REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P Ob-79/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima odvjetnicima iz ZOU Boban & Lolić iz Splita, protiv tuženika BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Dori Živković, odvjetnici iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 8. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice i privremenog zastupnika tuženika, a objavljene dana 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnina označena kao zgrada u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica], - stan u zgradi koji se nalazi na I katu, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona, ukupne površine 57,11 m2, broj [broj poduloška], zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženika te njihovo vlasništvo u jednakim dijelovima, svakog za po 1/2 dijela cjeline.

II. Ovlašćuje se tužitelj ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ove Presude, a po pravomoćnosti iste, pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Supetar odnosno u Knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine opisane i označene kao zgrada u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica], - stan u zgradi koji se nalazi na I katu, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona, ukupne površine 57,11 m2, broj [broj poduloška], zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na svoje ima i za ½ dijela cjeline, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika, za ½ dijela cjeline, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu 1.035,81 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi poslanoj ovom sudu dana 10. veljače 2023. se navodi da je tuženik uknjižen kao vlasnik za cijelo nekretnine u knjizi položenih ugovora označene i opisane kao zgrada u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica], - stan u zgradi koji se nalazi na I katu, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona, ukupne površine 57,11 m2, broj [broj poduloška], zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik je vlasništvo opisane nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji stana "U [adresa], 29.12.1994.", broj ugovora: 13-286/94, a koji je zaključen s Općinom Supetar kao prodavateljem, i to sve sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tužiteljica i tuženik su bivši bračni drugovi, a njihov brak je bio zaključen 21.7.1980. Bijelom Polju ( Crna Gora ), a koji brak je razveden 2007. tužiteljica i tuženik su zajedno sa svoje dvoje djece ĆĆ ( rođ. **.**.1981. ) i PĆ ( rođ. **.**.1982. ) su u tom stanu živjeli zajedno sve do negdje 2004. godine, ali je zbog obiteljskog nasilja udaljen iz stana, od samih početaka predmetni stan je bio u isključivom posjedu i korištenju obitelji PĆ, isti je opremljen, renoviran, i održavan zajednički od strane stranaka. Na teret predmetnog stana je upisano i založno pravo, hipoteka u visini od 53.426,88 kn uvećano za pripadajuću kamatu, a sve temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji stana i to kao sredstvo osiguranja plaćanja kupoprodajne cijene koja se isplaćuje u 30 godina, odnosno u 360 mjesečnih obroka. Tuženik u više od dvadeset godina nije nikada uplatio niti jedan jedini mjesečni obrok na ime kupoprodajne cijene, a svo vrijeme tužiteljica uz pomoć sina TĆ redovite podmiruje tu tražbinu. Predmetni stan je stečen za vrijeme trajanja bračne stečevine tuženika sa tužiteljicom, te je tuženik negdje krajem 2004., odnosno početkom 2005., a sve uslijed teških životnih okolnosti je tuženiku bio zabranjen pristup tužiteljici tada mal. djeci, pa je tuženik napustio svoje dotadašnje prebivalište i odselio se u [adresa], njegovi povremeni dolasci u Republiku Hrvatsku su bili u pravilu popraćeni policijskim intervencijama i privođenjem, ali negdje oko 2007. godine tuženik prestaje sa bilo kakvim dolascima. Tužiteljica nema baš nikakvih informacija i podataka o tuženiku, odnosno njegovom boravištu, prebivalištu, a tuženik nema nikakvih kontakata ni sa zajedničkom djecom. Temeljem navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da sporna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i tuženika, njihovo suvlasništvo u jednakim dijelovima, te da se ista može temeljem donesene presude, odnosno po pravomoćnosti iste upisati svoje vlasništvo za ½ dijela cjeline uz brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela cjeline.

2. Tužiteljica je navela da nema nikakvih saznanja o boravištu – prebivalištu tuženika, te je predložila u tužbi da se tuženiku postavi privremeni zastupnik u osobi odvjetnika, no međutim sud je ipak pregledom podataka JRO MUP RH utvrdio OIB tuženika i postojeću adresu prebivališta u [adresa], te je zatražena međunarodno pravna pomoć ovog suda od nadležnog suda u Crnoj Gori radi dostave tuženiku tužbe u ovoj pravnoj stvari, davanje poziva – odgovora na tužbu, Rješenje ovog suda od 26. rujna 2023., koje je doneseno temeljem čl. 146. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP). Temeljem pismena nadležnog Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, a kojem se obratilo Ministarstvo pravde Osnovnog suda u Bijelom Polju utvrđeno je da se tuženiku nisu uručila navedena pismena jer je utvrđeno da je tuženik odselio u inozemstvo bez naznake adrese boravišta. Stoga je sud rješenjem od 19. studenog 2024. u ovoj pravnoj stvari tuženiku postavio privremenog zastupnika u osobi Dore Živković, odvjetnice u Splitu, a sve temeljem odredbe čl. 84. st. 2. toč. 5. ZPP-a. Privremena zastupnica tuženika se sudu očitovala u odnosu na vrstu i predmet spora i složenosti troškova, te je predložila da se donese rješenje kojim će se obvezati tuženika da na ime predujma troškova rada privremenog zastupnika uplati iznos od 400,00 eura na depozitni račun suda, a što je tužiteljica i ispunila, te je tužiteljica i platila troškove objave oglasa u Narodnim novinama.

2.1. Privremena zastupnica tuženika se u odgovoru na tužbu izjasnila da joj nisu poznate odlučne činjenice na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, jer da te činjenice ne proizlaze iz dokaza koji su dostavljeni uz tužbu, pa je u ovoj fazi postupka osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. U tijeku postupka sud je pregledao izvadak iz knjige položenih ugovora za K. o. [katastarska općina] broj [broj poduloška]/ zk. uložak: [broj ZK uloška], Ugovor o kupoprodaji stana "U [adresa], 29.12.1994." broj ugovora:13-286/94, djelomičnu presudu Općinskog suda u Supetru br. P-533/2003 od 20. listopada 2004., univerzalni nalozi za plaćanje i potvrde o izvršenoj transakciji putem interneta ( stranice spisa 52-97 ), potvrda Grada Supetra o konačnom otkupu stana od 2. travnja 2024. i saslušana je tužiteljica u svojstvu stranke.

5. Stranke su popisale trošak postupka.

6. Tužbeni zahtjevi tužiteljice su osnovani.

7. U konkretnoj pravnoj stvari tužiteljica ističe zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini stan u [adresa], sagrađen na katastarskim česticama [katastarska čestica], - stan u zgradi koji se nalazi na I katu, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, balkona, ukupne površine 57,11 m2, broj [broj poduloška], zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te njihovo vlasništvo u jednakim dijelovima, svakoga za po ½ cjeline.

8. Pitanje vremena stjecanja bračne stečevine odnosno pitanje trajanja braka nisu istovjetni jer je za utvrđenje bračne stečevine bitno trajanja bračne zajednice a ne braka. U slučaju prestanka bračne zajednice, a ne i braka, imovina koju je jedan bračni drug stekao nakon prestanka bračne zajednice predstavlja njegovu vlastitu imovinu bez obzira na pravni temelj stjecanja.

9. Iz iskaza tužiteljice kao i pregledom pravomoćne djelomične presude P- 533/2003 Općinskog suda u Supetru od 20. listopada 2004. nesporno je sud utvrdio da je između tužiteljice i tuženika razvede brak kojeg su zaključili 23. srpnja 1980. u mjestu Bijelo Polje u Crnoj Gori, a kao razlog razvoda braka stranaka navodi se teško i trajno poremećeni odnosi. Tužiteljica je navela da je tuženik zbog obiteljskog nasilja bio kažnjen i bio je ostao bez boravišta, te mu je bila izrečena zabrana prilaska. U odnosu na vrijeme zaključenja braka i poslova koje su obavljali svaki od njih navela je da je tuženik u vrijeme zaključenja braka radio u tadašnjem MUP-u, ona da je radila u Dalmi, a potom u tvrtci Bračanka, stan su dobili na korištenje od tadašnje Milicije u studenom 1984. godine, tada su već imali dvoje djece, a kako je to bio gradski stan isti je otkupljen temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 29. prosinca 1994. Taj stan je dobiven u braku i u vrijeme kad su već imali dvoje djece, a kao kupac se javio tuženik. Istakla je da su na adresu stanovanja, a nakon što je tuženik napustio po razvodu mjesto stanovanja na [adresa] u mjestu [adresa], ona je ostala sama s djecom u tom stanu, te su na adresu stana dolazila pismena, bila je pokrenuta i ovrha radi toga što stan nije bio uredno otplaćivan, kako je bilo dogovoreno, a tuženik je već bio nedostupan, tako da je ona u dogovoru sa sinom PĆ platila sve zaostatke i sve kamate, stan se i dalje vodi u vlasništvu tuženika, a s obzirom da je ona taj stan stekla zajedno s tuženikom za vrijeme trajanja braka, to smatra da nije pravedno da bi se kao vlasnik vodio samo tuženik. Posljednji njen kontakt s tuženikom je bio unatrag 21 godinu kad im se rodio prvi unuk, a poslije toga više nije bilo nikakvog kontakta, ona nema kontakta niti s njim, niti s bilo kim od njegove rodbine, te stoga traži da se utvrdi da je ona suvlasnica ovog stana za ½ dijela.

10. Temeljem čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15 i 98/19, dalje: ObZ-a) a koji je stupio na snagu 1. studenog 2015. na imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka primjenjuje se zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja imovine. U ovom slučaju sud će primjenjivati odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89 i 59/90) jer se radi o imovini koja je stjecana u vrijeme važenja navedenih zakonskih odredbi.

11. Temeljem odredbe čl. 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89, 51/89 – pročišćeni tekst i 59/90 dalje: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina. Čl. 278. st. 2. ZBPO-a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) a različitoj od navedene u čl. 277. tog zakona je njegova posebna imovina. U smislu odredbe čl. 287. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

12. Temeljem izvedenih dokaza, sud smatra utvrđenim da je predmetni stan kupljen na temelju Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 29. prosinca 1994. i to sve sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 193/95, 11/96, 76/96, 119/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02 dalje: ZPS). Predmet kupoprodaje je bio predmetni stan za kojeg tužiteljica traži utvrđenje bračne stečevine, kupac je označen kao nositelj stanarskog prava – tuženik, cijena predmetnog stana je iznosila 55.078,65 kuna, prvi obrok od 3 posto od cijene stana u iznosu od 1.652,36 kuna kupac je bio u obvezi platiti u roku od 8 dana od dana potpisivanja ugovora, a preostali dio duga od 53.426,28 kn s godišnjom kamatom od 1,00 % trebalo je platiti u roku od 30 godina u 360 mjesečnih obroka, odnosno tadašnjih 169,18 kn. Tužiteljica je dostavila sudu dokaze na okolnosti da je stan koji je kupljen na otkup u cijelosti isplaćen 21. ožujka 2024., a iz dostavljenih potvrda o izvršenoj transakciji putem interneta i dijelom nečitkih univerzalnih naloga za plaćanje je vidljivo da su te uplate izvršene od stane sina stranaka TĆ.

13. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo su bili propisani uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom čl. 6. st. 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima istog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, a st. 2. tog članka je propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

14. Odredbom čl. 64. st. 1. toč. 2. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96 dalje ZSO) koji je bio mjerodavan u pogledu propisa o stanovanju u vrijeme stjecanja stanarskog prava, izričito je bilo propisano da stanarsko pravo stječe bračni drug osobe kojoj se daje stan na korištenje ukoliko zajednički stanuju. Sukladno donesenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006. proizlazi da su bitna obilježja bračne stečevine da je stečena radom ili da potječe iz imovine stečene radom kao i da je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice. Stanarsko pravo je po svojoj naravi bilo imovinsko pravo koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva na tom stanu. S obzirom da je pravo na otkup stana tuženiku EĆ proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, tj. vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime. Stoga ovaj sud a s obzirom na sve naprijed iznesene činjenice smatra da su tužiteljica i tuženik bili sunositelji stanarskog prava, a pravo na otkup samo jednog od njih je bilo uvjetovano suglasnošću drugog bračnog druga, također nositelja stanarskog prava, tj. sud u ovoj pravnoj stvari nema osnove utvrđivati doprinos svakog bračnog druga u stjecanju tog prava s obzirom na izričitu odredbu čl. 64. st. 1. toč. 2. ZSO-a. U ovoj situaciji kada su tužiteljica i tuženik bili sunositelji stanarskog prava, oni su otkupom stana postali suvlasnici toga stana svaki za ½ dijela, jer suvlasništvo svakoga od njih u jednakim omjerima proizlazi upravo iz činjenicu što su bili sunositelji stanarskog prava. Sud smatra nespornim je da je tužiteljica dala suglasnost tuženiku za kupnju predmetnog stana međutim ta njena prethodna suglasnost za otkup stana u režimu stanarskog prava nema automatsko priznanje i isključivo pravo vlasništva drugom bračnom drugu.

15. Sud smatra da nije bilo oportuno izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka koji su predloženi od strane tužiteljice na ročištu održanom dana 22. siječnja 2026., jer bi to samo odugovlačilo postupak, jer sud smatra dokazanim tvrdnje tužiteljice. Radi svega navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023) T. br. 7. toč. 1. i T. br. 9. toč. 2. po 50 bodova za sastav tužbe, za pristup na ročišta održana dana 22. siječnja 2026., 23. veljače 2026. i 8. travnja 2026., za podnesak od 6. veljače 2026., što ukupno iznosi 250 bodova, odnosno 500,00 eura, taj iznos se uveća za 25% PDV-a, taj trošak se poveća za trošak privremenog zastupnika u iznosu od 300,00 eura, objave oglasa u NN od 59,73 eura, te trošak pristojbe za tužbu od 25,54 eura i za presudu u visini od 25,54 eura, a što sveukupno daje trošak od 1.035,81 euro.

U Splitu, 6. svibnja 2026.

S U D A C:

Anđelka Rađa

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

- pun. tužiteljice,

- privremenom zastupniku tuženika,

- u spis.