Poslovni broj: Ovr-475/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Nevi Lukin, na prijedlog sudske savjetnice Marije Hrboka u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Antonu Luki Pivcu, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika PORTA GROUP d.o.o., OIB: 86565443274, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Zoriću, odvjetniku u Zadru, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 6. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 31. ožujka 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnica koje je potvrdio javni bilježnik Silvana Grdović iz Zadra, 16. travnja 2025. pod poslovnim brojem OV-4487/2025, OV- 4488/2025 i OV-4489/2025 kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

z a k l j u č i o  j e

upućuje se ovršenik PORTA GROUP d.o.o., OIB: 86565443274, sa sjedištem u [adresa], u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice koju je potvrdio javni bilježnik Silvana Grdović iz Zadra, 16. travnja 2025. pod poslovnim brojem OV-4487/2025, OV-4488/2025 i OV- 4489/2025 iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. toč. 7.,10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine"112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.) u roku od 15 dana od dostave ovog Zaključka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 31. ožujka 2026. podnio prigovor na prisilnu naplatu povodom zahtjev za izravnu naplatu na FINA-i i prijedlog radi odgode izvansudske ovrhe te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

2. U prijedlogu ovršenik u bitnome navodi kako je dana 26. ožujka 2026. ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate na Financijskoj agenciji, protiv ovršenika na temelju zadužnica poslovnih brojeva OV-4487/2025, OV-4488/2025 i OV- 4489/2025. Ističe da ovrhovoditelj nema nikakvih dospjelih tražbina prema ovršeniku, pa da slijedom toga nema nikakve osnove pokrenuti izravnu naplatu povodom predmetnih zadužnica. Navodi da je ovrhovoditelj dana 10. veljače 2026. kao kupac izjavio raskid Predugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je dana 16. travnja 2025. sklopio s trećom osobom PORTA SPLIT d.o.o. kao prodavateljem navodeći sumnju da objekt Predugovora neće biti dovršen na vrijeme i da stoga ima pravo raskinuti pravni posao. Ovršenik navodi da dospijeće prodavateljeve obveze neće nastupiti još gotovo godinu dana, tako da ovrhovoditelj ne može isticati raskidni razlog neispunjenja dok drugih zakonskih ili ugovornih osnova za raskid nema. Ističe da predmetni Predugovor daje mogućnost prodavatelju da produlji rok ispunjenja svojih obveza za dodatnih 90 dana. Nadalje ovršenik ističe da ne postoji nikakva pravna osnova prema kojoj bi ovršenik bio dužnik navedene tražbine, budući da je ugovorni prodavatelj društvo neovisno i različito od društva ovršenika, a ne postoji nikakav pravni posao između stranaka i prodavatelja povodom kojeg bi ovršenik mogao odgovarati za ikakve obveze iz citiranog Predugovora. Nadalje navodi kako je iz Predugovora vidljivo da kod raskida voljom kupca, prodavatelj nema obvezu vraćanja dijela kupoprodajne cijene u koju je uračunata kapara. Ovršenik opreza radi ističe prigovor zastare i navodi da je upitna osnova i visina tražbine zbog koje je na Financijskoj agenciji određena izravna naplata na temelju zahtjeva ovrhovoditelja, navodeći kako podnosi prigovor na opisanu prisilnu naplatu i predlaže da Sud izvrši provjeru zakonitosti iste te ju obustavi, odnosno proglasi pljenidbu nedopuštenom jer je određena zbog nepostojeće i nedospjele tražbine. Podredno predlaže Sudu, ovrhu odgoditi na način da naloži Financijskoj agenciji da zaplijenjeni iznos prenese natrag ovršeniku odnosno podredno da ga ne prenosi ovrhovoditelju dok se pravomoćno ne odluči o spomenutoj zakonitosti. Ovršenik ističe da je zaplijenjen velik iznos čime je onemogućeno poslovanje ovršenika, te je istom ugrožena poslovna egzistencija. Također ističe ukoliko bi do prijenosa došlo da bi ovršeniku bila nanesena nenadoknadiva šteta, budući je upitno da li bi mogao nastaviti svoje poslovanje i da li bi po ustanovljenoj nezakonitosti izravne naplate uspio ishoditi povrat sredstava od ovrhovoditelja.

3. Uz prijedlog ovršenik je dostavio Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (ls. 4-5), Bjanko zadužnice (ls. 6-17), Predugovor o kupoprodaji nekretnine (ls. 18-29), Izjavu o raskidu Predugovora o kupoprodaji nekretnine (ls. 30-31), Građevinsku dozvolu (ls. 32-38), Rješenje o izmjeni građevinske dozvole (ls. 39-41), Potvrdu pravomoćnosti rješenja (ls. 42-43), Potvrdu o izvršnosti rješenja (ls. 44-45).

4. Podnesak ovršenika je dostavljen radi očitovanja ovrhovoditelju koji je u podnesku od 22. travnja 2026. u bitnome naveo kako osporava sve navode ovršenika. Ističe da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne 11. veljače 2026., a ne 26. ožujka 2026., kako to navodi ovršenik. Također ističe da je ovršenik prethodno već prigovarao istoj izravnoj naplati i podnio identični prigovor u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-222/2026,a koji nije pravomoćno okončan, već je u žalbenoj fazi. Ističe kako ovršenik u ovom trenutku vodi dva istovrsna postupka glede iste pravne stvari i iste činjenične i pravne osnove, što nije dopušteno, te da je ovaj prijedlog ovršenika potrebno odbaciti kao nedopušten. Ovrhovoditelj navodi kako je nesporno da je pokrenuo postupak izravne naplate u visini od 215.123,41 eura, što odgovara isplaćenom dijelu kupovnine. Ističe kako ovrhovoditelj raspolaže s tri ovršne isprave, bjanko zadužnice koje predstavljaju osnovu navedene tražbine, a koje je sam ovršenik dostavio uz prijedlog. Ovrhovoditelj ističe da su bjanko zadužnice dane bez ograničenja i da ih je ovlašten predati na izravnu naplatu, a da sam ovršenik nije dokazao niti adekvatno osporio navedeno. Ističe da je ovršenik ovrhovoditelju predao bjanko zadužnice, a sada kada su iste predane za naplatu isto osporava iz nepoznatih razloga. Nadalje navodi kako je točno da je ovhovoditelj kao kupac s trećom osobom i to s Portom Split d.o.o. kao s prodavateljem sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine dana 16. travnja 2025.. Također ističe da je ovrhovoditelj izjavio raskid citiranog predugovora dana 10. veljače 2025., a koju izjavu je dostavio prodavatelju e- mailom, a original poštom preporučeno. Nadalje ističe da je ovršenik osnivač navedenog prodavatelja te s istim povezana osoba/društvo te je ovršenik predao zadužnice kao sredstvo osiguranja naplate tražbine ovrhovoditelja bez ikakvog ograničenja, te da ovršenik kao osnivač istog društva faktički upravlja istim. Ovrhovoditelj ističe kako su u zemljišnoj knjizi za predmetnu nekretninu na kojoj je trebala biti izgrađena zgrada vidljive čak četiri zabilježbe spora, te dostavlja preslike tužbi. Ovrhovoditelj u bitnome nadalje ističe kako je prijedlog za odgodu potpuno neosnovano postavljen jer da ovršenik nije postavio adekvatan prijedlog za odgodu , a sve i da je prijedlog za odgodu se može usvojiti isključivo ako bi ovršenik nedvojbeno i kumulativno dokazao neki od razlog za ovrhu iz članka 65. OZ-a te činjenicu da mu prijeti neotklonjiva šteta. Ovrhovoditelj navodi da su paušalni navodi ovršenika netočni i usmjereni na izbjegavanje obaveza, te da bi prigovor ovršenika trebalo odbaciti kao pravno nedopušten, a podredno odbiti kao neosnovan, a eventualno uputiti ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u dijelovima kako to spada sukladno zakonu.

5. Uz odgovor na prijedlog ovrhovoditelj dostavlja Potvrde Financijske agencije i specifikaciju (ls. 61-64), Stručni nalaz i mišljenje br 04/25-V (ls. 75-82, 101- 103), Izvadak iz zemljišne knjige (ls. 83-84, 111-112), Građevinsku dozvolu (ls. 85-98), Potvrdu o pravomoćnosti rješenja (ls. 99-100), Izvadak iz sudskog registra (ls. 104- 106), Izjavu o raskidu Predugovora o kupoprodaji nekretnine s dokazima o dostavi (ls. 107-110), Tužbe (ls. 113-125).

6. U odnosu na navode ovrhovoditelja kako je ovršenik prethodno već prigovarao istoj izravnoj naplati i podnio identični prigovor u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem: Ovr-222/2026, a koji nije pravomoćno okončan, već je u žalbenoj fazi, ovdje je bitno za istaknuti da je u navedenom predmetu ovršenik povukao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava , što je i utvrđeno rješenjem poslovni broj: Ovr-222/2026-16 od 27. ožujka 2026.

7. Temeljem odredbe čl. 210. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ- a ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istog članaka određeno je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dok se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ-a.

8. Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika regulirana je odredbom čl. 65. OZ- a, pri čemu ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi to bilo potrebno radi sprječavanja nasilja, a sve uz pretpostavke koje su navedene u st. 1. toč. 1. do 10. tog članka.

9. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi mu provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi, ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće.

10. S obzirom da je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći razloge, koji su po shvaćanju ovog suda, propisani čl. 50. st. 1. toč. 7.,10. i 11. OZ-a., u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisanim čl. 65. st. 1. toč. 1. i 5. OZ-a, stoga je time ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.

11. Kod prijedloga za odgodu ovrhe teret dokaza leži upravo na strani ovršenika da dokaže razloge nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja mu eventualno prijeti ili učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

12. Ocjenjujući navode ovršenika i razloge koje je naveo, primjenom odredbe čl. 65. st. 1. i 2. OZ-a, pravna je ocjena ovoga suda da su razlozi ovršenika neosnovani i da nije dokazao razloge "nenadoknadive ili teško nadoknadive štete", na koju upućuje pravna norma.

13. Navodi ovršenika, u kojima ističe je zaplijenjen velik iznos čime je onemogućeno poslovanje ovršenika, te je istom ugrožena poslovna egzistencija i da ukoliko bi do prijenosa sredstava došlo da bi ovršeniku bila nanesena nenadoknadiva šteta, budući je upitno da li bi mogao nastaviti svoje poslovanje i da li bi po ustanovljenoj nezakonitosti izravne naplate uspio ishoditi povrat sredstava od ovrhovoditelja, nisu osnovani. Naime, provedba ovrhe mora omogućiti ostvarenje prava vjerovnika (ovrhovoditelja) da u razumnom roku ostvari svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom, a okolnost što će provedba ovrhe negativno utjecati na poslovanje ovršenika ne predstavlja razlog zbog kojeg ovrhovoditelj ne bi trebao ostvariti svoju tražbinu u razumnom roku. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena i da će se provedba ovrhe negativno odraziti na poslovanje ovršenika. Međutim, način na koji će se provedba ovrhe odraziti na poslovanje ovršenika nije šteta u smislu čl. 65. st. 1 OZ-a, s obzirom na činjenicu da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na poslovanje ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom prema čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelj nikada ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji posluje tada imao razlog za odgodu ovrhe.

14. Ističe se da nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već je ovršenik bio dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Naime konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe, a ovršenik za navedeno nije dao jasne i konkretne razloge. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja ili druge podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja, u smislu da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. Slijedom navedenog pozivom na čl. 65. OZ-a odlučeno je kao u toč. I. izreke rješenja.

16. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. travnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju su dostavljeni prijedlozi ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka (tako i Županijski sud u Osijeku, poslovni broj: Gž Ovr-159/2025-2, od 3. ožujka 2025.). Primjenom članka 14. stavka 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

17. Ovršenik je istodobno uz prijedlog za odgodu ovrhe podnio i prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u odnosu na koji se prijedlog na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 50. i 53. OZ-a.

18. Budući da ovršenik ističe razloge koji se mogu podvesti pod žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7.,10. i 11. OZ- a, a postojanje spornih činjenica nije dokazao javnom ili javnoovjerovljenom ispravom niti su one općepoznate niti se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je odlučiti kao u zaključku temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a te predlagatelja uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

U Zadru 6. svibnja 2026.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Marija Hrboka

Neva Lukin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st.5. OZ-a)

DNA:

1. Ovrhovoditelju po punomoćniku

2. Ovršeniku po punomoćniku

3. Financijskoj agenciji