Poslovni broj K-172/2019-73

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog LV, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/2011, 144/2012 – dalje KZ11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj K-DO- 422/2016 od 28. rujna 2016., na javnoj raspravi održanoj 7. svibnja 2026., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vinkovcima, Branke Obrovac, optuženog LV, uz branitelja, odvjetnika Ivana Ergotića, dana 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,-Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. -u daljnjem tekstu ZKP/08),

optuženi, KV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ĆV i L rođ. K, rođen **.**.1981. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju tokar, sa završenom SSS, zaposlen u Pro-Team Vukovar, sa primanjima od 900,00 eura, oženjen, otac dvoje mlt. djece, vlasnika građevinskog zemljišta u Gradištu, nema vojni čin, nije odlikovan, prethodno neosuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

dana 7. veljače 2013. i 10. veljače 2013. u Gradištu, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi došao u obiteljsku kuću RV te od istog pozajmio 2.000,00 kuna i 400,00 eura navodeći da će mu pozajmljeni iznos vratiti u roku od 30 dana te mu kao potvrdu svojih navoda potpisao predmetni zajam, a kao zalog još predao dva velika dukata s likom ĆV nalik na zlatne, iako je unaprijed odlučio da mu novac neće vratiti, a znajući da se neće naplatiti niti iz dukata jer nisu pravi, pa kada mu je MV povjerovao i predao navedene novčane iznose iste uzeo i zadržao za sebe te po isteku roka novac nije vratio, oštetivši na taj način imenovanoga za ukupno 5.032,00 kuna, odnosno 665,45 eura,

dakle, s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/2011, 144/2012 – dalje KZ11).

II. Na temelju članka 79. stav 3. KZ/11, od oštećenog RV oduzimaju se dva velika dukata, žute boje, nalik za zlato s likom ĆV, privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU vukovarsko-srijemske, PP Županja, broj 841767 od 13. lipnja 2013., te će se isti, po pravomoćnosti presude, uništiti po trgovačkom društvu Metal Zec d.o.o. Ilok.

III. Na temelju članka 149. stav 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stav 2. točke 1. do 5., kao i nužni izdatci okrivljenika i nužni izdatci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj K-DO-422/2016 od 28. rujna 2016., izmijenjenom na raspravi 7. svibnja 2026., optužilo LV zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stav 1. KZ11 stavljajući mu na teret da je dana 7. veljače 2013. i 10. veljače 2013. u [adresa], u nakani da se nepripadno materijalno okoristi došao u obiteljsku kuću RV te od istog pozajmio 2.000,00 kuna i 400,00 eura navodeći da će mu pozajmljeni iznos vratiti u roku od 30 dana te mu kao potvrdu svojih navoda potpisao predmetni zajam, a kao za log još predao dva velika dukata s likom ĆV nalik na zlatne, iako je unaprijed odlučio da mu novac neće vratiti, a znajući da se neće naplatiti niti iz dukata jer nisu pravi, pa kada mu je MV povjerovao i predao navedene novčane iznose iste uzeo i zadržao za sebe, te po isteku roka novac nije vratio, oštetivši na taj način imenovanoga za ukupno 5.032,00 kuna, odnosno 665,45 eura,

2. Pozvan na očitovanje o osnovanosti optužnog akta, optuženi KV, se očitovao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku ispitan je optuženi, te su uz suglasnost stranaka, pročitani: ugovor od 7. veljače 2013. na listu 3, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU Vukovarsko-srijemske PP Županja od 13. lipnja 2016., potvrda o privremenom oduzimanju PU Vukovarsko-srijemske PP Županja ser. broj [serijski broj], ugovori o 18. srpnja 2016. na listu 21 spisa i 24. rujna 2012. na listu 22 spisa, zapisnik o ispitivanju svjedoka JV od 17. kolovoza 2016., zapisnik o ispitivanju svjedoka UV od 17. kolovoza 2016., zapisnik o ispitivanju svjedoka SV od 19. kolovoza 2016., c.d. – dva dukata nalik na zlato s likom ĆV, iskaz oštećenog RV s raspravnog zapisnika od 26. listopada 2021. godine, iskaz svjedoka JV s raspravnog zapisnika od 26. listopada 2021., iskaz svjedoka FV s raspravnog zapisnika od 26. listopada 2021., iskaz svjedoka VV s raspravnog zapisnika od 5. listopada 2023., nalaz i mišljenje Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 24. listopada 2024., podatci iz Jedinstvenog registra računa za optuženog dostavljeni od strane Fine 4. lipnja 2025. (strana 174 i 175), očevidnik o danima insolventnosti optuženog od 4. lipnja 2025. (strana 176, 177 spisa), očevidnik svih osnova za plaćanje s specifikacijom naplate za optuženog od 4. lipnja 2025 (strana 178 do 198 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LV s pripadajućom snimkom i dostavnicom od 20. srpnja 2016.

3.1. Na temelju članka 430. u svezi članka 330. stavak 3. ZKP/08, sadržaj snimke ispitivanja optuženog utvrđen je njezinim reproduciranjem, te je reproducirana snimka od 20. srpnja 2014.

3.2. Na kraju dokaznog postupka, izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije.

4. Prilikom iznošenja obrane u Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima 20. srpnja 2016., optuženi je u cijelosti osporio počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, te naveo kako je točno da mu je MV, kojeg zna 20 godina, jer je iz istog mjesta, posudio 2.000,00 kuna. I ranije mu je MV posuđivao novce, koje mu je on uredno i vraćao. 2.000,00 kuna mu je MV posudio 7. veljače 2013., kod svoje kuće, za liječenje bolesne majke, s rokom vraćanja od mjesec dana, što su utvrdili pisanim ugovorom koji je vlastoručno napisao, i koji su obojica potpisali, i koji mu je novčani iznos optuženi vratio u srpnju 2014. godine, odnosno, ukupno mu je vratio 32.000,00 kuna. Vraćanju novca je bio prisutan njegov brat EV, UV i sada pokojna majka L, i to u na adresi optuženog, [adresa]. Iznos od 32.000,00 kuna je obuhvaćao i dugovanja po ranijim posudbama. Naime, 24. rujna 2012. je od oštećenog posudio 26.000,00 kuna, te 26. listopada 2012., iznos od 4.000,00 kuna, što su i ovjerili kod javnog bilježnika, dok je za ugovor od 2.000,00 kuna, MV rekao da nema potrebe za javnim bilježnikom. MV mu je i ranije posuđivao novce, do sada oko deset puta, i to uz kamate, koje bi odmah uključili u iznos koji je optuženi trebao vratiti. Naime, naglašava kako se oštećeni MV, bavio kamatarenjem. Iznosom od 32.000,00 kuna je, vratio sve posuđeno po tri ugovora o posudbi, u apoenima 20 novčanica po 1,000,00 kuna, 20 novčanica po 500,00 kuna i 10 novčanica po 200,00 kuna. Nema potvrdu o vraćanju novca. 10. veljače 2013., mu MV nije posudio 400,00 €, niti je taj dio ugovora pisan njegovim rukop isom. 2.000,00 kuna mu nije vratio u roku, s obzirom da nije tada imao novaca. Nikakve dukate mu nije dao u zalog, niti tada, niti prije ranijih posudbi. Oštećeni MV ga nikada nije tužio za povrat novca. U potpunosti osporava počinjenje kaznenog djela.

4.1. U obrani iznesenoj na raspravi kod ovoga suda 7. svibnja 2026., optuženi KV, iskazao je kako je točno da je 7. veljače 2013. godine, od RV posudio 2.000 kuna, što sam i napisao u ugovoru koji se nalazi na strani 3 spisa. Navedene novce se obvezao vratiti u roku od 30 dana. U više navrata je, od RV, posuđivao novce, što su ovjeravali kod javnog bilježnika, te mu je te novce i vraćao. U posuđeni iznos novca bi, prilikom ovjere kod javnog bilježnika, već uračunali kamatu i ovjerili ugovor s većim iznosom novca, koje je iznose, uredno i vraćao. Dana **.**.2013., MV nije zatražio da ugovor ovjere kod javnog bilježnika, pa je optuženi isti vlastoručno napisao, no, nije vratio u roku koji se ugovorom obvezao, odnosno 30 dana, već tijekom 2014. godine, uz prisutnost brata JV. Prilikom sklapanja ugovora 7. veljače 2013. bili je sam s RV i ja. Smatra kako taj puta nije tražio kamate, jer je iznos bio prilično mali. Riječi "10. veljače 2013. 400 eura (četrsto eura) rok vraćanja 30 dana" i riječi "polog 2. vel. dukata za 30 dana rok", nisu stajali u ugovoru koji je vlastoručno napisao 7. veljače 2013. godine, već ih je sam oštećeni dodao i to, po mišljenju optuženog, neposredno prije podnošenja kaznene prijave. Smatra kako je to učinio na nagovor nećaka, kako bi u ugovoru bila obuhvaćena kamata. Nikada mu nije dao dukate navedene u ugovoru, već smatra kako je sam oštećeni pribavio iste, kako bi mogao podnijeti kaznenu prijavu protiv njega. Naime, prilikom vraćanja 2.000 kuna, kako, zaista, nije ispoštovao rok, oštećeni je zatražio plaćanje kamata, no, optuženi mu nije iste želio platiti i smatra kako je na ovaj način oštećeni htio ostvariti dobit. Ove dukate nikada prije nije vidio. Kad su sklapali ranije ugovore kod javnog bilježnika, nikada nije davao zalog za dug, niti je ikada imao dukate. Također, oštećeni nikada protiv njega nije pokretao parnični, niti ovršni postupak, iako je i ranije posuđivao novac od njega, jer mu je uredno vraćao. Još napominje kako nikada nije išao s RV u banku, da bi on za njega podizao novac, niti se ikada vozio s ZV.

5. Na temelju obrane optuženog, nesporno je kako je on od RV u više različitih navrata posudio novce, između ostalog i 7. veljače 2013. godine iznos od 2.000,00 kuna, o čemu je zaključen, vlastoručno napisani ugovor.

5.1. Sporno je je li i 10. veljače 2013.g. optuženi KV , posudio novce od oštećenog RV i to u iznosu od 400 €, je li mu kao zalog dao dva velika dukata s likom ĆV, znajući kako su lažni. Sporno je i je li prilikom sklapanja ugovora o zajmu, optuženi imao prijevarnu namjeru, odlučivši ne vratiti pozajmljene novce, te je li vratio iste.

6. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Vukovarsko- srijemske Policijske postaje Županja od 13. lipnja 2016. i potvrde o privremenom oduzimanju PU Vukovarsko-srijemske PP Županja serijski broj [serijski broj] od 13. lipnja 2016., proizlazi kako su od RV, oduzeta dva velika dukata žute boje, nalik na zlato, s likom ĆV, koji su razgledani tijekom dokaznog postupka.

7. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 24. listopada 2024., koji je izvršio analizu dostavljenih dukata, utvrđeno je kako se radi o predmetima načinjenima od mjedi, odnosno, slitine bakra (Cu) i cinka (Zn), te se ne radi o zlatnicima.

7.1. Međusobnim povezivanjem ovih dokaza, nesumnjivo je utvrđeno, kako predmeti koje je oštećeni MV **.**.2016., predao policiji, nisu zlatnici.

8. Iz iskaza oštećenog RV, ispitanog 19. kolovoza 2016. u Policijskoj upravi vukovarsko - srijemskoj, Policijskoj postaji Županja, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., proizlazi kako isti poznaje obitelj KV iz [adresa], dugi niz godina, kako je posuđivao novce pokojnom JV, koje je isti uredno vraćao. Također je njegovu sinu LV, u dva navrata posudio novce, nakon očeve smrti, koje ovaj nije vratio. Navodi kako mu je novac prvi puta posudio 2012.g, što je potpisano kod javnog bilježnika, a koji novac mu optuženi nije vratio, te ga tuži putem odvjetnika. Nadalje mu je 7. veljače i 10. veljače 2013., posudio 2.000,00 kuna i 400,00 €, za liječenje bolesne majke, koja je u međuvremenu preminula. Navodi kako je, prilikom te posudbe, optuženi KV, vlastoručno na papiru, napisao kako posuđuje navedene iznose, obvezao se vratiti u roku od 30 dana i kao zalog dao dva dukata, za koje je kasnije utvrdio kako su krivotvorine. Navodi kako je taj puta, pozajmici nazočio ZV iz [adresa]. Od te posudbe, optuženi mu niti kune nije vratio, uslijed čega smatra kako je, od početka, imao prijevarnu namjeru.

8.1. Ispitan na raspravi kod Općinskog suda u Vinkovcima 26. listopada 2021. godine, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., oštećeni MV, je iskazao kako u cijelosti ostaje kod iskaza danog u Policijskoj postaji Županja dana 19. kolovoza 2016. Na upite je odgovorio kako je novčani iznos od 400,00 €, optuženiku isplatio u [adresa], neposredno nakon što je taj iznos podigao u banci, a odmah potom je i optuženi njemu u [adresa] predao dva dukata, što je vidio i ZV iz [adresa], koji je njega i optuženika toga dana i vozio u banku u [adresa], kako bi oštećeni podigao novac u banci. Nije se mogao sjetiti , kada je optuženom predao 2.000,00 kuna. Dukate je nosio na provjeru kod zlatara u Županju, koji mu je isti rekao kako dukati krivotvoreni. Čuo je kako je optuženi premetne dukate nudio na prodaju i OV zvanom " Ć" iz [adresa], koji ih nije htio kupiti dukate, dok ne provjeri njihovu originalnost, a optuženik mu je rekao da on nema vremena čekati provjeru originalnosti istih. Ugovor o pozajmici novca od 7. veljače 2013. nije ovjeren kod javnog bilježnika. Isti je pisao optuženi KV, a oštećeni je samo potpisao. Oštećeni povremeno pozajmljuje novce drugim osobama iz dobre namjere, ne radi kamata. Nije želio odgovoriti na pitanje, ovjerava li uvijek Ugovore o pozajmljivanju novca kod javnog bilježnika ili ne. Nakon predočenje Ugovora o pozajmici na listu 3 sudskoga spisa, oštećeni je iskazao kako je dio predmetnog Ugovora, koji se odnosi na pozajmljivanje iznosa od 2.000 kuna, pisao optuženik KV, i to tekst koji počinje riječju sastavljen, do teksta koji završava riječima „30 dana“, ispod čega slijede vlastoručni potpisi i to oštećenog ispod teksta "davaoc", a optuženog ispod teksta "primaoc". Dio predmetnoga Ugovora koji se odnosi na pozajmljivanje iznosa od 400,00 €, kao i dio Ugovora iz kojega proizlazi da mu je optuženik dao kao polog 2 velika dukata, oštećeni navodi kako je vlastoručno pisao, i to, dio teksta koji počinje datumom 10. veljače 2013. i završava s dijelom teksta koji glasi "za 30 dana rok".

9. Čitanjem ugovora od 18. srpnja 2016. na listu 21 spisa i 24. rujna 2012. na listu 22 spisa, utvrđeno je kako su isti, također, sastavljeni između optuženog LV i oštećenog RV, i to prvi ugovor 24. rujna 2012. godine, radi pozajmica novčane svote od 26.000,00 kuna, od strane oštećenog, optuženom, s rokom vraćanja, također, 15. prosinca 2012. godine. Isti je ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Kaluđer iz Županje. Drugi ugovor zaključen je 26. listopada 2012. godine, a radi se o ugovoru o pozajmice novca od strane oštećenog, optuženom u iznosu od 4.000,00 kuna, s rokom vraćanja 15. prosinca 2012. godine i, također, je ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Kaluđer iz Županje.

9.1. Dakle, kao nesporno je utvrđeno kako je oštećeni MV i prije predmetne posudbe 7. veljače 2013 godine, posuđivao novce optuženom LV, ugovorima ovjerenim kod javnog bilježnika. Oštećeni MV, prilikom prvog iskaza u Policijskoj upravi vukovarsko – srijemskoj, Policijska postaja Županja, iskazao je kako mu je KV ostao dužan i prethodno posuđene novce, za što je u odnosu na njega pokrenuo parnični postupak, što se čini nelogičnim. Naime, ukoliko, zaista, optuženi KV, nije oštećenom vratio, od prije posuđenu veću količinu novca, postavlja se pitanje zašto bi mu pristao posuditi daljnju količinu novca, i to i zašto bi oštećeni MV za daljnju količinu novca sklopio ručno pisani ugovor, iako je ranije sklapao ugovore ovjerene kod javnog bilježnika. Naime, prilikom sklapanja ugovora 7. veljače 2013. godine, rok vraćanja iz prethodnih ugovora, odnosno, 15. prosinca 2012., već je protekao, pa ukoliko je oštećeni MV tada već imao saznanja kako je optuženi KV, neuredan platiša, zašto bi mu pristao dati daljnju posudbu.

9.2. U dva iskaza oštećenog RV, ima više nesuglasnosti, koje sud ne može opravdati samo protekom vremena. Naime, prilikom ispitivanja u Policijskoj upravi vukovarsko – srijemskoj, Policijskoj postaji Županja, 19. kolovoza 2016. godine, oštećeni je iskazao kako je optuženom u dva navrata posudio novce, i to 2012. ili 2013. godine, ugovorom ovjerenim kod javnog bilježnika, te spornim ugovorom, dok iz samih ugovora, proizlazi kako mu je novce posudio ukupno četiri puta. Nadalje, prilikom prvog iskaza u Policijskoj upravi vukovarsko – srijemskoj, Policijskoj postaji Županja, 19. kolovoza 2016. godine, oštećeni je iskazao kako je on samo potpisao ugovor sastavljen 7. i 10. veljače 2013. godine, koji je vlastoručno sastavio upravo optuženi KV, da bi na sudu prilikom iskaza 26. listopada 2021., naveo kako je drugi dio ugovora, odnosno, onaj koji datira s 10. veljače 2013 godine, vlastoručno napisao upravo on, odnosno, učinio nespornim da ga nije pisao optuženi KV, kako je prvotno naveo. Daljnja, već istaknuta nelogičnost, bila bi ta što bi 10. veljače 2013. godine, bila četvrta posudba od strane LV od oštećenog. Sasvim je nelogično da bi netko četiri puta posuđivao osobi koja još niti prvu posudbu, nije vratila. Prilikom iskazivanja u policiji, oštećeni MV, istaknuo je kako je posljednjoj posudbi, odnosno kada je optuženi KV, kao zalog dao dva dukata, bio nazočan ZV iz [adresa]. Na raspravi od 26. listopada 2021. godine, je dodao kako je upravo ZV iz [adresa], njega i optuženika toga dana i vozio u banku u [adresa] , kako bi oštećeni podigao novac u banci.

9.3. Međutim, svjedok ZV, ispitan na raspravi kod Općinskog suda u Vinkovcima 5. listopada 2023., koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., iskazao je kako živi u [adresa], uslijed čega poznaje i optuženog LV i oštećenog MV, koji su iz istog mjesta, no, nema nikakvih saznanja s događajem koji se optuženom stavlja na teret, nije mu poznato je li optuženi od oštećenog pozajmljivao novce i je li mu vratio iste, kao ni je li mu predao ikakve predmete ili dukate, kao zalog, niti je takvim poslovnim odnosima bio prisutan. Na upit je napomenuo kako nema vozačku dozvolu i ne zna upravljati motornim vozilom, te nikada nije mogao voziti oštećenog MV bilo kuda, niti je skupa s optuženim i oštećenim igdje zajedno putovao. Iskaz ovog svjedoka dovodi u ozbiljnu sumnju navode oštećenog SV, da je upravo ovaj svjedok vozio njega i optuženog autom u banku, gdje je zatim oštećeni podigao novac i predao ga optuženom, a optuženi njemu kao zalog dao dukate, sve u prisutnosti VV. Naime, navedeni svjedok je sve opovrgnuo, uključujući i činjenicu da se ikada igdje vozio s optuženim i oštećenim, posebno naglasivši kako nije moguće da ih je on vozio, s obzirom da ne posjeduje vozačku dozvolu, niti zna voziti.

10. Svjedok EV, brat optuženog, ispitan 17. kolovoza 2016., u Policijskoj upravi vukovarsko - srijemskoj, Policijskoj postaji Županja, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., iskazao je kako poznaje oštećenog MV iz [adresa], od kojeg je njegov pokojni otac ĆV povremeno posuđivao novac i uredno isti vraćao. Također, mu je poznato kako je i njegov brat LV, povremeno od njega posuđivao novce, koje je uredno vraćao. Sjeća se kako je jednog dana u srpnju 2014. godine, MV, došao u dvorište njihove obiteljske kuće u [adresa], u popodnevnim satima. Bili su nazočni brat LV, sada pokojna majka L, i prijatelj UV iz [adresa], koji je tada, zbog poplava, boravio kod njih. Dolaskom u dvorište, PV je pitao brata je li mu ono riješio, na što je LV otišao u kuću, i izašao noseći snop novaca. Naočigled svih prisutnih, LV je izbrojao i stavio pred njega ukupan iznos od 32.000,00 kuna. Nakon toga mu je brat objasnio kako se radi o povratu novcu koji mu je PV posudio. Ne zna je li kasnije njegov brat posudio još novca. Također ne zna ništa o dukatima, danim kao zalog povrata duga.

10.1. Ponovno ispitan na raspravi kod Općinskog suda u Vinkovcima 26. listopada 2023., koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., svjedok EV, u cijelosti je ostao kod ranijeg iskaza, te dodao kako mu je poznato da se oštećeni MV, bavi pozajmljivanjem novca drugim osobama uz motiv zarade, odnosno, uz kamatu. Ne sjeća se koliko je vremena prošlo otkad je bio prisutan povratu novca od strane njegovog brata, oštećeniku u obiteljskoj kući u [adresa], na osjećao se novčanog iznosa, budući da je osobno bio prisutan. U vrijeme kada je njegov brat, odnosno optuženi, posuđivao novce, majka im je bila teško bolesna i misli da je umrla 2015. godine.

10.2. Očito je kako ovaj svjedok nije upoznat s detaljima posudbe optuženog KV od oštećenog RV, nije upoznat s brojem posudbi, količinom posuđenog novca, uvjetima vraćanja, vrsti ugovora, kao ni o eventualnom danom zalogu.

11. Svjedok UV ispitan 17. kolovoza 2016., u Policijskoj upravi vukovarsko - srijemskoj, Policijskoj postaji Županja, koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., iskazao je kako poznaje KV, te je tijekom poplava 2014. godine, dva ili tri puta prenoćio kod njegove obitelji u [adresa]. Nema nikakvih saznanja o njegovim poslovima, niti dugovanjima prema osobi po imenu PV. Jednog dana 2016. godine ga je KV nazvao, a kako se on nije javio, njegovoj majci je poručio da do hitno treba, te ga je on potom nazvao i LV je rekao da će doći s njim popričati. Došli su on i njegov brat u Račinovce kod svjedoka, Hrvojevim autom marke Volkswagen Golf. LV mu je ispričao kako je njegov pokojni otac imao dugova prema nekom iz [adresa] zvanom PV i on je taj dug naslijedio, ali i vratio. Također mu je rekao da, ukoliko ga neko pita, potvrdi da je nazočio, da je LV osobi po imenu i PV, vratio dug u iznosu od 35.000,00 kuna. Pristao je, ali kada su ga iz Policijske postaje u Županji zbog toga zvali, nije htio govoriti laži.

11.1. Ponovno ispitan na raspravi kod Općinskog suda u Vinkovcima 26. listopada 2023., koji je iskaz, uz suglasnost stranaka, pročitan na raspravi 7. svibnja 2026., svjedok UV, iskazao je kako u cijelosti ostaje kod iskaza danog u Policijskoj postaji Županja, te dodao kako je sada u cijelosti slijep, dok je 2014,g, još djelomično vidio.

11.2. Sud vjeruje iskazu svjedoka UV, kako nije bio prisutan nikakvom vraćanju novca od strane optuženog LV, oštećenom RV, s obzirom da bi se takvog nesvakidašnjeg događaja, svjedok zasigurno sjetio. Također je sud povjerovao dijelu iskaza svjedoka, kako ga je optuženi pokušao nagovoriti da, ukoliko netko pita, navede kako je bio prisutan povratu novca od strane optuženog, oštećenom u iznosu od 35.000,00 kuna, s obzirom da je svjedok jasno naveo kada, na kojem mjestu i u kojim okolnostima je optuženi isto od njega tražio, kao i iskreno priznao kako je prvotno na to pristao, ali po pozivu policije, nije mogao slagati.

12. Uvidom u podatke iz Jedinstvenog registra računa za optuženog dostavljene od strane Fine 4. lipnja 2025., očevidnik o danima insolventnosti optuženog od 4. lipnja 2025. i očevidnik svih osnova za plaćanje s specifikacijom naplate za optuženog od 4. lipnja 2025., utvrđeno je kako je optuženi KV, tijekom 2012. i 2013. godine, bio u blokadi, s 1601 dan neprekinute blokade, kako je imao brojne ovrhe na novčanim sredstvima. Ova činjenica nije niti sporna, s obzirom da i sam optuženi priznaje kako je posuđivao novce od oštećenog RV.

13. Kazneno djelo prijevare iz članka 236. stav 1. KZ/11, pretpostavlja kumulativno ispunjenje svih objektivnih i subjektivnih obilježja bića kaznenog djela. Na subjektivnoj strani, nužno je da počinitelj postupa s izravnom namjerom u smislu članka 28. stav 2. KZ/11, tj. da je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njihovo ostvarenje, te da pritom ima za cilj pribavljanje protupravne imovinske koristi. Presudno je pri tome da prijevarna namjera mora postojati u trenutku sklapanja pravnog posla — tempore criminis, a ne može se naknadno zaključivati iz same činjenice neispunjenja preuzetih obveza.

13.1. Na ovo kazneno djelo, primjenjuje se Kazneni zakon (Narodne novine 125/2011, 144/2012 – dalje KZ/11), sukladno članku 3. stav 1. KZ/11, odnosno, zakon koji je bio na snazi u vrijeme koje se navodi kao vrijeme počinjenja kaznenog djela, s obzirom da niti jedna izmjena nakon toga (Narodne novine broj 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024, 136/2025), nije obuhvaćala predmetno kazneno djelo.

13.2. Sudska praksa je glede ovog kaznenog djela prihvatila pravno stajalište kako samo postojanje duga, ne predstavlja kazneno djelo prijevare, već taj dug prerasta u kazneno djelo, ako se dokaže kako je počinitelj, već prilikom uspostavljanja imovinskopravnih odnosa s drugom osobom, imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu. No, ako je dužnik preuzetu obvezu, utemeljio na stvarnim mogućnostima koje su postojale u kritično vrijeme ili pak na realnim izgledima da će uspjeti ispuniti svoju obvezu, tada nema subjektivnog elementa kaznenog djela prijevare, jer nema voljne sastavnice, namjere (dolus specialis), da se dovođenjem drugoga u zabludu pribavi protupravna imovinska korist. Ne može se zaključivati uzročnost na temelju posljedica. Svaka osoba koja preuzme novčanu obvezu, a potom je ne ispuni, ne postaje time počiniteljem kaznenog djela prijevare. Razlika između dužnika koji nije platio i prevaranta koji nikada nije ni namjeravao platiti, mora biti dokazana, a ne pretpostavljena iz samog ishoda.

13.3. U predmetnom slučaju, optužba je prijevarnu namjeru zaključivala iz triju indicija: financijske blokade optuženog u inkriminiranom razdoblju, neispunjenja obveze u ugovorenom roku od 30 dana, te navodnog davanja lažnih dukata kao zaloga. Sud je razmatrao svaku od ovih indicija, te dolazi do sljedećih zaključaka.

13.4. Glede financijske blokade, podatak FINA-e o 1601 danu neprekinute blokade optuženog u 2012. i 2013. godini, jest relevantna okolnost koju sud nije smio zanemariti. Međutim, sama po sebi, ova okolnost ne dokazuje prijevarnu namjeru u trenutku sklapanja konkretnog ugovora 7. veljače 2013. godine. Za takav zaključak bila bi potrebna dodatna veza između financijskog stanja optuženog i njegova postupanja prema oštećenom, tj. trebalo bi biti dokazano da je optuženi oštećenom , namjerno prikazao lažno financijsko stanje, prešutio blokadu ili na drugi način oštećenog doveo u zabludu o svojoj sposobnosti i volji vraćanja. Ništa od toga nije dokazano. Naprotiv, iz nesporne činjenice da je oštećeni MV i sam znao za ranije neplaćene dugove optuženog, jer je upravo zbog prethodnih posudbi iz 2012. navodi, kako je pokrenuo parnični postupak, razvidno je kako oštećeni u trenutku posudbe 7. veljače 2013., nije bio u zabludi o financijskom stanju optuženog. Čovjek koji pozajmljuje novac osobi za koju već vodi parnicu radi naplate ranijeg duga, i to bez ovjere kod javnog bilježnika kakvu je inače tražio, ne može se smatrati prevarenim u kaznenopravnom smislu, jer oštećeni nije bio doveden u zabludu, nego je sam slobodnom voljom odlučio o posudbi, svjestan okolnosti. Time je jedan od konstitutivnih elemenata kaznenog djela prijevare - dovođenje u zabludu ili održavanje u zabludi, po ocjeni ovog suda, u odnosu na posudbu od 2.000,00 kuna, već u načelu upitan.

13.5. Nesporno je da optuženi KV, dug od 2.000,00 kuna, nije vratio u ugovorenom roku od 30 dana. Sam optuženi ovo ne osporava. Međutim, zakašnjenje u ispunjenju ugovorne obveze, pa i dulje zakašnjenje, nije kazneno djelo prijevare, već je to isključivo materija građanskopravnog odnosa. Kao što je Županijski sud u Zagrebu u predmetu Kž-1220/2022-3 nedvosmisleno zaključio: "Nije dostatno da je prijevarna namjera postojala samo u vrijeme zaključenja pravnog posla, ali ni tvrdnja da je ona nastala tek naknadno, tijekom trajanja poslovnog odnosa, ne može utemeljiti kaznenu odgovornost za prijevaru." Navedena pozicija jasno označava granicu između kaznenog i građanskopravnog odnosa, a ta je granica u konkretnom slučaju odlučna.

14. Protiv teze optužbe, da su se u ponašanju optuženog ostvarila obilježja kaznenog djela prijevare, govori i nedokazanost predaje lažnih dukata.

14.1. Kao što je razvidno iz prethodno provedenog dokaznog postupka, nesporno je jedino to, da su predmeti oduzeti od oštećenog SV, dana 13. lipnja 2016., dva velika dukata žute boje s likom ĆV, prema nalazu Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 24. listopada 2024. izrađeni od mjedi (slitine bakra i cinka), a ne od zlata. Dakle, nesumnjivo je utvrđeno da predmetni predmeti nisu zlatnici.

14.2. Međutim, ono što nije dokazano, a upravo je to ključno za postojanje kaznenog djela u optužbom opisanom obliku, jest je li ih optuženi KV, ikada predao oštećenom PV, kao zalog. Teret dokazivanja ove činjenice leži isključivo na optužbi, a taj teret nije ispunjen.

14.3. Jedini izvor koji bi to mogao potvrditi, jest iskaz samog oštećenog SV. Međutim, ovaj iskaz je u ključnoj točki, okolnostima predaje dukata, u potpunosti opovrgnuo svjedok ZV. Naime, oštećeni je na raspravi od 26. listopada 2021., izričito naveo da je toga dana ZV, njega i optuženog vozio automobilom u banku u [adresa], gdje je oštećeni podigao novac, a optuženi KV, mu predao dukate kao zalog, sve u nazočnosti tog svjedoka. Međutim, svjedok ZV, ispitan na raspravi od 5. listopada 2023., u potpunosti je osporio sve te navode: izjavio je da nema nikakvih saznanja o poslovnim odnosima između optuženog i oštećenog, da nije bio prisutan nikakvoj predaji novca ni dukata, te, što je posebno značajno, da nema vozačku dozvolu i da nikada nije znao upravljati motornim vozilom, uslijed čega nije mogao voziti oštećenog i optuženog , ni do banke ni bilo kamo. Iskaz svjedoka ZV, koji je jasan, određen i neproturječan, u potpunosti razara ključni dio oštećenikove verzije događaja od 10. veljače 2013 ., verzije o kojoj uopće i ovisi optužbeni navod o davanju dukata kao zaloga.

14.4. Sud je imao na umu da oštećeni MV, u primarnom iskazu danom u Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Policijskoj postaji Županja, dana 19. kolovoza 2016., uopće nije naveo detalj o vožnji u banku, već je taj detalj dodao tek na raspravi 26. listopada 2021., dakle, pet godina nakon prvog iskaza. Pritom, ni tada nije spontano opisao zbivanje, nego je, suočen s pitanjima, dodao niz okolnosti koje su se pokazale neistinitima. Ova progresivna elaboracija iskaza, nije objašnjiva pukim protekom vremena, naprotiv, suprotna je logici pamćenja, pri kojoj se detalji vremenom gube, ne dodaju.

14.5. Nadalje, oštećeni MV, je u iskazu pred policijom 19. kolovoza 2016., izjavio da je cijeli ugovor vlastoručno napisao optuženi KV, no, na raspravi 26. listopada 2021., sam je potvrdio da je dio ugovora koji se odnosi na 400,00 eura i na dukate kao polog, vlastoručno pisao on sam. Dakle, sporni dio ugovora koji je jedini materijalni trag navodne posudbe od 400 ,00 € i zaloga u dukatima nije pisao optuženi, nego oštećeni. U odsustvu bilo kakvog drugog materijalnog dokaza , koji bi potvrđivao da je do te posudbe i predaje dukata uopće došlo, te uz iskaz svjedoka koji u potpunosti demantira oštećenikovu verziju o okolnostima tog dana, optužba nije dokazala da je optuženi ikada predao dukate oštećenom.

14.6. Sud je razmatrao i navod oštećenog, da je čuo kako je optuženi dukate nudio na prodaju OV zvanom " Ć". Ovaj svjedok nije ispitan u postupku, s obzirom da je preminuo, a navedeni navod ostaje na razini oštećenikova kazivanja iz druge ruke, iskaz po čuvenju, koji nema dokaznu vrijednost, kakvu bi imao neposredno saslušani svjedok. Stoga ta okolnost ne može biti temelj zaključka o posje du dukata od strane optuženog.

14.7. Optuženi KV i svjedok EV u svojim su iskazima naveli kako se oštećeni MV bavi posuđivanjem novca trećim osobama uz kamatu, dok je optuženi dodao kako je oštećeni, pri sklapanju ugovora o zajmu, kamatu unaprijed uračunavao u iznos koji je on kao dužnik bio obvezan vratiti, ovjeravajući ugovore kod javnog bilježnika na uvećane iznose koji su već sadržavali obračunatu kamatu. Optuženi je naveo kako je upravo po takvom modelu sklapao i ranije ugovore kod javnog bilježnika iz Županje, i kako je smatrao da sporni ugovor od 7. veljače 2013. nije ovjeravao kod javnog bilježnika, jer je iznos bio manji, a ne jer bi se radilo o drugačijoj vrsti odnosa. Svjedok EV u iskazu od 26. listopada 2023., izričito je potvrdio kako mu je poznato da se oštećeni B. bavi pozajmljivanjem novca uz motiv zarade, odnosno, uz kamatu.

14.7.1. Sud ove navode nije mogao zanemariti pri ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenog SV. Ukoliko je oštećeni MV, u poslovnoj praksi redovito uračunavao kamatu u iznos koji je dužnik vraćao, to bi objasnilo:

zašto oštećeni nije tražio ovršne mjere u trenutku kada mu raniji dugovi navodno nisu bili vraćeni, nego je nastavio pozajmljivati, jer je kamata bila ugrađena u sam iznos posudbe i predstavljala zaradu neovisno o ishodu;

• zašto je, prema navodima optuženog, po vraćanju iznosa od 2.000,00 kuna, oštećeni zatražio plaćanje kamata koje optuženi nije prihvatio platiti, što je po mišljenju optuženog bio stvarni povod za podnošenje kaznene prijave; • zašto je sporni dio ugovora koji se odnosi na iznos od 400,00 € i predaju dukata kao zaloga, vlastoručno pisao sam oštećeni, a ne optuženi, što bi odgovaralo verziji u kojoj oštećeni naknadno nastoji ugovorom dokumentirati svoju tražbinu (uključivo kamatu) na način koji bi imao dokaznu snagu.

14.7.2. Sud je svjestan da navedeni navodi optuženog i svjedoka JV, nisu potkrijepljeni neposrednim materijalnim dokazima. koji bi bez dvojbe potvrdili poslovnu praksu oštećenog RV u pogledu kamata. Međutim, njihova funkcija u ovom dokaznom postupku nije dokazati da se oštećeni bavi lihvarstvom , jer to nije predmet ovog postupka, nego dovesti u razumnu dvojbu vjerodostojnost iskaza oštećenog kao jedinog izravnog dokaza optužbe. U tom smislu, navedeni navodi nisu sami po sebi dokazno irelevantni.

14.7.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu I Kž-607/2014-13 od 23. travnja 2019., zauzeo je stajalište da okolnost koju optuženi opisuje, da su oštećenici koji pozajmljuju novac uz kamatu podnijeli kaznenu prijavu kao instrument naplate spornih potraživanja, nije sama po sebi dostatna za odbijanje optužbe, ali jest relevantna za ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika i motiva za podnošenje kaznene prijave . Ovaj sud, sagledavajući tu okolnost u ukupnom kontekstu dokaznog postupka , uz unutarnju nesuglasnost iskaza oštećenog, uz potpuno opovrgavanje iskaza oštećenog od strane svjedoka ZV, u ključnoj točki, uz paralelno vođenje parničnog postupka, zaključuje da navedene okolnosti dodatno osnažuju dvojbu o vjerodostojnosti oštećenikova iskaza kao isključivog temelja za osuđujuću presudu.

15. Sporno je i pitanje je li optuženi KV, ikada vratio dug oštećenom RV, i to pitanje, po ocjeni ovog suda nije nedvojbeno razriješeno, ni u korist, ni na štetu optuženog. Sud je dužan izložiti razloge koji su ga naveli na takav zaključak.

15.1. Svjedok EV, brat optuženog, svjedočio je kako je u srpnju 2014., osobno bio nazočan kada je optuženi KV, oštećenom RV, u dvorištu obiteljske kuće u [adresa], isplatio iznos od 32.000,00 kuna. Svjedok je ostao dosljedan u oba iskaza. Sud, međutim, ovom iskazu ne može dati bezrezervnu dokaznu snagu. Svjedok je brat optuženog, što ga čini osobno zainteresiranim za ishod postupka. Osim toga, svjedok sam napominje da nije bio upoznat s detaljima posudbe, nije znao koji su iznosi pozajmljeni, po kojim uvjetima, koliko je posudbi ukupno bilo, niti zna ništa o eventualnom zalogu. Stoga se ne može isključiti da je nazočio nekoj isplati, ali da ta isplata nije bila vezana uz ugovor koji je predmet ovog postupka, ili da su podaci o iznosu rezultat naknadno stečenog saznanja, a ne osobnog promatranja.

15.2. S druge strane, svjedok UV, kojemu sud u cijelosti vjeruje u dijelu iskaza koji se tiče onog što je osobno doživio, jasno je izjavio da nije bio prisutan nikakvom vraćanju novca od strane optuženog oštećeniku, te da ga je optuženi KV, pokušao nagovoriti da lažno posvjedoči o vraćanju iznosa od 35.000,00 kuna. Ovaj iskaz je relevantan u dvostrukom smislu: direktno je opovrgnuo tvrdnju obrane o svjedoku kao dokazu vraćanja duga, te ukazuje na okolnost koja je teretna po optuženog - on je pokušao pribaviti lažni iskaz o ključnoj spornoj činjenici (vraćanju duga). Ova okolnost jest indicija da optuženi dug nije vratio, jer da jest, ne bi imao razlog za pribavljanje lažnog svjedočanstva.

15.3. Sud je, međutim, svjestan da navedena indicija, sama po sebi, ne dokazuje prijevarnu namjeru u trenutku sklapanja posla. Pokušaj pribavljanja lažnog iskaza može biti i odgovor osobe koja, iako nije imala prijevarnu namjeru pri sklapanju ugovora, dug iz nekog razloga nije u stanju ili ne želi platiti, te bespravnim sredstvima pokušava izbjeći građanskopravne, pa i kaznene posljedice zakašnjelog ispunjenja. Takvo ponašanje moralno je nedopustivo i potencijalno kazneno relevantno kao posebno kazneno djelo, ali ne dokazuje retroaktivno da je prijevarna namjera postojala u trenutku sklapanja ugovora u veljači 2013. godine.

15.5. Sud stoga zaključuje, kako pitanje otplate duga, ostaje predmetom građanskopravnog spora, a ne kaznenog postupka. Oštećeni MV je, prema vlastitom iskazu, u odnosu na ranije posudbe već pokrenuo parnični postupak. Isti mehanizam zaštite, dostupan mu je i za posudbu koja je predmet ove optužnice, u mjeri u kojoj je uopće dokazana. Parnica, a ne kazneni postupak, pravo je mjesto za razrješenje spora o ispunjenju ugovornih obveza.

16. Sud je u konkretnom slučaju, dio dužan primijeniti načelo in dubio pro reo.

16.1. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u međusobnoj vezi, sukladno članku 450. stav 2. ZKP-a, ovaj sud nije mogao nedvojbeno utvrditi sljedeće odlučne činjenice:

• da je optuženi KV, dana 10. veljače 2013. pozajmio od oštećenog SV, iznos od 400,00 €,

• da je optuženi KV predao oštećenom PV, kao zalog dva dukata s likom ĆV, znajući da nisu pravi,

• da je optuženi u trenutku sklapanja ugovornog odnosa 7. veljače 2013. , pa ni eventualno 10. veljače 2013., imao prijevarnu namjeru, tj. da je unaprijed odlučio da pozajmljene iznose neće vratiti.

16.2. U pogledu prijevarne namjere, dokaznom analizom nije otklonjena razumna dvojba o tome je li predmetni odnos između optuženog i oštećenog u svojoj osnovi bio građanskopravni odnos zajma koji nije uredno ispunjen, a ne kazneno djelo prijevare. Temeljna razlika između tih dvaju pravnih kategorija, prijevare i neispunjenog zajma, leži upravo u prijevarnoj namjeri, koja mora biti dokazana s onoliko sigurnosti koliko je potrebno za osuđujuću presudu. U konkretnom slučaju, ni dokazi optužbe ne isključuju razumnu dvojbu, a ni obrana nije nedvojbeno potvrdila svoje verzije događaja.

16.3. Dvojba o navedenim odlučnim činjenicama, nije mogla biti otklonjena niti cjelokupnom kombinacijom raspoloživih dokaza. Iskaz oštećenog RV, jedini je izvor, koji bi te okolnosti mogao potvrditi, a isti sud ne može se prihvatiti kao isključivi temelj osuđujuće presude, jer je u ključnim točkama proturječan sam sebi, a navode o svjedoku predaje dukata, potpuno opovrgnuti ispitivanjem imenovanog svjedoka VV, te potvrdom samog oštećenog kako je sporni dio ugovora, pisao on sam, a ne optuženi.

16.4. U skladu s temeljnim načelom kaznenog postupka - presumpcijom nedužnosti iz članka 3. stavka 1. ZKP/08, svaka se osobu smatra nedužnom sve dok se pravomoćnom presudom ne utvrdi njezina krivnja. Teret dokazivanja krivnje leži na tužitelju, a sukladno članku 3. stav 3. ZKP/08, dvojbu o postojanju odlučnih činjenica sud rješava na način koji je povoljniji za optuženika ( in dubio pro reo). Budući da u provedenom dokaznom postupku, nije otklonjena dvojba o ostvarenju svih zakonskih obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stav 1. Kaznenog zakona, valjalo je donijeti oslobađajuću presudu temeljem čl. 453. točke 3. ZKP/08.

17. Sud je, na temelju članka 79. stav 3. KZ/11, od oštećenog RV , oduzeo dva velika dukata, žute boje, nalik za zlato s likom ĆV, privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Policijske postaje Županja, broj 841767 od 13. lipnja 2013., te odlučio iste, po pravomoćnosti presude, uništiti po trgovačkom društvu Metal Zec d.o.o. Ilok, bez obzira što nisu nastali kaznenim djelom, niti uporabljeni za počinjenje istoga, jer su nedvojbeno sačinjeni od mjedi i mogu izazvati zabludu u pravnom prometu.

18. Na temelju članku 149. stavku 1. ZKP/08, budući da je donesena presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stav 2. točaka 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženog, te nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

18.1. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovci 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u 3 (tri) primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-103/2020

2. Optuženi KV, [adresa]

3. Branitelj, odvj. Ivan Ergotić, Vinkovci

4. Oštećeni MV, [adresa]

5. Punomoćnik ošt., odvj Krunoslav Gloković, Županja