Poslovni broj: Usž-2844/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1823/2024-6 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1823/2024-6 od 29. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/1559, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 25. svibnja 2023. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2127, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-02 od 16. ožujka 2023. te je odbijen zahtjev za naknadu troškova.

2.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/18-013/342, URBROJ: 251-21-21-1/003-18-2 od 24. rujna 2018. na način da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke 25/22, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Također je utvrđeno da novčana pomoć prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023., sukladno odredbi članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („"Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), kojim je propisano da novčana pomoć 30. rujna 2023. prestaje korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U razlozima žalbe navodi da nije sporno da je prvostupanjski sud u upravnom sporu donio odluku temeljem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21., dalje: Odluka/18). Međutim, sporno je jesu li tuženik te prvostupanjsko tijelo bili stvarno nadležni donijeti predmetna pobijana rješenja, osporavajući i postojanje potpisa od strane naznačenog potpisnika na oba tužbom pobijana rješenja. Spornim smatra pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti zbog nedostatka uvjeta propisanog odredbom članka 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Prigovara da nije proveden ispitni postupak tijekom upravnog postupka unatoč odredbi članka 51. stavak 1. ZUP-a. Tužiteljici je sporno i je li zakonito primijenjena odredba članka 6. Odluke/22. Prigovara zakonitosti upravnog postupka u cijelosti, potonje naročito, jer nije proveden ispitni postupak unatoč članku 51. stavku 1. ZUP-a te jer smatra da tuženik ne može biti nadležno tijelo jer prigovor nije zakonit pravni lijek zbog članka 164. st. 4. Statuta Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 11/21.; - pročišćeni tekst, - dalje: Statut), već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo . Ističe i da je protekao i procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja jer je Odlukom/22 odredbom članka 6. propisano da se rješenje donosi do 31. prosinca 2022. Smatra da sud nezakonito i pogrešno navodi da se radi o instruktivnom procesnom roku u vezi s čime se poziva na pravna shvaćanja ESLJP-a i Ustavnog suda Republike Hrvatske o obvezi vremenske određenosti ovlaštenja javnopravnog tijela te da je nužno poštivati zahtjeve načela određenosti i zakonitosti. Zaključuje da s obzirom da se, u konkretnom slučaju, zadire u pravomoćna rješenja, odnosno jer se radi o novim rješenjima s modificiranim sadržajem, mora postojati vremensko ograničenje ovlasti javnopravnog tijela. Odnosno radi se o negativnom zahtjevu načela određenosti u vladavine prava sukladno odredbi članka 3. Ustava Republike Hrvatske, tj. prije početka roka ne postoji ovlast, početkom roka ovlast nastaje dok protekom roka utrnjuje. Naglašava da se predmetna novčana pomoć obračunava i isplaćuje kao oblik drugog dohotka, s time da su korisnicima mjere uplaćeni i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a razdoblje korištenja je uračunato u mirovinski staž.

3.2. Nadalje, prigovora da je u postupku došlo do bitne povrede odredbi upravnog spora te povrede prava na pravično suđenje i pristup sudu obijanjem suda da ju sasluša i da provede dokazni postupak, tim više što nije saslušana niti u upravnom postupku. Time je ujedno počinjena i bitna povreda čl. 86. st. 1. ZUS-a te čl. 49. ZUS- a i konačno i čl. 93. st. 1. ZUS-a, jer je Sud potpuno pogrešno i nezakonito uskratio mogućnost stranci da iskazuje o važnim činjenicama odnosno prije svega o utjecaju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja na njezin privatni i obiteljski život. Ističe da se razmjernost zadiranja u pravo stranke ne može apriori ocijeniti bez saslušanja pojedine stranke. U tom smislu poziva se na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske te dopis Pravobraniteljice za djecu. Prigovara da sud nije posebno cijenio individualne potrebe pojedine konkretne obitelji, djeteta ili roditelja o čijim je pravima i obvezama odlučeno, jer stranku nije ni saslušao. Iz obrazloženja presude proizlazi da za Sud individualne okolnosti nisu od utjecaja na spo r, jer Sud cijeni sadržajno da je pojedinačni spor riješen još ranije presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 i broj Usoz-143/22-91 te Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, što smatra povredom konvencijskog prava na pristup sudu i pravično suđenje.

3.3. Ističe da postoji antinomija propisa glede pravnog lijeka na pojedinačne prvostupanjske upravne akte koje donose gradska upravna tijela, odnosno da isto pravno pitanje regulira odredba članka 10. Odluke/22, odredba članka 164. Statuta te odredbe članka 76. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“, broj: 33/01., 60/01., 129/05., 36/09., 36/09., 109/07., 125/08., 150/11., 144/12., 123/17., 98/19. i 144/20.), koje su sve odredbe zakonite. Drži da je prvostupanjski sud navedenu antinomiji propisa riješio nezakonito time što se opredijelio za najmanje djelotvoran pravni lijek, naime, smatra da je tuženik čelnik tijela, a ne službena osoba u upravnom tijelu te da, sukladno odredbi članka 23. ZUP-a, kao niti sukladno odredbi članka 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 34/22., nije ovlašten rješavati.

3.4. Mišljenja je da nije dopušteno primijeniti Odluku/22 izravno na prava i obveze uređena pravomoćnim upravnim aktom, bez vremenskog ograničenja. Tvrdi da su takvim postupanjem njezina pojedinačna prava i interesi i njezina pojedinačna i individualna životna te socioekonomska situacija, zanemareni u cijelosti. Smatra se diskriminiranom jer joj se ukida stečeno pravo zbog činjenice koja je nastupila davno prije nego je stupio na snagu članak 7. Odluke/22. Smatra i da je došlo do povrede načela retroaktivnosti u prilog čemu se poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava (Winterwerp protiv Nizozemske i Beeler protiv Švicarske). Navodi da je, osim rješenja tuženika, osporavala i prvostupanjsko rješenje, o čemu prvostupanjski sud nije odlučio. Posljedično prethodno iznijetom, smatra nezakonitom i točku II. izreke presude, obzirom da je sud umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove, taj zahtjev odbio,. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice te potražuje troškove upravnog spora i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da su rješenjem tijela prvog stupnja od 16. ožujka 2023., zamijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/18-013/342, URBROJ: 251-21-21-1/003-18-2 od 24. rujna 2018. i modificiran način isplate predmetne novčane potpore te je, ujedno, tužiteljici utvrđen prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023., na temelju odredbe članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22., dalje Odluka/22). Osporavanim rješenjem tuženika od 25. svibnja 2023., odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv tog prvostupanjskog rješenja kao i zahtjev za naknadu troškova.

8. Naprijed navedena Odluka/22, kojom je izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21.), temeljem kojih je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti te su presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).

9. Tužiteljica smatra da je ovdje sporna stvarna nadležnost tuženika budući da je on kao čelnik tijela izvršno tijelo, a ne službena osoba i koji kao takav nije ovlašten postupati, odnosno rješavati u upravnom postupku. Međutim, odredbom članka 10. Odluke/22 je propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke, podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. U postupku ocjene zakonitosti ovog članka, ovaj je Sud ocijenio da se radi o sui generis prigovoru, a ne prigovoru koji propisuje ZUP, a također je ocijenio da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20. presude Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023.), koji stav je ustavnopravno prihvatljivim ocijenio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-3085/2025 od 6. studenoga 2025., a u kojoj Ustavni sud uvodno napominje da su nastanak i normativni razvoj mjere roditelj odgojitelj te ukidanje navedene mjere u Gradu Zagrebu detaljno razrađeni u obrazloženju odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023. (u daljnjem tekstu: odluka broj: U-III-1744/2023; v. t. 8. - 17. obrazloženja te odluke), kojom su odbijene ustavne tužbe više podnositelja u povodu presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023., dok su ustavne tužbe više udruga građana odbačene kao nedopuštene.

10. Nadalje, suprotno navodu tužiteljice da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilno prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor. Ovo iz razloga jer je pravilnom primjenom odredbe članka 23. ZUP- a rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, a što proizlazi iz odredbi Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22. i 31/22.), gdje je odredbom članka 5. podtočka 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku spadaju i poslovi rješavanja u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci u novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je osnovano zaključio prvostupanjski sud da je odluku u prvom stupnju donijelo nadležno tijelo te potpisala osoba koja je to rješenje i donijela čime je postupljeno sukladno odredbi članka 23. ZUP-a.

11. Nadalje, Sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješen jem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjeno zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj. Odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

12. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predlaže nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu podatke spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Pored navedenog, valja reći da odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

13. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, ovaj Sud ističe da sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS-a sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje tužiteljica predložila nesvrsishodnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, a što uključuje i dokumentaciju u spisu tuženika, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta. Osim toga, ovaj Sud napominje da je tužiteljica u svakom trenutku imala pravo zatražiti razgledavanje sudskog spisa predmeta sukladno odredbi članka 113. ZUS -a, stoga neosnovano ističe da joj nije omogućeno pravo uvida u spis i upoznavanja s istim.

14. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužiteljica žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporila, to je prvostupanjski sud zakonito odbio dokazne prijedloge tužiteljice.

15. U odnosu na prigovore tužiteljice u pogledu povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom zahtjeva za ocjenu zakonitosti Odluke o izmjenama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 29/21.), Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).

16. Glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke poslovni broj: Usž-2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

17. Slijedom svega navedenog, predmetnom Odlukom/22, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili ovaj Sud, odnosno Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb je na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-448/2026, Usž-346/2026, Usž-269/2026 i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.

18. Prema tome, a obzirom da tužiteljica ni ostalim prigovorima kojima iznosi svoje tumačenje pravnih propisa nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, nema mjesta usvajanju predmetne žalbe.

19. Kako tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu, osnovano je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

20. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. i odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić