Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: Ps-3/2025.-20.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po privremenom zamjeniku punomoćnice tužitelja odvjetniku Denisu Pediću iz Popovače, protiv tuženika TĆ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Petra Đerek Ivezić iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon zaključene javne i glavne rasprave, održane 9. travnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno, zamjenika privremenog zastupnika punomoćnice tužitelja odvjetničkog vježbenika RĆ i punomoćnice tuženika odvjetnice Petre Đerek Ivezić, na temelju odredbe članka. 335. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
''Nalaže se tuženiku HĆ iz [adresa] da iseli sa nekretnina označenih kao čkbr. [katastarska čestica] Ograda sa 2762 m2 (dvorište sa 550 m2, oranica sa 2000 m2, kuća, ograda sa 212 m2) i čkbr. [katastarska čestica] Ograda sa 2508 m2 (oranica sa 2508 m2), upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da ih slobodne od osoba i stvari preda u posjed 1. tužitelju ŽĆ iz [adresa]. tužiteljici CĆ iz [adresa].''
II Nalaže se 1. i 2. tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 6.5.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. 1. i 2. tužitelji u tužbi navode da je 1. tužitelj suvlasnik u 2/3 dijela, a 2. tužiteljica je suvlasnica u 1/3 dijela nekretnina pobliže opisnih u izreci ove presude. Nadalje 1. i 2. tužitelji navode da predmetne nekretnine predstavljaju u naravi jednu cjelinu i nalaze se na adresi [adresa].
Tuženik je sin 1. tužitelja i unuk 2. tužiteljice, a odnosi između stranaka su teško narušeni i tuženik po navodima 1. i 2. tužitelja bez ikakvog pravnog osnova koristi i drži u posjedu predmetne nekretnine.
Slijedom navedenog 1. i 2. tužitelji predlažu donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da iseli sa predmetnih nekretnina i da ih slobodne od osoba i stvari preda u posjed 1. i 2. tužiteljima.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i u bitnome navodi da su u potpunosti neistiniti navodi 1. i 2. tužitelja da tuženik bez ikakvog pravnog temelja koristi i drži u posjedu predmetne nekretnine.
Tuženik navodi da na predmetnoj nekretnini živi neprekidno od svog rođenja, na istoj ima prijavljeno prebivalište, u predmetnoj kući je on živio sa svojim roditeljima i braćom, a unatrag tri godine u kući tuženik živi samostalno.
Također tuženik ističe da on nema u svom vlasništvu drugu nekretninu, a kako na predmetnoj nekretnini živi od svog rođenja ona predstavlja njegov dom i stoga tuženik u smislu odredbi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ističe prigovor povrede prava na dom.
Predloženo iseljenje po tuženiku predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom dok istovremeno tužitelji ne dokazuju da je takvo miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je nužno u demokratskom društvu.
Tuženik navodi da isključivo on i samostalno podmiruje sve režijske troškove koji terete nekretninu, a u koju je on ulagao i vlastita sredstva pa da i po toj osnovi ima pravo na dom.
Tužitelji nikada i na koji način nisu osporavali tuženiku njegovo pravo na dom.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, naloge za nacionalna plaćanja (str. 67-80 spisa), uplatnice (str. 85-89 spisa), te su saslušane stranke i svjedoci UĆ, ĐĆ, EĆ i VĆ.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.
5. U svom iskazu 1. tužitelj navodi da on i 2. tužiteljica žive na drugoj adresi, a u predmetnoj kući živi samo tuženik, dok najmlađi sin 1. tužitelja UĆ u predmetnoj kući samo prespava.
Tuženik na predmetnoj nekretnini živi od 1998. s time da je samo jedno kratko vrijeme otišao živjeti na stan i ubrzo se je vratio na predmetnu nekretninu.
Nadalje 1. tužitelj ističe da su odnosi između njega i tuženika duže vrijeme narušeni, da mu tuženik nikada nije plaćao najamninu za stanovanje na predmetnoj nekretnini, nikada ga nije niti pitao da li tu može živjeti i nije niti plaćao režije nego je samo jednom platio dug u iznosu od 740,00 €.
U predmetnoj kući tuženik je namjestio svoju sobu, a u kupaonici je kupio umivaonik sa ormarićem i posljednje dvije godine je kupovao drva koja je i potrošio.
Tuženik ne održava okućnicu.
Sin 1. tužitelja UĆ je prijavljen na predmetnoj nekretnini na kojoj samo prespava i on ne plaća 1. tužitelju najamninu. UĆ se je ponudio da plaća režije, ali 1. tužitelj to nije tražio niti od njega, niti od tuženika.
6. 2. tužiteljica je iskazala da prije pokretanja ovog postupka ona nije pozivala tuženika da iseli sa nekretnine, a između njih nije bilo nikakvog dogovora da tuženik smije stanovati u predmetnoj kući.
2. tužiteljica nije u dobrim odnosima sa tuženikom.
Tuženik ne održava okućnicu i 2. tužiteljica ga u životu nije vidjela da bi on pokosio dvorište.
Tuženik živi na predmetnoj nekretnini od 1998., a 2. tužiteljica se je odlučila na njegovo iseljenje zato što je on bahat.
Drugi unuk 2. tužiteljice UĆ radi na farmi i u predmetnoj kući on samo prespava.
7. Tuženik je iskazao da on ima svoj obrt odnosno trgovinu na veliko i ima osobno vozilo marke Opel Astra, staro 12 ili 13 godina, te tuženik nema u svom vlasništvu niti jednu nekretninu. On ima i mjesečnu obvezu uzdržavanja svog malodobnog djeteta u iznosu od 132,70 €. Pored toga tuženik snosi i troškove puta za dijete jer dijete živi sa majkom u mjestu Velika, pored parka Papuk i mjesečno troškovi puta iznose oko 380,00 €.
Jednom prilikom dok je u predmetnoj kući živio i tuženikov brat ĐĆ i dok su sjedili za stolom zajedno sa roditeljima tuženik je dao na ime najamnine 500,00 € no brat ĐĆ se je ustao od stola i rekao da on neda najamninu, a majka je tada vratila tuženiku 500,00 € navodeći da ukoliko ĐĆ ne mora plaćati najamninu da tada je ne mora plaćati niti tuženik.
Tuženikov brat UĆ već godinu dana živi u predmetnoj kući i ne plaća režije. Tuženik je zajedno sa svojom majkom kupio kosilicu i flaksericu, ali je 1. tužitelj to sve zaključao tako da tuženik uopće ne može doći do toga i nema pristup čak niti kantama za smeće, cijeli donji kat je zaključan, tako da tuženik ne može održavati okućnicu. Nadalje tuženik navodi da je on dao 1. tužitelju 2.000,00 € za kupnju peći za centralno grijanje, namjestio je svoju sobu i to platio 45.000,00 kn, sproveo je struju kroz stepenište po zidu, kupio umivaonik sa ormarićem, wc školjku i dr..
8. Svjedok UĆ je iskazao da on na predmetnoj nekretnini ne živi nego dođe samo prespavati, tu se čak niti ne pere nego na drugoj adresi.
Iz razloga što tu samo prespava svjedok ne plaća nikakvu najamninu.
Prije je svjedok održavao okućnicu, ali sada neka okućnicu održava gospodin koji tu živi. Svjedok ima na predmetnoj nekretnini prijavljeno prebivalište, poziv za raspravu je primio na predmetnoj adresi, boravište nema nigdje drugdje prijavljeno, tu živi od 2005. odnosno od svog rođenja i samo jedno kraće vrijeme kada se je školovao nije tu živio, dok unazad 2 godine on tu samo prespava.
10. Svjedok ĐĆ je živio na predmetnoj nekretnini do unazad dvije i pol godine i imao je dogovor sa tužiteljima da će kupovati naftu za traktore, kositi dvorište i da na račun toga ne treba plaćati najamninu niti režije.
Tuženik nije nikada održavao okućnicu, niti je davao novac 1. tužitelju bilo za popravak poljoprivrednih strojeva, bilo za kupnju državne zemlje, šume i dr. Koliko je svjedoku poznato tuženik nije plaćao režije, a ulagao je u svoju sobu i kupio je krevet, regal i televizor i u kupaonici umivaonik sa ormarićem.
11. Svjedok EĆ je zet 1. tužitelja i šogor tuženika, te je i susjed preko ulice i iz tog razloga ima saznanja da u predmetnoj kući živi tuženik, a da UĆ samo ponekad dođe prespavati.
Svjedok sada vidi da je okućnica neuredna, a prije kada su svi skupa živjeli bila je uredna. Svjedoku je poznato da tuženik nikada nije od tužitelja tražio dopuštenje da može živjeti na predmetnoj nekretnini i nikada nije niti ponudio da bi nešto plaćao od najamnine i režija.
Kada su svjedok i njegova supruga jedno vrijeme živjeli na predmetnoj nekretnini VĆ ih je tražila najamninu od 500,00 €, 1. tužitelj ih nije tražio najamninu nego VĆ.
Svjedok kao profesionalni vozač vozi na relaciji Hrvatska-Italija i ponekad ga nema kod kuće od ponedjeljka do petka, a ponekad je svaki drugi dan kod kuće.
12. Svjedokinja VĆ živi kao podstanar u stanu u [adresa], a od nekretnina ima u svom vlasništvu kuću u [adresa] u kojoj živi njen otac i jednu stariju kuću i farmu stoke u Donjoj Gračenici i ta kuća je napola razrušena i u njoj se ne može živjeti. U odnosu na plaćanje režija svjedokinja je iskazala da je ona jedno vrijeme dolazila po te račune i dio režija je plaćala ona, a dio tuženik.
Svjedokinja je na predmetnoj nekretnini živjela od 4. -og mjeseca 1998. do 5. –og mjeseca 2022, dok 2. tužiteljica nikada nije živjela na toj nekretnini.
Sada na predmetnoj nekretnini žive tuženik i UĆ.
Dok su svi živjeli na toj nekretnini nitko od djece nije plaćao najamninu s time da je jedne godine 1. tužitelj tražio da tuženik i ĐĆ plaćaju mjesečno svaki 500,00 € i da će to biti za režije, hranu, ogrjev i dr. Tuženik joj je dao 500,00 € i svjedokinja je taj novac spremila u komodu i nakon 10 dana je rekla 1. tužitelju da ĐĆ nije dao 500,00 €, prošlo je još nekih 10 dana kada je 1. tužitelju rekla da ĐĆ ne daje novac i 1. tužitelj se je tada naljutio govoreći da njemu ne treba nitko plaćati režije i svjedokinja je tada tuženiku vratila njegovih 500,00 €.
Kćer i zet svjedokinje su živjeli u kući preko dvije godine i nikada nisu ništa platili.
13. Prema odredbi članka 8.1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne Novine-Međunarodni ugovori'' broj 18/97., 14/02., 1/06 i 13/17. - dalje: Konvencija) svatko ima pravi na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života i doma.
14. Uzevši u obzir iskaze stranaka i svjedoka kada se provede test razmjernosti i razumnosti sud cijeni da iako se zahtjev 1. i 2. tužitelja za iseljenjem zasniva na zakonu sukladno članku 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 1. i 2. tužitelji po ocjeni ovog suda ipak nemaju pravo miješati se u pravo tuženika na dom budući da 1. i 2. tužitelji ne žive na predmetnoj nekretnini, a 2. tužiteljica nikada nije niti živjela na istoj nekretnini odnosno oni žive na drugoj nekretnini te im predmetna nekretnina nije neophodna niti za život niti za ostvarenje prihoda od iste. S druge pak strane tuženik od svog rođenja živi na predmetnoj nekretnini, nema druge nekretnine u svom vlasništvu, niti drugu nekretninu koja bi bila pogodna za stanovanje (jedna nekretnina u vlasništvu njegove majke je stara i napola razrušena, a u drugoj živi njen otac koji ima pravo doživotnog uživanja, te i sama majka tuženika VĆ živi kao podstanar).
Pored toga tuženik ima malodobno dijete koje živi sa svojom majkom, a kod tuženika je svaki drugi tjedan od četvrtka do nedjelje, te i to malodobno dijete ima pravo na dom kada se nalazi kod tuženika.
Tuženik je isto tako na predmetnoj nekretnini izvršio i određena ulaganja i namjestio je svoju sobu kupivši namještaj za 45.000,00 kn, kupio je i umivaonik sa ormarićem, sproveo struju kroz stepenište, dao 1. tužitelju 2.000,00 € za kupnju peći za centralno grijanje i dr.
15. U konkretnom slučaju sud zaključuje da iseljenje tuženika nije nužno ni razmjerno potrebi 1. i 2. tužitelja i da bi iseljenjem tuženika bio povrijeđen članak 8. Konvencije jer iz provedenog postupka proizlazi da predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika gdje on živi od svog rođenja i tu je uspostavio trajnu vezu sa predmetnim prostorom, te nema drugih nekretnina u svom vlasništvu ili onih u kojima bi mogao živjeti i u kojima bi moglo boraviti i njegovo malodobno dijete.
16. Radi navedenog valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
17. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje 500,00 € i PDV-a 125,00 €.
18. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Kutini 6. svibnja 2026.
Sudac
Jasmina Pintarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.
Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).
Dna
1.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača
2.Odvjetnica Petra Đerek Ivezić, Zagreb
