Povrv-98/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E R E P U B L I K E H R V A R T S K E

P R E S U D A i R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Šebalj Širić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja ŠF, diplomiranog pravnika, te u prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika VF, diplomirane pravnice, dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1782/19 od 23. travnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Gradu Zagrebu, isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., zakonske zatezne kamate na iznos od 22,83 EUR od 31.1.2019. do isplate kao i nadoknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 61,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 72,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom te se tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbija.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 46,45 EUR, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1782/19 od 23. travnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 162,09 EUR te se utvrđuje da je tužba u navedenom dijelu povučena

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio dana 16. 4. 2019. ovršni prijedlog javnom bilježniku, sada tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od 162,09 EUR, na ime neplaćenih računa kao i naknade troškova ovršnog postupka. Povodom navedenog ovršnog prijedloga, javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi.

2. Tuženik je podnio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem navodi kako prijedlog za ovrhu nije uredan. Naznaka nekretnine na koju se odnosi tražbina nije jasno određena, nisu priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi, nije naveden korisnik usluge. Osporava izvod iz poslovnih knjiga, vjerodostojnost izvatka i visinu tražbine kao i pasivnu legitimaciju.

3. Rješenjem je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje i određeno je da će sud provesti postupak po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je tijekom postupka proveo sve po strankama predložene dokaze.

5. U ovom je postupku već donesena prvostupanjska presuda poslovnog broja Povrv-301/21 od 24. rujna 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Ista presuda je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-692/22 od 28. listopada 2022. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da konačno postavljeni tužbeni zahtjev specificiran na ročištu održanom dana 27. siječnja 2025. nije osnovan.

7. Naime, na ročištu održanom dana 27. siječnja 2025. tužitelj je naveo kako je glavnica u cijelosti podmirena u ukupnom utuženom iznosu pa je u tom dijelu povukao tužbu. Ostao je samo kod dijela tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 22,83 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2019. do isplate. Tuženik se ovom povlačenju nije protivio, no istaknuo je da on nije podmirio utuženu tražbinu.

8. Predmet ovog postupka je platež duga na ime isporučene električne energije na adresi u [adresa].

9. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi na koju se odnose utuženi računi. Naime, na ročištu održanom dana 27.1.2025. tuženik je učinio nespornim da je vlasnik predmetnog stana u koji je isporučena električna energija.

10. Među strankama su sporni osnov i visina.

11. U odnosu na osnov potraživanja ovaj sud polazi od nesporne činjenice da je tuženik vlasnik predmetnog stana pa je stoga tuženik i obveznik plaćanja cijene isporučene električne energije sukladno odredbi članka 84. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) – naime, prema toj zakonskoj odredbi suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje dobavljačima odnosno davateljima usluga, između ostalog, naknadu zbog trošenja električne energije. Činjenica da je upravo tuženik vlasnik predmetnog stana proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je tuženik (su)vlasnik nekretnine koja je upisana na k. č. br. [katastarska čestica] (stambena zgrada u [adresa]) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu (str. 56. spisa). Navedeno utvrđenje prihvaća i Visoki trgovački sud RH u rješenju poslovnog broja Pž-692/22 od 28. listopada 2022.

12. Stoga ovaj sud nalazi osnovanim osnov potraživanja i neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. No, kako je među strankama sporna i visina predmetnih računa i obračun istih ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanom visinu potraživanja.

14. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,25/13,89/14,70/19- dalje: ZPP) određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

15. Naime, u ovom postupku je bilo utuženo više računa za različita razdoblja od kojih su neki akontacijske rate na koje se prema navodima samog tužitelja ne plaćaju zakonske zatezne kamate, a neki su tj. barem jedan račun za potrošenu električnu energiju. Isto tako tijekom postupka je bilo sporno i je li, kada, i tko vršio plaćanja po utuženim računima pa je po stavu ovog suda radi utvrđenja visine potraživanja bilo nužno provesti financijsko - knjigovodstveno vještačenje te se ista nije mogla utvrditi uvidom u račune i izvod iz poslovnih knjiga a koje tuženik osporava pa tako niti u odnosu na zatezne kamate po jednom od utuženih računa koje tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

16. Obzirom na sve navedeno, tužitelj je bio dužan u ovom postupku predložiti izvođenje dokaza financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem i podredno elektrotehničkim vještačenjem na okolnost obračuna potrošnje no tužitelj iako je predložio izvođenje navedenih dokaza na ročištu održanom 12. veljače 2025. odustao je od izvođenja navedenih dokaza.

17. U odnosu na dokazni prijedlog da se od Porezne uprave zatraže podaci o korištenju prava na odbitak pretporeza u odnosu na utuženu tražbinu valja reći sljedeće. Dopisom od 18.5.2023. Porezna uprava izvijestila je sud kako ne može postupiti po traženju suda jer smatra da je taj podatak Poreznoj upravi poznat samo u slučaju kada je kod poreznog obveznika proveden porezni postupak nadzora poslovanja i o tome sastavljen zapisnik u kojem je sadržan podatak o računu za koji se traže podaci. Nadalje , je dopisom od 15.5.2025. Porezna uprava obavijestila sud kako u pogledu činjenice je li ovdje tuženik po utuženim računima koji su navedeni u dopisu koristio pravo na odbitak pretporeza je zatražila očitovanje od ovdje tuženika Grada Zagreba koji je naveo da u periodu od 2018. do 2020. navedeni računi nisu evidentirani u poslovnim knjigama Grada Zagreba i ne nalaze se u knjigovodstvenoj dokumentaciji. Također spisu prileži podnesak samog tuženika od 17.2.2025. u kojem se očituje na nalog suda sa ročišta od 12.2.2025. kada mu je rješenjem naloženo da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza za sve utužene račune. U istom navodi kako se troškovi primanja u vezi stanova ne smatraju gospodarskom djelatnošću i ne ulaze u taj porezni režim pa uopće nema povrata pretporeza. Još ističu kako Grad Zagreb u svojim poslovnim knjigama priznaje ulazni pretporez samo na računima dobavljača koji se odnose na oporezivu gospodarsku djelatnost. Slijedom iznesenog ovaj sud nije mogao utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima tj. preostalom spornom računu.

18. Dakle, iz navedenog dokaznom prijedloga nije bilo moguće utvrditi odlučne činjenice u odnosu na spornu visinu potraživanja.

19. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao te odlučne činjenice u skladu sa svojom obvezom iz čl. 219. st. 1. ZPP-a ovaj sud smatra kako tužitelj nije dokazao visinu potraživanja.

20. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 451 st.3 ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog u u odnosu na dio za koji isti nije povučen i odlučiti kao u točki I. izreke.

21. Ovaj sud nije cijenio ostale prigovore stranaka budući da je iz gore navedenih razloga tužbeni zahtjev neosnovan.

22. Slijedom navedenog, a sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je u cijelosti ukinut u dijelu za koji nije povučen, i sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, a obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio spor, i u odnosu na troškove ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, te je stoga odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

23. Tužitelj je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, a obzirom je izgubio spor, u cijelosti odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka .

24. Tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1., članka 155. ZPP-, a isti se odnosi na trošak plaćenih sudskih pristojbi tijekom ovog postupka i to 26,54 EUR za sudsku pristojbu i rješenje na prigovor , te 19,91 EUR za sudsku pristojbu i rješenje za odgovor na žalbu, što sve ukupno iznosi 46,45 EUR a kako je to odlučeno u toč. II. izreke.

25. Kako je tužitelj tijekom postupka djelomično povukao tužbu valjalo je za navedeni iznos temeljem čl. 456. ZPP-a utvrditi da je tužba povučena te ukinuti platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 162,09 EUR te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

26. U odnosu na trošak za povučeni dio tužbe ovaj sud je sukladno čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka budući da sukladno čl. 158. st. 1. u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP-a tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženik podmirio utužene račune, a koju činjenicu je tuženik cijelo vrijeme osporavao.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

S u d a c:

Maja Šebalj Širić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u 4 primjerka, putem ovog suda Viskom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju uz naplatu sudske pristojbe za presudu 13,27 EUR

2. Tuženiku