REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 ZAGREB
Poslovni broj: O-3166/2026-19
(raniji poslovni broj: O-2654/2022)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andriji Krivaku, u ostavinskom postupku iza umrlog AP (ime oca: EP) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (datum rođenja: **.**.1988. / datum smrti: **.**.2022.), državljanina Republike Hrvatske, nakon održanog ročišta, 6. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
1. Prekida se ostavinski postupak u ovoj pravnoj stvari.
2. Upućuje se EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenuti parnični postupak protiv JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja:
– da se na oporuci od 11. siječnja 2022. (pohranjenoj u blagajni ovog suda pod brojem: Pi-432/2022) ne nalazi vlastoručni potpis oporučitelja (ostavitelja) AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],
a što za posljedicu ima da navedena oporuka nije nastala,
– da ostavitelj (oporučitelj) AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije napisao oporuku od 11. siječnja 2022. (pohranjenu u blagajni ovog suda pod brojem: Pi-432/2022),
a što za posljedicu ima relativnu nevaljanost – pobojnost navedene oporuke.
3. Prekid postupka u ovoj pravnoj stvari traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka iz toč.2. Rješenja na koji je stranka upućena.
4. Nalaže se stranci iz toč.2. Rješenja, u roku 15 dana od pokretanja parničnog postupka na koji je upućena, dokaz o tome (primjerak tužbe) dostaviti sudu.
5. Ako stranka iz toč.2. Rješenja ne pokrene parnični postupak u roku određenom ovim rješenjem ostavinski postupak u ovoj pravnoj stvari će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na pokretanje parničnog postupka .
Obrazloženje
1. Ostavinski postupak iza umrlog AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenut je po službenoj dužnosti pred ovim sudom 22.03.2022., a koji je provođenje ostavinskog postupka povjerio javnom bilježniku Zoranu Jelaviću sa sjedištem u [adresa].
2. Na ročištu pred javnim bilježnikom od 28.04.2022. proglašena je oporuka ostavitelja od 11.01.2022. – vlastoručna oporuka, koja je pohranjena u blagajnu ovog suda pod brojem: Pi-432/2022.
2.1. Na ročište za ostavinsku raspravu pozvani su zakonski nasljednici APH, žena ostavitelja, EP, otac ostavitelja i oporučni nasljednik JP, nesrodan ostavitelju.
2.2. U tijeku postupka (17.08.2022.) umrla je APH koju su naslijedili njeni roditelji EPH i HP te (u odnosu na pravo) "Društvo hrvatska žena" – Grad Zagreb.
3. Ostavitelj je oporučno raspolagao na način da je oporukom odredio jednog nasljednika – JP (svog krizmanog kuma), u odnosu na dio ostavinske imovine, kojem je ostavio "svu nepokretnu imovinu (stan)".
4. U tijeku ostavinskog postupka sud je utvrdio što sve čini ostaviteljevu (ostavinsku) imovinu:
– nekretnina (stan u [adresa] – prvi kat lijevo), potraživanje prema banci po osnovi ugovora o tekućem računu i potraživanje prema mirovinskom fondu.
5. Oporučni nasljednik JP je na ročištu od 01.06.2022. priznao oporuku od 11.01.2022. kao istinitu i pravovaljanu. Također, na navedenom ročištu dao je pozitivnu nasljedničku izjavu u kojoj je prihvatio nasljedstvo na temelju oporuke i priznao JPH pravo na njen nužni dio.
5.1. Zakonska nasljednica HPH je na ročištu od 01.06.2022. priznala je oporuku od 11.01.2022. kao istinitu i pravovaljanu te je zatražila svoj nužni dio. Također, na navedenom ročištu dala je pozitivnu nasljedničku izjavu u kojoj se prihvatila nasljedstva na temelju zakona.
5.2. Zakonski nasljednik EP je na ročištu od 01.06.2022. osporio oporuku od 11.02.2022. navodeći da oporuku nije pisala i potpisala ista osoba.
6. Zakon o nasljeđivanju u čl.222.st.1. (Narodne novine broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 i 14/2019 – ZN) propisuje da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo.
6.1. Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak osobito ako su sporne činjenice:
– o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje,
– o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio,
– o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost,
– je li se neka osoba odrekla nasljedstva (čl.222.st.2. ZN).
7. Zakon o nasljeđivanju u čl.225.st.1. propisuje da će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
7.1. Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud (čl.225.st.2. ZN).
7.2. Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen (čl.225.st.3. ZN).
7.3. Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu ili na upravni postupak može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena (čl.225.st.4. ZN).
7.4. Ako je ostavinski sud postupio u skladu s čl.225.st.4. Zakona, a i u slučaju da je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak (čl.225.st.5. ZN).
8. Ovaj sud smatra da se kod svake oporuke može osporavati njena pravovaljanost i istinitost.
8.1. Osporavanje pravovaljanosti oporuke podrazumijeva spor oko pravne valjanosti oporuke iz razloga što osporavatelj oporuke tvrdi da je oporuka apsolutno ili relativno nevaljana, tj. da je oporuka ništava (ništetna), odnosno pobojna.
8.2. Apsolutna nevaljanost – ništavost oporuke postoji kada oporučitelj nije bio sposoban za oporučivanje (čl.26. ZN) bilo iz razloga što u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije imao 16 godina života, bilo iz razloga što u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije bio sposoban za rasuđivanje, tj. nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice (ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem) ili kada je sadržaj oporuke nemoguć i / ili nedopušten. U potonjem slučaju oporuka je u pravilu djelomično ništava, tj. ništava u dijelu u kojem joj je sadržaj nemoguć i / ili nedopušten. Osporavatelj koji tvrdi da je oporuka apsolutno nevaljana, tj. ništava (ništetna) u parničnom postupku (parnici) dokazuje svoje činjenične tvrdnje i traži, utvrđujućom (deklaratornom) tužbom, da se oporuka koju osporava utvrdi ništavom (ništetnom).
8.3. Relativna nevaljanost – pobojnost oporuke postoji kada su kod oporučitelja u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) postojale mane volje, tj. kada (vanjsko) očitovanje volje oporučitelja u vrijeme oporučivanja (sastavljanja oporuke) nije bilo u skladu s njegovom stvarnom (unutarnjom) voljom uslijed utjecaja sile ili prijetnje na oporučitelja ili je mana volje posljedica zablude oporučitelja o bitnim činjenicama ili prevare u vezi bitnih činjenica (čl.27. ZN) ili kada oporuka nije bila sastavljena sukladno zakonu i uz pretpostavke propisane zakonom (čl.29. ZN). Nadalje, raspolaganja suprotna pravu na nužni dio također su pobojna (čl.70.st.2. ZN). Osporavatelj koji tvrdi da je oporuka relativno nevaljana, tj. pobojna u parničnom postupku (parnici) dokazuje svoje činjenične tvrdnje i traži, osuđujućom (kondemnatornom) tužbom, da se oporuka koju osporava poništi u cijelosti ili u dijelu.
8.4. Osporavanje istinitosti oporuke podrazumijeva spor oko činjenice predstavlja li isprava za koju se tvrdi da je oporuka doista posljednju volju ostavitelja, tj. je li oporuka vjerodostojna (autentična) glede njenog sadržaja i je li potpis oporučitelja koji se na njoj nalazi istinit, tj. pripada li doista osobi koja je navedena kao potpisnik. Primjerice, je li vlastoručnu oporuku doista napisao i potpisao ostavitelj ili se radi o krivotvorini. Osporavatelj koji tvrdi da oporuka nije istinita u parničnom postupku (parnici) dokazuje svoje činjenične tvrdnje i traži, utvrđujućom (deklaratornom) tužbom, da se utvrdi da oporuka koju osporava nije nastala.
9. Iz ranije navedene izjave zakonskog nasljednika EP proizlazi da isti osporava pravnu valjanost i istinitost oporuke. Naime, zakonski nasljednik tvrdi da „ista osoba nije pisala i potpisala oporuku“. U tom smislu postoje dvije mogućnosti. Ili je ostavitelj napisao oporuku vlastoručno, ali istu nije vlastoručno i potpisao ili je pak ostavitelj vlastoručno potpisao oporuku, ali je druga osoba (različita od ostavitelja) pisala samu oporuku, tj. ostavitelj se vlastoručno potpisao na ispravu (tekst isprave) koju je sastavila druga osoba.
10. Pravnu valjanost oporuke zakonski nasljednik osporava navodeći da ostavitelj nije sâm napisao oporuku koju je vlastoručno potpisao, već da je to učinila druga osoba. U tom smislu zakonski nasljednik osporava da se radi o vlastoručnoj oporuci. Posljedično, može se raditi o pisanoj oporuci pred svjedocima iz čl.31. ZN – a. Međutim, da bi takva oporuka bila pravno valjana ostavitelj mora ispravu (koju je sastavila druga osoba) potpisati pred dva istodobno prisutna svjedoka nakon što pred istima izjavi da je to njegova oporuka. U slučaju da oporuka nije bila sastavljena sukladno zakonu i uz pretpostavke propisane zakonom (čl.29. ZN) ista je relativno nevaljana – pobojna. Upravo relativnu nevaljanost – pobojnost oporuke jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl.31. ZN – a (pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima) ističe zakonski nasljednik kada tvrdi da istu nije napisao sâm ostavitelj.
10.1. Istinitost oporuke zakonski nasljednik osporava iz razloga što isprava za koju se tvrdi da je oporuka nije vjerodostojna (autentična) glede njenog sadržaja, a što za posljedicu ima da oporuka nije nastala. Naime, zakonski nasljednik EP tvrdi da se na oporuci ne nalazi potpis ostavitelja / da je potpis ostavitelja na oporuci krivotvoren, tj. da potpis ostavitelja nije istinit.
11. Iz navedenog proizlazi da zakonski nasljednik osporava činjenicu o kojoj ovisi nasljedno pravo (čl.222.st.2.toč.1. ZN) – osporava pravnu valjanost i istinitost oporuke.
12. Ovaj sud smatra da se prosudba iz čl.225.st.1. ZN – a (o tome čije se pravo smatra manje vjerojatnim) valja temeljiti na ocjeni vjerojatnosti, a ne na ocjeni izvjesnosti. Nadalje, načelno valja smatrati manje vjerojatnim pravo koje se temelji na zakonu od prava koje se temelji na nekoj od formalno valjanih isprava (oporuci, ugovoru o darovanju i dr.). Također, prilikom prosudbe iz čl.225.st.1. ZN – a u obzir je potrebno uzeti postojanje zakonskih predmnijeva (oborivih i neoborivih) te s tim u vezi ocijeniti na kojoj je stranci teret iznošenja dokaza o protivnom (u slučaju postojanja oborivih predmnijeva), odnosno teret iznošenja dokaza (za svoje činjenične tvrdnje) u slučaju nepostojanja zakonskih predmnijeva.
13. U ovoj pravnoj stvari jedan nasljednik svoje pravo temelji na oporuci, dok ostali nasljednici (uključujući i zakonskog nasljednika koji ne osporava istinitost i pravovaljanost oporuke) svoje pravo temelje na zakonu.
14. Vezano uz prigovor relativne nevaljanosti – pobojnosti oporuke iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke za valjanost pisane oporuke pred svjedocima (čl.31. ZN)
– zakonski nasljednik naime tvrdi da ostavitelj nije sâm pisao oporuku iz čega bi proizlazilo da isti tvrdi da se ne radi o vlastoručnoj oporuci iz čl.30. ZN – a (već o pisanoj oporuci pred svjedocima koja ne ispunjava pretpostavke iz čl.31. ZN – a za valjanost iste), sud smatra da ako netko tvrdi da oporuka nije bila sastavljena sukladno zakonu i uz pretpostavke propisane zakonom (čl.29. ZN) dužan je to dokazati (čl.7.st.1. i čl.219.st.1. ZPP). Posljedično, sud ocjenjuje da je teret dokazivanja relativne nevaljanosti – pobojnosti oporuke na zakonskom nasljedniku – EP.
14.1. Vezano uz prigovor neistinitosti potpisa ostavitelja na oporuci navodi se da osporena oporuka prima facie ne sadrži formalne nedostatke koji bi dovodili u pitanje njenu valjanost. Naime, radi se o vlastoručnoj oporuci iz čl.30. ZN – a koja je vlastoručno napisana i potpisana. U slučaju da netko smatra da potpis ostavitelja (oporučitelja) na oporuci nije istinit, tj. da ne pripada ostavitelju dužan je to dokazati (čl.7.st.1. i čl.219.st.1. ZPP). Posljedično, sud ocjenjuje da je teret dokazivanja istinitosti potpisa oporučitelja (na oporuci) na zakonskom nasljedniku – EP.
15. Iz svega navedenog, uzimajući u obzir teret dokazivanja, sud ocjenjuje da je nasljedno pravo zakonskog nasljednika EP manje vjerojatno.
16. S obzirom na navedeno sud je na temelju čl.222.st.1. i čl.225.st.1. ZN – a, na parnicu uputio stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
16.1. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč.1. – 5. izreke rješenja.
U Zagrebu, 6. svibnja 2026.
SUDAC:
Andrija Krivak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku petnaest (15) dana od primitka otpravka rješenja. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka (čl.188. ZN).
DOSTAVITI:
1. Nasljednik / predlagatelj 1. – EP, po punomoćniku
2. Nasljednik / predlagatelj 2. – LP, po punomoćniku
3. Nasljednik / predlagatelj 3. – SP
4. Nasljednik / predlagatelj 4. – HP
5. Nasljednik / predlagatelj 5. – Društvo hrvatska žena – Grad Zagreb
6. U spis
