Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž Ovr-128/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja TL iz [adresa], T 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. iz Splita, protiv protivnika osiguranja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, povodom žalbe predlagateljice osiguranja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-472/2026-2 od 18. ožujka 2026., dana 7. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice osiguranja, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-472/2026-2 od 18. ožujka 2026.
II. Trošak žalbe predlagateljici osiguranja se ne dosuđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom 1. odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje predlagateljice osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, dok je pod točkom II. izreke naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Varaždinu da na nekretninama koje su predmet ovog postupka upiše zabilježbu odbijenog prijedloga za osiguranjem založnog prava.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija predlagateljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje na način da dopusti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava i naloži provedbu nadležnom zk. odjelu, a podredno da vrati prvostupanjskom sudu predmetni spis na ponovno odlučivanje sve uz naknadu prouzročenih parničnih troškova .
3. Žalba predlagateljice osiguranja je neosnovana.
4. Nije sporno da je predlagateljica osiguranja podnijela prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja naznačenim u toč. I. izreke prvostupanjskog rješenja radi osiguranja novčanog potraživanja u iznosu od 9.000,00 EUR-a s pripadajućim ugovornim i zateznim kamatama, zatim radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 885,92 EUR- a s pripadajućim zateznim kamatama te osiguranja troškova ovog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, sve temeljem rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-498/2020-6 od 7. prosinca 2021.
5. Pozivajući se na odredbe čl. 290. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) u svezi s čl. 21., 23, 25. i 29. st. 1. i 2. istog Zakona prvostupanjski sud ističe da je uvidom u rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždin broj Ovr-498/2020-6 od 7. prosinca 2021. utvrdio da je istim temeljem ovršne isprave – Ugovora o pristupanju duga od 12. prosinca 2014., solemniziranog po javnoj bilježnici Zvjezdani Rauš Klier iz Varaždina broj OV-8705/14 od 12. prosinca 2014., a radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine od 29.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB -a i 9.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja sa ugovorenom kamatom, te radi naplate zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 29.000,00 CHF i 9.000,00 EUR sa ugovorenim kamatama koje teku od 13. prosinca 2006. pa do isplate, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 6.675,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, određena ovrha pljenidbom i prijenosom zapljenjenih novčanih sredstava po računima ovršenika, pa sud smatra da navedeno rješenje o ovrsi ne predstavlja ovršnu ispravu na osnovu koje se može tražiti osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava, s obrazloženjem da se ne radi o kondemnatornoj odluci kojoj se nalaže ovršeniku, ovdje protivniku osiguranja, isplata iznosa od 9.000,00 EUR s pripadajućim ugovornim i zateznim kamatama, te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 885,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, već o konstitutivnoj odluci kojom je određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje protivnika osiguranja, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice, ovdje predlagateljice osiguranja, pozivajući se pritom na stav iznesen u rješenju Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-831/2025 od 5. veljače 2026., slijedom čega je prijedlog za osiguranje odbijen kao neosnovan.
6. U žalbi predlagateljica osiguranja ističe da je sud prvog stupanja donio nezakonito rješenje zbog nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da ne sadrži potpune i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji se u obrazloženju rješenja navode da su nejasni i proturječni, odnosno ne odgovaraju sadržaju spisa predmeta, a niti samim činjeničnim utvrđenjima iz obrazloženja rješenja, te da je obrazloženje krajnje paušalno, arbitrarno i neodrživo. Brani tezu da je prijedlog podnesen sukladno ovršnoj ispravi iz čl. 23. st. 1. OZ-a koja ispunjava sve pretpostavke da bi se temeljem iste odredilo osiguranje kako je isto predloženo 30. siječnja 2026.
7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da je u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, na koju sadržajno ukazuje predlagateljica osiguranja, obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, cijeneći da je predlagateljica osiguranja podnijela prijedlog za zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja sukladno odredbi čl. 296. OZ-a koji propisuje pretpostavke za zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, pa primjenjujući odredbu čl. 23. toč. 1. istog Zakona iz kojeg proizlazi da je ovršna isprava između ostalog ovršna sudska odluka koja je sukladno odredbi čl. 25. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 29. st. 1 i 2. istog Zakona, odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u konkretnom slučaju, kako je uknjižba založnog prava zatražena na temelju rješenja o ovrsi na novčanim sredstvima (a ne na temelju ovršne isprave), u kojem je određeno samo sredstvo i predmet ovrhe te se nalaže Financijskog agenciji ili banci da prenese sredstva, a ne nalaže protivniku osiguranja ponovno ispunjenje obveze, jer je kondemnatorni dio, odnosno nalog da se nešto plati sadržan samo u ovršnoj ispravi, dok rješenje o ovrsi koje donosi sud na temelju te isprave služi samo za provedbu te obveze, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, slijedom čega se žalbeni navodi ukazuju neosnovanim.
9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijanjem žalbe predlagateljice osiguranja potvrditi prvostupanjsko rješenje.
10. Trošak žalbe predlagateljici osiguranja nije dosuđen jer ista nije uspjela u žalbenoj fazi postupka.
U Varaždinu 7. svibnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
