Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-556/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom uredu Marko Zagorac u Rijeci, protiv tuženice Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić, Kovačić & Krivić u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2025. poslovni broj P-401/2024-9, u sjednici vijeća 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2025. poslovni broj P-401/2024-9.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HU koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006 - 1031262160/51016015-5105020090 od 10. svibnja 2010. sklopljen između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i društva Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43.

II. Utvrđuje se da je ništetan Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini sklopljen 13. svibnja 2010. broj OV - 12935/2010 između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i društva Ursa d.o.o. iz Rijeke, Vukovarska ulica 43."

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.“

II. Nalaže se tužitelju HU iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320) nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.250,00 € sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 12. prosinca 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište prim jenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.“

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 107. st. 1. uz izuzetke iz st. 2. do 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 80/22.), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tužitelja, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda u bitnome dijelu, te predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016015-5105020090 koji je 10. svibnja 2010. sklopljen između tuženice i Ursa d.o.o., Rijeka, Vukovarska ulica 43 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i ništetnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini koji je 13. svibnja 2010. sklopljen između tuženice, Ursa d.o.o. i tužitelja i potvrđenog kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci 17. svibnja 2010. pod brojem OV-12935/2010 (u daljnjem tekstu: Sporazum o osiguranju), te dokaznim postupkom utvrđenih činjenica na temelju iskaza svjedokinja GU (opisanog pod toč. 10. obrazloženja), svjedokinje HUČ (opisanog pod toč. 11. obrazloženja), svjedoka ZU (opisanog pod toč. 12. obrazloženja), te izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu i predmete istoga suda poslovni broj Povrv-437/2014, P-3146/2017, P-

582/2017 i Ovr-1385/2014 iz kojih proizlazi:

- da je između Ursa d.o.o. zastupanog po direktoru CU (tužiteljevom sinu) kao korisnika kredita i tuženice sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženica odobrila Ursi d.o.o. kredit od 77.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s namjenom za trajna obrtna sredstva i da je između tuženice, Ursa d.o.o. i tužitelja 13. svibnja 2010. sklopljen Sporazum o osiguranju kojim je tužitelj kao založni dužnik dopustio tuženici kao vjerovniku uknjižbu založnog prava na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi osiguranja novčane tražbine iz navedenog Ugovora o kreditu

- da je tuženica potraživanje iz Ugovora o kreditu uključujući i založno pravo koje je upisano u zemljišnoj knjizi na temelju Sporazuma o osiguranju prenijela na B2 Kapital d.o.o. na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017.

- da je tužiteljev sin DU bio direktor i jedini član Ursa d.o.o. od 22. rujna 2009. do brisanja društva iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 17. rujna 2013. broj Tt-13/1672, dok je tužitelj bio osnivač i direktor društva Eurocosped d.o.o. koje je brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci od 15. listopada 2014. broj Tt-14/749

- da je B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja (kao ovršenika) u postupku broj Ovr-896/2019 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je iz tog postupka tužitelj upućen na pokretanje parnice radi nedopuštenosti ovrhe, da je parnica pokrenuta u predmetu broj P-457/2020 u kojem je utvrđeno da se tužba tužitelja smatra povučenom i da je protiv tog rješenja tužitelj podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje o kojem nije pravomoćno odlučeno

- da je tuženica vodila postupak protiv ZU kao solidarnog jamca iz Ugovora o kreditu pod brojem Povrv-437/2014 radi isplate iznosa od 725.122,39 kn sa zateznom kamatom, u kojem je presudom od 7. srpnja 2017. ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića u Rijeci od 13. prosinca 2013. broj Ovrv-1739/2013-1 i koja je po žalbi tuženice potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od 27. studenog 2019. broj Gž-2350/2017-2, iz razloga što je tuženica Ugovorom o ustupu tražbine od 27. travnja 2017. svoje potraživanje temeljem Ugovora o kreditu prenijela na B2 Kapital d.o.o. pa je B2 Kapital d.o.o. postao isključivi vlasnik i nositelj svih tražbina sa svim povezanim sporednim pravima po osnovi osiguranja potraživanja iz Ugovora o kreditu nakon čega tuženica nije aktivno legitimirana potraživati isplatu tražbine koja je ustupljena

- da tužitelj kao stranka Sporazuma o osiguranju koji osigurava tražbinu tuženice koju ima prema Ursa d.o.o. temeljem Ugovora o kreditu ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu pa nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, kao i da je tužitelj ovlašten na podnošenje tužbe sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti prema tuženici neovisno o tome što je tuženica prenijela potraživanje na B2 Kapital d.o.o. jer nije došlo do prijenosa ugovora kojim bi B2 Kapital d.o.o. postao nositelj prava i obveza iz Ugovora o kreditu u smislu čl. 127. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., u daljnjem tekstu: ZOO) već se radi o ustupljenoj tražbini temeljem Ugovora o cesiji u smislu čl. 80. st. 1. ZOO

- da svjedok DU u iskazu tvrdi da se tvrtka Ursa d.o.o. bavila informatikom, ugradnjom solarnih panela i obnovljivih izvora energije i da su novčana sredstva iz Ugovora o kreditu trebala kao obrtna sredstva iz kojih je imao namjeru kupiti opremu za ugradnju solarnih panela, razne baterije itd. radi realizacije ugovorenih poslova s inozemnim partnerima, da je zahtijevao od tuženice da mu doznači novčana sredstva na račun Ursa d.o.o. u razgovoru sa službenikom banke čijeg se imena ne sjeća, da je Eurocosped d.o.o. bilo u vlasništvu njegovog oca AU (tužitelja) koje nema nikakve veze s poslovanjem Ursa d.o.o., da se ne sjeća da bi Ursa d.o.o. pristupila dugu Eurocosped d.o.o. i da bi u vezi namirenja tog duga Ursa d.o.o. 31. svibnja 2010. sklopila s tuženicom tri Ugovora o pristupu duga

- da je svjedok DU kod istoga suda u postupku broj Povrv-437/2014 u pravnoj stvari tuženice kao tužitelja protiv njega kao tuženika istakao da je tvrtka u vlasništvu njegovog oca (tužitelja) Eurocosped d.o.o. uzela kredit kod tuženice za kupnju kamiona, da tvrtka nije uredno vraćala kredit jer je došla u blokadu pa je postignut dogovor s Ursa d.o.o. da kod tuženice podigne kredit da bi se zatvorio dug Eurocosped d.o.o. prema tuženici i da bi Eurocosped d.o.o. nastavio s radom, da je s ocem (tužiteljem) otišao kod tuženice gdje je potpisao sve papire koji su mu dani, da Ursa d.o.o. u to vrijeme nije obavljala nikakvu djelatnost niti je imala ikakve prihode, a da je on bio u radnom odnosu u Gradu Rijeci

- da iz iskaza svjedokinje HUČ, zaposlenice tuženice, proizlazi da Ursi d.o.o. na temelju Ugovora o kreditu nije isplaćen novčani iznos kredita jer nije bila namjera stranaka da se iznos kredita isplati Ursa d.o.o., već je stvarna namjera bila da se s tim kreditom zatvore obveze Eurocosped d.o.o. prema tuženici, da je svim strankama pa i samom tužitelju to bilo jasno i poznato i nije bilo nikakvih nedoumica (u smislu da bi novčana sredstva bila isplaćena Ursa d.o.o. za obrtna sredstva), o čemu su sastavljena i tri Ugovora o pristupu duga od 31. svibnja 2010. kojim je Ursa d.o.o. pristupila dugu koji ima Eurocosped d.o.o. prema tuženici

- da svjedokinja GU koja je za Ursa d.o.o. obavljala knjigovodstvene poslove o Ugovoru o kreditu i razlozima njegovog sklapanja nije imala saznanja, dok za

Eurocosped d.o.o. nije obavljala knjigovodstvene poslove

- da je u predmetima broj P-587/2017 i P-3146/2017 tužitelj protiv tuženice na temelju Ugovora o kreditu ishodio brisanje založnog prava na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je u istima tužitelj činjenično tvrdio da Eurocosped d.o.o. nije uredno izvršavalo obveze prema tuženici pa su raskinuti ugovori o kreditu i da bi se izbjegla ovrha na nekretnini tužitelja radi namirenja tražbine Eurocosped d.o.o. da je Ursa d.o.o. potpisala s tuženicom tri ugovora o pristupu duga u svibnju 2010. radi zatvaranja dugovanja koja su osigurana zalogom koji je upisan pod brojem Z-598/05 i da mu je posljedično tome tuženica izdala brisovno očitovanje,

na temelju čega prvostupanjski sud utvrđuje da je Ugovor o kreditu prividan ugovor u smislu čl. 285. st. 1. ZOO iz razloga što tuženica nije isplatila Ursa d.o.o. novčani iznos s osnova kredita u iznosu kod 77.000,00 EUR, nego je ta sredstva iskoristila za namirenje svoje tražbine prema Eurocosped d.o.o. u vlasništvu tužitelja čiji račun je bio u blokadi pa nije bilo dopušteno izvršavati „obračunski način plaćanja“ već je trebao biti proveden stečajni postupak nad Eurocosped d.o.o. u kojem bi se tuženica „samo djelomično namirila“. Međutim, od prividnog ugovora korist je imao (osim tuženice) i sam tužitelj jer je brisano založno pravo s njegove nekretnine, a sud ne prihvaća njegove tvrdnje da nije imao saznanja da će se sredstvima iz Ugovora o kreditu namiriti tražbina Eurocosped d.o.o. jer je upravo u postupcima koji su vođeni u predmetima broj P-587/2017 i P-3146/2017 na temelju činjeničnih tvrdnji - da je Ursa d.o.o. pristupila dugu i namirila tražbinu Eurocosped d.o.o. - ishodio brisanje založnog prava na nekretnini koje je bilo upisano pod brojem Z-598/2005 u korist tuženice radi namirenja tražbine Eurocosped d.o.o. kao korisnice kredita u iznosu od 261.000,00 EUR. Isto tako sud ne prihvaća iskaz ZU jer je u pogledu relevantnih činjenica u protivnosti s njegovim tvrdnjama u predmetu Povrv-437/2014. Međutim, prividni ugovor nije ništetan jer isti ne proizvodi pravne učinke između ugovornih stranaka, a ne može se uzeti da Ugovor o kreditu prikriva neki drugi ugovor u smislu čl. 285. st. 2. ZOO jer je to moguće samo u situaciji ako je udovoljeno pretpostavkama za pravnu valjanost tog drugog ugovora, dok su u konkretnom slučaju i tužitelj i tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bili nesavjesni i za sebe polučili učinke koji su protivni pozitivnim propisima. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke, dok je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP na način da je obvezao tužitelja naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.250,00 EUR na ime poduzetih radnji koje su navedene pod toč. 21. obrazloženja.

6. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda u potpunosti nerazumljiva. To iz razloga što je prvostupanjski sud naveo da su i tužitelj i tuženica bili nesavjesni i da su na temelju prividnih pravnih poslova za sebe polučili učinke koji su protivni pozitivnim propisima. S obzirom da sud smatra da su Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju prividni jer su parnične stranke bile nesavjesne, a što je protivno ustaljenoj sudskoj praksi da je prividan onaj ugovor koji stranke nisu zapravo htjele već su htjele stvoriti privid da su takav ugovor zaključile i što znači da se na prividnost može pozivati samo ugovorna strana i to Ursa d.o.o., a ne i tužitelj koji nije stranka ugovora, pa je stoga ključna volja ugovornih strana – Ursa d.o.o. i tuženice a što u postupku nije utvrđeno. Dakle, volja parničnih stranaka (savjesnost/nesavjesnost) koje nisu ujedno ugovorne strane nije od utjecaja na valjanost ugovora. Ako se prihvati teza prvostupanjskog suda da su parnične stranke htjele ostvariti učinke koji su protivni prisilnim propisima tada ugovor jedino može biti ništetan, ukazujući na pravno stajalište izraženo u odluci VSRH od 11. lipnja 2024. broj Rev-175/2024-2. Dakle, je li ugovor nepostojeći ili je ništetan ovisi o tome jesu li ispunjene formalne pretpostavke za njegovo zaključenje i ako jesu da li su njegovi učinci suprotni prisilnim propisima. Nastavno ponavlja da je Ursa d.o.o. sklopila Ugovor o kreditu radi dodjele obrtnih sredstava u svrhu pokretanja svog poslovanja pa se ne radi o prividnom poslu već se radi o postojećem pravnom poslu, a kako je pravni posao protivan prisilnim propisima, prema stajalištu prvostupanjskog suda, to proizlazi zaključak da se radi o ništetnom pravnom poslu.

7. U odgovoru na žalbu tuženica navodi da je tužitelj počevši od tužbe pa do ročišta za zaključenje glavne rasprave (28. listopada 2025.) izrijekom tvrdio da je Ugovor o kreditu prividan ugovor u smislu čl. 285. ZOO, pogrešno pritom smatrajući da prividnost dovodi do ništetnosti samog ugovora, dok sada u žalbi (kada je prvostupanjski sud izrazio stajalište da prividan ugovor nije ništetan) tužitelj mijenja činjeničnu tezu tvrdeći da se Ugovor o kreditu i Sporazum ne mogu smatrati prividnima. Tuženica ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da bi se radilo o prividnom ugovoru, niti da bi ugovorne strane bile nesavjesne jer za takav zaključak ne postoji uporište u stanju u spisu, a niti sud ne navodi kojem prisilnom propisu je protivno sklapanje Ugovora o kreditu i Sporazuma o osiguranju u situaciji kada je Ursa d.o.o. pristupila dugu Eurocosped d.o.o. s obzirom da se ne radi o zaobilaženju drugih vjerovnika ili o obračunskom plaćanju Eurocosped d.o.o.

8. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Iako je na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke, ovaj sud ocjenom žalbenih navoda tužitelja na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2) i st. 2. ZPP utvrđuje da je zahtjev tužitelja neosnovan i pravilnom primjenom materijalnog prava.

10. Točni su navodi tuženice iz odgovora na žalbu da tužitelj činjenično temelji tužbu na tvrdnjama da su Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju prividni pravni poslovi (simulirani ili fiktivni) jer se tuženica sklapajući Ugovor o kreditu s Ursa d.o.o. obvezala dati kredit tom društvu za trajna obrtna sredstva, a u biti da je samo stvorila privid jer je ta novčana sredstva iskoristila da bi namirila svoje potraživanje koje je imala prema trećoj osobi Eurocosped d.o.o., pa se ujedno radi o ugovoru koji je protivan (i) moralu društva radi čega su Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju ništetni pravni poslovi.

11. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je prividan pravni posao nepostojeći i da nepostojeći pravni posao ne može biti ništetan, pa kada bi predmetni pravni poslovi bili prividni oni ne mogu biti ništetni. To iz razloga što nepostojeći ugovori nisu istoznačica s ništetnim ugovorom jer kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, dok kod ništetnih ugovora postoje pretpostavke za nastanak ali je njihov učinak anuliran s obzirom da su protivni Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva.

12. Međutim, prividan (simulirani ili fiktivan) je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid – fikcija pri sklapanju ugovora.

12.1. Da bi u konkretnom slučaju bila riječ o simulaciji ili prividnom pravnom poslu tada bi na strani Ursa d.o.o. i tuženice morale postojati okolnosti koje ukazuju da su pravni posao sklopile u obliku svjesnog nesklada između volje i očitovanja. Dakle, kod sklapanja prividnog ugovora se radi o situaciji kada volja suugovaratelja svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima, kada su obje ugovorne strane svjesne da sklapaju prividan ugovor i kada to obje strane žele.

12.2. Međutim, u tužbi i tijekom postupka tužitelj ne tvrdi da je Ursa d.o.o. htjela sklopiti Ugovor o kreditu da bi namirila potraživanje Eurocosped d.o.o., nego tvrdi da Ursa d.o.o. nije htjela niti je znala da će sredstva iz kredita biti za to iskorištena, te da je tuženica nesavjesno postupala i umjesto da je novčana sredstva prema Ugovoru o kreditu isplatila Ursa d.o.o. (za obrtna sredstva) da je novčani iznos kredita iskoristila za namirenje svog potraživanja prema Eurocosped d.o.o.

12.3. Iz navedenog valja zaključiti da prema tvrdnjama samog tužitelja ne postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja obiju ugovornih strana iz Ugovora o kreditu, a da bi se radilo o prividnom ugovoru bitna pretpostavka je postojanje obostranog nesklada volje i očitovanja, pa je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su iz navedenih razloga Ugovor o kreditu i Sporazum radi osiguranja prividni pravni poslovi.

13. S tim u vezi valja ukazati da tužitelj sada u žalbi navodi da „pravni poslovi nisu prividni“, a na što ukazuje tuženica u odgovoru na žalbu, očito povezujući isto sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti koji iz tog razloga (prividnosti) ne može biti ocijenjen osnovanim.

14. Tužitelj ništetnost Ugovora o kreditu i Sporazuma činjenično povezuje (i) s nesavjesnim postupanjem tuženice za koje navodi da je protivno moralu društva , ali (očito) i sa zabludom u koju su i on i Ursa d.o.o. na taj način dovedeni.

15. S tim u vezi valja istači da je direktor Ursa d.o.o. DU u predmetu broj Povrv-437/2014 u iskazu jasno i nedvojbeno opisao da je Ursa d.o.o. sklopila Ugovor o kreditu da bi novčanim sredstvima podmirila dugovanje Eurocosped d.o.o. u vlasništvu tužitelja da bi navedeno društvo nastavilo poslovanje, da je zajedno s tužiteljem otišao kod tuženice i potpisao svu dokumentaciju koju je trebalo, da Ursa d.o.o. u to vrijeme nije obavljala nikakvu djelatnost niti je imala ikakve prihode, a da je on bio u radnom odnosu u Gradu Rijeci. Iskaz ZU u ovom postupku u kojem tvrdi da je kredit trebao služiti za obrtna sredstva Ursa d.o.o., da bi kupio opremu jer je Ursa d.o.o. imala ugovorene poslove s inozemnim poslovnim partnerima i da se nije usuglasio da se tim novčanim sredstvima podmiri potraživanje tuženice prema Eurocosped d.o.o., dijametralno je suprotan njegovom iskazu iz postupka Povrv- 437/2014 i materijalnoj dokumentaciji u spisu (Ugovoru o kreditu, Sporazumu o osiguranju i Ugovorima o pristupu dugu) pa je njegov iskaz prvostupanjski sud pravilno ocijenio nevjerodostojnim.

16. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno ocijenio nevjerodostojnim tvrdnje tužitelja iznesene tijekom postupka u podnescima - da nije imao saznanje da se novčanim iznosom iz Ugovora o kreditu zatvara dugovanje Eurocosped d.o.o. jer je upravo suprotno tvrdio u predmetima broj P-587/2017 i P-3146/2017 u kojima je od tuženice ishodio izdavanje brisovnog očitovanja za brisanje založnog prava koje je bilo upisano na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom na nekretnini ES 13/05 sklopljenog između tuženice i Eurocosped d.o.o. , navodeći jasno i nedvosmisleno da je Ursa d.o.o. sklopila s tuženicom Ugovor o kreditu radi zatvaranja dugovanja Eurocosped d.o.o. i da je u tu svrhu sklopila tri Ugovora o pristupu duga u svibnju 2010., da je dug koji je osiguran upisanim založnim pravom time namiren i da su ispunjeni uvjeti za brisanje založnog prava.

17. Dakle, iz navedenog pod toč. 15. i 16. ovog obrazloženja jasno proizlazi da su i tužitelj i direktor Ursa d.o.o. znali u koju svrhu se sklapa Ugovor o kreditu i Sporazum radi osiguranja, a što opširno i argumentirano u iskazu opisuje zaposlenica tuženice HUČ čiji je iskaz sud pravilno ocijenio vjerodostojnim, te kada se isto dovede u vezu sa sadržajem Ugovora o pristupu dugu koje je Ursa d.o.o. sklopila s tuženicom 31. svibnja 2010. (na listu 254-256 spisa) i kojima se obvezala podmiriti obveze Eurocosped d.o.o. prema tuženici, to valja zaključiti da na strani tuženice ne postoje elementi nesavjesnog postupanja kojima bi tužitelj i/ili Ursa d.o.o. bili dovedeni u eventualnu zabludu ili koje bi proizvelo eventualan nesporazum prilikom sklapanja pravnih poslova, pri čemu samo uzgred valja ukazati da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude (čl. 280. st. 2. ZOO), dok kod nesporazuma ugovor ne nastaje (čl. 282. ZOO).

18. Odredba čl. 101. ZOO propisuje da ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika. Sklapanje Ugovora o pristupu dugu kojim se Ursa d.o.o obvezala tuženici ispuniti dug Eurocosped d.o.o. nije protivno niti jednom prisilnom propisu nego je upravo utemeljeno na citiranoj zakonskoj odredbi, a niti je ispunjenje obveze iz tih Ugovora protivno prisilnim propisima.

19. Stoga, iako je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke na temelju kojih je odbio tužbeni zahtjev, ovaj sud utvrđuje da i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je odbijanjem žalbe tužitelja ovaj sud potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2) i st. 2. ZPP.

20. S obzirom da tužitelj odluku o troškovima postupka pobija u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, a da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), to je odbijena žalba tužitelja i potvrđena toč. II. izreke presude.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, a zahtjev tuženice primjenom čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak sastava odgovora na žalbu u kojem tuženica ponavlja već iznesene tvrdnje nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 7. svibnja 2026.

.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek