Republika Hrvatska

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Sanje Gospočić kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Dubravke Besednik Horak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FONTANA z.z., kao pravne osobe i FN, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 60. stavka 1. točke 42. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 85/24. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika FONTANA z.z., kao pravne osobe i FN, kao odgovorne osobe, podnesenom protiv prekršajnog naloga Financijske agencije, Regionalnog centra Rijeka od 18. lipnja 2025., Klasa: 034-07/25-04/15165 na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se prigovor okrivljenika FONTANA z.z., kao pravne osobe i FN, kao odgovorne osobe te se preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o roku plaćanja odmjerenih novčanih kazni, na način da je uz primjenu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, a okrivljena odgovorna osoba novčanu kaznu u iznosu 660,00 (šestošezdeset) eura, koje su im izrečene tim prekršajnim nalogom dužni platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, s time da su prvi obrok dužni platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, dok su ostale obroke dužni platiti u roku od 30 dana od dana uplate prethodnog obroka.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u navedenom roku, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici FONTANA z.z., kao pravna osoba i DN, kao odgovorna osoba dužni su platiti paušalne troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 35,00 (tridesetpet) eura, svaki, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenici FONTANA z.z., kao pravna osoba i DN, kao odgovorna osoba proglašeni su krivima, zbog prekršaja iz članka 60. stavka 1. točke 42. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično i pravno opisanog izrekom tog prekršajnog naloga te je temeljem citirane zakonske odredbe, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 (tisućutristodvadeset) eura, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura.

2. Istim prekršajnim nalogom, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu troškova izdavanja prekršajnog naloga u iznosu od 24,89 (dvadesetčetiri eura osamdesesetdevet centi).

3. Protiv citiranog prekršajnog naloga, okrivljenici su sukladno odredbi članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, podnijeli zajednički prigovor zbog izrečene novčane kazne.

4. U podnijetom prigovoru okrivljenici u bitnom navode kako nisu u mogućnosti platiti odmjerene novčane kazne, budući okrivljena odgovorna osoba ima malu invalidsku mirovinu, uz daljnju konstatciju kako je „u dva navrata objasnio pismeno svoju situaciju, 27. ožujka i 26. svibnja 2025.“, bez istaknutog odgovarajućeg prijedloga povodom podnijetog prigovora, no kako to indirektno proizlazi iz njegovog sadržaja, predlažu da ih se oslobodi od kazne, odnosno podredno da se iste smanje.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. u svezi odredbe članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu - ovaj Sud), nalazi da istim nisu počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu počinjene povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, iako je iz obrazloženja odluke o odmjerenim novčanim kaznama razvidno kako izdavatelj prekršajnog naloga tek paušalno i bez ikakvog obrazlaganja navodi da su novčane kazne „odmjerene uvažavajući okolnosti prema članku 36. Prekršajnog zakona, uz očekivanje da će se tim kaznama postići svrha kažnjavanja“, niti okrivljenici navodima prigovora ne konkretiziraju niti jednu okolnost koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja ili oslobođenja od kazne, koji prijedlozi posredno proizlaze iz sadržaja istih. Spisu predmeta prileže podnesci koje su okrivljenici naslovili „prigovorom“, a koje je izdavatelj prekršajnog naloga zaprimio u dva navrata, kao što se to i navodi u podnijetom prigovoru, a isti su prema datumu koji je naznačen na njima napisani 27. ožujka i 26. svibnja 2025., dakle prije donošenja pobijanog prekršajnog naloga. Iako ovaj Sud ispituje valjanost i zakonitost osporavanog prekršajnog naloga, uzimajući u obzir navode pravodobnog i dopuštenog pravnog lijeka (u kojem kao što je ranije istaknuto nije detaljizirana niti jedna okolnost koja bi mogla biti relevantna za odmjeravanje kazne), napominje se da niti uz ove podneske okrivljenici nisu priložili bilo kakvu medicinsku dokumentaciju, kojom bi potkrijepili navode da je zdravstveno stanje okrivljene odgovorne osobe narušeno, kao što nisu priložili ni dokaze iz kojih bi proizlazile njihove loše imovinske prilike. Stoga, kako je novčana kazna svakom okrivljeniku odmjerena u posebnom minimumu novčane kazne koja je propisana za predmetni prekršaj, ovaj Sud smatra kako takve kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj te nisu prestroge i odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.

8. Također, takve kazne primjerene su težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, te je opravdano očekivati da će se istima postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

9. Konačno, kako zakon izričito ne propisuje da će se okrivljenik za počinjeni prekršaj osloboditi od kazne (članak 38. stavak 1. Prekršajnog zakona) niti su po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispunjeni uvjeti koji bi mogli opravdati fakultativno oslobođenje od kazne (članak 38. stavak 2. Prekršajnog zakona - kada počinitelja posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja (točka 1.), kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak (točka 2.) te kad se pomirio sa oštećenikom i naknadio štetu (točka 3.)), posredan prijedlog okrivljenika da ih se oslobodi od kazne, bez osnove je.

10. Međutim, iako slijedom svega navedenog nije bilo osnovanih razloga za preinačavanje osporavanog prekršajnog naloga u odluci o kaznama tako da se iste ublaže, prilikom određivanja roka za njihovo plaćanje u smislu odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud vodio je računa o visini novčane kazne koja je odmjerena svakom okrivljeniku, a čiji iznos životno i realno u današnjim otežanim uvjetima poslovanja predstavlja opterećenje za svaki poslovni subjekt, ali i prosječnog građanina, te je preinačio pobijani prekršajni nalog na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske odluke, pri čemu se ističe kako će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini, ako svaki okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u za to određenom roku.

11. Kako se odluka o troškovima izdavanja prekršajnog naloga temelji na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.a u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona (a ne kako je to omaškom navedeno u izreci pobijanog prekršajnog naloga u svezi s člankom 140. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona), ista je zakonita i valjana.

12. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske odluke, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za svakog okrivljenika, određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 euro (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje postupka.

13. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Dubravka Besednik Horak, v. r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Financijskoj agenciji, Regionalnom centru Rijeka u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.