REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-809/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 72910430276, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Vodovod Pula – Labin d.o.o., OIB: 19798348108, Radićeva ulica 9, Pula, koje zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva 3, radi naknade za oduzetu imovinu, 7. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II -943- 02/24-01/373, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 25. ožujka 2025. i rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I-943-04/23- 01/409, URBROJ: 2163-24-02/6-24-22 od 7. svibnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isto dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 € (dvije tisuće pet stotina eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I- 943-04/23-01/409, URBROJ: 2163-24-02/6-24-22 od 7. svibnja 2024. toč. 1. izreke određeno je da je interes Republike Hrvatske za građenje i održavanje vodnih građevina utvrđen člankom 22. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj. 66/19, 84/21, 47/23). Toč. 2. prihvaćen je prijedlog Vodovoda Labin d.o.o., [adresa], za nepotpuno izvlaštenje u svrhu ustanovljenja prava služnosti radi izgradnje i održavanja cjevovoda kanalizacije na području naselja Labin na kč. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 497 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površni služnosti od 22 m2, vlasništvo DR iz [adresa]. Toč. 3. određeno je da će se pravo služnosti vršiti u pojasu širine 2 m, dužine 11 m, prema trasi naznačenoj u geodetskom elaboratu nepotpunog izvlaštenja. Toč. 4. utvrđena je naknada u iznosu od 483,57 eura, koju je korisnik izvlaštenja dužan isplatiti vlasniku nekretnine DR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja te zakonske zatezne kamate koje teku od 30. dana od dana donošenja rješenja pa do isplate. Toč. 5. odlučeno je korisnik izvlaštenja po pravomoćnosti rješenja stječe pravo ulaska u posjed odnosno danom isplate naknade. Toč. 6. odlučeno je o zemljišnoknjižnoj provedbi rješenja, odnosno uknjižbi prava služnosti i brisanju zabilježbe postupka nepotpunog izvlaštenja. Toč. 8. odlučeno je da se o troškovima postupka odlučiti dopunskim rješenjem.

2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-02/24-01/373, URBROJ: 514-04-03- 01-01/08-25-02 od 25. ožujka 2025. odbijena je žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kao neosnovana.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenih upravnih rješenja. U tužbi ističe kako je tijekom upravnog postupka, kao i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, tužitelj ukazivao na nužnost zajedničkog raspravljanja o nepotpunom izvlaštenju radi osnivanja služnosti na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] te je predložio spajanje postupaka. Riječ je o susjednim nekretninama u isključivom vlasništvu tužitelja, koje se nalaze u građevinskoj zoni i na kojima se planira ista svrha izvlaštenja. Unatoč tome, prvostupanjsko tijelo odbilo je spojiti postupke, a drugostupanjsko tijelo takvu je odluku potvrdilo pozivajući se na diskrecijsku ovlast iz čl. 44. Zakona o općem upravnom postupku. Takav pravni stav je pogrešan. Iako spajanje postupaka nije obvezno, upravno tijelo je prilikom odlučivanja bilo dužno uzeti u obzir sve relevantne činjenice koje utječu na prava vlasnika, uključujući činjenicu da predmetne čestice čine jedinstvenu funkcionalnu i gospodarsku cjelinu. Naime, predmetne nekretnine u naravi čine jedinstvenu građevinsku parcelu pravilnog oblika, ukupne površine 1.207 m², smještenu uz prometnicu i s pogledom na more. Bez geodetske identifikacije nije moguće razlučiti granicu između njih. Promatrane kao cjelina, one predstavljaju atraktivno građevinsko zemljište, dok ih uspostava služnosti kroz središnji dio čini praktično neupotrebljivima za gradnju i u cijelosti obezvrjeđuje. Stoga zahtjev za zajedničkim razmatranjem nije bio puko procesno pitanje, već nužan preduvjet za zakonito odlučivanje o meritumu u oba postupka. Nadalje, pobijanim rješenjima povrijeđeno je načelo razmjernosti jer nije ispitano može li se svrha postići blažim zahvatom, primjerice izmještanjem trase uz rub jedne čestice, čime b i se izbjeglo prekomjerno opterećenje nekretnine. Također je pogrešno primijenjeno materijalno pravo koje uređuje služnosti, budući da nije utvrđena varijanta koja najmanje ograničava vlasnika, iako bi ona jednako udovoljavala svrsi. U pogledu naknade, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje i tržišna vrijednost nekretnine. Prije svega, nekretnina je nepravilno tretirana kao izolirana čestica, a ne kao dio jedinstvenog kompleksa, čime je njezina početna vrijednost značajno podcijenjena. Dodatno, korišteni su neadekvatni komparativni podaci, pa je vrijednost procijenjena na razini koja očito ne odgovara tržišnim kretanjima za građevinsko zemljište u Rapcu. Vrijednost je dodatno umanjena spekulativnim pretpostavkama o budućoj prometnici, za koju ne postoje konkretni planovi ni akti za gradnju. Konačno, pogrešno je zaključeno da služnost ne utječe na mjeru korištenja cijele nekretnine. U stvarnosti, uspostava kanalizacijskog voda kroz središte parcele onemogućava gradnju, čime se bitno smanjuje vrijednost cijele nekretnine, a ne samo dijela pod služnošću. Slijedom navedenog, tržišna vrijednost i umanjenje vrijednosti nekretnine pogrešno su utvrđeni, čime su pobijana rješenja nezakonita.

4. Tužbenim zahtjevom tužitelj je sudu predložio donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika kao i rješenje prvostupanjskog upravnog tijela uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Zainteresirana osoba je odgovoru na tužbu istaknula da su pobijana upravna rješenja u cijelosti zakonita te donesena u skladu s relevantnim propisima, osobito Zakonom o općem upravnom postupku, Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade, Zakonom o vodama i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U postupku je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na temelju provedenih vještačenja i izrađenih elaborata, uz puno poštivanje procesnih prava tužitelja. Riječ je o postupku nepotpunog izvlaštenja koji se vodi radi izgradnje komunalne infrastrukture – sustava odvodnje otpadnih voda, što je nesporno zahvat od interesa za Republiku Hrvatsku. Sukladno zakonskim odredbama, takvi postupci su hitni, a predmetna građevina predstavlja infrastrukturu u javnom interesu koja koristi široj zajednici, uključujući i samog tužitelja. Tužitelj u tužbi ne osporava osnovanost izvlaštenja, već isključivo položaj služnosti i visinu naknade. Njegov ključni prigovor odnosi se na nespa janje ovog postupka s postupkom koji se vodi za drugu njegovu nekretninu (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Taj prigovor nije osnovan. Naime, odredba čl. 44. Zakona o općem upravnom postupku jasno propisuje da se upravne stvari mogu, ali ne moraju spojiti u jedan postupak. Odluka o spajanju prepuštena je diskrecijskoj ocjeni upravnog tijela. Stoga nespajanje postupaka ni u kojem slučaju ne predstavlja povredu postupka niti razlog nezakonitosti rješenja. Dodatno, predmetni postupci nalaze se u različitim fazama – jedan je već okončan u upravnom postupku, dok je drugi tek u početnoj fazi. U takvoj situaciji spajanje nije ni procesno svrhovito ni praktično moguće. Navodi tužitelja da je zbog nespajanja postupaka pogrešno utvrđeno činjenično stanje također su neosnovani. U ovom postupku raspravljalo se isključivo o nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju su provedeni svi potrebni dokazi, uključujući više vještačenja. Tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku i izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama. U odnosu na prigovor da nije osnovana služnost koja najmanje opterećuje nekretninu, ističe se da isti ne odgovara stvarnom stanju. Služnost zahvaća vrlo malu površinu od svega 22 m2, i to rubni dio nekretnine. Trasa je određena na način da u najmanjoj mogućoj mjeri ograničava vlasnička prava, pri čemu je vođena računa o konfiguraciji terena i postojećim prostorno-planskim rješenjima. Služnost se u nastavku logično nadovezuje na susjednu česticu, također u vlasništvu tužitelja. Posebno je važno istaknuti da je trasa služnosti usklađena s koridorom planirane prometnice predviđene važećom prostorno-planskom dokumentacijom. Time je izbjegnuto dodatno opterećivanje nekretnine izvan već planirane infrastrukturne zone, što ide u prilog tužitelju, a ne na njegovu štetu. Stoga su neosnovani navodi da je služnost mogla biti određena na bitno povoljniji način. U pogledu visine naknade, ista je utvrđena na temelju stručnih procjembenih elaborata ovlaštenih vještaka. Za predmetnu nekretninu provedena su višestruka vještačenja, uključujući i dodatno vještačenje nakon primjedbi tužitelja, čime je osigurana visoka razina stručnosti i pouzdanosti utvrđenih vrijednosti. Navodi tužitelja o podcijenjenosti nekretnine i nepravilnoj primjeni metoda procjene ostaju paušalni i nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima. Neosnovan je i prigovor da se predmetna nekretnina mora promatrati zajedno sa susjednom kao jedinstvena cjelina. Iako su nekretnine susjedne i u vlasništvu iste osobe, one predstavljaju zasebne pravne cjeline (odvojeni katastarski i zemljišnoknjižni upisi) te se kao takve i procjenjuju. Eventualno objedinjavanje nekretnina ovisi isključivo o volji vlasnika i ne može se retroaktivno nametati u ovom postupku. Zaključno, zainteresirana osoba iznijela je kako se izričito protivi provođenju novog vještačenja po vještaku građevinske struke, kako je to predložio tužitelj u tužbi, iz razloga što su za predmetnu nekretninu već provedena dva takva vještačenja, jedan u postupku osiguranja dokaza, a jedan u prvostupanjskom upravnom postupku te smatra da je u tim nalazima i mišljenjima već sve utvrđeno pa se isti mogu koristiti za potrebe ovog postupka. Provođenje novog vještačenja samo bi uzrokovalo nepotrebne troškove.

7. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja na naknadu troškova upravnog spora.

8. U tijeku spora održana je rasprava dana 23. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupili su opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS-a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Na predmetnoj raspravi opunomoćenik tužitelja ustrajao je u cijelosti kod navoda iz tužbe, podneska od 17. travnja 2026. i tužbenog zahtjeva. Po provođenju predloženih dokaza predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva. Opunomoćenik zainteresirane osobe ustrajao je u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu. Osporio je sve navode iz podneska te se protivio provođenju vještačenja budući da tužitelj nije imao primjedbi na visinu odmjerene naknade. Ukazao je da je nekretnina okrnjena sukladno Prostornom planu grada [adresa], da je koridor služnosti upravo planiran po dijelu predviđene prometnice, da taj dio nije gradivi i ne može se na njemu graditi te da upravo ovaj smjer služnosti najmanje opterećuje nekretninu, što je navela i vještakinja. U slučaju eventualnog potpunog izvlaštenja na prijedlog Grada Labina, radi izgradnje prometnice, tužitelj će dobiti punu naknadu jer će se raditi o potpunom izvlaštenju. Uostalom, i tužitelj do svoje nekretnine pristupa po nerazvrstanoj cesti oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja se upravo ima nastaviti po planiranom koridoru. Niti jedan zakon ne poznaje termin "kompleks nekretnina" pa tako ni Zakon o procjeni niti pripadajući Pravilnik.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud je odbio provođenje dokaza vještačenjem iz razloga navedenih u nastavku ovog obrazloženja.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Donoseći tužbom pobijano rješenje tuženik u obrazloženju ističe kako je prvostupanjsko tijelo nakon dostave nalaza i mišljenja (procjembenih elaborata) tvrtke Proving d.o.o. odnosno vještakinje iz navedene tvrtke Vedrane Vrtodušić Mihelčić i stalnog sudskog vještaka gospodarske struke i procjenitelja poljoprivrednog zemljišta Ranka Anđelinija provelo usmenu raspravu 5. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. i sa strankama i vještakinjom Vedranom Vrtodušić Mihelčić raspravilo sva sporna pitanja, kojom prilikom je imenovana vještakinja odgovorila na sva postavljena pitanja. Zbog prigovora predlagatelja na procjembeni elaborat i neslaganje s odgovorima vještakinje prvostupanjsko tijelo je odredilo ponovnu procjenu predmetne nekretnine. No, kako je predlagatelj podneskom od 6. svibnja 2024. odustao od predloženog vještačenja te predložio donošenje rješenja u skladu s procjembenim elaboratima sudskih vještaka Vedrane Vrtodušić Mihelčić i Ranka Anđelinija, prvostupanjsko tijelo je odustalo od ponovnog vještačenja te pobijanim rješenjem prihvatilo prijedlog za nepotpuno izvlaštenje, uz naknadu vlasniku ĐR sukladno procjembenim elaboratima gore navedenih vještaka. U obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja tuženik navodi kako je suglasan s odlukom prvostupanjskog tijela da se zbog odustanka predlagatelja ne provodi novo vještačenje, već da se donese rješenje kojim je prihvaćen prijedlog za nepotpuno izvlaštenje te naknada odredi u ukupnom iznosu od 483,57 eura na temelju procjembenih elaborata sudskih v ještaka Vedrane Vrtodušić Mihelčić i Ranka Anđelinija. Pri tome ne smatra da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo odredbe Zakona o općem upravnom postupku na štetu vlasnika ĐR što ga prije donošenja rješenja nije obavijestilo da je predlagatelj podneskom od 6. svibnja 2024. odustao od predloženog vještačenja. Naime, ovdje tužitelj, na usmenoj raspravi od 2. svibnja 2024. nije prigovorio na procjembeni elaborat, već je pitao imenovanu vještakinju da li se procjena naknade odnosi na pojedini dio nekretnine ili cijelu nekretninu, na što je ona odgovorila da je pri izračunu jedinične cijene zemljišta uzela u obzir prostorno plansku namjenu kao i opterećenost služnošću predmetne čestice te objasnila odabir koeficijenta umanjenja od 0,3 i geometriju čestice, te rukovodeći se s tim odabrala koeficijent umanjena od 0,3, s kojim odgovorima je ovdje tužitelj po sadržaju zapisnika bio zadovoljan. Tuženik smatra da je imenovana vještakinja građevinske struke na jasan i obrazložen način utvrdila tržišnu cijenu te na temelju utvrđene tržišne cijene utvrdila za koliko je umanjena tržišna vrijednost predmetne nekretnine, uzimajući pri tome u obzir vrstu, sadržaj, položaj, opseg i način izvršavanja služnosti cjevovoda kanalizacije na predmetnoj nekretnini, što je detaljno elaborirala u procjembenom elaboratu i obrazložila na usmenoj raspravi.

12. U odnosu na navedeno, valja reći kako se sud ne može složiti sa zaključkom tuženika da je vještakinja Vedrana Vrtodušić Mihelčić na ročištu održanom 2. svibnja 2025. odgovorila na upit postavljen od strane ovdje tužitelja, kao i da se iz sadržaja navedenog zapisnika može donijeti zaključak o suglasnosti tužitelja s procjembenim elaboratom navedene vještakinje, odnosno da je ovdje tužitelj „po sadržaju zapisnika“, s iznesenim od strane vještakinje Vedrane Vrtodušić Mihelčić "bio zadovoljan". Suglasnost mora biti izričita, a pored navedenog strankama u postupku mora jasno biti dano do znanja kada je ispitni postupak okončan odnosno da je rasprava zaključena, a ne kao u konkretnom slučaju gdje je po sadržaju zapisnika stvoren dojam da će biti donesen zaključak o novom vještačenju odnosno ostavljanju strankama dodatnog vremena za možebitne prigovore i pojašnjenja od strane novog vještaka. Prema stajalištu suda, valjalo je radi zaštite prava tužitelja prije donošenja prvostupanjskog rješenja istog obavijestiti o odustanku predlagatelja od provođenja dokaza novim vještačenjem, odnosno o okončanju prvostupanjskog dokaznog postupka.

13. Nastavno na navedeno, upravo iz navedenog razloga u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za preispitivanje procjembenog elaborata vještakinje Vedrane Vrtodušić Mihelčić provođenjem vještačenja u ovom upravnom sporu, obzirom se navedena vještakinja u svom nalazu i mišljenju nije osvrnula na navode koji su sporni u ovom sporu, iz razloga jer isti nisu niti bili formulirani u cijelosti na taj način tijekom upravnog postupka do donošenja prvostupanjskog rješenja.

14. Naime, vještačenje u upravnom sporu opravdano je provoditi ukoliko sud nađe kakve suprotnosti u nalazu i mišljenju vještaka iz upravnog postupka ili ako su takav nalaz i mišljenje nejasni ili se protive drugim dokazima. U konkretnom slučaju navedene pretpostavke nisu ispunjene već sud nalazi u konkretno utvrđenoj situaciji svrsishodnim u nastavku postupka dodatnim saslušanjem vještakinje razjasniti prigovore tužitelja iznesene tijekom spora, kao i možebitne dodatne prigovore i primjedbe stranaka.

15. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a pobijana upravna rješenja valjalo je poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS -a u svezi s Tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav tužbe i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 €. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova za sastav podnesaka od 17. travnja 2026., međutim, zatraženi trošak sastava podnesaka tužitelju nije priznat iz razloga što se u upravnom sporu dodjeljuju troškovi koji su nužni i opravdani, a navedeni podnesak sud ne smatra opravdanim troškom (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usž-4218/2022-2 od 18. siječnja 2023.). Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

17. Zainteresirana osoba je također zatražila naknadu troška ovog spora, međutim isti joj nije priznat i dosuđen obzirom da nije uspjela u ovom sporu. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 7. svibnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u toč. I. izreke ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127 ZUS-a). Protiv odluka u toč. II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, LR i ĆR, [adresa]

- Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo

Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, Marulićeva 3