Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-414/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ivanki Bosotini, odvjetnici u [adresa] protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, osobno i kao pravne slijednice HVS nasljednika DVS ud. H, DVDVS ud. H i ĐV pok. D zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, tuženice FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao pravne slijednice pok. KV i tuženika [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku TV, zaposleniku [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-121/2023-31 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-121/2023 od 10. siječnja 2025. u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Zadar kao neosnovan.

II. U nepobijanim točkama I., III., IV., V. i VI. izreke te nepobijanom dijelu točke II. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženice [adresa] i FV, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva realno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], vinograd ukupne površine 3942 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na skici sudskog očevida od 03. studenog 2023. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini zaposlenom u Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] prikazan likom i označen točkama P-R-S-G-J-K-L-M-N-O-P površine 735 m2, obojan zelenom bojom, koja je skica sastavni dio presude, te su tuženici ad.1 i ad.2 dužni trpjeti da tužiteljica, temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti, nakon formiranja nove zemljišnoknjižne čestice koja površinom i likom odgovara označenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na tako formiranoj čestici za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika ad.1 i pravnog prednika tuženika ad.2.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva realno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica], vinograd i oranica ukupne površine 22116 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na skici sudskog očevida od 03. studenog 2023. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku Draženu Torbarini zaposlenom u Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] prikazan likom i označen točkama A-B-C-D-E-F-G-S-R-A površine 2544 m2, obojan žutom bojom, koja je skica sastavni dio presude, te su tuženici ad.1 i ad.2 dužni trpjeti da tužiteljica, temeljem presude i po njenoj pravomoćnosti, nakon formiranja nove zemljišnoknjižne čestice koja površinom i likom odgovara označenom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na tako formiranoj čestici za cijelo, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s tuženika ad.1 i pravnog prednika tuženika ad.2 dok se tužbeni zahtjev odbija u odnosu na tuženika ad.3 kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ad.1 po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 1.672,14 Eura, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos od 312,50 Eura zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u odnosu na tuženika ad.3 kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika ad.1 za naknadu parničnih troškova u iznosu od 800,00

Eura kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika ad.3 za naknadu parničnih troškova u iznosu od 26,54 Eura kao neosnovan.''

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj ica u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Zadar osobno i kao pravnog slijednika HVS nasljednika DVS ud. H, DVDVS ud. H i ĐV pok. D zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet ovog postupka, prema konačno postavljenom zahtjevu tužiteljice sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka mjernika, je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na realno određenim dijelovima kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opisanim u izreci za cijelo, koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je opisane dijelove predmetnih nekretnina dijelom stekla nasljeđivanjem oca pok. BV pok. EV, a dijelom dosjelošću temeljem kvalificiranog posjeda u koji je ušla na temelju kupoprodaje nekretnina od pok. KV.

5. Prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti zahtjeva u odnosu na tuženice [adresa] i FV, te neosnovanosti zahtjeva u odnosu na tuženika Grada Zadra temelji na slijedećim nespornim i dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

- da je u zemljišnim knjigama kčbr. [katastarska čestica] vinograd i oranica površine 22116 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao (pod rednim brojem 1) Društveno vlasništvo za 29608/132696 dijela uz uknjiženo pravo korištenja u korist ĐVS ud. H, (pod rednim brojem 2) Društveno vlasništvo za 29608/132696 dijela uz uknjiženo pravo korištenja u korist FVS, (pod rednim brojem 3) Općenarodna imovina za 29608/132696 dijela, (pod rednim brojem 4) Općenarodna imovina za 29608/132696 dijela, više od onog dijela koji je KVS naslijedio od ĐKVS Salvine ud. H uz upis Narodnog odbora Općine Zadar kao organa upravljanja i (pod rednim brojem 5) Društveno vlasništvo za 10698/132696 dijela uz uknjiženo pravo korištenja u korist FKVS Salvina ud. H,

- da je u zemljišnim knjigama kčbr. [katastarska čestica] vinograd površine 3942 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao suvlasništvo KV za 3000/44412 dijela i Republike Hrvatske za 20206/44412 dijela + 10103/22206 dijela,

- da iz prijepisa posjedovnog lista broj 531 i broj 515 te povijesti posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prilozima , detaljno opisanih pod točkom 11.2. obrazloženja proizlazi da su predmetne nekretnine od 1920. bile evidentirane kao posjed fizičkih osoba (VV K fu K, Salghetti VV T, VV B i IV svakog za ¼ dijela), a od 1955. kao posjednici istih su evidentirani prednici tužiteljice, te da predmetne nekretnine nikada nisu bile u posjedu niti tuženice Republike Hrvatske niti tuženika Grada Zadra, dok su sada evidentirane kao suposjed tužiteljice i njezine sestre MV svake u ½ dijela,

- da je uviđajem na licu mjesta, uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Geo Lesi j.d.o.o. [adresa] utvrđeno da su dijelovi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji su predmet ovog spora, u naravi zemljišta s niskom travom i 3 stabla, da se isti održavaju na način da se na njima kosi trava, te da su jasno omeđeni od preostalog dijela čest. 846/1 i 847/1 k. o. [katastarska općina] s jedne strane kolnim putem do kojeg su vidljivi ostaci suhozida, koja mocira čini istočnu među predmeta spora, kao i međašnim znacima, kamenjem i kolcima označenim bijelom bojom,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka RV (rođak tužiteljice) i MV (sestra tužiteljice), čije je iskaze sud cijenio uvjerljivim, životnim i logičnim, u bitnome proizlazi da je njihova prabaka OV prije više od 100 godina (najkasnije 1924., odnosno prije Drugog svjetskog rata) kupila od E kompleks zvan [adresa] (prema identifikaciji mjerničkog vještaka na uviđaju radi se upravo o zemljištu koje je predmet ovog postupka), koji je obrađivala i koristila za potrebe svoje obitelji, da su potomci OV međusobno podijelili naslijeđenu zemlju na način da je svakom pripao točno određeni realni dio predmetnih čestica te je u toj diobi djed tužiteljice EV pok. TV dobio upravo utuženi realni dio, koji je u diobi njegovih potomaka pripao ocu tužiteljice BV, koji je na svom dijelu obrađivao vinograd, te nitko nije niti njega niti njegove prednike EV i OV ometao u posjedu niti im ga osporavao, a koji je mirni posjed nastavila tužiteljica na način da realne dijelove predmetnih nekretnina održava košnjom,

- da iz iskaza tuženice FV, kojim je potvrdila iskaz tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica u posjedu utuženih realnih dijelova predmetnih nekretnina, da niti tužiteljici niti njezinim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed niti im branio korištenje i obrađivanje predmetnih nekretnina, te da je tužiteljica dio dijela predmetnih nekretnina na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. veljače 2012. i Aneksa tog ugovora kupila od njezinog oca KV pok. EV (a koji je presudom istog suda poslovni broj P-982/1985 od 13. veljače 1987. utvrđen vlasnikom kčbr. [katastarska čestica] (sada kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] za 500/7402 dijela i na temelju iste uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama) i stupila u njegov miran i nesmetan posjed,

te primjenjujući paragrafe 1453., 1460. i 1468. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Službeni list SFRJ'' 6/1980, 36/1990, ''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO) te čl. 128., čl. 159. st. 1., 2. i 3. i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015 i 94/2017– dalje: ZV),

zaključuje da je već OV žena TV (pravna prednica tužiteljice) na temelju paragrafa 1453. OGZ-a dosjelošću stekla pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je od prije Drugog svjetskog rata (koji je počeo 1. rujna 1939.) imala samostalan, zakonit (nekretnine je stekla kupoprodajom), pošten (kupoprodaja predstavlja valjanu pravnu osnovu za posjed) i istinit (posjed nije pribavila ni silom ni potajno ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja) posjed u trajanju duljem od 30 godina. Kako je tužiteljica u ovom postupku nedvojbeno dokazala pravni slijed stjecanja prava vlasništva na utuženim realnim dijelovima predmetnih nekretnina (nasljeđivanjem, diobom i kupnjom), prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica na temelju čl. 128. i čl. 159. ZV-a stekla pravo vlasništva realnih dijelova kčbr. [katastarska čestica] opisanih u točkama I. i II. izreke presude, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženice [adresa] i FV kao osnovan u cijelosti.

6. Polazeći od utvrđenja da iz potvrde Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Klasa: 350-02/22-01/196, Urbroj: 3198/01-5/1-22-2 od 26. travnja 2022. proizlazi da su se kčbr. [katastarska čestica] (od koje je cijepanjem nastala kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. nalazile unutar zone intenzivne poljoprivrede (dakle da se nisu nalazile unutar građevinskog područja i nisu bile obuhvaćene prostornim planom za izgradnju gradova i naselja), prvostupanjski sud, na temelju čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'' broj 34/1991, dalje: ZPZ/91) te čl. 3. Zakona o građevinskom zemljištu (''Narodne novine'' broj 54/1980, 42/1986, 41/1988, 16/1990 i 53/1990, dalje: ZGZ), zaključuje da je upis društvenog vlasništva i Općenarodne imovine na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ex lege stupanjem na snagu ZPZ/91 (23. srpnja 1991.) postao upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, a ne Grada Zadra (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-907/07 od 05. ožujka 2008. te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-7432/06 od 02. ožujka 2010.), da su stupanjem na snagu ZPZ/91 (23. srpnja 1991.) na toj čestici prestala upisana prava korištenja, koja se uslijed takvog prestanka kasnijim stupanjem na snagu ZV (01. siječnja 1997.) nisu mogla pretvoriti u pravo vlasništva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-306/08-2 od 17. prosinca 2008. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III/1031/1997 od 17. studenog 1999.), slijedom čega je ocijenio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika Grada Zadra, te u odnosu na Grad Zadar odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] kao neosnovan.

7. Tužiteljica u žalbi navodi da je opće poznata činjenica da je obitelj F bila veleposjednička obitelj na širem zadarskom području (bila je vlasnik tvornice pića Maraska), kao i da imovina upisana na navedenu obitelj predstavlja ošasnu ostavinu, pa je stoga presumirani nasljednik navedene obitelji upravo tuženik Grad Zadar. Navodi da je prvostupanjski sud, propustivši utvrditi da su kao korisnici sporne nekretnine upisani F KVS nasljednika DVS ud. H, Salghetti-DVS Salviene ud. H i IV. D i da je kao organ upravljanja nad suvlasničkim udjelom preko onog za koji su upisani korisnici upisan Narodni odbor Općine Zadar, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešnom primjenom materijalnog prava iz čl. 360. ZV-a u vezi čl. 20. Zakona o nasljeđivanju prihvatio prigovor tuženika Grada Zadra o promašenoj pasivnoj legitimaciji kao osnovan, a ujedno je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije obrazložio odbijajući dio presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih navoda, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju povredu obrazlaže tužiteljica u žalbi, jer je prvostupanjski sud pod točkom 11.7. obrazloženja obrazložio odbijajući dio prvostupanjske presude i ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, te je prvostupanjski sud pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitosti pravilnost. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika Grada Zadra.

10. Naime, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisana s kulturom ''vinograd i oranica'', a u naravi je livada s tri stabla te da se prema potvrdi Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 26. travnja 2022. na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar zone intenzivne poljoprivrede, te ove činjenice nisu sporne među strankama. Također, iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je na predmetnoj nekretnini upisano Društveno vlasništvo (na 1., 2. i 5. suvlasničkom dijelu) i Općenarodna imovina (na 3. i 4. suvlasničkom dijelu, time da je na 4. dijelu kao organ upravljanja upisan Narodni odbor općine Zadar, dok na 3. suvlasničkom dijelu nema upisanih nositelja prava društvenog vlasništva).

11. Obzirom na utvrđenje da je sporna kčbr. [katastarska čestica] poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu, koje se na dan 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu, nalazilo izvan utvrđenih granica građevinskog područja, ista je temeljem zakona (čl. 3. st. 1. ZPZ-u) postala vlasništvo Republike Hrvatske, a dotadašnji nositelji prava korištenja na toj nekretnini (ĐVS. H i FVS) prestali su biti ovlaštenici tog prava, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovom konkretnom slučaju u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] pasivno legitimirana Republika Hrvatska, a ne Grad Zadar, kako to pogrešno tumači tužiteljica pozivajući se na odredbu čl. 360. ZV-a u vezi čl. 20. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, koji je stupio na snagu 3. listopada 2003., dalje: ZN-a). Naime, sama činjenica da je kčbr. [katastarska čestica] upisana kao općenarodna imovina s organom upravljanja Narodni odbor općine Zadar ne znači da je Grad Zadar pravni slijednik upisane općenarodne imovine i sada nositelj prava vlasništva i raspolaganja, već je potrebno, a da bi se sporna nekretnina smatrala vlasništvom Grada Zadra kao slijednikom upisanog Narodnog odbora općine Zadar, iz potvrde nadležnog upravnog tijela utvrditi da se sporna čestica na dan 24. srpnja 1991. (kada je stupio na snagu ZPZ) nalazila unutar granica građevinskog područja, a što nije slučaj u konkretnom predmetu gdje je utvrđeno da je predmetna čestica nedvojbeno poljoprivredno zemljište pa je Republika Hrvatska vlasništvo predmetne čestice stekla dana 24. srpnja 1991. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-597/2021 od 7. veljače 2023., Rev-2272/2018 od 1. srpnja 2018.), te recentnoj sudskog praksi (primjerice odluka Županijskog suda u Puli-Pola Gž-1192/2024 od 17. ožujka 2025., Županijskog suda u Splitu Gž-1180/2020 od 23. srpnja 2020.).

12. Tvrdnju da je kčbr. [katastarska čestica] na temelju čl. 20. ZN-a kao ošasna imovina F KVS nasljednika DVS ud. H, Salghetti-DVS Salviene ud. H i IV prešla na Grad Zadar, tužiteljica nije dokazala, ali imajući u vidu da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su 24. prosinca 1958. upisane zabrane otuđenja odnosno promjene pravnog statusa suvlasničkih udjela TVS i udjela ĐVS ud. V ako se nasljeđuje IV pok. D, ukoliko bi se primjenjivao Zakon o nasljeđivanju (''Službeni list FNRJ'' br. 20/1955, ''Službeni list SFRJ'' br. 12/1965, ''Narodne novine'' br. 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003, koji je nevažeći od 3. listopada 2003.), prema čl. 8. ostavina bez nasljednika postaje društveno vlasništvo, pa i to govori u prilog pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije Grada Zadra. Stoga su žalbeni navodi kojima tužiteljica osporava utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava neosnovani.

13. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Grad Zadar kao neosnovan.

14. U nepobijanim točkama I., III., IV., V. i VI. izreke te nepobijanom dijelu točke II. izreke kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženice [adresa] i FV, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 7. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun