovog postupka prikazan kao površina omeđena brojevima 1-2-3- 4-1, s tim da je isti oblikom identično prikazan i na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom u siječnju 2024. od strane tvrtke „Gromatic KR“ d.o.o., i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-A,

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda, i to od osnivanja zemljišnih knjiga, bila upisana u korist F Dubrave pripadajućeg Političkoj Šibenskoj Općini, potom, kao Općenarodna imovina, organ upravljanja Mjesni Narodni odbor Dubrava (počev od 1950.), te konačno kao vlasništvo tuženice (počev od 2008.), dok je prema podacima iz katastarskog operata ta nekretnina upisana kao posjed GRADA ŠIBENIKA,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ČH /rođ. 1949./ i NH /rođ. 1956./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na istom, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim su zatečeni tragovi dugogodišnjeg posjeda predmeta spora, i to stari stari kameni suhozidovi kojima je isti omeđen s tri strane, dok prema kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kojom predstavlja jedinstvenu cjelinu nema vidljive međe, nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika (supruga joj VH, svekra PH i oca mu VH) koji su ga kontinuirano koristili kao pašnjak na kojeg su dovodili ovce i koze na ispašu te s istog ubirali drva za ogrjev.

7. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnog prednika glede odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. ZV, a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed pravnog prednika - supruga tužiteljice VH, osobno i putem pravnih mu prednika - oca PH i djeda VH - izvršavan najkasnije počev od polovice 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena je u postupku najstariji saslušani svjedok imao neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta budući da je u neposredno susjedstvo istog pristupao s roditeljima kontinuirano počev od najranijeg djetinjstva), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko i posjedovno stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnim evidencijama, samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane naprijed imenovanih pravnih prednika tužiteljice kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik - suprug tužiteljice VH, a računajući i posjed izvršavan glede odgovarajućeg realnog dijela predmetne nekretnine od strane oca mu PH i djeda VH, odgovarajući realni dio predmetne nekretnine (rezervirane katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a, a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, te konačno po tužiteljici nasljeđivanjem potonje imenovanog stvarnog vlasnika istog, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci, a u vezi s kojom odlukom se ističe da okolnost što predmetna parcela formalno nije bila utvrđena ostavinom iza smrti pravnog prednika tužiteljice nije od utjecaja na ocjenu utemeljenosti postavljenog zahtjeva tužiteljice, a to stoga jer vlasništvo naslijeđenih stvari prelazi na nasljednike u vrijeme otvaranja nasljedstva tj. u trenutku smrti ostavitelja, pa samim nastupanjem te činjenice nasljednici stječu vlasništvo nekretnina koje ulaze u ostavinu (tako i tužiteljica glede ovdje predmetne nekretnine), slijedom čega rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni karakter glede stjecanja vlasništva nekretnina koje čine ostavinsku masu.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 7. svibnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćnici

- tuženici, po zakonskom zastupniku