Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-231/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZE, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-107/2026-16 od 23. travnja 2026., u sjednici održanoj 7. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ZE.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog ZE produljio istražni zatvor koji mu traje od uhićenja 11. siječnja 2026.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ZE putem braniteljice po službenoj dužnosti Tamare Posavec, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor optuženiku, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači tako da istražni zatvor zamijeni mjerom/mjerama opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-272/2026 od 6. svibnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženik smatra da je pobijanim rješenjem narušeno načelo razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a te da se svrha zbog koje je protiv njega produljen istražni zatvor može postići primjenom blažih mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4., 5. i 10. ZKP -a. Posebno se u žalbi ističe da se istražni zatvor u konkretnom slučaju pretvara faktično u izvršenje kazne zatvora, budući da je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru više od tri i pol mjeseca, a za predmetno kazneno djelo ovlašteni tužitelj predlaže izricanje djelomične uvjetne osude s neuvjetovanim dijelom kazne u trajanju od šest mjeseci. Na taj način optuženik očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP-a mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

6. Valja ponajprije odgovoriti žalitelju da se kod ocjene razmjernosti u smislu čl. 122. st. 2. ZKP-a uzima u obzir cjelokupna kaznenopravna sankcija koja se predlaže ili se objektivno, prema podacima kojima raspolaže sud očekuje u postupku, a optuženiku je u predmetnom slučaju predložena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, što nije u nesrazmjeru s dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru koji mu teče od 11. siječnja 2026., neovisno, dakle, o tome da će se u sklopu predložene konkretne djelomične uvjetne osude izvršavati dio te kazne u trajanju od šest mjeseci. Osim toga, u skladu s naprijed naznačenom zakonskom odredbom, treba povesti računa i o potrebi produljenja istražnog zatvora, a koja se u ovom slučaju sastoji u otklanjanju tzv. iteracijske opasnosti i zaštite sigurnosti žrtve s obzirom na okolnosti predmetne inkriminacije za koju se optuženik osnovano sumnjiči.

7. Imajući pak u vidu okolnosti koje potvrđuju nespornu tzv. iteracijsku opasnost, a to su: da je optuženik i ranije vrijeđao i prijetio žrtvi te da se svakodnevno dovodio u alkoholizirano stanje u kojem nije mogao kontrolirati svoje ponašanje, što potvrđuje i činjenica da je i prilikom uhićenja također bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 3,16 g/kg alkohola u organizmu, sud prvog stupnje je ispravno zaključio da je u konkretnom slučaju nužno optuženiku produljiti istražni zatvor jer blaže zakonske mjere poput mjera opreza koje se predlažu žalbom u postojećoj situaciji nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Naime, prema podacima iz prvostupanjskog spisa optuženik i žrtva žive na istoj adresi, a, s druge strane, žalitelj nije konkretizirao i argumentirao kamo bi se odselio u slučaju njegova udaljenja iz doma.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije prihvaćena, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic