REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AI, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 28. rujna 2025., broj: Pp-1491/2025, u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljeni AI radnjama činjenično opisanim u točkama I. i 2. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu se temeljem tog propisa izriče kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) primjenjuje uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci na počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene ovom uvjetnom osudom, a ukoliko uvjetna osuda bude opozvana i kazna zatvora izvršavana, tada će se u istu temeljem članka 40. PZ-a uračunati vrijeme zadržavanja u vezi s prekršajem od 27. rujna 2025. u 19,20 sati do 28. rujna 2025. u 13,15 sati kao 2 (dva) dana zatvora.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću okrivljeni AI proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 286. stavka 12. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 60 dana, u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima u ukupnom trajanju od 2 dana, te se na istu primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 6 mjeseci.
1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 26,54 eura, te je odlučeno da se po pravomoćnosti presude ima vratiti privremeno oduzeto vozilo marke Ford Connect 1.8 TDCI SWB reg. oznaka [registarska oznaka], broja šasije [broj šasije] zajedno s prometnom dozvolom broj [broj prometne dozvole] i pripadajućim ključem, vlasniku vozila obrtu [obrt] vlasnika ČI.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković, je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog vozila. Tako u žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku kad je odlučio da se privremeno oduzeto vozilo ima vratiti vlasniku po pravomoćnosti presude jer je okrivljenik to vozilo koristio kao sredstvo počinjenja prekršaja a radi se o osobi koja pokazuje upornost u kršenju propisa i recidivistu u činjenju teških prekršaja.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 4. i stavka 6. PZ-a na štetu okrivljenika.
4.1. Naime, povreda materijalnog prekršajnog prava iz citirane odredbe očituje se glede prekršaja koji su predmet optužbe, činjenično opisani u točkama I. i 2. pobijane presude, a u odnosu na koje je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja. Prvostupanjski sud je radnju okrivljenika iz točke 2. izreke pobijane presude ocijenio kao samostalno djelo prekršaja i proglasio ga krivim za realni stjecaj prekršaja iz članka 286. stavka 12. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a, umjesto samo za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, činjenično opisano u točki I. pobijane presude.
4.2. Članak 286. stavak 12. ZSPC-a propisuje da će se osoba iz stavaka 3. do 7. istog članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. tog članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kazniti za taj prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana.
4.3. Članak 289. stavak 4. ZSPC-a propisuje da će se za taj prekršaj kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. tog članka odnosno mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odnosno zabrana korištenja vozačke dozvole ili mu je od strane liječnika koji je obavio pregled ili je liječio vozača ili izabranog liječnika izdano upozorenje o zdravstvenom stanju zbog kojeg vozač privremeno nije sposoban sigurno upravljati vozilom.
4.4. Radnja okrivljenika činjenično opisana u točki 2. izreke pobijane presude (da je upravljao vozilom u vrijeme dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) ne predstavlja samostalni prekršaj u konkretnoj prometnoj situaciji kada okrivljenik upravlja vozilom nakon izvršnosti rješenja kojim mu je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta (članka 286. stavak 12. ZSPC-a) s obzirom da se radi o osobi koja nema vozačku dozvolu, odnosno izgubila je pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima jer joj je vozačka dozvola ukinuta i oduzeta (rješenjem PP Metković UP/I-211-03-25-04/491 koje je postalo izvršno 30. travnja 2025.), a do dana počinjenja prekršaja nije ponovno stekla pravo na samostalno upravljanje vozilima. Zbog navedenog je ovaj Sud stava da u pravni opis odnosno biće djela prekršaja iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a ulazi svo nepravo navedenog zbivanja, te se ne može kažnjavati okrivljenika i za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a.
5. Prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira dakle prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a. U konkretnom slučaju okrivljenik nije imao pravo samostalno upravljati vozilima B kategorije jer mu je vozačka dozvola izvršnim rješenjem PP Metković ukinuta i oduzeta stoga ga se ne može posebno osuditi da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera upravljanja motornim vozilima, budući da u inkriminirano vrijeme nije imao pravo upravljati motornim vozilima. Kako se radi o prividnom stjecaju prekršaja, to je okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, zbog čega je drugostupanjski Sud, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog motornog vozila, u povodu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud je zauzeo stav da je ista na zakonu osnovana. Naime, sukladno potvrdi Ministarstva pravosuđa o ranijoj prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika, gledajući istovrsne ili druge teške prekršaje (list 17-18 spisa), okrivljenik je ranije pravomoćno kažnjen za prekršaj iz članka 286. stavka 10. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu, te za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana na koju je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 6 mjeseci. Valja naglasiti da uvjetna osuda nije sankcija već je to mjera upozorenja, a s obzirom da u konkretnom slučaju izostaje žalba tužitelja u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za usvajanje od tužitelja predložene mjere trajnog oduzimanja motornog vozila.
6.1. To iz razloga što je iz prekršajne evidencije okrivljenika razvidno da je za druge teške prekršaje do sada pravomoćno kažnjen blažom vrstom kazne tj. novčanom kaznom i to u minimalnom zakonskom iznosu, te kaznom zatvora na koju je primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda. S obzirom da se sada u žalbi tužitelj nije žalio na odluku o kazni, a okrivljeniku je ponovno, pobijanom presudom na izrečenu kaznu zatvora primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda, ne postoji gradacija u kažnjavanju jer niti jednom odlukom okrivljeniku nije zaista izrečena stroža vrsta kazne, odnosno bezuvjetni zatvor. Zbog toga nije osnovano od okrivljenika trajno oduzeti vozilo kojim je počinjen prekršaj jer se ta mjera u trenutnim okolnostima ne može smatrati nužnom radi zaštite opće sigurnosti i svih sudionika u prometu jer istovremeno ne postoji razmjernost između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.
6.2. S obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izricane novčana kazna koja se ima smatrati blažom vrstom kazne i uvjetna osuda koja nije sankcija, te je istome pobijanom presudom također ponovno izrečena kazna zatvora na koju je primijenjena uvjetna, a na koju odluku se tužitelj nije žalio, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u ovom slučaju bila suviše stroga i otegotna za navedene okolnosti jer se mjera trajnog oduzimanja vozila ne može nametati kao sankcija prije bezuvjetnog zatvora, već mora postojati takva gradacija u kažnjavanju kao preduvjet za trajno oduzimanje vozila što je posljednja mjera za zaista nepopravljive okrivljenike na koje ranije kažnjavanje nije ostvarilo svrhu kažnjavanja, što mora biti vidljivo iz službene prekršajne evidencije. Zbog svega navedenog je valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
