Poslovni broj: 12 Kzd-5/2021-42
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež tog suda Tei Mirošević kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika ZĐ, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. i 2 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, broj KOz-DO- 225/2020 od 10. kolovoza 2020. izmijenjene na raspravi 7. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane u prisutnosti savjetnice općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Valentine Jakopec, optuženika ZĐ te opunomoćenice oštećenika, odvjetnice Ive Soldo, dana 7. svibnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Optuženik ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, sin LĐ i GĐ, rođene Z, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, sa završenom osnovnom školom, obrtnik, zaposlen u Tomi d.o.o. sa sjedištem u [adresa] na radnom mjestu prodavača, ne prima plaću, ali navodi da si uzme po potrebi mjesečno od oko 700,00 do 800,00 eura, bez imovine, razveden, otac petero djece, od toga jedno maloljetno, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv istog
k r i v j e
što je:
- u razdoblju od 1. veljače 2014. do 25. listopada 2019. u Zagrebu, Savezne Republike Njemačke br. 6, iako je temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-1265/12 od 15. siječnja 2014. koja je postala pravomoćna i ovršna dana 30. siječnja 2014. u obvezi da na ime uzdržavanja mjesečno doprinosi za mlt. LĐ, rođenog **.**.1999. iznos od 132,72 eura do 1. ožujka 2018., za mlt. ZĐL, rođenu **.**.2001. iznos od 119,45 eura, za mlt. KĐ, rođenu **.**.2002. iznos od 119,45 eura, za mlt. ŽĐ rođenog **.**.2006. iznos od 800,00 kuna i za mlt. ŠĐ, rođenu **.**.2007. iznos od 106,18 eura, i to sve do 15-og u mjesecu, na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. djece GĐ, iako svjestan te svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, nije plaćao dužno uzdržavanje, osim povremenim uplatama u ukupnom iznosu od 11.738,87 eura, čime je u navedenom razdoblju oštetio mlt. LĐ, mlt. ZĐL, mlt. KĐ, mlt. ŽĐ i mlt. ŠĐ za ukupan iznos od 25.891,33 eura,
- dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a uzdržavanje se odnosi na dijete,
- čime je počinio pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja – opisano i kažnjivo po članku 172. stavak 1. i 2, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. Kaznenog zakona.
II. Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom ZĐ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta LĐ
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD TRI (3) MJESECA
Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom ZĐ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta ZĐL
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD ČETIRI (4) MJESECA
Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom ZĐ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta KĐ
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD ČETIRI (4) MJESECA
Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom ZĐ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta ŽĐ
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD ČETIRI (4) MJESECA
Na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11 optuženom ZĐ se za kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja na štetu djeteta ŠĐ
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD ČETIRI (4) MJESECA
III. Na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi ZĐ se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU OD JEDNE (1) GODINE.
IV. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ZĐ se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 56. stavak 4. KZ/11 u vezi s člankom 62. stavkom 1. točka 1. i člankom 62. stavak 2. točka 10. KZ/11 optuženom ZĐ se
i z r i č e
POSEBNA OBVEZA
da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude zakonskoj zastupnici oštećene djece GĐ uplati iznos od 10.513,18 eura (deset tisuća petsto trinaest eura i osamnaest centi) te da nastavi ispunjavati obvezu uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.
VI. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. i članak 62. stavak 2. točka 10. KZ/11. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečene obveze.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi ZĐ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO- 225/2020 od 10. kolovoza 2020. pokrenut je postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela iz članka 172. stavak 1. KZ/11. Zastupnica optužbe na raspravi dana 7. svibnja 2026., ne dirajući pritom u identitet optužbe, izmijenila je činjenični opis optužnice na način kako je navedeno u izreci presude.
2. Optuženi ZĐ, nakon izmjene činjeničnog opisa iz optužnice na raspravi održanoj 7. svibnja 2026. pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući da se očitovao krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, naveo je kako ne želi iznositi obranu te da je suglasan s predloženom vrstom i mjerom kazne.
4. Tijekom provedenog dokaznog postupka sud je pročitao: presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P2-1265/12 od 15. siječnja 2014. (list 4-9 spisa), zapisnik ODO Zagreb o ispitivanju svjedoka GĐ od 23. srpnja 2019. (list 12- 15 spisa), zapisnik VI PP Zagreb o ispitivanju u svojstvu svjedoka GĐ od 11. rujna 2019. (list 21-22 spisa), promet po računu GĐ za razdoblje od 17. svibnja 2015. do 11. rujna 2019. (list 23-25 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzm-106/2014 od 17. srpnja 2015. (list 28-32 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kvm-379/2016 od 4. srpnja 2017. (list 33- 34 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kvm -307/18 od 28. kolovoza 2018. (list 35-36 spisa), zapisnik VI. PP Zagreb o ispitivanju u svojstvu osumnjičenika ZĐ zajedno sa DVD snimkom (list 46-54 i 58a spisa), preslike uplata Adiko bank i Privredne banke (list 55-58 spisa), rješenje Županijskog suda u Rijeci broj: Kžzd-63/18 od 7. studenog 2018. (list 71 spisa), potvrda HZZO, Regionalni ured Rijeka (list 78 spisa), podaci HZMO, Područna služba u Rijeci (list 79- 80 spisa), potvrda Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel (list 81 spisa) , izvod iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.
5. Optuženi se u odnosu na kaznena djela koja su mu stavljena na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenih djela koja su mu stavljena na teret.
6. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenih djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, korektno držanje pred sudom, kaznenu neosuđivanost, kako prije, tako i nakon počinjenja ovih kaznenih djela, dok je kao otegotnu okolnost sud cijenio optuženikovu prekršajnu kažnjavanost.
9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Uzeto je u obzir i da je optuženi prihvatio prijedlog vrste i mjere kaznenopravne sankcije predložene po zastupnici optužbe, pa mu sud nije niti mogao izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene.
10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, u izostanku otegotnih okolnosti, optuženom je sud za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta LĐ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ZĐL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta KĐ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ŽĐ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ŠĐ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseci, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine a potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne č ine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Sud je pri tome vodio računa da optuženi do počinjenja ovih kaznenih djela nije bio kazneno osuđivan kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, a ne uobičajenim obrascem ponašanja. S druge strane i okolnost da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, također pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja a ujedno će mu biti dana mogućnost da na slobodi započne nastavi privrjeđivati i uplaćivati za dospjelo a neplaćeno uzdržavanje za svoju djecu.
11. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je izrečena uvjetna osuda uz prijetnju kaznom zatvora u trajanju od jedne godine kroz vrijeme provjeravanja u trajanju od pet godina, te uz izrečenu posebnu obvezu da popravi štetu nanesenu kaznenim djelom na način da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude zakonskoj zastupnici oštećene djece GĐ uplati iznos od 10.513,18 eura te da nastavi ispunjavati obvezu uzdržavanja za dijete uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, u konkretnom slučaju primjerena sankcija koja će utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela, te će ista biti i jasna poruka društvu o osudi kaznenih djela i pravednosti sankcioniranja počinitelja kaznenih djela.
12. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz članka 62. stavka 1. točke 1. i članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11 ili ih teško i ustrajno krši. Ako se utvrdi da optuženik obveze nije izvršio iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ili ga osloboditi obveza ili produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.
13. Obzirom da je donijeta osuđujuća presuda sud je, temeljem članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, optuženiku naložio podmirenje paušalnog troška kaznenog postupka u visini 100,00 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a uzimajući u obzir materijalne prilike optuženog kao i trajanje kaznenog postupka.
U Velikoj Gorici 7. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sutkinja za mladež:
Ana Lovrić
Tea Mirošević
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnošenja žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog ovjerovljenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud kao sud drugog stupnja.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici na broj KOz-DO-225/20202.
2. Optuženi ZĐ
3. Opunomoćenik oštećenika Iva Soldo – po pravomoćnosti
4. Zakonska zastupnica oštećenika GĐ – po pravomoćnosti
5. oštećenicima – po pravomoćnosti
6. Probacijski ured – po pravomoćnosti
