Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-258/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19., dalje: ZTD), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru (dalje: ODO) broj KO-DO-181/2021 od 20. veljače 2024., protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovnog broja: K- 188/2021-19 od 9. veljače 2024., na sjednici održanoj 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Vukovaru presudom poslovnog broja K-188/2021-19 od 9. veljače 2024. stavio je izvan snage presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K - 188/2021-2 od 2. ožujka 2023. kojom je izdan kazneni nalog te je optuženik IŠ proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano u čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 118/03, 146/08, 137/09, 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, i 40/19, dalje u tekstu: ZTD-a), a kažnjivo po čl. 626. st. 1. ZTD-a te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, uvjetno na jednu godinu.

1.1. Na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) u vezi s čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023., dalje: KZ/11) optuženi IŠ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje, opisano u čl. 626. st. 1. toč. 2., a kažnjivo po čl. 626. st. 1. ZTD-a.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se ODO zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj KŽ-DO-289/2024-3 od 16. travnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. ODO u žalbi smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti koje zakon propisuje za primjenu instituta beznačajnog djela. Konkretno, žalitelj upire da niti iz jednog dokaza, osim pukih tvrdnji koje je optuženik iznio u svojoj obrani, ne proizlazi da je isti poduzimao bilo kakve napore da namiri vjerovnike, a na kojoj činjenici prvostupanjski sud u bitnome temelji svoj zaključak da je u ovom slučaju riječ o beznačajnom djelu.

6.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je na temelju pažljive, savjesne i kritičke analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i međusobnoj povezanosti, izveo pravilan zaključak da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu (čl. 33. KZ/11).

6.2. Budući da državni odvjetnik u žalbi posebice upire da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi optuženik poduzimao bilo kakve napore da namiri vjerovnike, čime očito sugerira da nije ispunjen jedan od temeljnih uvjeta za primjenu instituta beznačajnog djela - da djelo nije imalo posljedice ili da su posljedice neznatne, potrebno je prije svega pojasniti suštinu i smisao predmetnog kaznenog djela, kao i njegove posljedice.

6.3. Polazeći od zakonskog opisa kaznenog djela iz čl. 626. st. 1. ZTD-a može se uočiti da je njegov zaštitni objekt sigurnost gospodarskog/trgovačkog prometa, zaštita vjerovnika, zakonito i transparentno poslovanje trgovačkih društava i povjerenje u financijsku disciplinu tržišta.

6.4. Drugim riječima, cilj koji se želi postići ovim kaznenim djelom je spriječiti da trgovačko društvo koje je insolventno nastavi poslovati i time povećavati svoje dugove, prikrivati stvarno stanje poslovanja, pogodovati pojedinim vjerovnicima, s posljedicom smanjivanja stečajne mase i osujećivanja buduće naplate vjerovnika.

6.5. Iz navedenog se može uočiti da se kao najvažnije posljedice ovog kaznenog djela ukazuje to da se nastavkom poslovanja insolventnog društva njegova imovina smanjuje odnosno nestaje, tako da svi vjerovnici ne mogu naplatiti svoja potraživanja, dok novi vjerovnici ulaze u odnose ne znajući da je trgovačko društvo insolventno i nesposobno podmiriti preuzete obveze.

6.6. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je TD „STIRen“ j.d.o.o. za ugostiteljstvo Vukovar osnovano s ciljem otvaranja restorana Great Gatsby u Vukovaru koji je trebao biti otvoren krajem 2019., međutim, otvaranje se moralo odgoditi zbog nastupa globalne pandemije bolesti COVID-a. Od tada pa sve do nastupa insolvetnosti restoran zbog potpunog lockdowna nije mogao raditi, dok je u vrijeme djelomičnog lockdowna radio uz jako teške uvjete koji nisu donosili zaradu za zatvaranje nastalih dugova. Pored toga, budući da restoran zapravo nije ni započeo s radom, to tvrtka nije ostvarivala pravo na državne poticaje za vrijeme pandemije.

6.7. Nadalje, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da restoran zapravo nije niti započeo s punim poslovanjem, s posljedicom da tvrtka nije mogla vratiti dugove koji se odnose na početna ulaganja, konkretno, dugove na ime potraživanja dobavljača, plaće zaposlenika, te najma prostora koji je tvrtka platila unaprijed za godinu dana.

6.8. Polazeći od navedenih činjenica, pritom naročito imajući u vidu specifične okolnosti zbog kojih tvrtka nakon osnivanja u stvari nije niti započela s punim poslovanjem (globalna pandemija COVID-a), s posljedicom da objektivno nije bila u mogućnosti vratiti početna ulaganja (koji dugovi su većinom nastali prije nastupa insolventnosti), te da je stečajni postupak pokrenut ubrzo nakon što su se stekli uvjeti za njegovo otvaranje, a imajući na umu ranije izloženu suštinu i smisao, te cilj koji se nastoji postići predmetnim kaznenim djelom (da se trgovačko društvo koje je insolventno spriječi da nastavi poslovati i time povećava svoje dugove, prikrije stvarno stanje poslovanja, pogoduje pojedinim vjerovnicima, s posljedicom smanjivanja stečajne mase i osujećivanja buduće naplate vjerovnika), tada i po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su posljedice ovog djela neznatne i da je stupanj optuženikove krivnje nizak te da ne postoji potreba da isti bude kažnjen.

6.9. Slijedom svega navedenog, odgovor na sporno pitanje koje u žalbi ističe ODO

– je li optuženik poduzimao bilo kakve napore da namiri vjerovnike (u svezi čega valja dodatno primijetiti da se kao dužnik ukazuje Trgovačko društvo STIRen j.d.o.o., a ne optuženik osobno), nije odlučno za ocjenu je su li se u konkretnom slučaju stekli zakonski uvjeti za primjenu instituta beznačajnog djela.

7. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je, a suprotno ža litelju, pravilno postupio kada je optuženika pobijanom presudom na temelju čl. 453. toč. 1. ZKP/08 oslobodio optužbe.

8. Budući da žalba ODO-a nije osnovana, a kako ovo žalbeno vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08-26) na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke