REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

Poslovni broj: K-389/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ČK, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22; dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO- 385/2023 od 28. prosinca 2023., nakon održane javne rasprave 5. svibnja 2026. u prisutnosti Ivane Rimac, zamjenice općinske državne odvjetnice u Zlataru, optuženog ČK, uz branitelja, odvjetnika Dragutina Rendelija, a odsutnosti oštećenika, 7. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i C rođene Z, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, rukovatelj samohodnim građevinskim strojevima, zaposlen u trgovačkom društvu "Dunapack", s plaćom oko 900 €, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, kazneno i prekršajno neosuđivan, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je:

dana 14. svibnja 2023. godine u 03,00 sati u Mariji Bistrici, Šopčev prolaz kod kbr. 8, na 0 km + 450 metara 1. dionice županijske ceste broj 2221, upravljao osobnim automobilom marke "Peugeot", registarske oznake [registarska oznaka], krećući se Šopčevim prolazom iz smjera Nove ceste u smjeru Trga Pape Ivana Pavla II, tj. iz smjera juga u smjeru sjevera, protivno odredbi članka 47. stavka 2. i članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22) pri koncentraciji od najmanje 2,46 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, pristajući da vožnjom u takvom stanju ugrozi druge sudionike u cestovnom prometu, što je imalo za posljedicu da se automobilom nije kretao sredinom obilježene prometne trake već je izlaskom iz lijevog zavoja automobilom prešao preko dijela kolnika namijenjenog za vozila iz suprotnog smjera, te je potom automobilom sletio van zapadnog ruba kolnika i prednjim dijelom automobila udario u dvorišnu ogradu obiteljske kuće u [adresa], vlasništvo CK, kojom prilikom je suvozač u vozilu ZK zadobio tjelesnu ozljedu u vidu višekomadnog prijeloma cjevastog dijela desne nadlaktične kosti, koja ozljeda je teške naravi,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1. KZ/11.

II. Zbog toga se optuženi ČK za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. KZ/11.

o s u đ u j e n a

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi ČK u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje: ZKP) nalaže se optuženom ČK platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP u paušalnom iznosu 70,00 € (sedamdeset eura) , kao i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP u iznosu 1.748,96 € (tisućusedamstočetrdesetosam eura i devedesetšest centi), sve to u roku 10 (deset) mjeseci.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu.

1.2.Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev.

2.Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, optuženik se očitovao da se ne smatra krivim.

3.1.Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenog ZK (stranice 124-130) i stalnog sudskog vještaka za promet Nevena Ereša (stranice 145)

3.2.Pročitani su: kaznena prijava Policijske postaje Donja Stubica broj: 511-17- 06/3-K-73/2023 od 26. rujna 2023. (list 6-9), zapisnik o očevidu od 14.05.2023. (list 10- 13), situacijski plan (list 14), foto-elaborat od 23.10.2023. (list 15-23), bolnička prijava Opće bolnice Zabok za ošt. ZK od 14.05.2023. (list 24), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okr. od 14.05.2023. (list 25), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] od 14.05.2023. (list 30), zapisnik o vještačenju uz nalaz i mišljenje - analiza alkohola u krvi za okr. od 16.06.2023. (list 31- 32), obavijest žrtvi / oštećeniku kaznenog djela i imovinsko - pravni zahtjev ošt. ZK (list 42-48), medicinska dokumentacija za ošt. ZK Opće bolnice Zabok i bolnica hrvatskih veterana od 29.11.2023. (list 63-65), nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr.sc. Pere Bubala od 12. prosinca 2023. (list 69-71), zapisnik o ispitivanju oštećenika kao svjedoka ZK od 19. prosinca 2023. (list 76- 79) nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša od 12. rujna 2025. (stance 133-137), podnesak optuženika od 25. rujna 2025. (stranica141-142), zapisnik s očevida uz iskaz oštećenika ZK od 16. svibnja 2025. (stranice 124-130), izvješće Probacijskog ureda Zagreb II od 25. veljače 2026. (stanica 159-160; 162-163), nalaz vještaka Strahimira Sučića od 13. travnja 2026. (stanica 252-264) te je optuženik pozvan iznijeti obranu.

3.3.Drugih dokaznih prijedloga nije bilo, niti je sud našao da ima potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza radi daljnjeg utvrđivanja činjeničnog stanja pa je stoga na temelju ovako provedenog dokaznog postupka zaključio raspravu i donio presudu.

4.1.Optuženik se branio (stanice 146-147) navodeći da nije kriv za ovu prometnu nesreću, do nje je došlo zbog vozača iz suprotnog smjera. Zbog ozljede koju je pretrpio njegov prijatelj mu je žao.

4.2.O svojim osobnim i obiteljskim prilikama može reći da živi sa suprugom i dvoje djece stare 9 i 12 godina te roditeljima u dobi od 65 i 67 godina. Vozačka dozvola potrebna mu je zbog putovanja na posao, radi smjenski, u Zaboku koji je oko 28 km udaljen od njegovog prebivališta i nije moguće koristiti sredstva javnog prijevoza. Također mu je potreban auto jer djeca pohađaju aktivnosti kao što su to folklor i glazbena škola te limena glazba, u mjestima do tri km od prebivališta pa ih je potrebno voziti.

4.3.O svom odnosu prema alkoholu može samo reći da inače ne pije, da jednom godišnje odlazi na izvanredne preglede kod medicine rada kako bi mogao obavljati posao. Spornog dana je popio jer je slavio trideseti rođendan, nazdravljao je prije odlaska i zbog toga je bio pijan.

4.4.Razmišljajući o posljedicama ove prometne nesreće, njemu je žao što se sve to dogodilo jer je inače na cesti svaki dan. Upravlja i vozilom i traktorom i viličarem na poslu.

5.1.Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno da je optuženik 14. svibnja 2023. godine u 03,00 sati u [adresa], na 0 km + 450 metara 1. dionice županijske ceste broj 2221, upravljao osobnim automobilom marke "Peugeot", registarske oznake [registarska oznaka], krećući se Šopčevim prolazom iz smjera Nove ceste u smjeru Trga Pape Ivana Pavla II. Nije bilo sporno niti da je bio pod utjecajem alkohola. Također, nesporno je bilo da došlo do prometne nesreće u kojoj je suvozač u vozilu ZK zadobio tjelesnu ozljedu u vidu višekomadnog prijeloma cjevastog dijela desne nadlaktične kosti, koja je teške naravi.

5.2.Bilo je sporno zbog čega se optuženik automobilom nije kretao sredinom obilježene prometne trake, već je izlaskom iz lijevog zavoja automobilom prešao preko dijela kolnika namijenjenog za vozila iz suprotnog smjera. Naime, optuženik tvrdi da je do toga došlo zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera.

6.1.1.Da je u ovoj situaciji došlo do teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenika, ukazuje njegova medicinska dokumentacija te nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu iz kojeg proizlazi da je oštećeni ZK zadobio ozljedu u vidu višekomadnog prijeloma cjevastog dijela desne nadlaktične kosti, a koja ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Vještak tvrdi da se mehanizam nastanka ove ozljede kod oštećenika uklapa u dinamiku predmetne prometne nesreće, odnosno nastala je djelovanjem snažne mehaničke sile unutar kabine vozila.

6.2.Nalazu i mišljenju vještakinje sudske medicine stranke nisu prigovarale, a niti sud nalazi da ga je potrebno dopuniti ili razjasniti te stoga zaključke vještaka prihvaća. Na temelju citiranog nalaza sud je utvrdio da je oštećenik u inkriminiranoj prometnoj nesreći zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Nalaz se temelji na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji, a sumnje u objektivnost vještaka nema.

7.1.Ispitan kao svjedok oštećeni ZK u bitnome je naveo da se kritične zgode vraćao kući prevozeći se na mjestu suvozača, vozilom kojim je upravljao okrivljenik, nakon proslave rođendana u Banovčaku. Jako je padala kiša i zbog toga je optuženik vozio polako, sigurno brzinom manjom od 50 km/h. Kada je krenuo od benzinske postaje INA prema trgu u [adresa], na izlasku iz desnog zavoja ispred njega se iznenada stvorilo vozilo koje je išlo iz smjera trga prema benzinskoj postaji i kretalo se po njihovoj prometnoj traci, pa je da bi izbjegao frontalni sudar volanom trznuo udesno i kotači vozila su zahvatili rubnjak ceste i vozilo je odbačeno u betonsku škarpu pokraj ceste, dok se drugo vozilo samo udaljilo bez zaustavljanja. Naveo je da je na proslavi rođendana konzumirao alkoholna pića i nije bio pijan. Također je naveo da je optuženik konzumirao alkohol, nazdravljali su gemištima, ali ne zna koliko je popio, činio mu se normalno, nije se na njemu vidjelo da je pod utjecajem alkohola. Nije siguran je li bio vezan sigurnosnim pojasom, a za optuženika ne zna jer na to nije obraćao pažnju.

8.1. Na očevidu, optuženik i oštećenik suglasno pokazuju smjer kretanja vozila. Na očevidu se vide lampe javne rasvjete, ali se ni jedan ne sjeća jesu li radile. Oštećenik je ponovio da je optuženik vozio ispod 50 km/h, a je li to bilo ispod 40 km/h ili 30 km/h, to se ne sjeća. Opisao je da se optuženik kretao svojom prometom trakom, a ne sredinom kolnika. Sigurno ga nije zanijelo po izlasku iz zavoja. Oštećenik navodi mu je optuženik pomagao tijekom oporavka, čak mu je flaksao i interesirao se za njegovo zdravlje te su si oni i sada dobri.

8.2.Optuženik navodi da je padala kiša i teško se vidjelo, vidio je svjetla vozila iz suprotnog smjera, vidio je svjetla tog vozila na svojoj kolničkoj traci. Oštećenik navodi da je to vozilo iz suprotnog smjera bilo na njihovoj traci. Optuženik navodi da se pomicao u desno kad je vidio vozilo. Na pitanje vještaka optuženik navodi da nije mogao vidjeti gdje se nalazilo vozilo iz suprotnog smjera, vidio je samo svjetla. Optuženik navodi na pitanje branitelja da nije lupio desno u rubnik, da je u vrhu zavoja kod druge lampe vidio da na izlasku iz zavoja vozilo iz suprotnog smjera sječe zavoj. Pokazuje da je trznuo kada je bio blizu lampe na kojoj su putokazi, prvo je trznuo desno pa lijevo. Nije se klizao po „rizolu“. Oštećenik navodi da optuženik nije išao po rubniku. Visina rubnika je 9 cm.

9.1.Sud je nakon provedenog očevida dao vještaku za promet Nevenu Erešu u zadaću da se očituje na okolnosti: je li optuženik u vožnji prešao na dio kolnik namijenjen za kretanje vozila iz suprotnog smjera; ako je to bio slučaj, kada se to dogodilo u odnosu na izlazak iz lijevog zavoja, kojom brzinom se vozilo kretalo prije slijetanja van zapadnog ruba kolnika, jesu li na kolniku nađeni tragovi drugog vozila koje bi nailazilo iz suprotnog smjera te da je prema opisu optuženika, nepropisno naišlo vozilo iz suprotnog smjera, bi li u danim uvjetima došlo do sudarnog kontakta vozila kojim je upravljao optuženik i tog vozila.

9.2. Vještak se očitovao da položaj i oblik utvrđenih materijalnih tragova na mjestu nesreće u odnosu na konfiguraciju kolnika na mjestu nesreće upućuju na zaključak da je vozilo okrivljenika nakon izlaska iz oštrog lijevog zavoja na ravnom dijelu kolnika prešlo preko sebi lijevog ruba kolnika te je svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na dvorišnu ogradu. Za izračun brzine kretanja vozila okrivljenika neposredno prije nesreće nema elemenata, dok je brzina kretanja vozila okrivljenika u trenutku naleta na dvorišnu ogradu iznosila oko 30-40 km/h.

9.3.Vozilo okrivljenika je nakon izlaska iz oštrog lijevog zavoja na ravnom dijelu kolnika prešlo preko sebi lijevog ruba kolnika te je svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na dvorišnu ogradu.

9.4.Provedena analiza pokazuje da zbog izostanka materijalnih tragova nije moguće utvrditi točnu dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće i razlog zbog kojega je vozilo okrivljenika na ravnom dijelu kolnika nakon izlaska iz oštrog lijevog zavoja prešlo preko sebi lijevog ruba kolnika i svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na dvorišnu ogradu, ali je tehnički isključena mogućnost da je kretanje nepoznatog vozila po sebi suprotnoj polovini kolnika bilo uzrokom nastanka predmetne prometne nesreće na način kako su to iskazali i pokazali okrivljenik i oštećenik prilikom očevida.

9.5.Na mjestu nesreće nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi koji bi se mogli povezati s kretanjem nepoznatog vozila na način kako su to iskazali i pokazali okrivljenik i oštećenik prilikom očevida. Zbog izostanka bilo kakvih materijalnih tragova prije samog mjesta naleta na dvorišnu ogradu tehničkim putem nije moguće zaključivati na koji se način te kojim točno smjerom i brzinom kretalo vozilo okrivljenika prije naleta na dvorišnu ogradu pa stoga nije moguće utvrditi točnu dinamiku nastanka predmetne prometne nesreće.

9.6.Oštećeni ZK u svom iskazu na listu 78 spisa u bitnome iskazuje da se iznenada ispred njih stvorilo nepoznato vozilo koje se kretalo po njihovoj prometnoj traci pa je okrivljenik radi izbjegavanja sudara trznuo upravljačem udesno te su kotači zahvatili rubnjak pa je njihovo vozilo odbačeno u betonsku škarpu.

9.7.Prilikom očevida na mjestu nesreće okrivljenik je iskazao da je vidio svjetla nepoznatog vozila na njegovoj prometnoj traci, da se pomicao udesno, da nije udario u rubnik, da je vidio nepoznato vozilo kod druge svjetiljke kako siječe zavoj, da je trznuo udesno pa ulijevo kada je bio blizu svjetiljke s putokazima i da nije klizao po rubnjaku dok je oštećenik iskazao da se vozilo okrivljenika kretalo brzinom ispod 50 km/h, da je nepoznato vozilo iz suprotnog smjera bilo na njihovoj prometnoj traci, da okrivljenik nije išao po rubnjaku.

9.8.Opisani iskazi i pokazivanja okrivljenika i oštećenika nisu u skladu s položajem i oblikom nastalih oštećenja na vozilu okrivljenika, zatečenim materijalnim tragovima na kolniku te s konfiguracijom kolnika na mjestu nesreće pa stoga iskazanu i pokazanu obranu okrivljenika prema kojoj je kretanje nepoznatog vozila po sebi suprotnoj polovini kolnika bilo uzrokom nastanka predmetne prometne nesreće u tehničkom smislu nije moguće prihvatiti. Naime, širina kolnika na mjestu nesreće od 6,00 m znači da je desna polovina kolnika kojom se kretalo vozilo okrivljenika širine 3,00 m pa se na sebi desnoj polovini kolnika vozilo okrivljenika nije moglo mimoići bez sudara s nepoznatim vozilom, a do kojeg sudara nije došlo. Isto tako bi uslijed naleta na desni rubnjak visine oko 9 cm bilo realno za očekivati da na desnom rubnjaku ostanu tragovi od naleta prednjeg desnog kotača vozila okrivljenika te da nastanu oštećenja na prednjem desnom kotaču vozila okrivljenika, a kojih tragova i oštećenja nije bilo. Kako se svjetiljka s putokazima nalazila praktički u ravnini s dvorišnom ogradom na koju je naletjelo vozilo okrivljenika, tako je tehnički isključena mogućnost da je blizu navedene svjetiljke okrivljenik reagirao skretanjem udesno na način kako je to pokazao prilikom očevida.

9.9.Vještak je nalaz dopunio na raspravi 26. siječnja 2026., a u odnosu na primjedbu obrane iznijete u podnesku od 25. rujna 2025., očitovao se da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa i očevida na mjestu nesreće, pri čemu na mjestu nesreće nisu utvrđeni materijalni tragovi na kolniku koji bi bili posljedica naleta vozila optuženika na desni rubni kamen, a niti na vozilu okrivljenika nema oštećenja koja bi ukazivala na takav nalet pa je stoga takvu mogućnost naleta vozila optuženika na desnu rubni kamen u svom nalazu i mišljenju isključio. U odnosu na nedostatak materijalnih tragova nije mogao zaključivati o brzini i smjeru kretanja vozila optuženika prije samog naleta na dvorišnu ogradu, dok je iz intenziteta nastalih oštećenja bilo moguće procijeniti brzinu kretanja vozila optuženika u trenutku naleta na dvorišnu ogradu od oko 30-40 km/h. Što se tiče toga, da li bi na kolniku i vozilu optuženika ostali materijalni tragovi da je došlo na naleta na rubni kamen, očitovao se da je tehnički realno za očekivati da bi na rubnom kamenu ostali materijalni tragovi kao posljedica naleta, kao i da bi na prednjem desnom kotaču bilo realno za očekivati oštećenja, a što ovdje nije bio slučaj pa je i takvu varijantu u tehničkom smislu isključio.

9.10. Vještak je nalaz sačinio s obzirom na očevid na mjestu događaja, nakon čega je jasno i potpuno odgovorio na sva postavljena pitanja. Vještak je osoba odgovarajuće struke, njegova objektivnost nije bila upitna Zbog toga sud takav nalaz u cijelosti prihvaća.

10.1.Državno odvjetništvo u završnom govoru izrazilo je stajalište da je tijekom dokaznog postupka utvrđen način na koji je došlo do prometne nesreće. Optuženik je u teško pijanom stanju sa 2,46 g/kg u krvi upravljao vozilom, što je značajno smanjilo njegovu percepciju, produžilo vrijeme reagiranja i onemogućilo pravilnu procjenu situacije u prometu. U tom stanju došlo je do gubitka kontrole nad vozilom koje su dovele do teških tjelesnih ozljeda oštećenika. Tvrdnja optuženika o vozilu iz suprotnog smjera nije potkrijepljena niti jednim dokazom, dok su materijalni tragovi u potpunosti suprotni toj optuženikovoj tvrdnji. Ne postoji niti jedan dokaz da je postojalo drugo vozilo, nema tragova, nema svjedoka i nema oštećenja na vozilu koja su prema nalazu i mišljenju vještaka morala nastali da se na kolniku širokom 6 metara optuženikovo vozilo mimoišlo sa fantomskim vozilom koje mu je dolazilo u susret. Prometni vještak je jasno i nedvosmisleno utvrdio da nije bilo tehničke neispravnosti optuženikovog vozila, da nije bilo drugog vozila niti su pronađeni materijalni tragovi koji bi upućivali na nalet na rubnik desne strane vozila. Takve mogućnosti su upravo zbog izostanka materijalnih tragova tehnički isključene, kao i vjerodostojnost obrane optuženika. Iako vještak nije mogao utvrditi točnu brzinu kojom se vozilo kretalo prije nesreće iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da je do gubitka kontrole optuženika nad vozilom došlo jer je brzina bila neprilagođena uvjetima i konfiguraciji ceste što je u konkretnim okolnostima i bilo odlučno. Bez obzira na ovaka nalaz i mišljenje prometnog vještaka optuženik i dalje negira svoju krivinu i nema kritički stav prema svom ponašanju. Stoga predlaže da sud optuženika proglasi krivim, osudi na kaznu predloženu u optuženicu, da mu izrekne sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju dvije godine, jer mu vozilo nije nužno za uzdržavanje sebe i svoje obitelji te da ga obveže na snašanje troškova onako kako je predloženo u optužnici, kao i troškova nalaza i mišljenja vještaka koje je provedeno tijekom rasprave.

10.2.Suprotno tome, obrana u završnom govoru navodi da nije utvrđeno i nedvojbeno dokazano da bi propuštanjem ključnih elemenata i obaveza vozača došlo do prometne nesreće sa posljedicom teške tjelesne ozljede. Provedenom rekonstrukcijom te nalazom i mišljenjem prometnog vještaka nedvojbeno je da nije moguće radi izostanka materijalnih tragova utvrditi dinamiku nastanka prometne nesreće. Dokazivanje činjenica i posljedično odgovornosti ili neodgovornosti osoba u kaznenom postupku dužnost je tužitelja, a na sudu je da ocijeni sve provedeno u tijeku postupka. Optuženik je nedvojbeno bio u alkoholiziranom stanju i on je opisao zbog čega se to desilo i time ne opravdava tu činjenicu, a s obzirom da vještak ističe da je brzina koju je optuženik na ročištu prilikom očevida iskazao kao red veličina 30-40 km/h je moguća, a to nije brzina niti je to vještak u bilo kojem dijelu svog nalaza istaknuo koja bi bila neprimjerena prometnoj situaciji. Dapače, prilikom izlaska iz lijevog zavoja u slučaju neadekvatne ili prevelike brzine na skliskom kolniku izvjesno je da bi vozilo otklizalo u desno te udarilo u rubnik sa desne stane kolnika i posljedično se odbilo na lijevu polovicu kolnika. Kako ne postoje materijalni tragovi niti materijalni dokazi koji bi upućivali na tu činjenicu logično je i normalno postaviti si pitanje iz kojih je to razloga vozilo kojim je upravljao optuženik i u kojem se nalazio oštećenik kao svjedok skrenulo na lijevu polovinu kolnika i optuženik kao i svjedok u vozilu istaknuli su da je razlog naglog skretanja u lijevo optuženika nepoznato vozilo koje je dolazilo iz suprotnog smjera ususret, prelazilo na njihov dio kolnika te optuženik naglom reakcijom skretanja volana ulijevo izbjegao direktan sudar, što je imalo za posljedicu udaranje vozila u ogradu sa lijeve strane kolnika. Obrana ukazuje sudu da postoje dokazi koji su afirmativni, koji dokazuju neke činjenice, kao što postoje dokazi sa negativnim predznakom kada se neke činjenice ne mogu dokazati. Drugim riječima, tvrdnja vještaka da nije moguće zbog izostanka materijalnih tragova utvrditi dinamiku nastanka prometne nesreće ključna je za razumijevanja nastalih događaja. Smatra da u konkretnom slučaju postoje pretpostavke da su primjeni načelo in dubio pro reo i optuženika oslobodi od bilo kakove odgovornosti za ovu prometnu nesreću. Pri tome svakako valja istaknuti da i sam trpi posljedice ovog događaja jer mu je stradao prijatelj izložen je ovom kaznenom postupku.

10.3.Sud se u cijelosti priklanja ocjeni rezultata dokaznog postupka koju je izložio državni odvjetnik, dok stav obrane smatra pristranim i nekritičnim. Prometna nesreća odvijala se tako da se optuženik automobilom nije kretao sredinom obilježene prometne trake, već je izlaskom iz lijevog zavoja automobilom prešao preko dijela kolnika namijenjenog za vozila iz suprotnog smjera te potom automobilom sletio van zapadnog ruba kolnika i prednjim dijelom automobila udario u dvorišnu ogradu obiteljske kuće. Po stavu suda, potrebno je uzeti u obzir koncentraciju alkohola s kojom je optuženik upravljao vozilom s jedne, a tvrdnju vještaka, da je mehanizam nastanka prometne nesreće koju iznosi obrana tehničkim putem isključen, s druge strane. Tada je logični odgovor na pitanje obrane, koji bi bio uzrok prometne nesreće, alkoholiziranost vozača i s tim vezane smanjene vozačke sposobnosti. Pritom je sud nalaz i mišljenje prometnog vještaka prihvatio u cijelosti, dok je iskaz svjedoka ZK, optuženikovog prijatelja i optuženikovu obranu, ocijenio nevjerodostojnima i sračunatima ka izbjegavanju kaznene odgovornosti s interesom da optuženik izbjegne posljedice osude.

10.4.Dakle, sud je utvrdio da je optuženik prekršio propise o sigurnosti prometa na cestama, tako što je vozilom upravljao alkoholiziran i zbog toga nije bio u stanju voziti svojom kolničkom trakom, zbog čega je došlo do prometne nesreće u kojoj je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, čime je optuženik ostvario sva objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.

11.1.U odnosu na subjektivna obilježja djela valja reći da sud prihvaća pravnu kvalifikaciju tužitelja, da je bila riječ o neizravnoj namjeri. Da je optuženik bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, sud zaključuje na temelju činjenice što je riječ o optuženiku koji je imao važeću vozačku dozvolu i time prošao stručno osposobljavanje za vozača, tijekom kojeg se polaznicima ukazuje na prometne propise i pojedine potencijalno opasne situacije u prometu. Optuženik je pristao na mogućnost prometne nesreće kada je alkoholiziran sjeo za volan.

11.2.Optuženikova ubrojivost ničim nije dovedena u pitanje.

11.3.Što se tiče svijesti o protupravnosti, notorna je činjenica da je zabranjeno kršiti prometne propise.

12.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

12.3.1.Radi odmjeravanja kazne, sud je pribavio izvješće probacije, gdje se navodi da su temeljem sustava procjene rizika od štete dobiveni podaci da optuženik predstavlja nizak rizik od štete po druge. Na temelju raspoloživih informacija procijenjeno je da je vjerojatnost od ponovnog počinjenja kaznenog djela niska. Okolnosti koje bi mogle povećati rizik za ponovno počinjenje kaznenog djela su konzumacija alkohola. Zaštitni čimbenici koji bi ubuduće kod optuženika mogli smanjiti rizik od ponovnog počinjenja kaznenog djela su apstinencija od alkohola, osvještavanje svih implikacija i posljedica koje ponašanje mu se stavlja na teret ima na žrtve i razvoj kritičnosti prema vlastitom ponašanju. Smatraju da bi, ako optuženik bude osuđen za kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret, svrha kažnjavanja bila postignuta i izricanjem mjera i sankcija u zajednici. Ovo izvješće sud prihvaća jer su ga sačinile nezainteresirane, objektivne osobe koje raspolažu s potrebnim stručnim znanjem.

12.3.2.Isto tako, radi procjene opasnosti optuženika i ocjene njegove ličnosti, sud je pribavio nalaz vještaka psihijatra Strahimira Sučića. Vještak se očitovao da je optuženik odrastao u skladnoj obitelji, bez izraženih rizičnih čimbenika za razvoj psihopatologije. Uredno je završio školovanje i ostvario radni kontinuitet približno 15 godina kod istog poslodavca. Radna anamneza ukazuje na stabilnost, odgovornost i očuvanu radnu funkcionalnost. U osobnom životu nalazi se u stabilnom bračnom odnosu te je roditelj dvoje djece. Socijalno funkcioniranje procjenjuje se kao uredno, uz adekvatnu socijalizaciju i sposobnost održavanja trajnih interpersonalnih odnosa.

12.3.3.Tijekom psihijatrijskog pregleda ne nalaze se znakovi izražene psihopatologije. Nema elemenata težih poremećaja mišljenja, percepcije, raspoloženja niti ponašanja. Ličnost je bez značajnijih devijacija, strukturirana i prilagođena svakodnevnim zahtjevima okoline. Intelektualne sposobnosti odgovaraju prosjeku za dob i stupanj obrazovanja. Zaključno, radi se o osobi koja pokazuje obilježja urednog psihičkog funkcioniranja, bez znakova značajnijih psihičkih poremećaja ili odstupanja u strukturi ličnosti. Ukupno funkcioniranje procjenjuje se kao stabilno i uredno u osobnom, obiteljskom i profesionalnom kontekstu. Tijekom psihijatrijskog pregleda i uvida u dostupnu dokumentaciju ne nalaze se elementi koji bi opravdali postavljanje dijagnoze sindroma ovisnosti o alkoholu. Kod ispitanika se ne uočavaju znakovi vegetativne nadraženosti (poput pojačanog znojenja ili lupanja srca), ne registrira se tremor ruku, ispitanik negira smetnje spavanja, a tijekom pregleda nije prisutna uznemirenost niti tjeskoba. Također, prema dostupnim podacima, nikada nije imao epileptičke napadaje. Ispitanik u cijelosti negira postojanje žudnje za alkoholom, kao i bilo kakvo aktualno konzumiranje alkohola. Ni vanjskim izgledom, ponašanjem ni općim dojmom ne odaje obilježja osobe ovisne o alkoholu. Uvidom u laboratorijske nalaze utvrđeno je da su jetreni enzimi u urednim vrijednostima kontinuirano od 2022. godine do aktualnog razdoblja, što dodatno upućuje na izostanak učestale i prekomjerne konzumacije alkohola.

12.3.4.Prema kriterijima ICD-10 klasifikacije, dijagnoza sindroma ovisnosti (F10.2) postavlja se ako su tijekom posljednjih godinu dana prisutna najmanje tri od sljedećih obilježja:

1. jaka želja ili osjećaj prisile (žudnja) za uzimanjem alkohola

2. poteškoće u kontroli uzimanja alkohola (početak, završetak ili količina)

3. fiziološki apstinencijski sindrom pri prestanku ili smanjenju uzimanja

4. razvoj tolerancije (potreba za većim količinama radi postizanja učinka)

5. zanemarivanje drugih interesa i obveza zbog uzimanja alkohola

6. nastavak uzimanja unatoč jasnim štetnim posljedicama

12.3.5.U konkretnom slučaju, niti jedan od navedenih kriterija nije objektivno potvrđen. Ispitanik negira žudnju i konzumaciju alkohola, ne postoje znakovi apstinencijske krize niti tolerancije, nema dokaza o gubitku kontrole, niti o zanemarivanju obveza ili nastavku uzimanja unatoč štetnim posljedicama. Zaključno, na temelju kliničkog pregleda, anamnestičkih podataka, općeg dojma i uvida u laboratorijske nalaze, ne nalaze se elementi koji bi upućivali na postojanje sindroma ovisnosti o alkoholu. Sve navedeno ukazuje da kod okrivljenika nije prisutan sindrom ovisnosti o alkoholu.

12.3.6.Vještak se očitovao i o mogućnosti postojanja štetne upotrebe alkohola kod okrivljenika. Prema kriterijima ICD-10 klasifikacije, dijagnoza štetne upotrebe alkohola (F10.1) postavlja se kada postoji jasan dokaz da je konzumacija alkohola dovela do oštećenja zdravlja. Oštećenje može biti: tjelesno (npr. oštećenje jetre, gastritis, pankreatitis i sl.) i/ili psihičko (npr. depresivne epizode, anksiozni poremećaji ili druge psihičke smetnje povezane s konzumacijom alkohola). Za razliku od sindroma ovisnosti, kod štetne upotrebe ne moraju biti prisutni elementi tolerancije, apstinencijskog sindroma ili gubitka kontrole, ali mora postojati dokaz stvarne štete uzrokovane alkoholom, kao i obrazac ponavljanog konzumiranja unatoč štetnim posljedicama. U konkretnom slučaju, na temelju dostupnih podataka i obavljenog pregleda, ne nalaze se elementi koji bi upućivali na štetnu upotrebu alkohola: nema dokaza o tjelesnom oštećenju povezanom s alkoholom (laboratorijski nalazi jetrenih enzima uredni su kroz dulje vremensko razdoblje), nema znakova psihičkih smetnji koje bi se mogle dovesti u vezu s konzumacijom alkohola, ispitanik negira konzumaciju alkohola, kao i bilo kakve posljedice povezane s istim, ne postoje podaci o ponavljanom rizičnom ponašanju ili štetnim posljedicama uslijed eventualnog uzimanja alkohola, kliničkim pregledom i općim dojmom ne ostavlja dojam osobe koja konzumira alkohol na način koji bi bio štetan za zdravlje. Sukladno navedenom, nisu ispunjeni osnovni dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze štetne upotrebe alkohola, budući da izostaje ključni element – dokaz stvarnog oštećenja zdravlja uzrokovanog konzumacijom alkohola. Zaključno, na temelju svih raspoloživih podataka, kod okrivljenika se ne može postaviti dijagnoza štetne upotrebe alkohola. Ukupni nalazi ukazuju na odsutnost kako sindroma ovisnosti, tako i štetne upotrebe alkohola.

12.3.7.Uvidom u medicinsku dokumentaciju proizlazi da su tijekom 2020. i 2021. godine kod okrivljenika zabilježene povišene vrijednosti GGT (gama-glutamil transferaze), i to 2020. godine u iznosu od 101 U/L, a 2021. godine 275 U/L. Navedene vrijednosti ukazuju na oštećenje jetrenog tkiva te mogu upućivati na konzumaciju povećanih količina alkohola u tom razdoblju. Nadalje, prema vlastitim navodima ispitanika, u istom razdoblju konzumirao je do 20 alkoholnih pića tjedno, što također ide u prilog zaključku o rizičnoj, odnosno prekomjernoj konzumaciji alkohola. Slijedom navedenog, može se zaključiti da je u razdoblju 2020. –2021. godine ispitanik eventualno zadovoljavao kriterije za postavljanje dijagnoze štetne (zlouporabe) upotrebe alkohola, s obzirom na prisutnost biokemijskih pokazatelja oštećenja zdravlja i podatke o povećanoj konzumaciji alkohola. Međutim, od 2022. godine nadalje laboratorijski nalazi jetrenih enzima nalaze se u urednim granicama, bez pokazatelja oštećenja jetrene funkcije, što upućuje na zaključak da ispitanik u tom razdoblju ne konzumira alkohol učestalo, niti u većim količinama. Zaključno, iako postoje indicije da je u ranijem razdoblju bila prisutna štetna upotreba alkohola, aktualno stanje ne ukazuje na postojanje takvog obrasca ponašanja. Stoga se ispitaniku može preporučiti daljnje održavanje apstinencije od alkohola kao preventivna mjera očuvanja zdravlja.

12.3.8. Stoga su zaključci vještaka da se na temelju kliničkog pregleda, anamnestičkih podataka, općeg dojma i uvida u laboratorijske nalaze, ne nalaze elementi koji bi upućivali na postojanje sindroma ovisnosti o alkoholu kod okrivljenika. Iako postoje indicije da je u ranijem razdoblju bila prisutna štetna upotreba alkohola, aktualno stanje ne ukazuje na postojanje takvog obrasca ponašanja. Stoga se ispitaniku može preporučiti daljnje održavanje apstinencije od alkohola kao preventivna mjera očuvanja zdravlja.

12.3.9.Nalaz i mišljenje vještaka Sučića stranke nisu osporavale. Sud ga prihvaća u cijelosti kao jasan, objektivan, potpun i stručan.

12.4. Kao otegotno, sud je cijenio stupanj povrede zakonom zaštićenog dobra, što se očituje u težini ozljeda koje je oštećenik zadobio, a od kojih se jedno vrijeme morao oporavljati. Također je kao otegotno cijenio visoku koncentraciju alkohola kod optuženika. Zbog takvog mu se ponašanja mora uputiti veći stupanj prijekora jer je i stupanj krivnje veći.

12.5. Kao olakotno sud je optuženik uzeo to što, rođen 1995. nije kazneno niti prekršajno osuđivan. Isto tako, što je provedenim vještačenjem utvrđeno da je riječ o osobi koja nije alkoholičar, koja inače ne konzumira alkohol, socijalno uklopljenoj, koja zajedno sa suprugom podiže dvoje maloljetne djece od skromnih primanja, To ukazuje da je ovdje riječ o izoliranom slučaju koji iziskuje upućivanje manjeg stupnja prijekora.

12.6.Drugih otegotnih ni olakotnih okolnosti nije bilo.

12.7.Stoga je optuženiku za počinjeno djelo sud izrekao kaznu zatvora kao u izreci.

12.8.U ovoj situaciji sud smatra kako je na optuženika potrebno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora te će zasad istog biti dovoljno nadzirati kroz vrijeme provjeravanja kao u izreci, koje se ukazuje potrebnim da se prati ponašanje optuženika i utječe na njegovu svijest da ne ponovi istovrsno djelo, kao i dovoljnim s obzirom na količinu prijekora koju je istome potrebno uputiti u odnosu na stupanj krivnje. Također će ovakva kazna odvraćajući djelovati i na potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela, osobito kada se uzme u obzir način počinjenja konkretnog djela.

13.1.Do prometne nesreće došlo je 2023. Optuženik nije osuđivan i protiv njega se ne vode drugi postupci. Vozilo mu je potrebno radi putovanja na posao i prijevoza djece, a u sklopu radnih zadataka upravlja s više vrsta vozila. Prema nalazu vještaka za psihijatriju, nije riječ o osobi koja je ovisna o alkoholu ili alkohol zloupotrebljava. Također je i probacijska služba dala pozitivno mišljenje o optuženiku i očitovala se da je vjerojatnost počinjenja novog kaznenog djela niska. Rizični faktor koji bi mogao dovesti do ponavljanja djela, ovisnost o alkoholu ili njegova štetna uporaba, ne postoji. Posebno valja istaknuti da je optuženik djelo počinio u vrijeme kada je kod njega postojala štetna uporaba alkohola, koja se razvijala od 2021., što je vidljivo iz njegovog zdravstvenog kartona i što je vještak Sučić u nalazu analizirao. Međutim, nakon prometne nesreće, optuženik je očito razvio samokritičnost i svijest o štetnosti alkohola općenito pa tako i u prometu. Otad njegovi krvni nalazi koji objektivno mogu ukazati konzumira li netko alkohol ili ne, više ne ukazuju na štetnu konzumaciju alkohola. To je pokazatelj da optuženik ima sposobnost učenja iz vlastitih pogrešaka i da je on sam, tijekom ovog postupka, poduzeo sve što je u njegovoj moći da više ne ponovi ovakvo djelo. Pretpostavka za izricanje sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom je postojanje opasnosti od ponavljanja djela prilikom upravljanja motornim vozilom u prometu. Prema provedenim dokazima, takva opasnost kod optuženika ne postoji jer je konkretna opasnost proizašla iz alkoholiziranosti. Optuženik je u međuvremenu prestao s štetnom uporabom alkohola i pokazao potrebnu kritičnost prema svojem ponašanju pa time, po stavu suda, niti nema uvjeta za izricanjem spomenute sigurnosne mjere opreza.

14.1.Optuženiku je sud naložio platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu kao u izreci, koji je odmjeren u skladu s Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju postupka i složenosti poduzetih radnji.

14.2. Optuženiku je naloženo platiti i troškove u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 1. ZKP; i to troškove vještačenja krvi i urina u iznosu od 99,54 €, troškovi izrade skice mjesta prometne nesreće u iznosu od 27,00 €, upotrebe alkotesta u iznosu od 11,00 €, izrade fotoelaborata u iznosu od 16,00 €, ukupno 153,54 € te troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 351,72 €, koji su svi predujmljeni iz tijela policije i Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, uz izvršenu konverziju prema fiksnom tečaju.

14.3.Također, troškove prometnog vještačenja u iznosu od 600,00 € (list 139) te troškove dopune prometnog nalaza i mišljenja u iznosu 143,81 € (list 157) i troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu 499,89 €, a koji su odmjereni rješenjem suda i predujmljeni iz sredstava suda.

14.4.Troškovi vještaka odmjereni su na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, 123/2015).

14.5.Rok plaćanja troškova od deset mjeseci određen je razmjerno visini nastalih troškova i mogućnosti optuženika da te troškove, s obzirom na svoje imovno stanje i dužnosti uzdržavanja, plati u primjerenom roku.

14.6.Sud ocjenjuje da plaćanjem troškova optuženik neće ugroziti svoje uzdržavanje, a niti uzdržavanje djece. On je zaposlen i relativno mlade životne dobi pa je u mogućnosti zaraditi sredstva za plaćanje troškova.

U Zlataru 7. svibnja 2026.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku 15 dana od primitka.

Žalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: KO-DO-385/2023

2. Optuženik

3. Branitelj

4. Oštećenik-po pravomoćnosti