REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. Pr-32/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika Hrvoja Vukića, odvjetnika iz Rijeke i zakonskog zastupnika tuženika USU, zamjenica u Odo u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, te održanog ročišta za objavu presude dana 06. svibnja 2026. godine, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ime naknade štete isplati iznos od 5.000,00EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 03.04.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 5.000,00 eur teku od 26.07.2024. do 03.04.2025. tužitelj odbija.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 06. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem broj KLASA:UP/I-112-02/19-05/11 URBROJ: 511-01-157-19-181 od 19.08.2019. godine imenovan Voditeljem službe općeg kriminaliteta u PU Istarskoj te da to rješenje nikada nije stavljeno izvan snage. Članak 126.Zakona o policiji određuje da policijski službenici Ministarstva, zatečeni u službi, na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim radnim mjestima i zadržavaju zvanja i plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva, usklađenom s odredbama ovoga Zakona. Plaća tužitelja je određena rješenjem PU Istarske UR.BROJ: 511-08-14-64/512-12-2019 od dana 23.08.2019 te je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112- 02/22-02/47, URBROJ: 511-01-157-22-400 od dana 30.04.2022. godine raspoređen na radno mjesto policijski službenik za poslove temeljne policije u PU istarskoj, sektoru za javni red i sigurnost, službi temeljne policije. Protiv toga rješenja tužitelj je izjavio žalbu te je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/22-01/340 URBROJ: 566-01/13-22-2 od dana 09.06.2022. to prvostupanjsko rješenje poništeno. Rješenjem PU Istarske UR.BROJ: 511-08-14/2-1229/51-2022 od dana 01.05.2022. godine tužitelju je određena plaća protiv kojeg rješenja tužitelj izjavio žalbu te je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/22-01/412 URBROJ: 566-

01/15-22-2 od 04.07.2022. godine to prvostupanjsko rješenje poništeno. Tužitelj je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112-02/22-02/86, URBROJ: 511-01-157-22-8 od dana 06.09.2022. godine ponovo raspoređen na isto radno mjesto

- policijski službenik za poslove temeljne policije u PU istarskoj, sektoru za javni red i sigurnost, službi temeljne policije protiv kojeg rješenja je tužitelj ponovno izjavio žalbu. Rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/22-01/758 URBROJ: 566-

01/13-22-2 od 28.10.2022. godine to prvostupanjsko rješenje je poništeno te je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 112-02/22-02/86, URBROJ: 511- 01-157-23-12 od dana 13.03.2023. godine po treći put raspoređen na radno mjesto policijski službenik za poslove temeljne policije u PU istarskoj, sektoru za javni red i sigurnost, službi temeljne policije protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu. Rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/23-01/266 URBROJ: 566- 01/1-23-2 od dana 26.05.2023. to prvostupanjsko rješenje je poništeno te je rješenjem PU Istarske KLASA: UP/I-120-02/23-01/3576 URBROJ: 511-08-14-23-1 od dana 18.04.2023. godine tužitelju je određena plaća protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu. Rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/23-01/374 URBROJ: 566-01/11-23-2 od 17.07.2023. godine to prvostupanjsko rješenje je poništeno. Dakle, sva nova rješenja o plaći su poništena. Dana 11.07.2023. godine tužitelj je zatražio od Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova PU Istarske obračun razlike plaće te dana 01.03.2024. godine tužitelj dobiva obavijest o prevođenju naziva i statusa. U odnosu na tu obavijest tužitelj izjavljuje zahtjev za ispravak dana 15.03.2024. te Ministarstvo unutarnjih poslova donosi rješenje KLASA: UP/I -112- 02/24-11/164 URBROJ: 511-01-157-24-1 od 07.05.2024. godine kojim se za tužitelja utvrđuje novi naziv radnog mjesta protiv kojeg rješenja tužitelj je izjavio žalbu. Do danas nije doneseno novo rješenje o rasporedu i nije donesena odluka po zahtjevu za ispravak. Tužitelj nadalje navodi da za svo vrijeme, kada nije imao rješenje o rasporedu, nije dobivao radne zadatke, nitko se od rukovoditelja tužitelju nije obraćao, nije zaprimao mailove niti obavijesti, u eGOP-u nije primao niti dobivao radne zadaće. Na mjesečnim planovima rada tužitelj uopće nije imao planirane zadatke niti radno vrijeme. Tužitelj se obraćao načelniku Sektora policije PU Istarske (CS) te MS - zamjeniku načelnika PU Istarske u više dopisa - 05.06.2024., 24.08.2022., 02.09.2022., 05.09.2022., 19.12.2023., 10.5.2024., 05.06.2024., 06.06.2024. sa upitom tko je njegov neposredni rukovoditelj i kada će dobiti rješenje o rasporedu te upitom za godišnji tužitelj dobiva samo ponekad odgovor samo za godišnji. U ovome slučaju tužitelj, a obzirom na poništena rješenja, ima raspored na radno mjesto Voditelja službe općeg kriminaliteta u PU Istarskoj no tužitelju je, međutim, onemogućeno obavljanje tih poslova. U odnosu na tužitelja se nevjerojatnom upornošću stalno donose ista nezakonita rješenja. tužitelju nisu davani nikakvi radni zadaci ni po tim nezakonitim rješenjima. Tužitelj ne zna tko je pretpostavljeni, nema rješenje o rasporedu već godinama i zapravo je kontinuirano onemogućen u obavljanju svojeg posla. Takvo postupanje prema tužitelju je nezakonito, omalovažavajuće i očito predstavlja smišljeni mobing poslodavca - Ministarstva unutarnjih poslova prema stranci. Tužitelj, zahtjev za pravičnu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja zbog nepoštivanja prava na moralni integritet državnog službenika (članak 9 Zakona o državnim službenicima), taj zahtjev drži osnovanim u iznosu od 5.000 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. Zbog svega navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu i predlaže donošenje presude kako je pobliže opisano u izreci.

Podneskom od 29. lipnja 2025. tužitelj izvješćuje sud kako je Odlukom odbora za državnu službu od 29. svibnja 2025. poništeno i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 24. ožujka 2025. i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje odnosno kako su ponovno poništena rješenja o rasporedu i plaći tužitelja.

2. Tužena u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj tužbom potražuje naknadu štete zbog mobbinga u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 26. srpnja 2024. do isplate. Tužena smatra da nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženice za štetu na temelju odredbe članka 9. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj: 92/05,140/05, 146/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, 155/23), kao ni na temelju odredbe članka 7. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) te odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) jer iz priloženih dokaza ne proizlazi da je tužitelj pretrpio štetu zbog diskriminacije. Navodi i tvrdnje tužitelja u tužbi ne mogu se podvesti pod pojam diskriminacije na način kako je to definirano Zakonom o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj: 85/08, 112/12). Pojam diskriminacije definira se kao nedopušteno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovu nekih njihovih karakteristika. Zakonom u suzbijanju diskriminacije u članku 1. stavku 1. navodi se 17 različitih diskriminacijskih osnova (kriterija razlikovanja): rasa, ili etnička pripadnost ili boja kože, spol, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovno stanje, invaliditet, genetsko nasljeđe, rodni identitet i izražavanje, spolna orijentacija. Zakonom o radu također je uređeno pitanje diskriminacije pa je tako propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta. Prema odredbi čl. 7. st. 1 Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputi poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. U skladu s odredbom st. 2. istog članka poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Smatra da se postupanje tuženice ne može podvesti pod navedene zakonske odredbe jer na strani tuženice nema bilo kakvog neprimjerenog ponašanja usmjerenog prema tužitelju, a svakako ne diskriminatornog ili ponižavajućeg za tužitelja u odnosu na drugog ili druge službenike tuženice, niti se zahtjev tužitelja temelji na bilo kojem od navedenih osnova. U slučaju odštetne odgovornosti poslodavca prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima kao općem propisu obveznog prava poslodavac odgovara po načelu krivnje za koju je potrebno kumulativno ispunjenje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti - protupravna štetna radnja, šteta te adekvatna uzročno-posljedična veza. Iz navoda tužbe nije jasno koje su to protupravne radnje tuženice kao poslodavca koja imaju obilježja mobinga i uzročno -posljedična veza između postupanja tuženice i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala. U odnosu na navode tužbe koji se odnose na donošenje nezakonitih rješenja o rasporedu i na onemogućavanja poslova radnog mjesta voditelja Službe općeg kriminaliteta očitujemo se kako slijedi: Tužitelj je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, PU istarske, Ur.broj: 511-01-157-181 od 23. kolovoza 2019. godine premješten na radno mjesto voditelja Službe općeg kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije, Službi općeg kriminaliteta, te mu je sukladno tome rješenjem PU istarske, Urbroj: 511-08-14-64/512-2019 od 23. kolovoza 2019. utvrđena plaća prema koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta voditelja Službe općeg kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije. Odredbom članka 5. Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: 011-02/22-01/33, Urbroj: 511- 01-152-22716 koji je stupio na snagu danom donošenja, 25. ožujka 2022. propisano je da prestaje važiti prethodni Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova te je sve službenike MUP-a trebalo rasporediti na radna mjesta utvrđena važećim Pravilnikom o unutarnjem redu. Sukladno tome, tužitelj je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I-112-02/22-02/47 od 30. travnja 2022 s danom 01. svibnja 2022. raspoređen u Sektor za javni red i sigurnost, Službu temeljne policije, na radno mjesto policijskog službenika za poslove temeljne policije, koje rješenje je, po žalbi tužitelja, poništeno rješenjem Odbora za državnu službu, Klasa:

UP/II-112-07/22-01/340, Urbroj: 566-01/13-22-2 od 09. lipnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku rasporeda tužitelj je rješenjem MUP-a, Klasa: 112-02/22-02/86, Urbroj: 511-01-157-22-8 od 06. rujna 2022. ponovno raspoređen u Sektor za javni red i sigurnost, Službu temeljne policije na radno mjesto policijskog službenika temeljne policije, a koje rješenje je, po žalbi tužitelja, rješenjem Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/22-01/701, Urbroj: 566-01/13-22-2 od 25. listopada 2022. poništeno i vraćeno na ponovni postupak. Rješenjem MUP -a, Klasa: 112-02/22-02/86, Urbroj: 511-01-157-23-12 od 13. ožujka 2023., donesenom u ponovljenom postupku rasporeda, tužitelj je ponovno raspoređen u Sektor za javni red i sigurnost, Službu temeljne policije, na radno mjesto policijskog službenika za poslove temeljne policije, a koje rješenje je, po žalbi tužitelja, poništeno rješenjem Odbora za državnu službu, Klasa: UP/II-112-07/23-01/266, Urbroj: 566-01/13-23-2 od 26. svibnja 2023. te je predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku rasporeda tužitelja MUP je donio rješenje o rasporedu, Kalsa112-02/23-02/264, Urbroj: 511-01- 157-24-21 od 03. rujna 2024. kojim je isti ponovno raspoređen u Sektor za javni red i sigurnost, Službu temeljne policije na radno mjesto policijskog službenika za poslove temeljne policije. Na temelju navedenih rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za poslove temeljne policije u Službi temeljne policije kojima je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, PU istarska donijela je rješenja o plaći kojima je tužitelju utvrđeno pravo na plaću sukladno koeficijentu složenosti poslova navedenog radnog mjesta, a koja rješenja su poništena rješenjima Odbora za državnu službu. U odnosu na navode tužitelja da rješenje kojim je imenovan na radno mjesto voditelja Službe općeg kriminaliteta nije nikada stavljeno van snage ističemo da je tužitelj rješenjem od 23. kolovoza 2019. premješten na navedeno radno mjesto koje je bilo sistematizirano prethodno važećim Pravilnikom o unutarnjem redu MUP -a, broj: 511-01-152-OGR-2458/2012 od 28. srpnja 2012. s izmjenama i dopunama Pravilnika. Budući da je navedeni Pravilnik prestao važiti stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu MUP-a od 25. ožujka 2022., sukladno odredbi članka 5. novog Pravilnika prestala su važiti i dotadašnja rješenja o rasporedu i premještaju, a o čemu nisu donijeta posebna rješenja, već se sukladno odredbi članka 127. stavka 1. tada važećeg Zakona o državnim službenicima radno-pravni status svih službenika regulira u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu, donošenjem rješenja o rasporedu na radno mjesto sukladno tom Pravilniku. Tužitelj je tako zadržao sva prava iz radnog odnosa od stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu do reguliranja radno-pravnog statusa, odnosno u razdoblju od 25. ožujka do 30. travnja 2022., a radno-pravni status mu je reguliran u propisanom roku donošenjem rješenja o rasporedu na radno mjesto policijskog službenika za poslove temeljne policije, dok je na radno mjesto voditelja Sektora općeg kriminaliteta raspoređen drugi policijski službenik koji poslove navedenog radnog mjesta obavlja od 01. svibnja 2022. S obzirom na navedeno, navodi tužitelja da poslodavac donosi nezakonita rješenja o rasporedu na radno mjesto u cijelosti su neosnovani budući da su rješenja o rasporedu tužitelja donesena sukladno odredbi članka 63. stavka 1. tada važećeg Zakona o državnim službenicima, a po stupanju na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu MUP-a. Tužena ističe da je postupak rasporeda službenika sukladno odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o policiji upravna stvar te je tužitelju omogućena pravna zašita sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Iz obrazloženja drugostupanjskih rješenja Odbora za državnu službu razvidno je da prvostupanjska rješenja nisu poništena i predmet vraćen na ponovni postupak zbog nezakonitosti, kako tvrdi tužitelj. Posebno ističe da se u tužbi ne navode konkretne činjenice na koje bi se mogli očitovati niti je razvidno na koji je konkretan način povrijeđen njegov ugled, čast, dostojanstvo i integritet. Smatramo da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada i u sklopu reorganizacije imenovati, izabrati ili rasporediti radnike u skladu s provedbenim propisima. Nemogućnost obavljanja poslova radnog mjesta voditelja Odjela općeg kriminaliteta, na koje je tužitelj prethodno bio premješten, zbog provedenog postupka rasporeda na radna mjesta utvrđena novim Pravilnikom o unutarnjem redu, ne može se okarakterizirati kao povreda ugleda, časti i dostojanstva, već isključivo kao posljedica nepostojanja pravne osnove na temelju koje bi tužitelj mogao obavljati poslove prethodnog radnog mjesta. Tako je tužitelj nastavio obavljati poslove policijskog službenika za poslove temeljne policije do pravomoćnog okončanja postupka rasporeda na radno mjesto. U odnosu na navode tužitelja da nije dobivao radne zadatke, da nije zaprimao mailove niti obavijesti, da u eGOP-u nije primao niti dobivao radne zadaće, da u mjesečnim planovima rada nije imao planirane zadatke i radno vrijeme te da ne zna tko mu je neposredni rukovoditelj, ističem da tužitelj nije konkretizirao u tužbi kada i koje obavijesti nije dobio i da li je za konkretne obavijesti postojala obveza poslodavca da mu iste dostavi. Stoga se u nastavku tuženica očituje kako slijedi; Tužitelju su bili osigurani svi uvjeti za obavljanje poslova radnog mjesta policijskog službenika za temeljnu policiju, kao i sredstva za rad (računalo, ured i ovlaštenja u informacijskom sustavu i dr.). Iz izlista eGOP-a razvidno je da su tužitelju tijekom 2023. i 2024. dodjeljivani predmeti u rad i da je istome dostavljeno 31 pismeno u rješavanje, 3 u surješavanje i 15 na uvid te mu je 5 slučajeva pismeno vraćeno s potpisa. Prema tome, protivno navodima tužitelja, tužitelju su nesporno dodjeljivani radni zadatci od strane poslodavca. Smatramo da je autonomno pravo poslodavca da raspoređuje poslove na onaj način koji smatra najpovoljnijim u određenom trenutku i za određeno razdoblje, ovisno o naravi samog posla. Tako, smatramo da je i dužnost državnog službenika da i bez posebnog naloga obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, a sukladno odredbi članka 26. tada važećeg Zakona o državnim službenicima kao i članku 31. istog Zakona. Tužitelj je, s obzirom na opis poslova radnog mjesta policijskog službenika za poslove temeljne policije imao mogućnost i obvezu da određene poslove obavlja i bez posebnog naloga (npr. poslove koji se odnose na praćenje sigurnosnog stanja i pojava iz djelokruga rada temeljne policije, praćenja i analiziranja problematike prekršaja nasilja u obitelji, preventive javnog reda i mira na javnim okupljanjima i dr.). Iz očitovanja voditelja Službe temeljne policije ŽS od 28. kolovoza 2023. razvidno je da su tužitelju dodjeljivane radne zadaće koje je uredno izvršavao do poništavanja rješenja o rasporedu te da ga je tužitelj izvješćivao da ne može više obavljati poslove policijskog službenika za poslove temeljne policije jer nema važeće rješenje. Navedeno je utvrđeno i u službenim bilješkama voditelja Službe temeljne policije. Nakon donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto policijskog službenika za poslove temeljne policije od 30. travnja 2022. od tužitelja je zatraženo zamjena službenih isprava sukladno članku 13. Pravilnika o izgledu službene značke i službene iskaznice policijskog službenika (Narodne novine broj: 62/12 i 147/20). Iz pismena koje dostavljamo u prilogu razvidno je ponašanje tužitelja prilikom zaduživanja službene opreme i naoružanja U odnosu na navode tužitelja da mu nitko nije odgovarao na postavljene upite ukazujemo da je iz priloženih poruka razvidno da je tužitelju uredno odgovoreno na postavljene upite te da je više puta razgovarao s neposrednim rukovoditeljem kada mu je priopćeno da do pravomoćnog okončanja postupka rasporeda nastavlja obavljati poslove policijskog službenika za poslove temeljne policije. Navode tužitelja da nije znao tko mu je nadređeni i gdje je raspoređen tuženica smatra u cijelosti neutemeljenim i paušalnim. Tužitelj je imao mogućnost obratiti se povjerljivom savjetniku vezano za zaštitu svojih prava, ali isti to nije učinio. U ponovljenom postupku, sukladno rješenju Odbora za državnu službu od 08. srpnja 2024. donijeto je rješenje MUP-a od 24. rujna 2024. za tužitelja i to za radno mjesto na koje je raspoređen i za koje je ponovno utvrđen novi naziv – samostalni policijski službenik u policijskoj upravi. Sve odluke, donijete za potrebe službe u skladu s provedbenim propisima, same po sebi ne mogu i ne predstavljaju štetnu radnju te, smatramo da ne postoji uzročno-posljedična veza između tih odluka i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala u vidu povrede prava osobnosti (VSRH Revr 410/2017 od 24. travnja 2019.). U prilogu tuženica dostavlja presude Županijskog suda u Rijeci, posl.broj: Gž R-235/2017 od 17.srpnja 2019.g., presudu Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, posl.broj: Pn-1451/2015 od 22. siječnja 2018. i presuda Županijskog suda u Zagrebu, posl.broj: Gž-2504/18 od 17. travnja 2019. koja se odnosi na istovjetnu činjeničnu i pravnu osnovu. Pri prosuđivanju je li riječ o ponižavajućem odnosno diskriminirajućem ponašanju valja imati na umu i ponašanje tužitelja te sve okolnosti slučaja. Upravo stoga, izostao je bilo koji neposredni i subjektivni, a onda i diskriminatorni odnos prema tužitelju. U prilog tome, govori i utvrđenje iz presude Upravnog suda u Rijeci, posl.broj: Us I-1760/2024 od 3. veljače 2025. prema kojem u predmetima rasporeda policijskog službenika poslodavac ima pravo rasporediti službenika i na radno mjesto s nižim koeficijentom poslova jer se poslodavcu mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, a imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta mogao rasporediti službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima. Raspored službenika na radna mjesta spada u područje slobodne ocjene i odluke javnopravnog tijela, čime je tom tijelu dana stanovita sloboda u odluci o takvom pitanju. Upravni sud u Rijeci ne nalazi da je odluka o rasporedu tužitelja na radno mjesto protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana. Postavlja se pitanje postoji li u konkretnom slučaju štetna radnja tuženice kao jedna od pretpostavki odštetne odgovornosti za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno je li postupanje tuženice kao poslodavca imalo obilježja šikanoznog postupanja, odnosno mobinga. Sama činjenica rasporeda tužitelja odlukom tuženice, koji je navodno nezakonit, ne predstavlja pravnu osnovu za dosuđenje naknade štete. Navedena stajališta zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr-721/2017 od 24. listopada 2018., Revr-147/72017 od 31. listopada 2018., Revr-410/2017 od 24. travnja 2019. i Revr-438/2017 od 4. prosinca 2019. koje dostavlja u prilogu. Tuženica ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-2502/22 od 13. srpnja 2022. i Upravnog suda u Splitu broj: Uslrs: 163/19 od 29. siječnja 2020. u kojima se u obrazloženju, između ostalog, navodi da se donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu svi službenici trebaju rasporediti na radna mjesta sukladno tom pravilniku te da dosadašnji raspored na radno mjesto ne predstavlja stečeno pravo koje službeniku daje pravo da na tom mjestu ostane do raspoređivanja uslijed novog ustrojstva, odnosno da ne postoji subjektivno pravo na zadržavanje ranga službeničkog rasporeda zatečenog prilikom preustroja niti zadržavanje dosegnute razine plaće. Nadalje, prema utvrđenju tih sudova poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će svojom stručnošću i sposobnostima osigurati što učinkovitije obavljanje poslova određenog radnog mjesta. Također je istaknuto da se poslodavcu kod unutarnje organizacije i rasporeda službenika mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, a imajući u vidu potrebe službe na pojedina radna mjesta rasporedio službenika s traženim uvjetima i sposobnostima jer to njegovo pravo proizlazi iz interesa za što boljim i učinkovitijim obavljanjem službe. Slijedom svega navedenog smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim te predlaže Naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženici.

Podneskom od 29. lipnja 2025. tužitelj izvješćuje sud kako je u međuvremenu poništeno rješenje o rasporedu i plaći tužitelja i to rješenjem Odbora za državnu službu od 29. svibnja 2025.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenja MUP-a i odgovora za državnu službu (list 6-32), zahtjev za mirno rješenje spora (list 34-87), dopise, pritužbu i ostalu dokumentaciju (list 93-113), preslik prijemne knjige i dodatke o predmetima (list 326-334), zapisnik o uzimanju izjave (list 335-341), pritužbu i dopise (list 342-351), rješenja odbora za državnu službu (list 354-363), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČS, DS (list 376-381), izvršen je uvid u podatke i dopis MUP-a (list 394-403), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽS, CS (list 407-415), SS i tužitelja te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeču spisu.

4. Temeljem tako provedenih dokaza sud tužbeni zahtjev nalazi djelomično osnovanim.

5. Svjedok NS u svom je iskazu naveo da je u MUP Pu istarskoj u službi dugi niz godina, čak od 1985. i prošao je različita radna mjesta od policijskog službenika do načelnika policijske postaje, a od 2017. je policijski službenik u Sektoru za javni red i sigurnost temeljne policije. Ovdje tužitelj mu je poznat jer je prije neke tri godine, ne zna točno datum ali moguće od svibnja 2022. i on raspoređen isto u taj sektor. Naime tada su dobili svi nova rješenja jer je tada bio novi ustroj na nivou MUP- a. Isto tako mu je poznato da je ranije tužitelj bio raspoređen na mjestu voditelja Službe općeg kriminaliteta. Upitan od suda navodi da od kada je tužitelj, dakle od 2022., raspoređen u ovaj sektor uredno dolazi u službu na posao, međutim na upit suda koje poslove obavlja navodi da ne obavlja poslove ali napominje ne iz razloga jer on to ne želi već iz razloga jer mu se od strane rukovoditelja ne daju zaduženja i radni zadaci. Pojašnjava da to izgleda na način da tužitelj uredno boravi na svom radnom mjestu, u radno vrijeme u zimskom periodu od 7,30 do 15,30 te ljeti od 7 do 15 sati. Svako jutro imaju kolegij u 7,45 sa neposrednim rukovoditeljem IS, voditeljem temeljne policije i čak dolazi uredno na te kolegije. Na upit suda da li sudjeluje u radu tih kolegija navodi da fizički sudjeluje ali ne i na drugi način. Tužitelj inače ima svoju kancelariju i sam je u toj kancelariji pa na upit suda da li mu je poznato što tužitelj radi u vrijeme radnog vremena obzirom navodi da mu se ne daju radni zadaci, navodi da to ne bi znao ali mu je poznato da ga se ne obavještava u ničemu pa ni čak ni u onim zaduženjima koje ima njegovi kolege a u tom sektoru ih je samo četvero. Mora napomenuti da iz tog razloga jer se tužitelju ne daju radni zadaci osjeća opterećenje u svom poslu a vjeruje i njegove kolege zato što pored zaduženja koje imaju odrađuju očito i zaduženja koja bi trebala biti za tužitelja. Upravo iz tog razloga je u 7. mjesecu prošle godine morao pisati očitovanje načelniku Pu istarske zbog određenih kašnjenja u odrađivanju poslova i tada je u svom očitovanju napomenuo što je razlog tim kašnjenjima. Na upit suda da li je spomenuo konkretno za ovdje tužitelja i to da mu se ne dodjeljuju radni zadaci navodi da imenom i prezimenom nije spomenuo tužitelja ali je izričito naveo da iz razloga što se jednom službeniku ne dodjeljuju radni zadaci da ostali pored svojih zaduženja povrh toga još 25% moraju odraditi još za tog službenika. Inače takva situacija je sve od kad je tužitelj raspoređen u ovaj sektor, dakle od 2022.i čitavo to vrijeme tužitelj dolazi na posao osim kada su godišnji odmori i bolovanja jedino su bila kraća razdoblja kada nije dolazio a to je kada bi po njegovoj žalbi bila poništenja njegova rješenja o rasporedu, o tome ne zna detalje i ne bi volio niti znati nešto detaljnije o tome jer ga se to ne tiče ali razdoblja u kojima bi se odlučivalo po tim žalbama su bila kraća razdoblja tako da on ne bi duže izbivao. Na daljnji upit suda dali je tužitelj nekada zatražio da mu se daju radni zadaci navodi da iz razgovora sa tužiteljem je shvatio da tužitelj je voljan odrađivati posao međutim ne postoji mogućnost da on samoinicijativno odrađuje određene poslove koji mu nisu dati nalogom jer sve poslove i zadatke dobivaju nalogom, i to sve od rukovoditelja i to većinom budu pismeni nalozi. Konačno, svatko je odgovoran za onaj zadatak i posao koji mora odraditi po nalogu tako da ne bi postojala mogućnost da tuž itelj samoinicijativno odrađuje ili da mu kolega dodjeljuje u rad neke zadatke. Nije bio prisutan u situacijama kada bi tužitelj izričito tražio da mu se daju zadaci prema rukovoditelju već samo iz razgovora sa njima zna da je znao reći da je njemu žao što mu ne može pomoći. Na upit suda da li može opisati kakvo je tužiteljevo ponašanje obzirom ne dobiva radne zadatke u smislu da li je stekao dojam da to tužitelju odgovora li drukčije, mora napomenuti kako tužiteljeva kancelarija je dislocirana u odnosu na kancelarije ostalih službenika u tom sektoru. Nadalje navodi kako ga to i čudi jer kad je tužitelj raspoređen u taj sektor bila je jedna slobodna kancelarija i to baš susjedna do kancelarija gdje su on i još jedan kolega a odmah do te se nalazi kancelarija od voditelja. Dakle čudi da je tužitelj raspoređen na potpuno drugo krilo. Dakle čudi ga i dalje da na tom krilu gdje su smješteni nema mjesta za tužitelja. Dakle na pitanje suda može odgovoriti da upravo zbog te dislociranosti tužiteljeva mjesta rada u odnosu na njega i druge službenike tako često i ne viđa tužitelja ali kada ga i vidi ima dojam da izgleda utučeno zbog cijele situacije. Nije doživio tužitelja da bi se osjećao više vrijednim zbog toga što ne dobiva radne zadatke već naprotiv djelovao je utučeno. Pored toga tužitelj je bio i voditelj jedne službe a ovakva pozicija u kakvoj je sada tužitelj bi po njemu odgovarala više za nekog neradnika, a ne za tužitelja. Kada je pisao očitovanje prošle godine načelniku Pu istarske o čemu je iskazivao na to nije nikada poslije dobio odgovor. Na daljnji upit navodi kako posao koji odrađuje obavlja u posebnoj aplikaciji a upitan od strane suda navodi da na mjesečnoj bazi odradi 50 -ak predmeta. Nema saznanja koliko je točno predmeta u tom razdoblju dano tužitel ju u rad, zna za tri predmeta koja su vraćena od načelnika Pu istarske i on je s tim predmetima dolazio na kolegijima i bilo je diskusija zbog čega su mu vraćeni i sjeća se jednog predmeta koji mu je vraćen i to od načelnika Sektora za javni red i sigurnost CS gdje mu se ukazivalo na nekakve omaške u pisanju, nazivima i sjeća se da je sa tužiteljem raspravljao o tome i po njegovoj procjeni je tužitelj ispravno naveo te oznake. Sjeća se da mu je vraćeno jer da za određeni objekt navodno nije napisao caffe bar a ispravno je stajao cafe bar, kako je tužitelj i napisao. Kada bi sam bio u takvoj situaciji da mu se iz tih razloga vraćaju predmeti zapitao bi se da li ti rukovoditelj imaju nešto protiv njega. Sjeća se jednog predmeta a tražilo se od tužitelja da napiše zaštićenu osobu i misli da je vraćanje predmeta bio jer da tužite lj nema certifikat za to, i misli da za to je tužitelj imao pravo. Odlazio je i zna odlaziti kod tužitelja u kancelariju ali bilo je situacija da se to znalo i spočitavati. Navesti će jednu situaciju, to je bilo početkom ove ili prošle godine, negdje oko 8,30 do 15 do 9 sati znali su piti kavu on i DS u kancelariji od tužitelja kada je na vrata došao načelnik CS. Sjeća se da je imao grimasu na licu i počeo se doslovno derati da tu ne smiju piti kavu, uzeli su kavu i otišli, on je potom pozvao DS i tužitelja kod sebe i nije zatvorio vrata i čuo je da je između ostalog rekao DS da on i DS ne piju kavu u kancelariji od tužitelja. Inače im nije zabranjeno da se pije kava, načelniku je izričito smetalo da piju kavu u kancelariji od tužitelja. Tužitelj im je znao sugerirati da bi bilo bolje da kavu piju negdje drugdje a na upit suda da li je obrazložio zašto to sugerira navodi zato što je on na neki način bio na "piku". Kroz sve ove godine na kolegijima na kojima je tužitelj prisustvovao nije nikada iznosio svoja izvješća a to se odnosi na što se dešavalo protekla 24 sata i što će tog dana raditi, niti ga je to tko pitao. U sektoru u kojem rade pod radne zadatke spadaju i osiguranja štićenih osoba što ima svoju proceduru kroz izrade planova i slično a tužitelj nikada s njima nije sudjelovao u niti jednom od zadataka. On u svojoj službi zna koristiti i službeno vozilo, u pravilu jednom ili dva puta mjesečno kad odlazi u nekakav nadzor ili policijsku postaju a koliko zna tužitelj posljednje tri godine ga nije nikada koristio. U obavljanju službe unosi se podatak u informacijski sustav odnosno evidenciju operativnih izvješća i za to imaju ovlaštenja a koliko mu je poznato svaki policajac svake službe dobiva ovlaštenje za to. Pojašnjava da se to odnosi na situacije kada se ili dobije nekakva informacija primjerice o potencijalnom počinjenju kaznenog dijela ili ako se nešto uoči. Ima saznanja ali od tužitelja da su njemu te ovlasti ukinute. Praksa je kada određeni službenik koristi bolovanje ili godišnji da se posao preraspodjeli drugom službeniku u rad a koliko zna nikada niti jedan predmet za vrijeme odsustva nije preraspoređen tužitelju u rad. Na upit tuženika da li ima dojam zbog čega je takvo postupanje u odnosu na tužitelja navodi da bi to trebalo pitati voditelja. Dalje napominje da uopće niti nema saznanja koji bi bili motivi za takvo postupanje prema tužitelju, niti ga zanima a niti želi ulaziti u to. Sa tužiteljem je samo u kolegijalnim odnosima. Na upit da li smatra da je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo navodi kako je dojma da tužitelju je povrijeđeno dostojanstvo i to iz razloga jer je djelovao potišteno iz razloga jer mu je i kancelarija dislocirana.

6. Svjedok DS u svom je iskazu naveo da je u PU istarskoj zaposlen dugi niz godina s time da je od 2012. policijski službenik u Sektoru za javni red i sigurnost u kojem sektoru je od 2022. raspoređen i tužitelj. Inače tužitelja zna čitav niz godina, može reći i 30 godina i zna čitavu njegovu karijeru. Od ostalih službenika u tom sektoru ima jedino drugačije rješenje tako da je i njegovo radno vrijeme drugačije, radi od 8 sati tako da ne prisustvuje jutarnjim kolegijima a zna da se održavaju. Međutim iz razgovora sa svjedokom NS zna što se dešava na tim kolegijima i zna da tužitelj prisustvuje na tim kolegijima osim kad ne dolazi u službu dok mu se odlučuje po žalbi na rješenje. Na upit suda koja su zaduženja tužitelja navodi da tužitelj na žalost nema zaduženja, to je u bitnome kroz čitavo razdoblje tako osim u dva ili tri puta kada je imao zadatak a to zna jer ga je tražio i pomoć nešto vezano za elektroničku poštu obzirom o tome nije bio upoznat. Kao što je naveo tužitelja poznaje čitav niz godina i upoznat je sa njegovim radom, karijerom, njegovom naobrazbom i može reći da ga poznaje kao policijskog službenika i čovjeka i zna da iz razgovora sa njim ovakva situacija njemu ne odgovara. Na upit suda što onda tužitelj radi za vrijeme radnog vremena navodi da sjedi u kancelariji i ne radi ništa i sigurno mu to ne odgovara, a u par navrata se znao tužitelj požaliti doslovno riječima "što mi to doslovno treba" i "šta sam skrivio". Kao što je rekao on jedini ima posebno rješenje tako da ima zaduženja rad sa navijačima i praćenje utakmica tako da je čak i znao, obzirom primjećuje da se tužitelju ne daju nalozi, tražiti od načelnika sektora CS da dozvoli da tužitelj sa njim odlazi na te zadatke obzirom odlazi sam i sam se vozi međutim on je izričito rekao da ne može. Na upit suda ali je naveo razlog navodi da nije naveo razlog i da razloga nema, jednostavno je to njegova volja i inače je takva osoba pa kao primjer želi navesti da on jedini imam ovlasti za rad pripreme osiguranja štićenih osoba a da mu već 2 i pol godine takvi zadaci ne daju. Od strane CS mu je rečeno da to ne treba raditi, to rade drugi policajci koje načelnik odredi a te koje odredi nemaju ovlasti niti im je to predviđeno u opisu njihovih radnih mjesta. Dojma je da se tužitelj zbog svega toga osjeća povrijeđeno i poniženo, Kao primjer će navesti da imaju prehranu u restoranu kada većina odlazi u 10,30 a tužite lj odlazi oko 11,30 ili 12,00 sati te ga je pitao zašto ne odlazi sa njima na što je odgovorio da ne želi da ga drugi gledaju. Po tome smatra da je zbog toga povrijeđen. Isto želi napomenuti da su on i kolega NS dobili izričitu zabranu od CS i ŽS da ne smiju otići kod tužitelja popiti kavu i da ne mogu uopće odlaziti kod njega u kancelariju na što se on oglušio jer mu je ispod svake časti. Opet ponavlja da je to poniženje i za njega i za tužitelja. Radne zadatke bi tužitelju trebao dati ŽS međutim situacija je takva da ŽS ne radi i ne čini ništa dok ne dobije dozvolu i odobrenje od CS. Smatra da bi čak mogao imati i određenih problema zbog iskaza kojeg po pozivu suda danas daje i može reći da obzirom mu je poziv poslan putem policijske postaje ima saznanja da je CS poziv, prije nego što mu ga je uručio, kopirao poslao načelniku i unutarnjoj kontroli u Rijeci i iz tih razloga smatra da bi moglo biti određenih zamjerki. Prema njegovim saznanjima tužitelj nije sudjelovao u niti jednom osiguranju zaštićenih osoba. Isto tako prema u zadnje tri godine nije koristio službeno vozilo. Želi naglasiti apsurdnost cijele situacije da u policijskom sustavu fali kadra i to na svim razinama kadra i može reći da on odrađuje 300 prekovremenih sati kao i njegove kolege u službi a da tužitelj u svemu tome ne radi ništa. Prema njegovim saznanjima tužitelj nema niti ovlaštenja za unošenje evidencije operativnih izvješća a koliko zna nema od kad je raspoređen u ovaj sektor, a ranije je imao. Na ukazivanje svjedoku na iskaz svjedoka NS kako policajac već prvi dan svog zaposlenja dobiva takva ovlaštenja navodi da je to točno i da tužitelj ima manja ovlaštenja od vježbenika u policijskoj postaji. U zadnjih 30 godina ne zna službenika a da nema takva ovlaštenja. Sjeća se jedne situacije kada je tužitelja vidio na rubu plača, bilo je to kada je morao otići zadužiti odoru, kada je došla zapovijed za to, sjeća se njegove skrušenosti, nije ga nikad takvog vidio i takvog ga pamti. Bilo mu ga je istinsk i žao zbog te njegove situacije. Na ukazivanje svjedoku za iskaz NS a vezano za kancelariju gdje je tužitelj smješten, zna da je kancelarija bila prazna gdje ga se rasporedilo a u kancelariji gdje su bili NS i on bio je još jedan stol prazan koji je i danas prazan, tako da je postojala mogućnost da tužitelj bude i u njihovoj kancelariji. Na upit tuženika da li je bilo još službenika koji su bili nezadovoljni rješenjem o rasporedu navodi da je bilo takvih situacija. Mišljenja je da se tužitelju ovo dešava odnosno da je u ovakvoj nezavidnoj situaciji samo iz razloga jer je pošten, savjestan i odgovoran i može reći da je načelnik CS takva osoba koja ne trpi suprotstavljanje, iznošenje mišljenja

7. Svjedok ŽS je u svom iskazu naveo da je tužitelj je raspoređen u Službu temeljne policije koja ja u sastavu sektora za javni red i sigurnost Temeljne policije Pu Istarske. G-din CS je načelnik Sektora za javni red i sigurnost a on je voditelj službe temeljne policije. To znači da je neposredno nadređen ovdje tužitelju dok je CS neposredno meni nadređen. Radni zadaci tužitelja kao policijskog službenika temeljne policije jesu praćenje javnog reda i mira, nasilja u obitelji, asistencije pružanja pomoći, javna okupljanja, osiguranja štićenih osoba. Inače za poslove osiguranja zaštićene osobe potrebno je da policijski službenik ima ovlaštenja, nije siguran da li tužitelj ima ta ovlaštenja ali ukoliko ih je imao u Sektoru kriminalističke policije onda je to moguće. Na upit suda koje od poslova koje je opisao da bi spadala u zaduženja tužitelja tužitelj doista zadnjih godina i obavlja, navodi da je kao nadređeni tužitelju davao naloge za obavljanje određenih poslova, međutim tužitelj je izjavljivao žalbe na rješenja o rasporedu koja su od strane odbora poništavana. O tome nije imao saznanja odnosno u komunikaciji sa tužiteljem je došao do tih saznanja. Tužitelj je inače raspoređen u ovaj sektor u 5. mjesecu 2022. i kada je došao do saznanja da je rješenje prvi puta poništeno tražio je uputu od načelnika sektora, a na upit suda kakvu uputu je dobio navodi da upute nije bilo pa su ipak dobili uputu od Sektora za kadrove odnosno ljudski potencijal da bi ipak trebalo davati radne zadatke tužite lju. On mu nije davao radne zadatke a to iz razloga jer je tužitelj rekao da on nema važeća rješenja i da će on poslove obavljati kada bude imao važeće rješenje. Na upit kada je posljednji puta davao nalog tužitelju navodi da ne može točno reći vrijeme, to je bilo kada je imao važeće rješenje pa na upit suda da li je to onda bilo 2022. godine navodi da je to bilo i nešto kasnije. Na upit da li je posljednje godine dao jedan radni nalog navodi da to mora pogledati, nalog je davao tužitelju kada je za to imao važeće rješenje. Problem je u tome što ja nije imao niti saznanja kada je tužitelju rješenje važeće jer ga nitko o tome nije izvještavao, a na daljnji upit kako je onda znao da je rješenje važeće navodi kada bi komunicirao sa tužiteljem. Ne zna niti kome se dostavlja to rješenje, smatra da bi to rješenje trebalo biti dostavljeno rukovodećem kadru. O tome se požalio i načelniku CS i rečeno mu je da će on to zatražiti, ali se ništa nije desilo po tome pitanju. Na upit suda koje poslove obavlja tužitelj i da li uredno dolazi na posao navodi da dolazi na posao a obavlja one zadatke kada ima važeće rješenje, i dolazi na kolegije. Kolegiji se inače održavaju svako ujutro a radno vrijeme je od 7,00 do 15,00 sati. Na upit suda da li tužitelj svako jutro dolazi na kolegije navodi da je dolazio onda kada je imao važeće rješenje. Na upit suda koliko puta je to bilo od 2022. nadalje navodi da je dolazio svaki puta kada bi imao važeće rješenje. Teško je odgovoriti na pitanje kada je posljednji put tužitelj bio na kolegiju jer jedno vrijeme je tužitelj bio i odsutan ali svaki put kad je rješenje bilo važeće tužitelj je dolazio na kolegije. Tužitelj inače ima svoju kancelariju u kojoj je smješten sam a ostali djelatnici u tom sektoru su smješteni po dvoje u kancelariji. Ne postoji nikakav razlog zbog čega je tužitelj smješten sam u kancelariji. svaki radni nalog koji je tužitelju dao on ga je uredno izvršio, a na upit da li se tužitelj žalio zašto ne dobiva radne naloge navodi da se za to nije žalio ali se žalio jer nema važeće rješenje za to. Na upit suda da li tužitelj imao ovlaštenje za unošenje evidencije operativnih izvješća navodi da ne zna da li ih ima ali bi ih trebao imati. Zadnjih par godina bilo je situacija da je dao radni zadatak ovdje tužitelju. Zadatke koje dobije otvara se poseban predmet u eSustavu. Na upit tužitelja koliko predmeta su za tužitelja otvorena u razdoblju od 2023. do 2025. navodi da je to teško reći, tužitelj je bio u određenim razdobljima i odsutan. Od 2023. pa nadalje tužitelj nije nikad radio na osiguranu štićenih osoba ate poslove određuje načelnik sektora. Nije mi poznato zašto mu načelnik nije dao takav nalog. Nema saznanja da bi tužitelj u zadnje 3 i pol godine koristio službeno vozilo, službeno vozilo se koristi kada se ide u nadzore i druge zadaće, a tužitelj nije odlazio. Na upit da li mu je poznato zbog čega načelnik nije odredio nikad tužitelja za odlazak u nadzore navodi da djelatnik za odlazak u nadzo re mora imati odboru a tužitelj nije imao, više puta ju je tražio ali je nije dobio. Na upit suda zbog čega tužitelj nije dobio odoru navodi da je tužitelj doista tražio da mu se osigura takva odora ali mu nije odgovarala po konstituciji. Na upit suda pojašnjava da je po narudžbi za tužitelja stigla odora ali mu jednostavno nije odgovarala. Prostorija, kancelarija u kojoj je smješten tužitelj je na drugoj strani u odnosu na kancelariju gdje su ostali službenici. Na ovoj strani gdje je kancelarija od tužitelja je još jedna kancelarija od istog sektora. Ta druga kancelarija do tužiteljeve je sada prazna, u njoj je bio jedan službenik koji je otišao u mirovinu. Odluku da tužitelj bude smješten u kancelariji u kojoj je smješten je donio načelnik sektora. Ne može se sjetiti da li je bilo slobodnih mjesta u drugim kancelarijama u vrijeme kada je tužitelj raspoređen u ovaj sektor. Nikada niti jednom službeniku nije rekao da ne smije dolaziti kod tužitelja u kancelariju, on osobno je dolazio kod tužitelja. Kada mu se čita dio iskaza svjedoka DS u dijelu u kojem navodi kako su gdin CS i svjedok ŽS zabranili njemu i službeniku NS da dolaze u kancelariju kod tužitelja navodi da on nikad nije to zabranio nikome, na upit da li je čuo da bi CS to zabranio navodi da ne zna ali zna da je bio problem oko toga. Tužitelja poznaje duži niz godina u vrijeme dok je i on bio načelnik i imali su dobru komunikaciju. Tužitelja je sve te godine poznavao kao djelatnika koji je korektno obavljao svoj posao. Sve zadatke koje je dobio tužitelj uredno i korektno je izvršio a na ukazivanje tužitelja da ih je tužitelj ukupno dobio 37 navodi da je to moguće ali isto tako da svi zadaci nisu isti, neki su više a neki manje složeni ali tužitelj ih je uredno završio. Na upit tužitelja da li je tužitelj odbio napraviti neki zadatak navodi da nije. Na upit tužitelja dali uopće policijski službenik može obavljati određene zadatke ukoliko nema važeće rješenje navodi da mu upravo sve to skupa nije jasno da je moguće da se toliko puta neko rješenje poništava i vraća. Opet ponavlja da bi tužitelj trebao imati ovlaštenje za unošenje evidencije operativnih izvješća, on mu to osobno nikada nije uskratio. Tužitelj mi se znao požaliti da mu je teško zbog cijele situacije, zapravo nije znao tko mu je nadređen upravo zbog tih rješenja koja se poništavaju. Rekao mu je da se obraća višim instancama ali ne zna kome se obraćao. Opet ponavlja da ga nitko službeno nije obavještavao o tome kada tužitelj ima važeće rješenje o rasporedu, saznanja o tome je imao samo kada bi mi tužitelj rekao. U čitavom sektoru samo tužitelj ima ovakvu situaciju. Ne bi znao objasniti zašto se dešava na ovakav način. O tome je razgovarao sa CS i on je rekao da će tražiti od nekih njemu nadređenih ali ne zna da li je što tražio i od koga. Na upit tuženika da li je po pravilima struke da osoba koja nakon ukidajućih rješenja o rasporedu odbija raditi po nalozima a usput koristi i godišnji i bolovanja pri tome prima i manje predmeta u rad, navodi da ništa tu nije protivno pravilima struke a isto tako nije bilo odbijanja rada po zadatku nego se nije radilo kada rješenje nije bilo važeće. Isto tako svaki službenik ima pravo i mogućnost korištenja i godišnjeg i bolovanja.

8. Svjedok CS u svom je iskazu naveo da je načelnik Sektora za javni red i sigurnost, a u tom sektoru su Služba temeljne policije, prometne policije i opc, tužitelj je raspoređen u Službi temeljne policije i to kao policijski službenik temeljne policije. Načelnik tog sektora je od 2018. a tužitelj je u temeljnu policiju raspoređen od 01.05.2022. Radne zadatke tužitelju daje njemu nadređeni voditelj a to je ŽS. Na upit suda da li se kod davanja zadataka voditelj službe konzultira s njim kao načelnikom navodi da on kao načelnik daje samo asignaciju što znači da kada određeni predmet dođe za područje tog sektora on to raspoređuje voditeljima službe a oni imaju samostalnost da raspoređuju zadatke unutar svoje službe. Inače u svakoj službi svaki referent vodi specifičnu određenu vrstu predmeta. Tužitelj je vodio neke predmete uporabe sredstava prisile i neke predmete pritužbi građana. Na upit suda da li ima saznanja koliko je od svibnja 2022. tužitelj dobio radnih zadataka u rad navodi da o tome sigurno postoje podatci ali on kao načelnik ne vodi kontrolu o tome već se uglavnom bavi kvalitetom izvršenih zadataka. Na upit da li je bilo razdoblja kada tužitelj nije dobivao radne zadatke navodi da je od voditelja nadređenog tužitelju obavješten da su rješenja o rasporedu tužitelja poništavana i zbog toga je tražio voditelja da sačini obavijest što je ovaj i učinio pa obzirom da niti on a niti voditelj nemaju tumačenja što činiti u tom slučaju niti mu je to u opisu radnog mjesta o tome je obavijestio i elektronski i pismeno načelnika policijske uprave kao i pravnu službu te je dobio slijedeći odgovor koji je izlistao pa ga može sudu i pročitati: " rješenje policijskog službenika ĆS vraćeno Ministarstvu unutarnjih poslova na ponovni postupak te da je do okončanja ponovnog postupka rasporeda jedino stvarno i pravno moguće da imenovani nastavi obavljati poslove na radnom mjestu na koje je raspoređen pobijanim rješenjem za koje ostvaruje prava iz radnog odnosa i po osnovi rada uključujući plaću i imenovani je uredno evidentiran u sustavu prisutnosti na poslu i sustavu centralnog obračuna plaće o čemu odlučuje Ministarstvo unutarnjih poslova na državnoj razini." Nakon što je dobio ovakvu uputu on i gospodin ŽS pozvali su tužitelja na razgovor i priopćili mu kakva je uputa i tumačenje službe nakon čega je tužitelj negodovao i odbijao svako daljnje dodjeljivanje zadaća i poslova temeljne policije i da će protiv svake osobe koja mu izda radne zadaće temeljne policije podnijeti kaznene prijave i poduzeti određene pravne radnje. To je bilo negdje moguće prije 2 godine. O tome ke izvijestio pravnu službu i načelnika Pu istarske. Nakon toga bila je otežana komunikacija sa tužiteljem, na upit suda sa kim je bila otežana komunikacija navodi između tužitelja i njemu nadređenog ŽS. Na ukazivanje suda da je saslušani svjedok ŽS u svom iskazu u više navrata napomenuo da ima i imao je dobru komunikaciju sa tužiteljem navodi da to ne može objasniti, ne zna kakvu komunikaciju imaju. Na upit suda da li mu se svjedok U požalio da ima lošu komunikaciju sa tužiteljem navodi da se požalio jer ne zna što činiti obzirom tužitelju ne može dodjeljivati u rad predmete a da predmeta ima. Gdin ŽS je baš rekao da ima problem davati zadatke tužitelju jer je tužitelj zaprijetio podnošenjem kaznenih prijava. Na upit suda da li mu je upravo to rekao gdin ŽS navodi da su bili zajedno u kancelariji i upravo tim riječima mu je rekao o čemu je izvijestio načelnika Policijske uprave kao i kadrovsku i pravnu službu. U razgovoru sa načelnikom Policijske uprave dobio je informaciju da će oni nastaviti rješavati sa Mup-om i nadležnim službama. Sa tužiteljem ima profesionalnu komunikaciju, nazvao bi je minimalno profesionalnom. Tko će raditi na poslovima osiguranja štićenih osoba navodi da planom određuje načelnik policijske uprave a na upit suda da li kao načelnik sektora za javni red i sigurnost određuje osobe koje će obavljati te poslove navodi da i on sudjeluje u planiranju i provedbi svih namjera i radnji u tom postupku. Na upit da li tužitelj ima ovlaštenja na tim poslovima osiguranja navodi da svi službenici mogu raditi na tim poslovima. Na upit da li je tužitelj dobio takav zadatak navodi da koliko se sjeća nije dobio takav zadatak. Na upit tko bi bio ovlašten dati nalog primjerice tužitelju navodi da ne može odgovoriti na takvo pitanje jer za takve poslove treba imati poseban certifikat a ne zna da li ga tužitelj ima, to je inače i autonomna odluka načelnika tko će raditi takve poslove. O tome tko će raditi na poslovima osiguranja odlučuje na način se napravi i plan rizika, dakle tu se ne radi o autonomnoj odluci samo jedne osobe već je uključeno više osoba. U svakom takvom procesu kod svakog pojedinog predmeta načelnik zaduži određenu osobu odnosno signira primjerice na sektor gdje dalje u komunikaciji opet sa pojedinim voditeljem donosi odluku za obavljane konkretnog posla. Na ukazivanje da je svjedok ŽS naveo kako isključivo on kao načelnik sektora donosi takve odluke o osobama koje će obavljati poslove osiguranja navodi da je to samo mišljenje gdina ŽS jer on vjerojatno nije upoznat sa cijelim procesom donošenja tih odluka. Na upit da li tužitelj ima ovlaštenje za unošenje evidencije operativnih izvješća navodi da na to ne može odgovoriti iz razloga jer samostalni sektor za informacijski sustav Mup -a prema rješenju svakog pojedinog službenika određuje koje razine ovlasti će imati u informacijskom sustavu pojedini službenik. Na ukazivanje da su saslušani svjedoci kako takve ovlasti imaju svaki službenik prvog dana službe navodi da se to može provjeriti na način da se postavi upit nadležnoj službi. Na upit suda navodi da nikad nije dao nalog da se ikakve ovlasti uskrate tužitelju. Poznato mu je gdje je raspoređen tužitelj odnosno kancelarija u kojoj sjedi, u tu kancelariju je raspoređen onog dana kad je primljen u sektor. To je inače kancelarija predviđena za 4 službenička mjesta a u to vrijeme je sa njim bila raspoređena kolegica BS, ona je kasnije isto premještena tako da je tužitelj sada sam u kancelariji. Na upit da li je ikad dao neki radni zadatak tužitelju navodi da vjerojatno je. Na upit da li je tužitelj ikada odbio neki radni zadatak navodim da misli da je ali se sve to može provjeriti. Nema podatak o tome koliko je tužitelj zadužio predmeta od 2023. do 2025. godine pa na ukazivanje da je tužitelj zadužio 37 predmeta prema dokumentu koji je potpisan upravo od strane načelnika navodi da je to moguće. Na upit tko odobrava prekovremeni rad djelatnicima navodi da to može odobriti neposredni rukovoditelj, zapravo on zadaje takav rad ali je on sa time upoznat. Na ukazivanje da tužitelju u 2023., 2024. i 2025. nije imao odrađen niti jedan prekovremeni sat pa da li može objasniti zašto je to tako navodim da je upravo razlog poništenja rješenja o rasporedu a razlog je i u tome što je tužitelj smatrao nezakonitim davanje bilo kakvih zadataka temeljne policije i prijetio kaznenim prijetnjama, to su sve razlozi. Postojao je i problem jer tužitelj nije zadužio odoru. Ono što mu je poznato je to da mu nije odgovarala standardna policijska odora. Za prekovremeni rad navodi da to nije pravilo već iznimka po potrebi i to ako postoji potreba za prekovremeni rad. Na upit suda navodi da nema saznanja da bi tužitelj podnosio neke kaznene prijave. Na ukazivanje da svjedok DS u jednoj godini ima 200 prekovremenih odrađenih sati u odnosu na tužitelja koji nema niti jedan može pojasniti da radno mjesto DS koji radi na mjestu okupljanje izvan radnog vremena i na terenu, i to vikendom. Na ukazivanje iskaza svjedoka DS da je isti zatražio od njega kao načelnika da tužitelj sudjeluje sa njim u odlascima u poslovima održavanja javnog reda i okupljanja vezano za nogometne utakmice pa da je to od njega kao načelnika odbijeno i pri tom mu dodijeljen službenik sa područja Poreča navodi da se toga ne sjeća, a inače profesionalna komunikacija unutar policijskog sustava ide po hijerarhiji što znači da je to trebalo iskomunicirati sa voditeljem službe. Na pitanje da li su tužitelju, nakon što su od pravne službe zaprimili tumačenje koje je danas i pročitao, davani zadaci navodi da to sada ne može odgovoriti a to bi se moglo provjeriti kroz sustav. On je načelnika policijske uprave izvijestio da tužitelj negoduje da mu se daju zadaci temeljne policije i da spominje podnošenje tužbe i prijava na što je načelnik rekao da će on to riješiti sa Ministarstvom unutarnjih poslova. Na upit da li je od načelnika dobio uputu da nastavi davati zadatke navodi da nije. Na upit da li je od načelnika policijske uprave dobio bilo kakvu uputu kakve zadatke i da li davati zadatke tužitelju navodi da je već odgovorio da nije dobio nikakvu drugu uputu. Na upit da li su ikada on ili ŽS rekli DS da ne smije odlaziti kod tužitelja navodi da on to nije nikada rekao a za ŽS ne zna. Nije nikada branio nikome da pije kavu sa tužiteljem i dolazi kod njega u kancelariju pa kada mu se ukazuje na iskaze svjedoka DS i NS u dijelovima u kojima su isti iskazivali o tome da im je od strane njega kao načelnika isto spočitavano navodi da nikada tako nešto nije branio, naprotiv potiče dobre međuljudske odnose, komunikaciju među djelatnicima, razmjenu iskustava međutim postojala je jedna situacija kada je tražio DS jer je trebalo određeni zadataka obaviti u određenom roku za što je dobio informaciju da nije učinjeno pa ga je zatekao u kancelariji od tužitelja gdje su pili kavu i tada mu se obratio da treba taj zadatak što žurnije odraditi. Inače službenicima je na radnim sastancima rečeno da napuštanje radnog mjesta treba biti u dogovoru sa nadležnim rukovoditeljem osim ako se ne radi o vremenu pauze. Pod napuštanje radnog mjesta misli kancelarije na duže vrijeme. Na upit zašto onda nije smjestio tužitelja u kancelariju sa drugim službenicima navodi zato jer se radilo o manjim kancelarijama a tužitelj je dobio veću kancelariju. Kada su tužitelju predočili kancelariju u kojoj će boraviti i raditi nije imao nikakvih primjedbi. Nema saznanja da li je tužitelj ikada koristio službeno vozilo, to se sve može provjeriti. Na upit da li je protiv tužitelja pokrenut bilo kakav postupak sankcioniranja zbog neizvršavanja radnih zadatka navodi da je njegov zadatak izvijestiti načelnika o tome a načelnik poduzima daljnje radnje. Imali su saznanja o tome kada su stizale odluke o poništenju rješenja o rasporedu za tužitelja, dobivali su od kadrovske i on je o tome izvještavao ŽS. Na upit da li ima saznanja o tome da bi tužitelj izričito odbio radni zadatak navodi da nema saznanja riječima da bi tužitelj odbio neki radni zadatak. Inače mu ne daje radne zadatke već rukovoditelj. Sa tužiteljem je kao što je već naveo, u isključivo profesionalnim odnosima a nikada nije niti njemu niti bilo kome od njegovih učinio ništa nažao. Poznaju se od 2001. i može reći da ga je čitav karijerni put pomagao i poticao. Na upit tužitelja navodi da je načelniku policijske uprave podnio prijavu protiv ĆS o tome da obavlja određene zadatke izvan radnog vremena i ima saznanja da je zbog toga i još nekih drugih stvari protiv tužitelja pokrenut stegovni postupak. Na upit tužitelja dali ima saznanja da li je protiv tužitelja pokrenut stegovni postupak zbog odbijanja radnih naloga navodi da o tome nemam saznanja. Ovo kada je obavijestio načelnika policijske uprave za rad tužitelja izvan radnog vremena bilo je krajem 2025. godine.

9. Svjedok SS je u svom iskazu naveo da je načelnik PU istarske negdje od lipnja 2022. i u bitnome mu je poznato što je predmet ovoga spora. Tužitelj je prema njegovim saznanjima raspoređen na poslove policijskog službenika u sektoru za javni red i sigurnost u službi temeljne policije. Ne zna točno od kojeg datuma ali misli isto od 2022. i misli da ga je stupanjem na dužnosti zatekao na tim poslovima. Na ukazivanje suda da je to od svibnja 2022. navodi kako je to moguće. Na upit suda da li je upoznat sa problematikom glede rasporeda tužitelja na poslove u smislu donošenja rješenje o rasporedu, izjavljivanja žalbi tužitelja na ta rješenja i ukidanja istih rješenja od strane Odbora za državnu službu navodi da je upoznat sa time. Na upit suda navodi kako bi konačno rješenje po tom pitanju trebalo dati Ministarstvo, on kao načelnik nema ovlasti riješiti to pitanje. Na daljnji upit suda koje poslove u tom razdoblju od 2022. tužitelj obavlja obzirom na opisanu situaciju glede njegovog rasporeda navodi kako je mišljenja da u razdobljima kada rješenja o rasporedu budu vraćena od Odbora tužitelju ne bi trebalo davati nekakve posebne zadatke i navodi da je to bila uputa koju je dao načelniku CS. Da li se tužitelju daju određeni radni zadaci u ostalim razdobljima s time nije detaljno upoznat. Na upit suda da li je bilo kakvih pritužbi od strane tužitelja navodi da o pritužbama nije upoznat ali je jednom razgovarao s tužiteljem o tome, nije siguran kada je to točno bilo ali moguće kada je dva ili tri puta rješenje o rasporedu bilo vraćeno i tom prilikom je tužitelju isto dao do znanja kako je mišljenja kako mu se ne bi trebali davati zadaci u vrijeme kada nije raspoređen važećim rješenjem. Ostavio mu je na volju njegovo postupanje. Na upit suda da li je tužitelj u to vrijeme bio obavezan dolaziti na posao navodi da je bio obavezan. Smatra da nije čak bitan raspored već to što je on djelatnik policijske uprave. Na upit suda da li postoje bilo kakvi radni zadaci koje je tužitelj mogao odrađivati navodi da vjeruje da je tužitelj nešto i odrađivao od radnih zadataka. Na upit suda da li je kao načelnik imao pritužbe od ostalih policijskih službenika u smislu preopterećenosti poslova u sektoru za javni red i sigurnost u odnosu na tužitelja koji ne dobiva radne zadatke navodi da nije upoznat s time. Na ukazivanje suda da su određeni svjedoci saslušani u ovom predmetu iskazivali na ove okolnosti upravo zbog takve opterećenosti odrađuju prekovremene sate navodi da bi se ti prekovremeni sati mogli odnositi isključivo na određene specifične radne zadatke kao što su poslovi osiguranja štićene osobe, međutim mišljenja je da tužitelj ionako ne bi trebao biti zadužen za takvu vrstu poslova jer da za to je potrebno poznavanje određenih osoba, da su potrebni kontakti i da se službenik i koji radi te poslove postepeno uvodi u takve poslove pa je mišljenja da je moguće jedino u tom dijelu da se stvara veći broj prekovremenih sati kod službenika koji su zaduženi za takve poslove. odluku o tome koji će od službenika obavljati takve poslove donosi načelnik sektora. Nije mu poznato gdje je tužiteljevo konkretno radno mjesto, u smislu gdje se nalazi kancelarija u kojoj bi trebao raditi. Opet ponavlja da ja samo vjeruje da je tužitelj samo neke od poslova odrađivao koje bi bili u nadležnosti toga sektora, odnosno da je neke poslove dobio i odradio. Na upit suda navodi da ne zna da li je tužitelj uredno dolazio na posao, vjeruje da dolazi. Isto tako n ije upoznat da li tužitelj dolazi na zakazane kolegije a na upit da li je imao pritužbi o tome da tužitelj ne bi dolazio na kolegije i na posao navodi da nije imao takve pritužbe. Opet ponavlja, smatra da bi se problematika vezano za tužitelja trebala riješiti kada bude konačno rješenje o njegovom rasporedu, da problem bude upravo zbog vraćanja tih rješenja o rasporedu, a mišljenja je da u tom razdoblju kada su ta rješenja vraćena tužitelju ne treba davati radne zadatke kako ne bi bile isprovocirane nove tužbe. Na upit suda na kakve tužbe misli navodi da misli na tužbu kao što je predmetna u smislu da bi moglo biti tada tvrdnja, mišljenje tužitelja da mu se daju zadaci na radno mjesto za koje nije raspoređeno. U vrijeme, 2017. i 2018. poslovno je surađivao s tužiteljem i na osnovu te suradnje, može ocijeniti tužitelja kao kvalitetnog policijskog službenika. Nije mu poznato da li tužitelj ima ovlaštenje za unošenje operativnih izvješća ali to se mora posebno odobriti, dakle ne dolazi sa samim radnim mjestom i rasporedom. Na ponovni upit navodi da ne zna da li tužitelj ima takva ovlaštenja. Koliko mu je poznato tužitelju se plaća isplaćuje za ranija radna mjesta službenika policijskog službenika. Na upit tuženika da li ima saznanja da bi tužitelj odbijao neke radne zadatke navodi da o tome nema konkretnih saznanja osim od načelnika nešto vezano za odbijanje zaduženja policijske odore ali to nije smatrao bitnim. Upravo zbog toga je i mišljenja koje je već u svom iskazu naveo da tužitelja ne bi trebalo u tim razdobljima, kada nema važeće rješenje, zaduživati sa radnim zadacima. Od načelnika CS čuo je da je tužitelj prijetio nekakvim tužbama, konkretno kaznenom prijavom i to protiv njih u smislu da mu daju nezakonite zapovijedi. Na upit tuženika navodi da nikad nije čuo da bi netko fizički ili psihički maltretirao tužitelja. Na daljnji upit navodi da je bilo još nezadovoljnih slučajeva oko donošenja rješenja o rasporedu.

10. Tužitelj ĆS u svom je iskazu naveo da je prije rasporeda na radno mjesto policijskog službenika službe temeljne policije bio voditelj Službe općeg kriminaliteta a na novo radno mjesto je raspoređen u sklopu općeg preustroja i to rješenjem od 30.04.2022. U to vrijem je bio na godišnjem odmoru a obzirom je Odjel kriminaliteta na trećem katu smatrao je potrebnim premjestiti svoje stvari tako da se negdje 02.05, prvi radni dan javio u sektor u koji je raspoređen upravo s namjerom da odloži svoje stvari međutim niti gospodin CS niti ŽS nisu ga željeli primiti. Rečeno mu je da je CS bio zauzet kao i voditelj Ezgeta tako da je svoje stvari smjestio privatno u jedno vozilo. Smatra bitnim napomenuti da je u vrijeme dok je bio na godišnjem dobio poziv da prisustvuje audijenciji američkog ambasadora u RH obzirom je prethodno bio na seminaru u Budimpešti koja organizira američka vlada, obzirom je policijski službenik smatrao je da je trebao dobiti suglasnost da se odazove tom pozivu tako da je pisano zatražio tu suglasnost od načelnika sektora CS koji mu na to nije odgovorio tako da se nije niti odazvao tom pozivu. Tek nakon dan ili dva od zahtjeva mu je odgovoreno mailom da ima odobrenje prisustvovati ali o svom trošku, međutim obzirom je taj dan isticao rok za potvrdu dolaska nije niti otišao. Po povratku s godišnjeg vratio se uredno i smješten u kancelariju u kojoj je i danas. Tada je u kancelariji bio još jedan policijski službenik koji je kasnije premješten u drugu, nakon toga je bio još jedan službenik koji je ubrzo napustio tu kancelariju i od tada je sam u toj kancelariji. Ne zna da li osim rukovoditelja je netko drugi od policijskih službenika smješten sam u kancelariji. Odmah želi naglasiti da od prvog dolaska u sektor odnosno službu u koju je premješten uredno se odaziva kolegijima i na tim kolegijima se u pravilu raspravlja ono što je tekuće u pravilu zadnja 24 sata te se od strane voditelja ili od strane načelnika, ovisno tko vodi kolegij, daju daljnje upute i zadaci. Njemu od prvog odlaska na kolegij pa do dana današnjeg nikada nitko na tom kolegiju nije dao niti jedan zadatak niti je imao priliku zbog toga aktivno sudjelovati u istima, iako uredno pristupi, bude prisutan i sluša tijek kolegija. Što se tiče radnih zadataka isti se u pravilu daju pisanim putem, on je dobivao određene radne zadatke na taj način, neki su bili zahtjevniji, sve ih je odradio a ukupno ih je od dana stupanja i rasporeda u Službu temeljne policije do danas dobio 37. Na upit suda da li ima saznanja koliko njegove kolege - službenici u istom periodu dobivaju predmeta navodi da su dobivali značajno više predmeta, taj broj predmeta koje je dobio u cije lom periodu netko od službenika dobije na mjesečnoj razini. Što se tiče pokazivanja podataka o dobivenim predmetima da isti nisu iste težine. U jednom predmetu se zna uložiti puno angažmana tako da se nekada brojkama i ne može prikazati težina predmeta. Na upit suda da li može predočiti sudu u kojem razdoblju je dobio te predmete koje je nabrojao, odnosno koliko ih je dobivao mjesečno, godišnje, navodi kada uopće izgovori tu brojku se naježi i to ga je sramota. Na prethodnim poslovima je dnevno dobivao taj broj predmeta i odrađivao. Na upit suda da opiše kako izgleda njegov jedan radni dan u predmetnom razdoblju navodi da se ujutro odradi taj jutarnji kolegij odnosno prisustvuje tom kolegiju koji traje 15-ak minuta, nakon toga kod njega u kancelariju znaju doći NS i DS, to je tako bilo u početku međutim onda su se požalili nakon nekog vremena da im se to spočitava od strane CS i ŽS. Zbog toga mu je bilo jako neprijatno i rekao da ne trebaju dolaziti da ne prolaze neugodnosti, ako ih on prolazi, međutim oni unatoč tome znaju doći do njega i popiti kavicu. Na upit suda koliko je vremena iziskivalo za određivanje ovih 37 zadataka za koje navodi da ih e dobio u čitavom predmetnom razdoblju navodi da ga je i to sramota reći ali jedan takav zadatak odradi u 15-ak minuta. Naravno ostatak dan nema što raditi nego što je privatno pratio, čitao određene vijesti. Marenda je organizirana od 10,30 do 12,00 sati, on na marendu u pravilu odlazi pri samom kraju oko 15 do 12 sati jer mu je jako neugodno od kolega službenika. Teško mu je pratiti njihove poglede i općenito ne želi po tom pitanju osjetiti nikakvu vrstu sažaljenja sa njihove strane. Na upit suda da li je smatrao da ga kolege sažalijevaju ili su nezadovoljni zbog toga jer oni dobivaju zadatke a on ih ne dobiva, navodi da je to velik broj ljudi i najjednostavnije je opisati to kada uđe u prostoriju ima osjećaj da svi gledaju u njega. U svakom slučaju to mu je stvaralo i stvara veliku nelagodu i to je razlog zbog kojeg izbjegava odlaziti među kolege kada ne mora. Na upit suda odgovara da u kancelariji u kojoj je smještan ima stol, stolicu i radni kompjuter a na daljnji upit čemu ima pristup i koja ovlaštenja ima navodi kako će pojasniti ono što se spominjalo tijekom postupka a to je činjenica da nema ovlaštenje za unošenje operativnih izvješća. Nadalje pojašnjava da unošenje operativnog izvješća doslovno znači ukoliko kao policijski službenik ima saznanja da postoji sumnja da je počinjeno nekakvo teže ili lakše kazneno djelo da je to dužan unijeti u to operativno izvješće ukoliko bi imao takvo saznanja ali on to nije u mogućnosti. Takvo ovlaštenje nije imao već od prvog dana rasporeda u ovu službu temeljne policije iako je naravno ranije u službi općeg kriminaliteta imao takvo ovlaštenje kao i razna druga ovlaštenja koja se redovno otvaraju kroz taj sustav. Ono što mu stvara problem osim ovoga što je opisao jeste činjenica da je duži vremenski period radio u Službi općeg kriminaliteta koji nisu svi dovršeni do vremena kada je premješten iz službe tako da zbog nemogućnosti ulaska u taj sustav ne može niti popratiti što se desilo sa tim predmetima odnosno ne može imati informacije. Na upit da li smatra da bi trebao imati takva ovlaštenja navodi da ne da smatra da bi trebao imati nego bi trebao imati zbog toga jer isto može utjecati na njegovu vlastitu sigurnost. Vezano za to je napisao predstavku Ministarstvu unutarnjih poslova zbog čega nema ovlaštenja za unošenja operativnih izvješća, na to mu nije odgovoreno dvije godine a nakon toga je dobio odgovor da podnese zahtjev. Ponovno je napisao kako nije zadovoljan odgovorom i naglasio da je jedini policijski službenik koji bi trebao podnijeti takav zahtjev te je tražio odgovor tko je administrator koji mu je ukinuo takvu ovlast obzirom je na ranijem poslu imao, a dobiva ga svaki policijski službenik temeljem OIB [osobni identifikacijski broj] a i šifre radnoga mjesta. Po istom principu trebao je dobiti i on na ovom radnom mjestu, dakle po OIB [osobni identifikacijski broj]u i šifri radnog mjesta službenika temeljne policije. Nadalje napominje da je takva ovlaštenja imao od 15.06.1994. godine kada se prvi puta zaposlio u Ministarstvu unutarnjih poslova. Nikada mu do premještaja u ovu službu to nije ukidano i nije mu jasno na koji način je to ukidano, po čijem nalogu. Na upit suda navodi da ni dan danas nema navedeno ovlaštenje. Na daljnji upit navodi da se o tome nije obraćao sa zahtjevima načelniku CS kao niti ŽS jer smatra da mu oni ne mogu pomoći a ne vidi niti smisao obraćati se njima zbog komunikacije koju ima sa njima. Napominje da CS poznaje niz godina i da je s njime surađivao kroz policijski rad kada je CS bio zapovjednik interventne jedinice policije on je bio njegov zamjenik te i nakon toga su blisko poslovno surađivali, kroz čitavo to razdoblje je poslovna komunikacija i suradnja bila izrazito dobra. Na upit suda da li može pojasniti zbog čega je došlo do promjene u komunikaciji u ovom sektoru navodi da nema odgovor na to pitanje, može samo pretpostavljati ali o tome nema konkretnih podataka osim sumnji da je u obavljanju svog policijskog posla u Odjelu kriminaliteta moguće poduzimao određene radnje koje su moguće bliske osobe CS ili ŽS. Sve ovo opisano mu je značajno utjecalo na život, obitelj i zdravlje. Kako bi sudu predočio na koji način se njegov život promijenio želio bi opisati svoj životni profesionalni put, naime osjeća se kao policajac i živi taj posao. Godine 1990. je upisao srednju policijsku školu u Sarajevu, prošao ratno razdoblje, čak i bivanje u logoru, nastavio školovanje u Zagrebu, školovao se postepeno, najprije je završio srednju, zatim visoku a sada je magistar kriminalistike. Čitav svoj radni vijek radio je u policiji, Nikada ništa drugo u svom radnom vijeku nije radio. Što se tiče zdravlja može reći da posjećuje psihijatrijske tretmane, koristi i lijekove. Sve to utiče na svakodnevnicu na način da ima problema sa spavanjem što opet, kako je već rekao, ima posljedice na obitelj pa kao primjer navodi da je njegovoj supruzi teško gledati posebno u situacijama kada se po noći budi i plače zbog čega je odlučila čak da promijene raspored spavanja u smislu da ona sada spava sa djecom a sve to ukupno pogađa i njega. Smatra da je posljedica toga što uzima i tablete za povišeni tlak zbog čega je bio i par puta na hitnoj pomoći. Inače policijski posao počeo je kao policajac pozornik, nakon čega je bio na radnom mjestu prometnog policajca, pa je radio kao policijski službenik za kriminalističku obradu u prometu, pa pomoćnik načelnika postaja prometne policije [adresa], pa opet pomoćnik načelnika u policijskoj postaji [adresa], pa pomoćnik zapovjednika interventne jedinice policijske uprave Istarske, zatim načelnik policijske postaje Poreč, načelnik aerodromske policijske postaje [adresa], načelnik postaje prometne policije [adresa], policijski službenik za očevide u Pu istarskoj, voditelj službe općeg kriminaliteta u Pu istarskoj i sada raspoređen na mjesto policijski službenik temeljne policije. Nikada u opisanom radnom vijeku nije bio u situaciji da mu se ne daju radni zadaci. Može zaključno reći da se generalno loše osjeća, cijeli život je posvetio i uložio u to svoje zvanje, zbog toga žrtvovao što se tiče sebe i obitelji, nije bio za blagdane kući zbog posla, prilagođavao odmore poslu. Nema odgovore na ovu situaciju koja mu se dešava, može reći da je legalist i da jedino može zaključiti da mu se zamjera što izjavljuje žalbu protiv rješenja jer drugih odgovora nema, upravo zato je i ustao ovom tužbom. Nikada u svom radnom vijeku nije odbio izvršiti radni zadatak, nezamislivo mu je odbiti zadatak. Vezano za zaduživanje policijske odore može pojasniti da je najprije razdužio odoru koju je imao prije u službi što nije ništa neuobičajeno a kada je zatražio novu odoru zatražio je da mu se izradi po mjeri što nije ništa neuobičajeno, međutim na taj zahtjev je poslan u skladište gdje su zaposlene dvije kolegice i to na poslovima skladištara sa uputom da mu one uzmu mjeru što podrazumijeva uzimanje mjere kako za gornji dio odjeće tako i donjeg dijela odjeće, hlača, što podrazumijeva nogavica, ne mora objašnjavati kakve su to neugodnosti bile za kolegice a i za njega. Dostavljena mu je potom odora koja nije odgovarala ničemu. Nakon toga je poslan na uzimanje mjera u Zagreb što je uredno odradio, za to je dobio čak i službeni prijevoz i službenog vozača, tamo mu je doista krojač uzeo mjere međutim stigla je odora koja opet nije odgovarala jer je bila premalena. Na upit suda da li je odbio primiti takvu odoru navodi da nije odbio, primio je ali stoji u uredu neupotrebljiva. Na upit suda dali na ovom radnom mjestu je obvezan nositi policijsku odoru navodi da je ali ju ne nosi već sjedi u svojoj odjeći. Na upit pun. tužitelja navodi da bi mogao reći da u ove četiri godine je bilo više radnih dana kad je bio na poslu i nije doslovno ništa radio. Smatra da mora dolaziti na posao i dolazi na posao jer smatra da neće u konačnici dobiti plaću. Kancelariju u kojoj je smješten je u potpuno na drugom kraju hodnika u odnosu na kolege. Na upit tuženika da li je odbio kada odraditi posao u vrijeme kad je ukinuto rješenje o rasporedu tužitelj navodi da on nije dobio nalog za posao da bi ga mogao odbiti.

11. U provedenom dokaznom postupku je utvrđeno a nije niti sporno između stranaka da je tužitelj rješenjem broj KLASA:UP/I-112-02/19-05/11 URBROJ: 511-01- 157-19-181 od 19.08.2019. imenovan Voditeljem službe općeg kriminaliteta u PU Istarskoj kako to proizlazi navedenog rješenja (list 39 - 41 spisa) kao i da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112-02/22-02/47, URBROJ: 511-01-157-22-400 od dana 30.04.2022. raspoređen na radno mjesto policijski službenik za poslove temeljne policije u PU istarskoj, sektoru za javni red i sigurnost, službi temeljne policije (list 42 spisa). Nije sporno da je protiv toga rješenja tužitelj izjavio žalbu te je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II -112-07/22- 01/340 URBROJ: 566-01/13-22-2 od dana 09.06.2022. (list 43-45 spisa) to prvostupanjsko rješenje poništeno te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kao i da je rješenjem PU Istarske UR.BROJ: 511 -08-14/2-1229/51- 2022 od dana 01.05.2022. godine tužitelju određena plaća (list 46 i 47 spisa) protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu te je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/22-01/412 URBROJ: 566-01/15-22-2 od 04.07.2022. (list 48 – 50 spisa) to prvostupanjsko rješenje poništeno. Nadalje je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-112-02/22-02/86, URBROJ: 511-01-157-22-8 od dana 06.09.2022. (list 51-55 spisa) tužitelj ponovo raspoređen na isto radno mjesto - policijski službenik za poslove temeljne policije u PU istarskoj, sektoru za javni red i sigurnost, službi temeljne policije protiv kojeg rješenja je tužitelj ponovno izjavio žalbu pa je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/22-01/758 URBROJ: 566-01/13-22-2 od 25.10.2022. (list 56-61 spisa) to prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Potom je po treći put tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 112 -02/22-02/86, URBROJ: 511-01-157-23-12 od dana 13.03.2023. (list 68-72 spisa) raspoređen na radno mjesto policijski službenik za poslove temeljne policije u PU istarskoj, sektoru za javni red i sigurnost, službi temeljne policije pa je protiv tog rješenja tužitelj opet izjavio žalbu nakon čega je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112- 07/23-01/266 URBROJ: 566-01/1-23-2 od dana 26.05.2023. (list 73-77 spisa) to prvostupanjsko rješenje poništeno. Nadalje je rješenjem PU Istarske KLASA: UP/I - 120-02/23-01/3576 URBROJ: 511-08-14-23-1 od dana 18.04.2023. (list 78-81 spisa) tužitelju određena plaća protiv kojeg rješenja je po žalbi tužitelja rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/23-01/374 URBROJ: 566-01/11-23-2 od 17.07.2023. (list 82 i 83 spisa) to prvostupanjsko rješenje poništeno i opet je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Naposlijetku Ministarstvo unutarnjih poslova donosi rješenje KLASA: UP/I-112-02/24-11/164 URBROJ: 511-01- 157-24-1 od 07.05.2024. (list 90-92 spisa) kojim se za tužitelja utvrđuje novi naziv radnog mjesta (samostalni policijski službenik u policijskoj upravi) protiv kojeg rješenja je tužitelj izjavio žalbu ali nije doneseno novo rješenje o rasporedu. Konačno uvidom u rješenje Odbora za državnu službu od 29. 05. 2025. (list 346-356) te rješenje Odbora za državnu službu od 02.05.2025. (list 357-363) proizlazi da su ponovno poništena rješenje Ministarstva unutarnjih poslova PU istarske o rasporedu i plaći od 24.03.2025. i 13.03.2025. te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

12. Slijedom navedenog proizlazi da su sva rješenja Ministarstva unutarnjih poslova o rasporedu kao i o plaći tužitelja u predmetnom razdoblju poništena po žalbama tužitelja od strane Odbora za državnu službu a tužitelj dakle već godinama nema konačno rješenje o rasporedu obzirom Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano donosi očito nezakonita rješenja koja su po svakoj žalbi izjavljenoj od tužitelja poništena odlukama Odbora za državnu službu pa je već time tužitelj onemogućen u obavljanju posla a pri tom kako to tvrdi kroz čitavo to razdoblje ne dobiva niti radne zadatke što će biti u nastavku obrazloženo. Iako se kod donošenja rješenja o rasporedu i izjavljenih žalbi na ista radi o upravnom postupku što nije u nadležnosti ovoga suda valja primijetiti već u prvoj odluci Odbora za državnu službu kojom je poništeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 30.04.2022. da se u obrazloženju ukazuje na postupanje nadležnog ministarstva protivno čl. 63. i 64. Zakona o policiji kao i protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku no unatoč takvoj uputi Odbora nadležno ministarstvo ponovno donosi ista rješenja koja po žalbi opet budu poništena što sve već prema motrištu ovog suda ukazuje na nezakonito postupanje poslodavca - Ministarstva unutarnjih poslova.

13. Kao što je naprijed navedeno tužitelj pored nespornih činjenica glede donošenja rješenja o njegovu rasporedu i poništavanja tih istih rješenja u žalbenom postupku navodi da za svo vrijeme kada nije imao rješenje o rasporedu nije dobivao niti radne zadatke a što proizlazi i iz provedenih dokaza - iskaza svih saslušanih svjedoka kao i iz iskaza samog tužitelja. Tako iz iskaza svjedoka ČS proizlazi kako se tužitelju od strane voditelja ne daju radni zadaci i zaduženja te da se zbog takvog postupanja osjeća opterećenje odnosno da on osjeća opterećenje u svom poslu zbog povećane količine posla a vjeruje da je isto i sa njegovim kolegama obzirom pored zaduženja koje imaju odrađuju i zaduženja koja bi trebala biti za tužitelja. Iz tog razloga da je pisao i očitovanje načelniku PU istarske zbog određenih kašnjenja u određivanju poslova kada je u istom očitovanju napomenuo što je i razlog tim kašnjenjima. Da se tužitelju u predmetnom razdoblju odnosno od rasporeda u sektor za javni red i sigurnost služba temeljne policije od njemu nadređenih ne daju radni zadaci i zaduženja proizlazi i iz iskaza svjedoka DS, dok je u bitnome isto potvrdio i ŽS koji je inače neposredno nadređen tužitelju kao voditelj službe temeljne policije, pa tako svjedok ŽS u svom iskazu navodi da tužitelju nije davao radne zadatke jer da tužitelj nije imao važeća rješenja o rasporedu iako su dobili uputu od Sektora za kadrove i ljudski potencijal da bi tužitelju trebalo davati radne zadatke. Opravdanje zbog čega se tužitelju ne daju radni nalozi i zadaci u predmetnom razdoblju načelnik PU istarske saslušan kao svjedok KS navodi da je to tako jer je mišljenja kako tužitelja u razdoblju kada nema važeće rješenje o rasporedu ne bi trebalo zaduživati radnim zadacima te da je takvu uputu dao i načelniku CS a to opravdava time kako postoji mogućnost da bi davanjem radnih zadataka tužitelju bile isprovocirane nove tužbe kada bi mu se davali zadaci za radno mjesto na koje nije raspoređen. Stajalište je suda kako činjenica da su u više navrata poništavana rješen ja o rasporedu tužitelja ne može biti opravdanje za nedavanje ikakvih zadataka tužitelju odnosno za samo povremeno i minimalno zaduživanje tužitelja određenim zadacima, a iz provedenih dokaza proizlazi kako to i tužitelj navodi da je u utuženom razdoblju od stupanja i rasporeda u Službu temeljne policije bio zadužen sa svega 37 predmeta a koji broj predmeta kolege tužitelja dobiju u rad mjesečno.

14. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Zakona o policiji (Narodne novine 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19 i 155/23 ) na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. U vezi s navedenim u konkretnom slučaju se ima primijeniti odredba čl. 7. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR-a) prema kojoj je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Sukladno st. 4. i 5 iste odredbe čl. 7. ZOR-a zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima. Nastavno sukladno čl. 11. Zakona o državnim službenicima (pročišćeni tekst Narodne novine 155/23, 85/24) državnom službeniku moraju biti osigurani potrebni organizacijski i tehnički uvjeti u kojima će moći obavljati zadatke u skladu s načelima i standardima rada koji se zahtijevaju u državnoj službi, moraju mu biti osigurani zdravi uvjeti rada, bez izlaganja okolnostima koje bi mogle ugroziti njegovo zdravlje ili sigurnost te ima pravo na zaštitu fizičkog i moralnog integriteta tijekom obavljanja službenih dužnosti.

14.1. Valja još ukazati na čl. 126. Zakona o policiji koji određuje da policijski službenici Ministarstva, zatečeni u službi, na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim radnim mjestima i zadržavaju zvanja i plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna m jesta prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva, usklađenom s odredbama ovoga Zakona.

15. Konačno u konkretnom se slučaju imaju primijeniti i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 56/22, dalje KU-a) i to čl. 73. st. 1. i 2. KU-a prema kojoj odredbi je zabranjeno uznemiravanje državnih službenika i namještenika, a uznemiravanje je svako ponašanje poslodavca, državnih službenika i namještenika koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva službenika i namještenika, a koje uzrokuje strah ili neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje za drugog službenika i namještenika. Prema st. 5. iste odredbe KU-a ponašanje kojim se narušava dostojanstvo osobe državnih službenika i namještenika smatra se namjerno ili nehajno ponašanje koje između ostalog uključuje dodjeljivanje besmislenih, nerješivih, omalovažavajućih zadataka ili nedodjeljivanje zadataka.

16. Kao što je naprijed navedeno tužitelju u spornom razdoblju u pravilu nisu dodjeljivani nikakvi radni zadaci ili su mu radni zadaci samo povremeno davani i to kako je navedeno svega 37 u gotovo 3 godine , za što tužitelj u svom iskazu navodi kako mu je za svaki takav zadatak da bi ga odradio bilo potrebno maksimalno 15-tak minuta, a isto tako je utvrđeno da tužitelj od rasporeda u sektor za javni red i sigurnost nema niti ovlaštenje za unošenje evidencije operativnih izvješća, a koja ovlaštenja bi trebao imati i u pravilu ih ima svaki policijski službenik pa bi i tužitelj trebao imati takva ovlaštenja kako to navodi i tužitelju nadređeni voditelj ŽS u svom iskazu. Nadalje je iz iskaza kako tužitelja tako i saslušanih svjedoka ČS i DS razvidno da je tužitelj u predmetnom razdoblju od strane sebi nadređenih u potpunosti ignoriran na način da osim što je smješten u kancelariju koja je potpuno dislocirana u odnosu na ostale kancelarije kolega istog sektora u kojoj boravi sam, bilo i situacija kada se od njemu nadređenih CS i ŽS spočitavalo kolegama DS i ČS činjenica da su viđeni da odlaze u kancelariju tužitelja konkretno da piju kavu sa tužiteljem u tužiteljevoj kancelariji. Sud pritom cijeni iskaze svjedoka DS i ČS objektivnim obzirom imenovani na niti jedan način nisu zainteresirani za ishod ovog postupka a njihovi su iskazi u bitnome podudarni te uvjerljivi i logični. Konačno valja ukazati da tužitelj obzirom na poništena rješenja i dalje ima raspored na radno mjesto Voditelja službe općeg kriminaliteta u PU istarskoj u smislu odredbe čl. 126. Zakona o policiji, no tužitelju je onemogućeno obavljanje i tih poslova. Isto tako valja napomenuti kako tuženik ničime nije dokazao da bi tužitelj u predmetnom razdoblju odbijao obavljanje zadanih mu poslova odnosno niti kojih konkretnih poslova.

17. Kada se sve navedeno uzme u obzir dakle da se u odnosu na tužitelja kontinuirano donose ista nezakonita rješenja, da tužitelju nisu davani radni zadaci, da zbog opisanog postupanja tužiteljeva poslodavca isti nema rješenje o rasporedu već godinama i kontinuirano je onemogućen u obavljanju svojeg posla a pri tom od sebi nadređenih u sektoru, u koji je prvim rješenjem od 30.04.2022. raspoređen, nailazi na ignoriranje pa i postupanje koje ovaj sud ne ocjenjuje kao poštovanje dostojanstva policijskog službenika u smislu čl. 15. Zakona o policiji tada je sveukupno takvo postupanje prema tužitelju prema stajalištu ovog suda nezakonito i degradirajuće te opravdano prema motrištu tužitelja ukazuje na smišljeni mobing poslodavca - Ministarstva unutarnjih poslova prema tužitelju. Obzirom na sve navedeno ocjena je suda da je zbog opisanih postupaka tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti zbog čega tužitelj trpi štetu, koja se u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05…, dalje ZOO-a) ogleda u povrijeđenom dostojanstvu, ugledu i časti, kao i da mu je povrijeđen moralni integritet u smislu odredbi Zakona o državnim službenicima, a sve obzirom da se diskriminatornim postupanjem i/ili ponižavanjem čini povreda prava osobnosti. Tužitelj je dakle diskriminiran na način da mu u razdoblju od rasporeda u sektor za javni red i sigurnost služba temeljne policije nisu nalagani radni zadaci, da su rješenja o rasporedu u više navrata poništavana po tužiteljevim žalbama te ponovno donošena ista rješenja zbog čega sve je izložen poniženju kako je to tužitelj vjerodostojno predočio sudu u svom iskazu. Tužitelj je sve navedeno doživio kao dno nečega što se može u poslovnom svijetu doživjeti, bilo mu je neugodno od policijskih službenika a primijetio je da je i njima neugodno od tužitelja. Sud iskaz tužitelja cijeni vjerodostojnim jer je ovome sudu životno i uvjerljivo da se tužitelj obzirom na sve naprijed iznijeto osjećao poniženo pa kada se uzme u obzir da je čitav svoj radni vijek proveo kao policijski službenik u tom istom Ministarstvu unutarnjih poslova, da je veći dio svog radnog vijeka bio i na rukovodećim funkcijama unutar istog ministarstva, tada je prema motrištu suda tužitelju na opisane načine nedvojbeno povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast, a za što postoji odgovornost tužene - Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova) koja je u konkretnom slučaju i poslodavac tužitelju.

18. Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini pravične novčane naknade ovaj sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli te cilju kojem ta naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, sve sukladno odredbi članka 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

18.1. Slijedom navedenog je sud ocjenio da je sporni period traje gotovo 3 godine (do podnošenja tužbe) ali je pritom uzeto u obzir da se tužitelju svaki radni dan, koji traje osam sati, u situaciji kada je na posao dolazio a nije imao radne zadatke činio zasigurno znatno dužim, zatim je posebno cijenjeno da je tužitelj duži niz godina bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, da je u karijeri u pravilu konstantno napredovao, te da na njegov rad nije bilo nikakvih predstavki. Cijenjeno je da je sve navedeno utjecalo na zdravlje tužitelja kao i njegov obiteljski život kako to proizlazi iz njegova iskaza pa kada se sve navedeno uzme u obzir ocjena je suda da iznos od 5.000,00 eura predstavlja pravičnu naknadu tužitelju za povredu prava osobnosti i štetu koju je kao posljedicu toga trpio u predmetnom razdoblju.

19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a pa su zakonske zatezne kamate tužitelju dosuđene od dana podnošenja tužbe, obzirom nije razvidno kada je podnesen zahtjev za mirnim rješenjem spora.

20. Odluka o parničnom postupku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat trošak za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podneska od 26.09.2025. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 03.09.2025. 50 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 02.12.2025. 100 bodova (Tbr.9/1), za sastav podneska od 25.01.2026. 25 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročištu 23.02.2026. 100 bodova (Tbr.9/1) i na ročištu 25.03.2026. 100 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eur.

U Puli, 06. svibnja 2026. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženoj po Odo u Puli-Pola, Guo