REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-4/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Ščekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika CZ, zbog kaznenog djela iz čl. 215. Kaznenog zakona Republike Sjeverne Makedonije, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. veljače 2026. broj Kv II-2244/2025-5 (Kir-949/2024), u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba izručenika CZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 33. i čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'' broj 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMP), utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca CZ [adresa] zbog izvršenja kazne zatvora od dvije godine koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Osnovnog suda Veles broj K-105/22 od 30. svibnja 2022., preinačenom presudom Apelacijskog suda Skopje broj Kž-656/22 od 7. listopada 2022., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i puštanja u promet narkotičkih droga, psihotropnih tvari i prekursora iz čl. 215. Kaznenog Zakona Republike Sjeverne Makedonije.
2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svojoj braniteljici Sanji Ormuž, odvjetnici iz Zagreba, ''zbog povrede kaznenog zakona, povrede odredaba zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (ZOMP), apsolutne bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, kao i povrede čl. 468. st. 2. ZKP/08 jer je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede čl. 3. ZKP/08, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede prava na pravično suđenje iz čl. 6. Konvencije''. Predlaže se pobijano rješenje preinačiti i zahtjev za izručenje odbiti, a podredno predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku – (''Narodne novine'' broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/26) koji se ovdje primjenjuje temeljem čl. 81. ZOMP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno treba reći da je ranije prvostupanjsko rješenje kojim je, kao i sada, pozitivno odlučeno o zahtjevu za izručenje, bilo ukinuto rješenjem ovog Suda broj I Kž-20/2025- 4 od 18. rujna 2025. zbog nerazumljivosti izreke rješenja i time počinjenje apso lutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/26.
5.1. Prilikom novog odlučivanja, prvostupanjski je sud otklonio nedostatke na koje mu je skrenuta pažnja te je ponovo utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca Republici Sjevernoj Makedoniji.
6. Iako je žalba izručenika sada opširnija te se uvodno ističu i novi osnovi pobijanja, analizom njezinog sadržaja proizlaze identični razlozi koji su već bili predmetom ranije žalbe, a na koje je ovaj Sud negativno odgovorio pod toč. 6. 1. do 6. 4. obrazloženja ranijeg rješenja. Zbog toga, a da ne bi došlo do bespotrebnog ponavljanja, ovdje će se ukratko navesti razlozi.
6.1. Molba Ministarstva pravde Republike Sjeverne Makedonije za izručenje CZ broj:22-1516/2024 od 17. svibnja 2026. s odgovarajućom dokumentacijom, zaprimljena je na prvostupanjskom sudu 31. svibnja 2024. dakle, sud je raspolagao svim potrebnim podacima da bi o molbi mogao odlučiti. Prilikom ispitivanja izručenika pred sucem istrage 2. svibnja 2026. sud je raspolagao i predočio izručeniku podatke međunarodne tjeralice (difuzije) NCB Interpola koja sadrži jasne osnove uhićenja radi izvršenja kazne zatvora od dvije godine prema tamo citiranoj presudi makedonskog suda, čijem izricanju je izručenik osobno prisustvovao, te uz navođenje kratkog opisa inkriminiranog događaja. Dakle, izručeniku su bili poznati razlozi za izručenje te se imao prilike o njima izjasniti. Nazočnost branitelja u tom trenutku nije bila po zakonu obavezna, a izručenik, upoznat sa svojim pravima, izrijekom se toga odrekao. Stoga, kao i što je već prethodno obrazloženo u ranijoj odluci ovog Suda , nikakva prava obrane izručeniku nisu uskraćena, posebno ne u mjeri da bi načelo pravičnosti postupka bilo kompromitirano.
7. Kao sadržajno nova, u žalbi se ističe povreda čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine-Međunarodni ugovori'' 18/97., 6/99.,14/02.,13/03., 9/05.,1/06., 2/10. i 13/17 - u daljnjem tekstu: EKLJP) jer ''izručenik nikada nije obaviješten osobno o odlukama Županijskog suda, tako ni o sjednici ni odluci VSRH''.
7.1. Međutim, niti ovim prigovorima žalbe nije povrijeđeno načelo pravičnosti postupka. Sudske odluke uredno su dostavljene izručeniku putem oglasne ploče suda budući da su pismena upućena na njegovu adresu vraćena s naznakom ''obaviješteni nije podigao pošiljku''. S obzirom da je braniteljica izručenika uredno primila odluke sudova te je protiv njih podnijela pravne lijekove, očito je da su prava obrane u cijelosti poštovana. Osim toga, odredbom čl. 495. ZKP/26, koja se ovdje supsidijarno primjenjuje, nije predviđeno pozivanje stranaka na sjednicu vijeća povodom odlučivanja o žalbi protiv rješenja, pa tako nije bio pozvan niti izručenik. Tvrdnja braniteljice da ''nije u kontaktu s izručenikom'' ne mijenja raniji zaključak tim više što o tome nije obavijestila sud niti je zbog toga otkazala daljnje zastupanje.
8. Nastavno tome, u žalbi se tvrdi da izručenik nije dostupan tijelima hrvatskih vlasti iz razloga jer ''ne prima sudsku poštu od 27. svibnja 2024.'', braniteljica s njim ne može stupiti u kontakt, a u siječnju 2025. istekla mu je dozvola za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Stoga smatra da izručenik više ne boravi na teritoriju Republike Hrvatske.
8.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je pritvor protiv izručenika ukinut temeljem rješenja suca istrage broj C949/2024 te se on od 24. svibnja 2024. nalazi na slobodi, a kao adresu svog boravišta naveo je [adresa]. Nadalje, terenskom provjerom djelatnika IV Policijske postaje Zagreb od 5. veljače 2026. izručenik nije zatečen na toj adresi gdje je, prema tvrdnji susjeda, živio do listopada 2025. Međutim, u telefonskom kontaktu kojeg je sudac istrage ostvario 6. veljače 2026. sa izručenikom, (kao što je vidljivo iz sačinjene službene zabilješke) proizlazi da izručenik i dalje živi na toj adresi u [adresa] time da se obavezao u kratkom roku pristupiti u policijske prostorije radi prijave promjene adrese.
8.2 Kod takvog stanja stvari, iako postoje određene dvojbe o tome gdje osuđenik trenutno boravi, treba reći da, s druge strane, nema nikakvog dokaza da bi on napustio teritorij Republike Hrvatske zbog čega njegova dostupnost, kao objektivna pretpostavka za izručenje, za sada, nije dovedena u pitanje.
9. Slijedom izloženog, a budući da su ispunjene sve druge zakonske pretpostavke iz čl. 33. i čl. 34. ZOMP-a za izručenje stranca Republici Sjevernoj Makedoniji, što ne osporava niti žalitelj, trebalo je žalbu izručenika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović
