+
Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžm-26/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom BT, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO) protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Km- 11/2024-44 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Varaždinu je, rješenjem poslovnog broja: Km-11/2024-44 od 29. travnja 2025., na temelju čl. 88. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15. i 126/19., nadalje: ZSM-a) u vezi s čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25; dalje: ZKP/08-25), prema maloljetnom BT obustavio kazneni postupak.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08-25 te nužni izdaci maloljetnog BT i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ODO zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači na način da se maloljetnom BT na temelju čl. 28. ZSM-a izrekne pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora tako da se određuje da mu može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ako u roku od 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili da mu se na temelju čl. 10. st.2. toč. 8. ZSM-a izrekne posebna obveza uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove ekološkog značenja u trajanju od 70 sati, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu za mladež na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu za mladež u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO- 814/2025-3 od 9. prosinca 2025. isti vratilo.
5. Žalba ODO-a nije osnovana.
6. Budući da se državni odvjetnik žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud za mladež je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 36/24. 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP/08-26), pobijano rješenje najprije ispitao po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
7. ODO nije u pravu kada smatra da je sud prvog stupnja za mladež pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku, uz bitnu argumentaciju da žrtva kada je u stanju šoka može iskazivati i nešto drugačije od stvarnog događaja, posebice žrtva kaznenog djela razbojništva, međutim, to samo po sebi ne znači da neistinito iskazuje u cjelini, odnosno da bi preuveličao sam događaj.
7.1. Uz to, žalitelj ističe da na strani žrtve nije utvrđen niti jedan razlog zašto bi neistinito teretio maloljetnika, te slijedom svega navedenog smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada iskaz žrtve nije prihvatio kao vjerodostojan i istinit dokaz, pri čemu dodatno upire da je sud provođenjem dokaza na raspravi (ne navodi kojih) mogao dodatno utvrditi vjerodostojnost njezinih navoda.
8. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud za mladež je na temelju savjesne, kritičke i pažljive analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, izveo pravilan zaključak da u konkretnom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi maloljetnik počinio terećeno kazneno djelo.
8.1. Tako sud prvog stupanja za mladež pravilno uočava da su žrtva CT i svjedok ĆT koji je također sudjelovao u inkriminiranom događaju tako da je riječ o neposrednom očevicu, potpuno različito iskazivali u odnosu na niz odlučnih i drugih važnih činjenica u ovom predmetu, te da je iskaz žrtve u izravnoj suprotnosti i sa iskazom svjedoka ST glede stvari koje su mu otuđene kritične zgode.
8.2. Konkretno, prvostupanjski sud prije svega pravilno primjećuje da je žrtva u svom iskazu navela kako ju je prvo šakom u glavu udario ĆT, dok taj svjedok iskazuje da ga on kritične zgode uopće nije tukao već je to učinio mlt. BT. Nadalje, žrtva je u svom iskazu tvrdila da joj je ĆT pretražio džepove te uzeo mobitel, cigarete i novce, dok mu mlt. BT nije ništa uzeo , dok je ĆT u svom iskazu tvrdio suprotno, odnosno da on oštećeniku nije pretraživao džepove već je to učinio mlt. BT. Također, žrtva i navedeni svjedok su bitno različito iskazivali i o tome je li, a kao da točno tko tukao žrtvu dok je ležala na podu. Tako je svjedok ĆT tvrdio da žrtvu nitko nije tukao dok je ležala na tlu, dok je žrtva navela da su ju na podu tukli i taj svjedok i mlt. BT.
8.3. Uz sve to, prvostupanjski sud dodatno uočava da je iskaz žrtve u suprotnosti i sa iskazom svjedoka ČT u odnosu na kojeg pravilno primjećuje da je riječ o nepristranom svjedoku koji ni na koji način nije zainteresiran za ishod ovog postupka. Naime, žrtva je izrijekom tvrdila da da joj je kritične zgode otuđen i mobitel marke Samsung, međutim, navedeni svjedok, koji je radio kao konobar u kafiću u koji je oštećenik došao nakon inkriminiranog sukoba, navodi kako mu je isti rekao da su ga istukli štićenici doma i uzeli mu mobitel, a što je njemu bilo čudno jer je u tom trenutku mobitel imao u ruci.
8.3. Vezano za sporno pitanje je li oštećeniku kritične zgode oduzet i mobitel, svjedok ĆT je naveo kako on žrtvi nije pretraživao džepove, već je to činio mlt. BT, međutim, dopušta mogućnost, iako to nije neposredno vidio, da mu je imenovani uzeo i mobitel, kakav iskaz svjedoka pak je u direktnom proturječju sa iskazom same žrtve koja je tvrdila da mu je džepove pretražio LT , a ne mlt. BT.
8.4. Iz navedenog proizlazi da je žrtva očito neistinito iskazivala o tome da joj je kritične zgode pored cigareta, novca i upaljače oduzet i mobitel, a što se po ocjeni ovog žalbenog suda za mladež ne može pripisati proteku vremena, kao niti stanju šoka u kojem se oštećenik nalazio kritične zgode, a kako to pogrešno u žalbi smatra državni odvjetnik.
8.5. Vezano pak za žalbene tvrdnje da na strani žrtve nije utvrđen niti jedan razlog zašto bi neistinito teretio maloljetnika, prvostupanjski sud pravilno primjećuje, a suprotno žalitelju, da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je žrtva prije inkriminiranog događaja bila u sukobu s LT koji ju je ucjenjivao i tražio od nje da mu vrati novce na ime nepostojećeg duga, dok s mlt. BT nije bio u dobrim odnosima povodom incidenta vezanog uz krađu bicikla u vlasništvo doma.
8.6. Slijedom svega navedenog, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud za mladež iskaz žrtve s pravom ocjenjuje kao nevjerodostojan izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, a slijedom čega, u izostanku drugih dokaza iz kojih bi na izvjestan način proizlazilo postojanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, s pravom zaključuje da se ne može isključiti kao razumno moguća i vjerodostojna obrana mlt. BT u kojoj je tvrdio da je na žrtvu i LT naišao kada su se oni već svađali, te da se samo verbalno sukobio s oštećenikom nakon čega je otišao, a budući da iz takve njegove obrane ne proizlazi da bi kritične zgode postupao zajednički i po prethodno dogovoru s ĆT, te da bi u cilju da se nepripadno domogne tuđih stvari, fizički napao žrtvu te potom od njega otuđio mobitel, novac i cigarete (na ovom mjestu valja primijetiti da i sama žrtva u svom iskazu navodi da joj je ĆT pretražio džepove i uzeo inkriminirane stvari, dok mu mlt. BT nije ništa uzeo), sud izvodi pravilan zaključak da u ovom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi počinio terećeno kazneno djelo.
9. Budući da žalba ODO-a nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08-26, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-26 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 7. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
