Poslovni broj: Usž-1923/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice ĆEiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Leonu Zrniću , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić doo , Split , Hrvatske mornarice 1/J , protiv tuženika Sveučilišta u Splitu , Kemijsko-tehnološkog fakulteta , Fakultetskog vijeća , Split , Ruđera Boškovića 35 , OIB: 99401575594 , kojeg zastupa opunomoćenica ĆEN, dipl. iur. i zaposlenica , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba HEiz [adresa], [adresa], radi poništenja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2794/2023-28 od 15. siječnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.

rije š io je

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2794/2023-28 od 15. siječnja 2025.

II. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2794/2023-28 od 15. siječnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu poništena je odluka tuženika Sveučilišta u Splitu , Kemijsko-tehnološkog fakulteta , Fakultetskog vijeća , Klasa: 112-01/21- 01/0003 , Urbroj: 2181-234-01-22-0014 od 25. ožujka 2022. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

Rješenjem Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke nalaže se tuženiku Sveučilištu u Splitu , Kemijsko-tehnološkom fakultetu , Fakultetskom vijeću, Split , Ruđera Boškovića 35 , OIB: 99401575594 , da tužiteljici ĆEiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknada troška upravnog spora u iznosu od 6.250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima. Točkom II. izreke u preostalom dijelu zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora iznad dosuđenog iznosa, odbija se kao neosnovan.

2. Protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu žalbu je podnio tuženik . U bitnom navodi da je prvostupanjski sud sukladno načelu učinkovitosti iz članka 8. Zakona o upravnim sporovima, bio dužan upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova te stranci koja je uspjela u sporu dosuditi troškove spora koje čine opravdane izdatke učinjene tijekom ili u povodu spora sukladno odredbi članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. navedenog Zakona. Navodi da je prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak za sastav podneska od 3. siječnja 2024. u kojem je tužiteljica samo ponovila svoje navode koji su već bili izneseni, dok se podneskom od 18. ožujka 2024. očitovala na tužbu zainteresirane osobe HE koja je u svom odgovoru na tužbu navela da se u cijelosti pridružuje navodima iz odgovora tuženika na tužbu pa je i u ovom podnesku tužiteljica samo ponovila navode iz svoje tužbe. Tuženik drži da se pregledom sadržaja navedenih podnesaka u istima samo ponavljaju činjenični i pravni navodi izneseni u tužbi te se ne radi o radnjama tužiteljice - sastavu podnesaka koji bi bili potrebni ili opravdani za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari. Navodi da je sud tužiteljici priznao troškove zastupanja na dva ročišta održana 18. siječnja 2024. i 24. svibnja 2024. Ročište održano 18. siječnja 2024. odgođena je zbog propusta suda da na isto pozove i zainteresiranu osobu te se na tom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari već je samo konstatirano da je u spis zaprimljena drugostupanjska presuda i podnesci stranaka pa kako tuženik nije svojom krivnjom ili propuštanjem uzrokovao odgodu tog ročišta, smatra kako nije bilo osnove za obvezivanje tuženika na plaćanje troškova zastupanja tužiteljice. Zaključno ističe da je sud mogao troškove priznati u iznosu kako je to propisano Tbr. 9. točke 5. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači točku I. izreke rješenja na način da se tuženika obveže na plaćanje troškova upravnog spora tužiteljici za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu od 24. svibnja 2024. te da se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da joj osporenim rješenjem nije priznat trošak sastava žalbe od 29. kolovoza 2022. koja žalba je podnesena protiv rješenja prvostupanjskog suda o odbacivanju tužbu, broj: Us I-959/2022-4 od 12. kolovoza 2022. te je navedena žalba nesporno bila nužna. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja pogrešno naveo da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 30. studenog 2024. navodeći da taj podnesak nije zaprimljen u sud. Tužiteljica napominje kako nije ni popisala trošak za sastav podneska od 30. studenoga 2024. već je popisala trošak za sastav podneska od 30. studenoga 2022. koji je kod suda zaprimljen 1. prosinca 2022. i u kojem je tužiteljica ukazala na izmjenu pravnih propisa. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu protiv točke II. izreke rješenja te istu preinači na način da se tuženika obveže da tužiteljici nadoknadi prouzročene troškove sastava žalbe u iznos od 1.250,00 eura sve sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ujedno potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tužiteljica je dostavila 30. siječnja 2025. odgovor na žalbu tuženika u bitnom navodeći da je neosnovan navod tuženika da tužiteljici nije trebalo priznati troškove za podneske kojima se očitovala na navode tuženika i zainteresirane osobe, zato što su očitovanja tužiteljice upravo inicirana radnjama tuženika i zainteresirane osobe te se nije radilo o ponovljenim navodima, već su u podnescima jasno prezentirani novi navodi kao i činjenica da je i sam tuženik priznao propuste u postupku provođenja natječaja. Smatra da se tuženik u odnosu na dosuđene troškove za pristup ročištu 18. siječnja 2024. neosnovano pozvao na Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jer se uopće ne primjenjuje u upravnim sporovima, već se primjenjuje u parničkom postupku, a pravila o priznavanju troškova upravnog spora propisana su Tarifnim brojem 27. Ponavlja da joj nije priznat trošak za sastav žalbe od 29. kolovoza 2022. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba tuženika te da joj se nadoknade troškovi za sastav odgovora na žalbu.

Tužiteljica je 25. svibnja 2025. ponovno podnijela odgovor na žalbu tuženika u kojem navodi da je primila rješenje prvostupanjskog suda sa žalbom te da je i prije navedenog rješenja suda podnijela žalbu te u podnesenom odgovoru ponavlja već iznesene navode. Predlaže da se odbije žalba tuženika i da joj se nadoknade troškovi za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Presudom prvostupanjskog suda poništena je odluka tuženika od 27. ožujka 2022. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak.

7. S obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu, ovdje osporenim rješenjem, tužiteljica je u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS) te Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. – dalje. Tarifa) priznat zatraženi trošak za sastav tužbe, trošak za sastav podneska od 3. siječnja 2024. i podne od 18. ožujka 2024. te trošak pristupa na ročište 18. siječnja 2024. i 24. svibnja 2024. , dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podneska od 30. siječnja 2024. s obrazloženjem da navedeni podnesak nije zaprimljen u spis radi čega je zahtjev tužiteljice u tom dijelu ocijenjen neosnovan.

8. Pregledom spisa predmeta, proizlazi da je prvostupanjski sud ročište zakazano za 18. siječnja 2024. odgodio zbog omaškog suda da na isto pozove zainteresiranu osobu te je sljedeće ročište održano 24. svibnja 2024. S obzirom da je zakazivanje drugog ročišta bilo nužno kako bi se svim strankama, uključujući i zainteresiranu osobu , omogućilo sudjelovanje u sporu, na koje su ročište pristupili uredno pozvani tuženik i tužiteljica , proizlazi da je tužitelji pravilno dosuđen i trošak pristupa održanom ročištu 24. svibnja 2024. Nadalje se ocjenjuje da je tužiteljici pravilno dosuđen i zatraženi trošak za sastav podneska od 3. siječnja 2024. kojim se tužiteljica očitovala na podnesak tuženika od 7. prosinca 2023. dostavljen prvostupanjskom sudu nakon zaprimljenog rješenja ovog Suda , poslovni broj: Usž-702/2023-2 od 18. listopada 2023. kao i za zatraženi trošak za sastav podneska od 18. ožujka 2024. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu zainteresiranih osoba , dakle, radi se o obrazloženim podnescima tužiteljice kojima se očitovala na navode stranaka ovoga spora i koji su bili od utjecaja na ishod spora, zbog čega predstavljaju opravdan trošak. Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da žalba tuženika nije osnovana.

9. U odnosu na navedene žalbe ističe se da prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 29. kolovoza 2022. podnijela žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda, poslovni, broj: Us I-959/2022-4 od 12. kolovoza 2022. kojim je odbačena njena tužba i odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (sastav tužbe). Rješenjem ovoga Suda , poslovni broj: Usž-702/2023-2 od 18. listopada 2023. poništeno je rješenje prvostupanjskog suda i predmet vraćen tom sudu na ponovni postupak. U odnosu na navode tužiteljice ističe se da ponovnim pregledom žalbe od 29. kolovoza 2022. proizlazi da tužiteljica nije zatražila trošak žalbe, kao ni trošak podneska od 30. studenoga 2022. dostavljen ovom Sudu u ranijem sporu, zbog čega ni ovaj Sud svojim ranijim rješenjem nije mogao odlučivati ​​o troškovima žalbenog postupka i troškovima podneska od 30. studenoga 2022. pa tužiteljica ne može s uspjehom taj trošak potraživati ​​ni u ponovljenom sporu, neovisno o tome što ga je označila u svom podnesku - popisu trošak od 25. travnja 2024.

10. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4.

ZUS-a odlučiti kao u izreci.

11. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a .

U Zagrebu , 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković