REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3649/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Mariju Maričević, odvjetnicu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužiteljici ĐS isplati iznos od 334,46 eur zajedno sa zateznom kamatom od 18. srpnja 2008. do isplate te iznos od 1.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1. travnja 2009. do isplate kao i da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 892,14 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 17.7.2008. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5104031840 kojim joj je isti odobrio kredit u iznosu od 168.000,00 kn s time da je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke kao i tzv. ulazna naknada koja joj je naplaćena 18.7.2008. u iznosu od 334,46 eur pa kako se je kamatna stopa u razdoblju od 1.4.2009. do sklapanja Aneksa od 26.9.2017. više puta mijenjala na njenu štetu, to je došlo do povećanja iznosa kredita s time da je ova promjenjiva kamatna stopa ugovorena bez jasnih parametara po kojima bi ona mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati, a na iste nije mogla kao potrošač niti utjecati ili pregovarati s tuženikom. Stoga smatra da je takva ugovorna odredbe nepoštena i ništetna kao i ugovorna odredba o ulaznoj naknadi jer su iste ugovorene prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru bez posebnih pregovora i bez prethodno dobivenih informacija od tuženika pa ona nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice do kojih je došlo primjenom takvih odredbi, a koje su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu. Stoga odredbe čl. 8. i čl. 10. u tom dijelu smatra nepoštenima i ništetnima u smislu odredbi čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača te odredbi čl. 270. i 296. Zakona o obveznim odnosima pa od tuženika potražuje povrat iznosa od 334,46 eur koji joj je naplaćen temeljem ništetne odredbe čl. 10. predmetnog Ugovora o kreditu na koji iznos potražuje zatezne kamate od 18.7.2008. do isplate, dok zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 1.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 1.4.2009. do isplate. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov tužbenog zahtjeva te je naveo da visina tužbenog zahtjeva nije sporna i da se protivi saslušanju tužiteljice kao i provođenju financijskog vještačenja.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4- 43) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 52 i 53).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/50404607-5104031840 od 17.7.2008. (stranica 12-15, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to na iznos od 168.000,00 kn, a da je u čl. 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 9,500% godišnje s time da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika, dok je u čl. 10. toga Ugovora o kreditu ugovoreno da je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,500% naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita na iznos kredita, obračunate s datumom ugovora te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Pri tome nije sporno da je tužiteljici temeljem odredbe čl. 10. naplaćena naknada u iznosu od 334,46 eur dana 18.7.2008. kao i to da joj je zbog ugovorene promjenjive kamatne stope naplaćen iznos od 1.000,00 eur. Međutim, sporan je osnov tužbenog zahtjeva.

6. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 52 i 53) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila s tuženom bankom kako bi zatvorila neke ranije manje kredite koje je podigla za podmirenje nekih osobnih potreba s time da nije bila vlasnica niti obrta niti trgovačkog društva. Tvrdi da o pojedinim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati jer joj je predmetni Ugovor o kreditu predočen kao gotov, a kako je ovaj Ugovor o kreditu pročitala prije potpisivanja u bitnim dijelovima, to zna da je ugovorena njena obveza plaćanja nekakve naknade o kojoj joj, međutim, nije ništa pojašnjeno u smislu zašto ju mora platiti i na što se ista odnosi, a također joj nije ništa pojašnjeno niti o samoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva, u smislu o čemu ovisi promjena kamatne stope. Nadalje, navodi da se je ova kamatna stopa mijenjala tijekom otplate kredita tako da su joj se rate kredita povećale pa ih je teže otplaćivala, a što se tiče ove naknade za obradu kredita, navodi da joj je ista naplaćena tako što je ustegnuta od odobrenih sredstava.

7. Iz ovakvog iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio kao istinit jer je isti iznesen vrlo uvjerljivo i logično, jasno proizlazi da pri sklapanju ovoga ugovora sa zaposlenicima tuženika nije pregovarala niti o jednom uvjetu ovoga ugovora niti je to mogla jer se je radilo o tipskom ugovoru, kao i to da nije bila upoznata s načinom formiranja kamatne stope odnosno o parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate jer joj to nitko tada nije objašnjavao pa je stoga jasno da se niti o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika niti o ugovornoj odredbi kojom je obvezana na plaćanje tzv. ulazne naknade, nije pojedinačno pregovaralo radi čega tužiteljica, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, nije niti mogla očekivati da će tijekom otplate kredita doći do tako bitne promjene kamatne stope jer na takav rizik nije bila upozorena kao što joj nije pojašnjeno na što se točno odnosi tzv. ulazna naknada i zašto iznosi baš 1,500% od sredstava koji su joj odobreni.

8. Temeljem odredbe čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, u daljnjem tekstu: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive pa kako je uvidom u sporne odredbe čl. 8. i 10. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika kao i da je tužiteljica dužna prije korištenja kredita platiti 1,500% naknade na iznos kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora te da su ove odredbe, prema stavu ovoga suda, lako uočljive, ali da su nerazumljive i nedorečene, a time i nejasne, to je dopušteno ocjenjivati jesu li iste nepoštene.

9. Temeljem odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a u konkretnom slučaju se radi upravo o takvom tipskom ugovoru opisanom u čl. 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) u kojem je navedeno da su opći uvjeti ugovora one ugovorne odredbe koje su sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Osim toga je odredbom čl. 96. st. 3. ZZP-a propisano da ako se je pojedinačno i pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. Nadalje, odredbom čl. 97. ZZP-a propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZZP-a, a to su, između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora. Konačno, prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe.

10. Imajući u vidu da je predmet ovoga spora Ugovor o kreditu za kojeg tužiteljica u svom iskazu navodi da ga je sklopila kako bi zatvorila neke ranije manje kredite koje je podigla za podmirenje nekih osobnih potreba te imajući u vidu sadržaj spornih ugovornih odredbi kojima je nedvojbeno određeno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci kreditora pri čemu nisu određeni kriteriji koje će isti pri donošenju navedene odluke primijeniti niti koji su parametri za donošenje takve odluke, a radi se o bitnom sastojku predmetnog Ugovora o kreditu koji na taj način ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a bez za tužiteljicu precizno određenih uvjeta za koju se veže promjena kamatne stope, te imajući u vidu da tužiteljici nije pojašnjeno na što se točno odnosi tzv. ulazna naknada i zašto iznosi baš 1,500% od sredstava koji su joj odobreni, a da joj bez ugovaranja takve naknade predmetni kredit ne bi niti bio odobren, ovaj sud smatra da ovakve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice jer dovode do situacije da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužiteljice, kao dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Naime, tuženik je ovakvim odredbama potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, kao i suprotno odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da činidba mora biti određena ili barem odrediva, čime su ovakve odredbe nedvojbeno protivne načelu savjesnosti i poštenja, dakle, odredbi čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica ima obvezu vratiti kreditoru, a time i cijena.

11. Kako je odredbom čl. 102. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, to temeljem odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a predmetni Ugovor o kreditu u navedenom dijelu nema učinak, a kako je sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, to je tuženik, s obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost odredbi čl. 8. i 10. predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi dužan tužiteljici vratiti preplaćene iznose zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i iznos plaćena tzv. ulazne naknade pri čemu je sud imao u vidu da dio odredbe čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena početna kamatna stopa od 9,500% godišnje nije utvrđen ništetnim pa je stoga ova preplata utvrđena u odnosu na tako ugovorenu kamatnu stopu.

12. Slijedom navedenoga, utvrđena je obveza tuženika da tužiteljici temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a vrati iznose koje je temeljem takvih, djelomično ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od nje primio zbog stjecanja bez osnove pa mu je tako naloženo da joj isplati iznos od 334,46 eur s osnova naplaćene tzv. ulazne naknade kao i iznos od 1.000,00 eur zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi imajući u vidu da tuženik visinu ovih tužbenih zahtjeva ne osporava, a kako tuženik nije osporio niti to da je tužiteljici tzv. ulazna naknada naplaćena dana 18.7.2008. te da je ista platila preplaćeni iznos od 1.000,00 eur dana 1.4.2009., to je tužiteljici na iznos od 334,46 priznato pravo na zatezne kamate od 18.7.2008. do isplate, a na iznos od 1.000,00 eur od 1.4.2009. do isplate i to temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj. Stoga je odlučeno kao u izreci.

13. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 22.1.2026. i 20.3.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 36. st. 3. za sastav zahtjeva od 29.4.2025. za dostavom dokumentacije prije podnošenja tužbe u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 650,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 162,50 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eur pa to onda sveukupno iznosi 892,14 eur koliko je tuženiku i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 6.5.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćnici tužiteljice

- punomoćnicima tuženika