REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-374/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ID, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi izvršenja – prve novčane kazne, 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/542, URBROJ: 443-02-05-17-25-9 od 5. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostava u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/24-02/542, URBROJ: 443-02-05-17-25-9 od 5. ožujka 2025. utvrđeno je da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/542, URBROJ: 443-02-05-17-24-4 od 18. lipnja 2024., kojim je tužitelju naloženo da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Alberi bb, bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 20. rujna 2024. (t. 1.), a da tužitelj u ostavljenom zakonskom roku od 90 dana nije izvršio to rješenje (t. 2.), pa se tužitelj prisiljava na izvršenje tog rješenja prvom novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 EUR (t. 3.), uz ostala popratna utvrđenja (t. 4. do 6.).
2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe navode koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju (pogrešno je utvrđeno da je za građevine potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, tužitelju nije omogućeno sudjelovanje na očevidu). Nastavno ističe da je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor koji se kod ovoga suda vodi pod posl.br. Us I-1092/2024, te koji još nije pravomoćno okončan. Zaključno ističe da je uklonio sve sporne objekte obuhvaćene rješenjem o uklanjanju s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu je izvijestio tuženika podneskom od 25. ožujka 2025. Stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje novčane kazne, kao i da je ista odmjerena u nerazmjerno visokom iznosu. Tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj naknadno sam uklonio sporne građevine te je rješenjem od 12. kolovoza 2025. obustavljen postupak uklanjanja.
4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 30. travnja 2026., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24) u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, koje svoj izostanak nisu opravdale, čime se smatra da je u smislu čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora
5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika , izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/24-02/542, URBROJ: 443-02-05-17-24-4 od 18. lipnja 2024. tužitelju naloženo da u roku od 90 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni bespravno izgrađene građevine opisane u tom rješenju, sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Alberi bb, bez izvršne građevinske dozvole.
8. Upravni spor koji je tužitelj pokrenuo protiv tog rješenja okončan je presudom ovoga suda posl.br. Us I-1092/2024-6 od 29. svibnja 2025. kojim je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a koja je presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3014/2025-2 od 5. studenog 2025. Nastavno, nije sporno da je predmetno rješenje o uklanjanju postalo izvršno 20. rujna 2024.
9. Iz spisa proizlazi da je viši građevinski inspektor potom dana 19. veljače 2025. izvršio kontrolni pregled izvršenja inspekcijskog rješenja, te utvrdio da po tom rješenju nije postupljeno, odnosno nisu uklonjene bespravno izgrađene građevine (niti je ishođen akt za gradnju), temeljem čega je donijeto pobijano rješenje kojim se tužitelj prisiljava na izvršenje inspekcijskog rješenja izricanjem prve novčane kazne.
10. Tužitelj u tužbi navodi da je postupio po citiranom inspekcijskom rješenju o uklanjanju te o tome obavijestio tuženika podneskom od 25. ožujka 2025., pri čemu ne navodi točan datum kada je uklonio građevine. Nastavno, ističe da je pobijano rješenje nezakonito budući da je u rješenju o uklanjanju pogrešno utvrđeno da je za gradnju predmetnih građevina potrebno ishoditi izvršnu građevinsku dozvolu, kao i iz ostalih razloga koji se odnose na (ne)zakonitost rješenja o uklanjanju.
11. Međutim, ovakvi se navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.
12. Postupak izvršenja rješenja o uklanjanju uređen je odredbom čl. 114. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23, dalje: ZDI) , koji se na pitanja vezana uz postupanje građevinske inspekcije primjenjuje kao specijalni zakon, temeljem odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP).
13. Citiranom odredbom čl. 114. ZDI-a propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe (st. 1.), no da se prije pristupanja izvršenju rješenja iz st. 1. ovoga članka putem treće osobe, izvršenika na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne (st. 3.).
14. Sukladno čl. 133. ZUP-a, rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno (st. 1.), pri čemu, kada je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tog roka (st. 4.).
15. Sukladno čl. 134. ZUP-a, izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.
16. Iz iznijetog stanja inspekcijskog postupka sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da tužitelj do donošenja pobijanog rješenja nije postupio po rješenju o uklanjanju odnosno nije uklonio bespravne građevine. Naime, kontrolnim očevidom održanim 19. veljače 2025. (neposredno prije donošenja pobijanog rješenja) utvrđeno je da iste nisu uklonjene, a tužitelj je tuženika o uklanjanju obavijestio tek nakon zaprimanja pobijanog rješenja (pobijano rješenje dostavljeno je tužitelju putem opunomoćenika 11. ožujka 2025., a podnesak tužitelja upućen je tuženiku 25. ožujka 2025.). Imajući u vidu da tužitelj niti u tom podnesku a niti u ovome sporu ne navodi točan datum kada je uklonio građevine, niti u tom smjeru dostavlja ili predlaže kakve dokaze, Sud zaključuje da je iste uklonio onda kada je o toj činjenici obav ijestio tuženika, dakle nakon donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, navedena okolnost ne može biti od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika, već samo na daljnje izvršenje, a koje je tuženik naknadno rješenjem obustavio.
17. Neosnovani su i preostali navodi tužitelja koji se odnose na zakonitost inspekcijskog rješenja o uklanjanju (da se ne radi o građevinama za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, da tužitelju nije pružena mogućnost očitovanja na zapisnik), budući da se u predmetnom sporu oko zakonitosti rješenja o izvršenju mogu ocjenjivati samo navodi koji se odnose na vrijeme, mjesto i način izvršenja (čl. 139. st. 4. ZUP-a). Tužitelj je svoje navode kojima osporava zakonitost rješenja o uklanjanju imao mogućnost isticati u zasebnom upravnom sporu pod posl.br. Us I -1092/2024, a u kojemu je tužiteljev tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen.
18. Zaključno, neosnovani su i prigovori tužitelja glede visine izrečene novčane kazne, budući da je izrečena u visini propisanoj odredbom čl. 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" br. 109/23), te unutar granica iz čl. 142. st. 2. ZUP-a.
19. Slijedom svega navedenoga, proizlazi da je osporavano rješenje tuženika zakonito, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude (t. I.).
20. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio u ovome sporu, to istome na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. II.).
U Rijeci 7. svibnja 2026.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Bruni Čohilju, odvjetniku Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8