Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Kaštel Sućurcu

Kaštel Sućurac, Braće Radić 1

Pp-1515/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, na prijedlog sudskog savjetnika Roberta Olujića, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Radunić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenikâ Croatia Airlines d.d. i AM, zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. i 4. Zakona o strancima (Narodne novine, br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) i dr., u povodu optužnih prijedloga Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Postaje aerodromske policije Resnik, klasa: 211-07/23-5/4966, ur. broj: 511-12-39-23-1 od 22. veljače 2023., klasa: 211-07/23-5/10320, ur. broj: 511-12-39- 23-1 od 17. travnja 2023., klasa: 211-07/23-5/22836, ur. broj: 511-12-39-23-1 od 18. kolovoza 2023., klasa: 211-07/23-5/27797, ur. broj: 511-12-39-23-1 od 5. listopada 2023., klasa: 211-07/24-5/24718, ur. broj: 511-12-39-24-1 od 9. rujna 2024., klasa: 211-07/24-5/24714, ur. broj: 511-12-39-24-1 od 9. rujna 2024., klasa: 211-07/24- 5/30386, ur. broj: 511-12-39-24-1 od 4. studenoga 2024., nakon javne glavne rasprave održane 6. svibnja 2026. bez prisutnosti okrivljenikâ i u prisutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja SM, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

okrivljenik Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d., OIB: 24640993045, sa sjedištem u [adresa], kažnjavan,

k r i v  j e

1. što je 20. kolovoza 2022. u Kaštel Štafiliću na granični prijelaz Zračna luka Split zrakoplovom na letu broj OU4483 iz Kopenhagena (Danska) kao prijevoznik doveo državljanku Irana ŠM, rođenu **.**.1960., bez valjane vize koja joj je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku,

2. što je 13. srpnja 2022. u Kaštel Štafiliću na granični prijelaz Zračna luka Split zrakoplovom na letu broj OU4439 iz Münchena (Njemačka) kao prijevoznik doveo državljanina Kine OM, rođenog **.**.1990., bez valjane vize koja mu je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku,

3. što je 10. srpnja 2022. u Kaštel Štafiliću na granični prijelaz Zračna luka Split zrakoplovom na letu broj OU395 iz Milana (Italija) kao prijevoznik doveo državljanku Ekvadora AMUM, rođenu **.**.1967., bez valjane vize koja joj je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku,

4. što je 19. srpnja 2024. u Kaštel Štafiliću na granični prijelaz Zračna luka Split zrakoplovom na letu broj OU4353 iz Istanbula (Turska) kao prijevoznik doveo državljanku Rusije MM, rođenu **.**.1970., bez valjane vize ili dozvole boravka koja joj je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku (schengenska viza za 1 ulazak iskorištena prethodnog dana u Grčkoj),

5. što je 21. lipnja 2024. u Kaštel Štafiliću na granični prijelaz Zračna luka Split zrakoplovom na letu broj OU4353 iz Istanbula (Turska) kao prijevoznik doveo državljanke Turske AMU, rođenu **.**.1982., i SMU, rođenu **.**.2018., bez valjane vize ili dozvole boravka koja im je potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku (schengenske vize vrijedile su im tek od 23. lipnja 2024.),

6. što je 13. rujna 2024. u Kaštel Štafiliću tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu Zračna luka Split dostavio nepotpunu listu putnika (API listu) za let broj OU4353 iz Istanbula (Turska) koji je sletio u 6,20 time što putnik ŠMU, rođen **.**.2001., državljanin Uzbekistana, uopće nije bio naveden na popisu,

dakle, kao prijevoznik – pravna osoba dovezla državljane treće zemlje koji nemaju valjanu vizu koja im je potrebna te u svojstvu zračnog prijevoznika dostavila nepotpune podatke o putnicima iz članka 24. stavka 2. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine, br. 83/13, 27/16, 114/22, 151/22),

čime je u stjecaju počinila šest prekršaja, i to djelima pod 1. – 5. pet prekršaja iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima te djelom pod 6. jedan prekršaj iz članka 46. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice,

za koje joj se na temelju navedenih odredaba zakonâ utvrđuju pojedinačne novčane kazne:

 za djelo pod 1. novčana kazna od 5100 €

 za djelo pod 2. novčana kazna od 5100 €

 za djelo pod 3. novčana kazna od 5100 €

 za djelo pod 4. novčana kazna od 5100 €

 za djelo pod 5. novčana kazna od 10200 €

 za djelo pod 6. novčana kazna od 2910 €

nakon čega joj se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

i z r i č e

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 33.510,00 (trideset tri tisuće petsto deset) EURA,

koju je dužna platiti u roku od 2 mjeseca, a ako u tom roku plati 2/3 (dvije trećine) kazne, smatrat će se da ju je platila u cijelosti.

Nalaže se okrivljeniku na ime troškova prekršajnoga postupka platiti iznos od 300,00 (tristo) eura u roku od 2 mjeseca.

II.

Okrivljenik Croatia Airlines d.d., s podatcima kao pod I.,

na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da 22. srpnja 2023. u Kaštel Štafiliću tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu Zračna luka Split ne bi dostavio listu putnika (API listu) za let broj OU491 iz Londona (Velika Britanija) koji je sletio u 20,24,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 46. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice.

III.

Okrivljenik AM, rođen **.**.1959., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], direktor u pravnoj osobi,

na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi djelima opisanima u točkama I.1. – I.5. izreke ove presude, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, počinio pet prekršaja iz članka 249. stavka 4. Zakona o strancima.

Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona u odnosu na ovoga okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim aktima okrivljenike se tereti za prekršaje iz izreke ove odluke.

2. Predmeti su spojeni radi provedbe jedinstvenog postupka (članak 99. stavak 8. Prekršajnoga zakona).

3. Glavna rasprava održana je u prisutnosti ovlaštenog tužitelja i bez prisutnosti okrivljenikâ, koji su dostavili pisanu obranu.

4. Čitanjem dokumentacije u spisu za svaki od prekršaja 1. – 5. u točki I. izreke (službene zabilješke policijskog službenika, rješenja o odbijanju ulaska, zapovijedi o vraćanju i obavijesti prijevozniku), kao i pregledom putnih isprava za navedene putnike (putovnice i vize), utvrđeno je kako su državljani Irana, Kine i Ekvadora posjedovali vizu za jedan ulazak u Schengenski prostor koju su prethodno iskoristili, no Republika Hrvatska u to vrijeme (2022.) nije još bila dijelom Schengenskoga prostora. Državljanka Rusija imala je vizu za jedan ulazak u Schengenski prostor, no iskoristila ju je za ulazak u Grčku, nakon čega je napustila tu zemlju izlaskom na graničnom prijelazu Kastanies s Turskom, čime je izišla iz Schengenskog prostora. Državljanke Turske posjedovale su vizu, ali im je ona vrijedila tek od prekosutra u odnosu na dan kad ih je prijevoznik dovezao na granični prijelaz.

5. Vezano za prekršaj iz točke I.6. izreke, iz dokumentacije u spisu (obrasca za osobe nad kojima je provedena granična kontrola, korespondencije e-poštom i popisa putnika) proizlazi kako spomenuti državljanin Uzbekistana doista nije bio na popisu putnika iako je neprijeporno doputovao zrakoplovom na navedenoj liniji.

6. Obrana okrivljene pravne osobe nije osnovana. Nije točno da bi stupanjem na snagu članka 63. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (Narodne novine, br. 151/22) djelo za koje se okrivljenike tereti prestalo biti prekršaj u smislu članka 3. stavka 3. Prekršajnoga zakona jer ta odredba to jednostavno ne propisuje, tako da djela počinjena prije stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj ostaju kažnjiva. Ta je argumentacija uostalom već otklonjena, primjerice u odluci Ppž-2956/2023 od 3. veljače 2026. (peti odlomak točke 6. obrazloženja), na koju se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje okrivljenika.

7. Nije prihvatljiv ni navod da okrivljena pravna osoba nije u mogućnosti kontrolirati putne isprave putnika jer je takva obveza propisana Zakonom o strancima u članku 52.

8. Nije od utjecaja navod iz obrane da je obavijest o prekršaju dostavljena okrivljeniku sa značajnim zakašnjenjem, što mu je onemogućilo pripremu obrane s obzirom na ograničeno vrijeme čuvanja dokumentacije, zato što su mu zapovijed o vraćanju i obavijest prijevozniku uručene isti kad je putnicima odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, pa je imao mogućnost utvrditi kako je došlo do propusta da na granični prijelaz bude dovezen državljanin treće zemlje bez valjane vize koja mu je potrebna. Pozivanje na TIMATIC priručnik iz lipnja 2025. ne opovrgava zaključak utemeljen na pravomoćnom rješenju o odbijanju ulaska da je državljanima Narodne Republike Kine za ulazak u Republiku Hrvatsku u srpnju 2022. bila potrebna viza.

9. Nije riječ ni o beznačajnom prekršaju jer je člankom 26. stavkom 2. Konvencije o provedbi schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, koja je potpisana u Schengenu 19. lipnja 1990. i stupila na snagu 26. ožujka 1995. (SL 2000., L 239, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 12., u daljnjem tekstu: KPSS) propisano kako se Ugovorne stranke obvezuju, podložno obvezama koje proizlaze iz njihovog pristupanja Ženevskoj konvenciji o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Njujorškim protokolom od 31. siječnja 1967. te u skladu s njihovim ustavnim pravom, odrediti kazne prijevoznicima koji prevoze strance, koji ne posjeduju potrebne putne isprave, zračnim ili morskim putem iz treće države na njihova državna područja. Direktivom Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001. o dopuni odredaba članka 26. Konvencije o primjeni Sporazuma iz Schengena od 14. lipnja 1985., koja je preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo (članak 2. stavak 1. Zakona o strancima), propisano je kako države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da sankcije, primjenjive na prijevoznike u skladu s odredbama članka 26. stavka 2. KPSS‑a budu odvraćajuće, učinkovite i proporcionalne. U odnosu na državljanke Turske koje su dovezene dva dana prije nego im je viza počela vrijediti, također nije riječ o beznačajnom djelu jer je do toga isto došlo propustom okrivljenika da ispuni svoju obvezu iz članka 52. Zakona o strancima, zbog čega strane državljanke nisu mogle odmah prijeći granični prijelaz i slobodno se kretati na teritoriju Republike Hrvatske.

10. Nije osnovano pozivanje na zabludu o okolnostima koje isključuju protupravnost jer je nejasno koje bi to okolnosti uopće bile, a okrivljenici su bili svjesni odnosno bili su dužni i mogli biti svjesni svoje obveze propisane člankom 52. Zakona o strancima.

11. Nije osnovano ni pozivanje na presudu Suda Europske unije broj: C-584/18 od 30. travnja 2020. jer se ona odnosila na tumačenje odredaba propisa Unije o odnosu, s jedne strane, putnika i države u koju mu je zabranjen ulazak i, s druge strane, putnika i prijevoznika koji mu je uskratio ukrcaj zbog navodno neodgovarajućih putnih isprava. Ta presuda ni na koji način ne isključuje niti umanjuje obvezu prijevoznika propisanu člankom 52. Zakona o strancima, koji je donesen u implementaciji propisa Unije navedenih u 9. odlomku obrazloženja ove odluke. Štoviše, spomenuta presuda, razrađujući odnos putnika i prijevoznika koji mu je uskratio ukrcaj, upravo polazi od toga da postoji obveza prijevoznika da kontrolira putne isprave putnika (usp. točke 4. i 5. izreke te presude). Također, u konkretnom slučaju nije bila riječ o tome da je prijevoznik uskratio ukrcaj putniku bez valjane vize koja mu je potrebna, nego su takvi putnici dovezeni na granični prijelaz i vraćeni upravo zbog nedostatka vize, koju je činjenicu prijevoznik morao provjeriti prije ukrcaja.

12. Nije prihvatljiv ni navod da putne isprave ne kontroliraju zaposlenici okrivljenika neposredno, nego preko tzv. handling agenata jer pravna osoba odgovara i za njihove propuste (članak 59. stavak 4. i članak 60. stavci 1., 3. i 4. Prekršajnoga zakona).

13. Vezano za prekršaj iz točke I.6. izreke, okrivljenik se neosnovano poziva na navodno pogrešnu implementaciju Direktive Vijeća 2004/82/EZ od 29. travnja 2004. o obvezi prijevoznika na dostavljanje podataka o putnicima, koja je preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o nadzoru državne granice (članak 2. stavak 2.) jer je upravo tom direktivom propisana obveza brisanja osobnih podataka o putnicima u roku od 24 sata od dolaska prijevoznog sredstva (članak 6. stavak 1. Direktive). To nije utjecalo na mogućnost učinkovite obrane okrivljenika u ovom postupku jer ovdje nije riječ o tome da su podatci o putniku bili pogrešni (pa da okrivljenik to ne može provjeriti jer je morao obrisati podatke), nego putnik nije uopće bio naveden na popisu putnika, a da nije bila riječ o tzv. no show putniku, proizlazi iz činjenice što je nad njim obavljena granična kontrola, dakle nesporno je doputovao zrakoplovom okrivljenika, a nije se nalazio na popisu putnika (odlomak 5. presude).

14. Dokazni prijedlog za ispitivanjem JM na okolnost organizacije poslova zaštite zračnog prometa kod okrivljenika nije prihvaćen jer ne utječe na odgovornost pravne osobe za prekršaje za koje je optužena (v. odlomak 12. obrazloženja presude), dok njezino ispitivanje na druge okolnosti nije predloženo (članak 421. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku).

15. Okrivljeniku su za prekršaje utvrđene kazne u fiksno (Zakon o strancima) odnosno najmanje (Zakon o nadzoru državne granice) propisanom iznosu. Za prekršaj pod I.5. utvrđena je kazna u dvostrukom fiksnom iznosu jer je tako propisano („za svakog prevezenog državljanina treće zemlje”). Za prekršaj iz Zakona o nadzoru državne granice propisana je novčana kazna od 2910 do 5300 eura. Primijenjen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (Narodne novine, br. 40/25) jer je za okrivljenika blaži po visini propisane kazne.

16. Odluka o troškovima donesena je uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka, dok imovno stanje okrivljenika nije poznato iz dostupnih podataka, pa je trošak odmjeren u paušalnom iznosu od 300 €. Naime, riječ je o složenijem postupku u kojem je riječ o šest prekršaja u stjecaju, za odluku o kojima je trebalo razmotriti više pravnih pitanja i pitanja koja se tiču primjene EU prava, s obzirom na navode pisane obrane okrivljenika, koji samom trajanju postupka nije pridonio. Raspon troška inače iznosi od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, br. 18/13).

17. Za djelo pod II. okrivljenik je oslobođen od optužbe jer je prema stanju spisa ovlašteni tužitelj zatražio povratnu informaciju o razlogu nedolaska API liste radi mogućeg pokretanja prekršajnog postupka ako je propust nedolaska liste na zrakoplovnoj kompaniji, no nikakav odgovor o tome nije priložen u spis te je na glavnoj raspravi prisutni predstavnik ovlaštenog tužitelja izjavio da ne može predočiti dokaz koji je od njega zatražen dopisom suda od 21. travnja 2026. o razlogu nedolaska liste, pa je okrivljenik u nedostatku dokaza oslobođen od optužbe za taj prekršaj.

18. Okrivljeni direktor pravne osobe oslobođen je od optužbe jer ga se tereti da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi prevezao odnosno dovezao državljane trećih zemalja bez valjane vize koja im je potrebna, što nije točno. Naime, notorno je da direktor pravne osobe nije ni na koji način te putnike ni dovezao ni prevezao niti je kontrolirao njihove putne isprave. Njegova bi se odgovornost mogla sastojati u propustima koji se tiču organizacije rada, nadzora nad zaposlenicima ili eventualno u povredi garantne dužnosti (članak 15. stavak 2. Prekršajnog zakona), no ovlašteni ga tužitelj ne optužuje ni za što od toga, nego za to što je prevezao/dovezao putnike, što očigledno nije točno, pa kako ovlašteni tužitelj nije pravilno utvrdio tko je odgovorna osoba u smislu članka 249. stavka 4. Zakona o strancima odnosno nije pravilno opisao navodnu odgovornost direktora, odlučeno je kao pod III. Troškovi postupka u odnosu na tog okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

U Kaštelima 6. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Antonija Radunić, v. r.

Mario Bakota, v. r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Pravodobno podnesena žalba ovlaštene osobe odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

- okrivljenicima (i jednom i drugom na adresu pravne osobe)

- ovlaštenom tužitelju