Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-35/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović, članici vijeća, u pravnoj stvari mlt. tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. tužiteljice SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zakonskoj zastupnici FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], a svi iz [adresa] te zastupani po punomoćnici Dunji Duduković Šegavić, odvjetnici iz Ozlja, protiv tuženika JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamul i, odvjetniku iz Karlovca, radi plaćanja dospjelih iznosa uzdržavanja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob- 159/2024-6 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-159/2024-6 od 30. siječnja 2026. u točki I., II. i IV. izreke.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da na ime dospjelog uzdržavanja isplati tužitelju mlt. AN naznačene pojedinačne iznose s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci za razdoblje od srpnja 2021. do studenog 2023., a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da na ime dospjelog uzdržavanja isplati tužiteljici mlt. SN pojedinačne iznose za razdoblje od srpnja 2021. do rujna 2021. te od lipnja do studenog 2023. sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom kao u izreci. Pod točkom III. izreke odbijeni su tužitelji s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a pod točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Navedenu odluku sadržajno u odnosu na točke I. II. i IV. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati sudu prvog stupn ja na ponovni postupak.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Pozivajući se na odredbu čl. 289. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) uz primjenu odredbe čl. 314. istog Zakona, nije sporno da mlt. tužitelji stanuju s majkom pa da je tuženik kao otac dužan doprinositi za njihovo uzdržavanje.

6. Kako se sukladno odredbi čl. 309. navedenog Zakona uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, prvostupanjski sud navodi da je sporno je li tuženik platio mlt. tužiteljima uskraćeno uzdržavanje za period od mjeseca srpnja 2021. do 30. studenog 2023.

7. Cijeneći da su mlt. tužitelji podneskom od 11. prosinca 2023. tužbenim zahtjevom koji se odnosi na dospjelo uzdržavanje predložili da im tuženik isplati svakom po 66,36 EUR-a mjesečno za razdoblje od mjeseca srpnja 2021., od kada djeca stanuju s majkom, pa do 31. svibnja 2022., jer je isti doprinosio za svakog od njih tek polovicu potrebnog iznosa, a od lipnja 2022. pa do 1. prosinca 2023. iznos od po 132,72 EUR- a mjesečno za svakog mlt. tužitelja, jer im u tom periodu nije ništa platio, sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje da je tuženik platio dospjelo uzdržavanje za mlt. SN za period od 1. listopada 2021. do 31. srpnja 2023., a da joj nije platio dovoljno na ime uzdržavanja za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2021. i nije ništa platio za period od 1. lipnja 2023. do 30. studenog 2023. jer je boravio u zatvoru.

8. Stoga smatra da je isti dužan mlt. tužiteljici platiti dospjelo uzdržavanje po 66,36 EUR-a za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2021., a za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2023. po 132,72 EUR-a mjesečno, jer joj je za sve ostale mjesece platio uzdržavanje, obzirom joj je plaćao vrtić i satove plesa, kupovao nešto odjeće i obuće i ostalo što joj je trebalo, pa je odbijen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na mlt. SN za navedeno razdoblje.

8.1. Kako tuženik ni za jedno dijete nije doprinosio uzdržavanje kroz period koji je proveo u zatvoru od 31. svibnja 2023. do 31. prosinca 2023., a za oboje djece je doprinosio uzdržavanju za razdoblje od kolovoza 2021. do 31. svibnja 2022. ali nedovoljno, odnosno tek polovično, dok ništa nije doprinosio za uzdržavanje mlt. KN od mjeseca svibnja 2021. sud utvrđuje da je tuženik dužan platiti mlt. tužiteljima dospjelo uzdržavanje kako to proizlazi iz točke I. i II. izreke pobijane presude.

9. U žalbi tuženik navodi da je izreka presude u suprotnosti s obrazloženjem iste obzirom da ista ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju te da je sud pogrešno obračunao i utvrdio mjesece u kojima tuženik nije ili je platio određene novčane iznose koje je bio dužan plaćati kao otac djece, slijedom čega da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP). Ukazuje da je sud u obrazloženju pobijane presude naveo da je tuženik plaćao dio uzdržavanja kupujući djeci potrepštine, telefonske bonove, plaćajući satove plesa i druge potrebe djece, a što sud nije materijalno izrazio i odbio od obveza tuženika.

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ), na koju ukazuje tuženik, jer ista nema nikakvih nedostataka niti manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10.1. Nadalje, kako tuženik u preostalom dijelu žalbe paušalnim i neodređenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilne zaključke prvostupanjskog suda o potrebi da se tuženika obveže platiti mlt. tužiteljima uskraćeno uzdržavanje sukladno odredbi čl. 289. st. 1. ZPP-a za razdoblje od mjeseca srpnja 2021. pa zaključno za mjesec studeni 2023. u skladu s zahtjevom od 11. prosinca 2023., pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao pod točkom

I. i II. izreke pobijane presude.

11. Naime, kako se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, sukladno odredbi čl. 309. ObZ-a, a sud je utvrdio da je tuženik plaćao u naznačenom periodu od 1. listopada 2021. do 31. svibnja 2023. za mlt. SN troškove vrtića i plesa, dok za mlt. KN nije platio na ime uzdržavanja ništa kroz sporni period, pravilno je prvostupanjski sud za istu zaključio da joj je za to razdoblje platio dospjelo uzdržavanje, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev zakonito odbijen kao neosnovan.

12. Kako činjenicu da je tuženik kupovao mlt. djeci hranu i sve druge potrepštine dok su ista bila kod njega, pravilno prvostupanjski sud nije cijenio kao plaćanje obveze uzdržavanja, a nije sporno da za vrijeme izdržavanja kazne zatvora isti nije doprinosio za uzdržavanje istih, iako je to bio dužan činiti i kroz to razdoblje, nezakonitim se ukazuju svi žalbeni navodi tuženika, obzirom da je isti kao roditelj koji ne stanuje s djecom dužan u skladu s čl. 310. ObZ-a obvezu uzdržavanja prema mlt. djeci ispunjavati zadovoljavanjem njihovih materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja, jer je zdrav i radno sposoban, a iznosi koji su dosuđeni su i ispod minimalnih iznosa koji su propisani Odlukama o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta Ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

13. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi točke I., II. i IV. izreke primjenjujući u odnosu na odluku o troškovima postupka odredbu čl. 365. st. 2. ZPP -a prema kojoj ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka a tužen ik istu žalbom uopće ne pobija.

14. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović