Poslovni broj: P-613/2024-10

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Hanu Lukić Hob, odvjetnicu iz Vinkovaca i u prisutnosti punomoćnika tuženika odvjetnika Belizara Tomaića, 9. travnja 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 5. Ugovora o kreditu br. 45889/06 od 28.06.2006.g. zaključenog između tužitelja BT iz [adresa] (ranije u Mirkovcima), kao korisnika kredita i HVB Splitske banke d.d. Split, pravnog prednika tuženika OTP banka d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, pod nazivom / naknada za obradu kreditnog zahtjeva, koja glasi: „ 2,00 % (dvaposto) od iznosa odobrenog kredita- minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno, odmah po potpisu Ugovora.“

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, da tužitelju BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 440,00 CHF, u protuvrijednosti u eurima prema prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30.07.2006. do isplate, po kamatnoj stopi od 15% godišnje za period od dospijeća do 31. 07. 2008. god., zatim od 01. 08. 2008.god. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a važeće posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015.god. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 325,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je s pravnim prednikom tuženika Splitskom bankom sklopio ugovor o kreditu dana 28. lipnja 2006. godine na iznos od 22.000,00 CHF s rokom otplate od 7 godina. Navodi da je predmetni ugovor prema naprijed otisnutom sadržaju pripremljenom od strane tuženika, a da tužitelj ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ovog ugovora niti pojedinačno pregovarati o pojedinačnim odredbama ugovora te je tako u ugovor ugradio odredbu toč. 5. kojom je određena naknada u iznosu od 2,00% od iznosa kredita koji se naplaćuje jednokratno unaprijed. Tužitelj smatra nepoštenom i ništetnom navedenu odredbu ugovora o jednokratnoj naknadi za obradu kredita na temelju koje je tuženik naplatio iznos od 440,00 CHF. Stoga tužitelj predlaže da sud navedenu odredbu ugovora proglasi ništetnom i bez pravnog učinka te naloži tuženiku da mu isplati iznos od 440,00 CHF odnosno iznos od 265,30 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da osporava osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik nadalje čini nespornim visinu tužbenog zahtjev, ali navodi da se radi o činidbi na koju se tužitelj obvezao i koja je u potpunosti određena. Tuženik ističe da je ulazna naknada prema stavu Hrvatske narodne banke dio efektivne kamatne stope koja predstavlja cijenu u smislu čl. 84. ZZP-a te s posljedično istom ne provode testovi transparentnosti i poštenosti. Tuženik također smatra da je točka 5. ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva odredba, da su tužitelju stavljeni na uvid svi podaci i uvjeti kreditiranja te da stoga predmetna odredba nije i ne može biti ništetna. Stoga tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu broj 45889/06 (list 5-7 spisa), potvrda o ulaznoj naknadi (list 8 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 u daljnjem tekstu ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Među strankama je nesporno kako je tužitelj zaključio sa prednikom tuženika Ugovor o kreditu temeljem kojeg je banka odobrila iznos od 22.000,00 CHF, te da su ugovorile da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti u toč. 5. Ugovora ugovorenu naknadu za obradu zahtjeva i odobravanja kredita u iznosu od 2,00%.

6. Nije sporno da je tuženik naplatio tužitelju troškove nastale prilikom obrade kredita sukladno članku toč. 5. u visini od 2,00 %, a u iznosu od 440,00 CHF (što čini iznos od 265,30 eura).

7. Sporno je da li je navedena odredba Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena naknada troškova za obradu kredita, ništetna, te ima li tužitelj pravo na povrat zahtijevanog novčanog iznosa plaćenog na ime navedene naknade i da li je nastupila zastara potraživanja.

8. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je ugovor s tuženikom tada Splitskom bankom sklopio 27.06.2006. godine i da se radilo o nenamjenskom kreditu te da tada nije bio klijent banke. Nadalje je izjavio da kako je već imao kredit u toj banci tako je podigao novi kredit u većem iznosu i to u CHF te da je sa službenikom banke razgovarao o uvjetima kreditiranja no međutim on mu nije rekao da će biti dužan platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Tužitelj je izjavio da je tom prilikom dobio obrazac tog ugovora koji je pročitao i nije obraćao pozornost na odredbu ugovora koja se odnosi na naknadu obradu kredita odnosno da je nije razumio. Službenik banke tužitelju nije objasnio na čega se odnosi ta naknada, a tužitelj ga nije o tome ništa pitao. Tužitelj je iskazao da je sredstva od kredita koristio za adaptaciju kuće. Na poseban upit punomoćnika tuženika tužitelj je izjavio da kako je već ranije rekao da je pročitao ugovor i možda je uočio da ugovoru stoji nekakav postotak za naknadu za obradu kredita, ali da to nije razumio. Nadalje je izjavio da mu je kredit trebao i da se nije raspitivao o uvjetima kreditiranja, a dobio je obrazac ugovora i mogao je samo prihvatiti takav ugovor ili ne podići kredit. Nadalje je izjavio da su sredstva od kredita uplaćena na njegov račun i nije uočio da mu je kredit umanjen za taj iznos s obzirom da je odobren u CHF pa je mislio da je upravo taj iznos u kunama uplaćen na njegov račun, ali banka nije od njega tražila da on osobno izvrši uplatu te naknade.

9. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav predmeta ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu te naknade, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

11. Člankom 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene nepoštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenim čl. 84. ZZP/03 samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija.

12. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog Ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prilikom prvoga korištenja, prema pravnom shvaćanju ovog suda nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita, niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

13. Osim toga, odredbu članka 84. ZZP/03 valja tumačiti na način da se druga kategorija odredbi čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti („cijena“) odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.

14. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga.

15. Imajući na umu navedeno, odredba toč. 5. predmetnog Ugovora o kreditu nije izuzeta od ocjene poštenosti.

16. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

17. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP/03 uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

18. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ugovorna odredba čl. 10 ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je iznos naknade tužitelju naplaćen jednokratno, da je iznos naknade umanjen od iznosa kredita i to na dan plasiranja kredita, ne može se zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

19. Odredbe članaka 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

20. U skladu s člankom 59. točkom 3. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

21. Nije sporno da Ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi.

22. Imajući u vidu zakonsku obvezu tuženika iz članka 59. točke 3. ZZP/03 i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja člankom 10. Ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Navedena ugovorna obveza koja ima učinak da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 59. točke 3. ZZP/03 dokazivati da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge u visini od 2,00 % njegove visine, utječe, prema stajalištu ovog suda, na pravni položaj tužitelja i stvara na njegovu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. (tako i Županijski sud u Zagrebu, broj Gž-1535/2023 od 18. travnja 2023.g.)

23. Nadalje, provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz toč. 5. Ugovora, budući da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredaba Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe članka 102. u svezi s člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača, pa je stoga sud odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

24. Točkom 5. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je naknada u visini od 2,00 % od iznosa kredita, a naplaćuje se jednokratno, unaprijed. Ukupan iznos ulazne naknade prema odredbama iz toč. 5. predmetnog Ugovora o kreditu utvrđen je u visini od 2,00%, što iznosi 440,00 CHF, (1.998,92 HRK), odnosno 265,30 eura, a koji iznos potražuje.

25. Stoga je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je donio odluku kao u točci II. izreke.

26. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste, s obzirom da je po osnovi ništetna točka 5. Ugovora, tuženik je dužan stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja do konačne isplate.

27. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (SuIV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da odluka točke I ove presude još nije pravomoćna pa nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu utuženog novčanog iznosa zastario.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak koji se odnosi na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: podneseni zahtjev Banci za dostavu dokumentacije u iznosu od 50,00 eura, sastav tužbe iznos od 50,00 eura, troškovi zastupanje na ročištima održanima dana 5. veljače 2026. godine i 9. travnja 2026. godine po 50,00 eura, odnosno ukupno 100 eura, te troškovi za 2 obrazložena podneska, svaki po 50,00 eura što čini iznos od 100,00 eura, a što sve ukupno iznosi 250,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, što čini ukupno priznati trošak od 325,00 eura.

29. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO- a.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci III. izreke.

U Vinkovcima, 7. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. Odvjetnica Hana Lukić Hob, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić iz Osijeka – punomoćnik tuženika