Poslovni broj: Usž-986/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja KGiz [adresa], [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Siniša Milevoj , odvjetnik u Puli , Leharova 1 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova , Policijske uprave Istarske , Pula , Trg Republike 1 , OIB: 36162371878 , radi odjave prebivališta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Usl-1539/2025-8 od 15. siječnja 2026. , na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us l-1539/2025-8 od 15. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova , Policijske uprave istarske , klasa: UP/I-220-01/25-02/466 , urbroj: 511-08-01-25-2 od 9. srpnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika točkom 1. izreke odjavljuje se prebivalište tužitelja s adrese [adresa], [adresa], [adresa], te se točkom 2. utvrđuje da je tužitelj dužan osobnu iskaznicu serijskog broja [broj osobne iskaznice]izdanu u Policijskoj postaji Poreč- Parenzo s rokom važenja od 3. svibnja 2024. do 3. svibnja. 2029. vratiti u Policijsku postaju Poreč -Parezno.

3. Proti navedenim presudama tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom prigovara što tuženik nije naveo kada su provedene terenske provjere te ne postoje dokazi jesu li uopće provedene. Smatra se da provedene terenske provjere prilikom kojih tužitelj nije nađen na adresi prebivališta nisu dokaz da tužitelj nije prebivao na predmetnoj adresi. Ističe da tuženik nije dokazao da bi tužitelj primio obavijest o potrebi dolaska u policijsku postaju radi davanja podataka o prebivalištu. Navodi da činjenica što je tužitelj 6. listopada 2025. izvršio prijavu prebivališta na adresi u [adresa], [adresa]nije dokaz da tužitelj do tada nije prebivao na drugoj adresi. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik , iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.) , ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika kojim se tužitelju odjavljuje prebivalište te nalaže vratiti osobnu iskaznicu jer je utvrđeno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj stvarno ne živi te da posjeduje osobnu iskaznicu na kojoj je ispisana adresa na kojoj ne živi.

8. Odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj: 144/12., 158/13. i 144/22.) propisano je da policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište, po službenoj dužnosti će donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od osobe. strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Prema stavku 3. istog članka Zakona propisano je da prije donošenja rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice i okolnosti na temelju kojih se nedvojbeno može zaključiti da živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta.

9. Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj: 62/15., 42/20., 144/20., 114/22. i 18/24.) osobna iskaznica je elektronička javna isprava kojom hrvatski državljanin dokazuje identitet, hrvatsko državljanstvo, spol, datum rođenja i prebivalište u Republici Hrvatskoj. Odredbom članka 15. stavka 1. točke 4. navedenog Zakona propisano je da osobna iskaznica prestaje važiti i prije isteka roka na koji je izdan ako je osoba odjavljena po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu u Republici Hrvatskoj, a stavkom 2. istog članka Zakona, propisano je da osoba mora osobnu iskaznicu vratiti nadležnom tijelu u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja o odjavi po službenoj dužnosti iz zbirke podataka o prebivalištu i boravištu. boravištu u Republici Hrvatskoj.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je terenskim provjerama policijskih službenika Policijske postaje Poreč-Parenzo utvrđeno da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta [adresa], [adresa], [adresa]obzirom da niti jednom nije zatečen na adresi prebivališta. Također, utvrđeno je da je tužitelj 6. listopada 2018. izvršio prijavu prebivališta na adresi [adresa], [adresa]., zbog čega je tuženik primjenom naprijed navedenih odredbi materijalnog prava donio osporeno rješenje kojim tužitelj odjavljuje s adrese na kojoj stvarno ne prebiva.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je sa strane policijske postaje Poreč- Parenzo nakon provedenih terenskih provjera tužitelju upućen zaključak od dana 25. ožujka 2025. kojim se poziva da pristupi i da izjavu na zapisniku radi utvrđivanja činjeničnog stanja vezanog za utvrđivanje stvarnog prebivališta. Dostava poziva obavljena sukladno članku 85. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) ostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću dana 2. travnja 2025. na adresu prebivališta tužitelja , a tužitelj se pozivu nije odazvao, stoga nisu osnovani tužitelja da mu nije dostavljena obavijest o potrebi dolaska u policijsku govori. postaju radi davanja izjave o prebivalištu.

12. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju činjenica utvrđenih u predmetnom upravnom postupku pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo te ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe ne može ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu , 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković