Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-136/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ivani Madunić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva1 ., radi isplate, odlučujući o žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 95/2022-21 od 9. ožujka 2026., dana 07. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-95/2022-21 od 9. ožujka 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 157,56 eura s sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U točki II. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je odlučio i o naknadi parničnog troška na način da je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 546,70 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude, u cijelosti žali se tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi su propisani odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08. i 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka USRH 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23,146/25; dalje ZPP-a). Tuženik je u žalbi posebno istaknuo kako je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev (bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a) te kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama (bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, odnosno podredno da ukine prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem u bitnom pobija žalbene navode tuženika predlažući da drugostupanjski sud donese odluku kojom će odbiti žalbu tuženika, tužiteljici priznati trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede sukladno odredbama članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije počinjene ni bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Isto tako nije počinjene ni bitna povreda odredbi iz članka 354. stavak 2. točke 12. ZPP-a, o čemu će sud dati razlog u nastavku obrazloženja presude.
8. U sporu male vrijednosti o čemu se predmetno radi, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).
9. Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.
10. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za onkologiju i radioterapiju;
- da tuženik nije pravilno isplatio tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad;
- da tužiteljici u razdoblju veljače 2017. do rujna 2024. su nepravilno isplaćene naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje i to u ukupnom bruto iznosu od 157,56 EUR, a sve prema nalazu i mišljenju vještaka za knjigovodstvo i financije.
11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje ZR), članka 49. stavak 9., Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja(„Narodne novine“ br. 29/18., dalje KU/18.) članka 36.,članka 57. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje KU/13), članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19), članka 66. i 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), i članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17), zauzimajući stav da je tužiteljica obavila određeni rad za koji rad joj tuženik nije izvršio pravilan obračun pa tako ni isplatu naknade plaće.
12. Odredbom članka 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11., 82/12., i 73/13., dalje ZR/09), odnosno odredbom članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17.,98/19., 151/22. i 64/23.,dalje ZR/14), propisana je naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, dok je odredbama članka 87. ZR-a/09 i članka 95. ZR-a/14 regulirana naknada plaće kad radnik ne radi zbog opravdanog razloga.
13. Tuženik u bitnome temelji svoju žalbu na tvrdnji kako tužiteljica nikada nije postavila tužbeni zahtjev da joj se isplati razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedica tuženikovog pogrešnog izračuna, iz bilo kojeg drugog razloga osim neobračunavanja dodataka i na odrađeni prekovremeni rad. Tuženik zapravo smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio prethodno utvrđujući činjenice koje tužiteljica uopće nije navela.
14. Odista bi sud prekoračio tužbeni zahtjev kada bi svoju odluku utemeljio na činjeničnoj osnovi drugačijoj od one na koju se pozvala tužiteljica. U predmetnom se slučaju o tome ne radi i prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev. Ovo stoga, što je iz činjeničnih navoda tužbe kao i navoda iznesenih tijekom postupka vidljivo kako tužiteljica tvrdi da joj tuženik nije isplatio, za predmetno razdoblje, svu naknadu koja joj pripada radi korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Upravo na ovim činjenicama prvostupanjski sud je utemeljio svoju odluku nakon što je izveo dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem. To što je tužiteljica u kontekstu neisplate naknade za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isticala i kako je do toga došlo radi pogrešnog obračuna dodatka za posebne uvjete rada, nipošto ne znači da je samo u okviru tog razloga sud trebao ispitivati je li tuženik sukladno kolektivnim ugovorima i zakonu isplatio tužiteljici naknadu za korištenje godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Dakle, nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije isplatio tužiteljici ovu naknadu u cijelosti i nakon što je njena visina utvrđena knjigovodstveno- financijskim vještačenjem, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je i ovaj iznos dosudio tužiteljici pobijanom presudom. Pri tome ni na koji način nije prekoračio tužbeni zahtjev odnosno počinio povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.
15. Kako je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka utvrđeno da u utuženom razdoblju tuženik nepravilno obračunao naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad i na taj način isplatio iznos od 157,56 EUR-a manje, to je i po stavu ovoga suda prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u izreci pobijane presude.
16. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.
17. Kako parnični trošak tužiteljice sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP -a, to je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.
U Splitu 07. svibnja 2026.
SUTKINJA:
Ivana Madunić
