REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp- 4852/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Bestić, uz sudjelovanje x, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe NOMINO MONTAŽE j.d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe NJ, zbog prekršaja iz članka 93. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.) i članka 3. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine", broj 118/18. i 120/21.), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, Klasa: 116-02/22-01/2953, Ur.br.: 443-02-05-13-26-6 od 15. siječnja 2026., dana 7. svibnja 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

I. okrivljenu pravnu osobu: NOMINO MONTAŽE j.d.o.o., OIB 59965072578, sa sjedištem u [adresa] i

II. okrivljenu odgovornu osobu: NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi:

1. „jer je inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 14.09.2022.godine u NOMINO MONTAŽE j. d.o.o. OIB: 59965072578 sa sjedištem u [adresa] i uvidom u radno pravnu dokumentaciju izvršenim dana 29.11.2022.godine utvrđeno da okrivljeni kao poslodavci radniku PJ iz [adresa], protivno odredbi čl. 93. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.) nisu uručili obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec ožujak 2022. godine u zakonom propisanom roku, najkasnije do dana 30.4.2022. godine i za plaću za travanj 2022. godine najkasnije dana 31.5.2022.godine

dakle, radniku PJ protivno odredbi čl. 93. st. 2. Zakona o radu nisu dostavili obračun dospjele, a ne isplaćene plaće za ožujak i travanj 2022. godine u zakonom propisanom roku“ te

2. „jer radniku PJ nisu isplatili plaću za mjesec ožujak 2022. godine dana 15.4.2022.godine i travanj 2022. godine dana 15.5.2022.godine niti u visini propisane minimalne plaće u RH, čime su postupili protivno odredbi čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 118/18,120/21)

dakle, radniku PJ protivno odredbi čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći nisu isplatili plaću za kolovoz i rujan 2022. godine niti u visini minimalne plaće u RH“

pa da bi time djelom pod točkom 1. izreke počinili prekršaj iz članka 93. stavka 2. kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 34. i stavku 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.), a djelom pod točkom 2. izreke prekršaj iz članka 3. kažnjiv po članku 10. stavku 1. i 2. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine", broj 118/18. i 120/21.).

II) Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u [adresa], pod Klasom: 116-02/22-01/2953, Ur.br.: 443-02-05-13-26-6 od 15. siječnja 2026., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Sud je ispitujući optužni prijedlog temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona utvrdio da djela na način kako se optužnim prijedlogom stavljaju na teret okrivljenicima - nisu prekršaji.

3. Naime, okrivljenicima se stavlja na teret da bi pod točkom 1. počinili prekršaj: „jer je inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 14.09.2022.godine u NOMINO MONTAŽE j. d.o.o. OIB: 59965072578 sa sjedištem u [adresa] i uvidom u radno pravnu dokumentaciju izvršenim dana 29.11.2022.godine utvrđeno da okrivljeni kao poslodavci radniku PJ iz [adresa], protivno odredbi čl. 93. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.) nisu uručili obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec ožujak 2022. godine u zakonom propisanom roku, najkasnije do dana 30.4.2022. godine i za plaću za travanj 2022. godine najkasnije dana 31.5.2022.godine.“

3a. Točkom 2.izreke okrivljenicima se stavlja na teret da bi počinili prekršaj „jer radniku PJ nisu isplatili plaću za mjesec ožujak 2022. godine dana 15.4.2022.godine i travanj 2022. godine dana 15.5.2022.godine niti u visini propisane minimalne plaće u RH, čime su postupili protivno odredbi čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj 118/18,120/21)“.

4. Odredbom članka 93. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19.) propisano je: " Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu, ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti". Članak 229. stavak 1. točka 34.. sankcionira poslodavca pravnu osobu ako radniku ne dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće, naknade plaće ili otpremnine, ili ako obračun nema propisani sadržaj, novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, dok stavak 2. istog članka za navedeno sankcionira odgovornu osobu pravne osobe novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.

5. Nadalje, članak 3. Zakona o minimalnoj plaći ("Narodne novine", broj 118/18. i 120/21.) sadrži devet stavaka te glasi:

(1) Minimalna plaća u smislu ovoga Zakona je najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. (3) Minimalna plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu. (4) U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

(5) Otežanim uvjetima rada iz stavka 4. ovoga članka smatraju se oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje.

(6) Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu.

(7) Minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana, utvrđuje se i isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu, a u slučaju iz stavka 6. ovoga članka i razmjerno ugovorenom radnom vremenu.

(8) Nije dopušten sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na isplatu minimalne plaće.

(9) U slučaju primjene pravnih pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i u slučaju blokade računa poslodavca zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće odnosno naknade plaće, utvrđenih propisom o osiguranju radničkih tražbina, ne primjenjuje se stavak 2. ovoga članka.“

6. Članak 10. stavak 1. podstavcima a) do d) sankcionira za prekršaj poslodavca pravnu osobu za propuste iz članka 3. istog zakona novčanom kaznom od 60.000,00 do 100.000,00 kuna, dok stavak 2. istog članka za navedeno sankcionira odgovornu osobu u pravnoj osobi poslodavcu, novčanom kaznom od 7.000,00 do 10.000,00 kuna.

7. U činjeničnom opisu optužnog prijedloga nedostaju bitna obilježja predmetnih prekršaja, odnosno nedostaje mjesto izvršenja djela, zatim nije navedeno svojstvo II. okrivljenika NJ iz kojeg bi eventualno proizlazila njegova odgovornost za prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Naime, nigdje nije navedeno na osnovu čega bi on bio odgovorna osoba pravne osobe, već je samo navedeno da je isti odgovorna osoba, što, samo po sebi, ne znači nužno da je i odgovorna osoba za konkretne prekršaje.

8. Nadalje, u činjeničnom opisu oba djela prekršaja tužitelj koristi izraz "poslodavci" u množini, iz čega bi se moglo zaključiti da su i I. i II. okrivljenik poslodavci, a što je u suprotnosti s pravnim oznakama, odnosno kažnjivim odredbama navedenim u optužnom aktu i to odredbom članka 229. stavka .2. Zakona o radu koji navodi cit: " kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe", dok članak 10. stavak 2. Zakona o minimalnoj plaći navodi cit: "kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca te fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kada je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti."

9. osim navedenog, ovakav činjenični opis ne sadrži bitna obilježja prekršaja jer nije navedeno da li je u konkretnom slučaju minimalna plaća ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu, a kako je to propisano u članku 3. stavku 3 Zakona o minimalnoj plaći. Nadalje, nisu navedeni konkretni iznosi koji su radniku eventualno isplaćeni, odnosno kolika je minimalna plaća i što eventualno nije isplaćeno, te koji bi to bili puni iznosi doprinosa za obvezna osiguranja. U pravnoj oznaci ovog prekršaja navedeno je da se radi o prekršaju iz članka 3. Zakona o minimalnoj plaći, ali nije preciziran stavak tog članka. Kako članak 3. Zakona o minimalnoj plaći sadrži 9 stavaka koji reguliraju različite pravne situacije, nedvojbeno je da navođenje samo članka 3. Zakona o minimalnoj plaći nije dovoljno tim više što eventualno protupravno ponašanje nije konkretizirano te stoga ovakav opis prekršaja ne sadrži bitna obilježja .

10. Naime, sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, te kažnjivo ponašanje koje se okrivljenicima stavlja na teret mora biti podvedivo pod zakonski opis prekršaja. Sud nije ovlašten samostalno iz obrazloženja ili dokaza zaključivati o namjeri tužitelja i sastavljati opis optužbe jer bi time činio apsolutnu bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, odnosno povrijedio bi propise prekršajnog postupka o pitanju postoji li optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja. Jedino je tužitelj ovlašten i obvezan sastaviti konkretiziran opis optužbe s mjestom, vremenom, načinom, te konkretnim opisom prekršaja koji sadrži sva bitna obilježja i odlučne činjenice, a dokazi koje tužitelj dostavi i predloži, Sud je ovlašten provesti kako bi na temelju istih utvrdio da li je optužba osnovana. S obzirom da optužba protiv okrivljenika uopće nije konkretizirana, niti sadrži konkretni opis eventualnih prekršaja, valjalo je okrivljenike osloboditi od optužbe.

11. Slijedom navedenoga, obzirom da je Sud, ispitujući optužni prijedlog utvrdio da djela koja se okrivljenicima stavljaju na teret na način kako je činjenično opisano, nisu prekršaj, valjalo je okrivljenike osloboditi optužbe temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.

12. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 7. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Ulamec

Vesna Bestić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude okrivljenici, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8 u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. I. okrivljena pravna osoba: NOMINO MONTAŽE, [adresa]

2. II. okrivljena odgovorna osoba: NJ. [adresa],

Slovenija

3. tužitelj: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Karlovcu

4. pismohrana-ovdje