REPUBLIKA HRVATSKA

P-1427/2024-22

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] kod [adresa], koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Živković i Josipa Simsig Zorić u Šibeniku, protiv tuženica: 1. REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel i 2. BU pok. JU iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE - Diane Morović, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica UU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnica niže opisanih nekretnina prikazanih na skici mjesta očevida ing. geod. PU od 22. siječnja 2026., koja je sastavni dio ove presude, i to:

- dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 3898 m2, koji je na cit. skici mjesta očevida označen brojevima 1-2-3-4-1;

- dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 3942 m2, koji je na cit. skici mjesta očevida označen brojevima 5-6-7-8-5.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je nasljeđivanjem supruga SU stekla i vlasništvo poljoprivrednih zemljišta položenih u [adresa] kod [adresa], i to realnih dijelova kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisanih u izreci ove presude (naziva "Plošnjak" i “Dražica“), a koja kat. čest. da je u zemljišnim knjigama ovog suda upisana kao vlasništvo tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE. Ujedno je navela da su odgovarajući realni dijelovi predmetne nekretnine ranije bili u vlasničkom posjedu KU (djeda supruga joj SU rođ. 1864.) kojeg da su iza smrti naslijedili nevjesta UU ud. U (njezina svekrva), unuk GU (njezin suprug) i unuk JU (njezin djever, ujedno otac tuženice ad. 2. BU), s tim da su UU ud. U i JU svoje suvlasničke udjele na zemljama naslijeđenim iza ĆU (jednog od upisanih posjednika predmetne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]), pa tako i na predmetnim nekretninama, naknadno ustupili suprugu joj SU koji da je živio u [adresa], obrađivao navedene nekretnine i skrbio se o svojoj majci, s tim da je istog iza smrti naslijedila ona. Navela je i da se predmetne parcele oduvijek nalaze u nesmetanom vlasničkom posjedu nje i njezinih pravnih prednika na način da su iste obrađivali. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužiteljica je konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica ad. 1. REPUBLIKA HRVATSKA se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, da tužiteljica u historijatu tužbe navodi da je odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekla na način da je originarni vlasnik istih bio ĆU kojeg da su nakon smrti naslijedili nevjesta UU i unuci GU i JU, te da su UU i JU svoje nasljedničke udjele ustupili njezinom suprugu, međutim, da uz tužbu nije priložen dokaz na okolnost provedene diobe između nasljednika iza smrti ĆU. Suviše toga, navela je da predmetne parcele nisu utvrđene ostavinom iza smrti SU, pa niti kao njegovo izvanknjižno vlasništvo, a niti da su iste bile predmetom Ugovora o dosmrtnom nasljeđivanju sklopljenom 1990. između UU, kao primateljice uzdržavanja i SU, kao davatelja uzdržavanja. Osim toga, navela je da je predmetna nekretnina prema podacima iz katastarskog operata upisana je kao posjed raznih fizičkih osoba glede kojih se ne može sa sigurnošću tvrditi da bi se radilo o nekom od pravnih prednika tužiteljice, s tim da navedena okolnost ujedno ukazuje i na nepoštenje posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika izvršavanog glede predmetnih parcela. Stoga je predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

3. Tuženica ad. 2. BU nije pristupila na pripremno ročište odnosno glavnu raspravu niti se pisanim putem očitovala o tužbi i njome stavljenom zahtjevu.

4. Tužiteljica je u očitovanju na navode tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE istaknute u odgovoru na tužbu navela da, suprotno tvrdnjama tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE, niti ne tvrdi da bi bila provedena dioba između nasljednika ĆU, već da su UU i JU svoje udjele stečene nasljeđivanjem ĆU ustupili njezinom suprugu SU, i to UU Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 7. svibnja 1990., dok ovdje tuženica ad. 2. BU niti ne osporava da bi njezin pravni prednik JU svoj nasljedni dio stečen nasljeđivanjam ĆU ustupio bratu SU. Ujedno je navela da u skladu s člankom 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u vrijeme otvaranja nasljedstva tj. u trenutku smrti ostavitelja, pa samim nastupanjem te činjenice nasljednici stječu vlasništvo nekretnina koje ulaze u ostavinu, dok rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni karakter glede stjecanja vlasništva već isto samo deklarira navedeno. Osim toga, navela je da je njezin pravni prednik ĆU, suprotno tvrdnjama tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE, upisan kao jedan od posjednika predmetne nekretnine, s tim da neovisno o navedenom činjenica upisa u katastarskom operatu, sam po sebi, ne obara presumpciju poštenog posjeda. Konačno je navela da predmetne parcele u naravi predstavljaju ograđeni i uređeni vinograd i maslinik kojeg da su od nikog ometani obrađivali ona i njezini pravni prednici.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 4. studenog 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku B (nom. PU) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i digitalno potpisane 22. siječnja 2026., Geodetskih situacijskih nacrta izrađenih u svibnju 2023. od strane tvrtke „Geodetska mjerenja“ d.o.o., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-394/66 od 6. rujna 1967., Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. travnja 1990., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. O-548/2020. od 10. lipnja 2020., iskaza tužiteljice, te iskaza svjedoka ČU i EU, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice u cijelosti nalazi osnovanim.

8. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da predmetni realni dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljaju uređeni maslinik s cca 50-ak stabala maslina koji je vidno odjeljen od susjednih nekretnina, i to suhozidom sa sjeverne, zapadne i južne strane, a s istočne strane tzv. gribljom (granicom obrađivanja) označenom međnim kamenjem, te na kojoj je zatečena i gusterna (dio koji je na skici mjesta očevida omeđen brojevima 1-2-3-4- 1 površine 3.898 m2, odnosno koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane tvrtke „Geodetska mjerenja“ d.o.o. u svibnju 2023. jednako prikazan, i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-A), odnosno uređeni vinograd koji je vidno odijeljen od susjednih nekretnina, i to suhozidom sa sjeverne, istočne i južne strane, odnosno tzv. gribljom označenom međnim kamenjem sa zapadne strane, te na kojem su zatečena i četiri stabla trešnje (dio koji je na skici mjesta očevida omeđen brojevima 5-6-7-8-5 površine 3.942 m2, odnosno koji je na daljnjem Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane tvrtke „Geodetska mjerenja“ d.o.o. u svibnju 2023. jednako prikazan, i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A),

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda, i to od osnivanja zemljišnih knjiga, bila upisana u korist Općinskog odlomka Primošten, potom, kao Općenarodna imovina, te konačno kao vlasništvo tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE, dok je kao jedan od posjednika predmetne nekretnine (naziva „Stijene“) prema podacima iz katastarskog operata upisan i pravni prednik tužiteljice KU,

- da se predmet spora, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ČU /rođ. 1938./ i EU /rođ. 1939./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na istom, a kojim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim su zatečeni tragovi dugogodišnjeg posjeda predmeta spora, i to stari kameni suhozidovi kojima su s tri strane omeđene predmetne parcele, a s četvrte strane tzv. gribljama s umetnim međnim kamenjem), nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika (supruga joj SU i djeda imenovanog ĆU) koji su ih kontinuirano koristili u poljoprivredne svrhe (kao maslinika i vinograda).

9. Nadalje, u vezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnog prednika tužiteljice ĆU glede odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasničkom režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, općenarodna imovina i sl.),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. ZV, a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

10. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed pravnog prednika - supruga tužiteljice SU, osobno i putem pravnog mu prednika - djeda ĆU (jednog od upisanih posjednika predmetne nekretnine) - izvršavan najkasnije počev od prve polovice 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su u postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok postojeće vlasničko i posjedovno stanje glede predmetne nekretnine upisano u javnim evidencijama, samo za sebe, a polazeći od gornjih utvrđenja ovog suda, te suprotno stajalištu tuženice ad. 1. REPUBLIKE HRVATSKE, ne odriče posjedu izvršavanom glede predmeta spora od strane naprijed imenovanih pravnih prednika tužiteljice kvalitet savjesnosti odnosno poštenja, pa kako u konkretnom slučaju u vezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravni prednik - suprug tužiteljice GU, a računajući i posjed izvršavan glede odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine od strane djeda mu ĆU, odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekao ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen do vremena neposredno nakon stupanja na snagu ZV-a a prije donošenja naprijed navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, te konačno po tužiteljici nasljeđivanjem potonje imenovanog stvarnog vlasnika istih, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci, a u vezi s kojom odlukom se ističe da okolnost što predmetne parcele formalno nisu bile utvrđene ostavinom iza smrti pravnih prednika tužiteljice nije od utjecaja na ocjenu utemeljenosti postavljenog zahtjeva tužiteljice, a to stoga jer vlasništvo naslijeđenih stvari prelazi na nasljednike u vrijeme otvaranja nasljedstva tj. u trenutku smrti ostavitelja, pa samim nastupanjem te činjenice nasljednici stječu vlasništvo nekretnina koje ulaze u ostavinu (tako i tužiteljica glede ovdje predmetnih, a što tuženica ad. 2. BU tijekom postupka nije osporavala), dok rješenje o nasljeđivanju nema konstitutivni karakter glede stjecanja vlasništva nekretnina koje čine ostavinsku masu.

12. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 7. svibnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljici, po punomoćnicima

- tuženici ad. 1., po zakonskom zastupniku

- tuženici ad. 2., osobno