Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4115/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VZ, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/25 i 47/23), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, od 19. ožujka 2024., broj: Pp-2011/2023-3, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. VZ i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. VZ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 50,00 (pedeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. VZ je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna 20,00 eura, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 30 dana te je dužan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 20,00 eura i trošak svjedoka u 37,44 eura.
2. Protiv te presude okr. VZ je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okr. VZ u žalbi navodi da je iskaz ispitane svjedokinje RZ lažan i to kako u vezi s izjavom da je platila i ostatak iznosa za ishođenje certifikata za energetsku obnovu kuće razvojnom centru Projekt plus (kojim upravlja okrivljenik) tako i u vezi s tim da je predmetnog dana došlo do vike i galame, čime je počinila kaznena djela davanja lažnog iskaza. Ističe da je pobijana presuda donesena na osnovi dva kaznena djela, bez ijednog dokaza i treba biti poništena. Ostali dio žalbe se odnosi na opisivanje poslovnog odnosa između okrivljenika i svjedokinje RZ u vezi izdavanja certifikata za energetsku obnovu kuće svjedokinje.
1. Ovakvim žalbenim navodima okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda je prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjani zaključak koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedokinje RZ, kojeg je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i u kojem nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da je okrivljenik vikao na istu vulgarnim izrazima u uredu za razvojni centar „Projekt plus“, čime je remetio javni red i mir, ostvarivši zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Potrebno je istaknuti da je okrivljenik bio uredno pozvan na glavnu raspravu održanu 19. ožujka 2024. na kojoj je ispitana svjedokinja RZ, a na koju okrivljenik nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, čime je propustio neposredno se očitovati, postavljati pitanja ili osporavati iskaz te svjedokinje. Time je okrivljeniku pružena djelotvorna mogućnost kontradiktornog raspravljanja koju nije iskoristio već se smatra da se time odrekao konfrontacijskog prava, s time da nije nikada dostavio niti pisanu obranu, o kojoj mogućnosti je obaviješten i u pozivu za glavnu raspravu i u Obavijesti o počinjenom prekršaju (u kojoj je okrivljenik upozoren da se rasprava može održati i donijeti odluka o prekršaju i u njegovoj odsutnosti (t. 6.) te da može dostaviti i pisanu obranu (t. 2.).
3. Stoga neosnovano okrivljenik ističe u žalbi da iskazivanjem svjedokinje RZ koja tereti okrivljenika, a bez izvedenih drugih dokaza, ne može biti nedvojbeno utvrđena njegova krivnja. Po ocjeni ovog suda, iako je ta svjedokinja ispitana bez prisutnosti okrivljenika (koji se nedolaskom na glavnu raspravu odrekao prava na konfrontaciju sa svjedokinjom optužbe), istinitost i objektivnost njenog iskaza nije dovedena u pitanje. Naime, činjenica da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz te svjedokinje i jedino na njemu temeljio osuđujuću presudu, ne dovodi do sumnje u pravilnost presude s obzirom da se sve bitne činjenice utvrđuju na temelju slobodne ocjene dokaza u smislu čl. 88. st. 2. PZ-a.
4. Žalbeni navodi kojima okrivljenik paušalno obezvrjeđuje iskaz svjedokinje RZ u dijelu koji se tiče predmetnog događaja odnosno vikanja u uredu, dovođenjem u sumnju istinitosti njenog iskaza, ističući da nije bilo nikakve vike i galame, nemaju utjecaj na pravilnu ocjenu uvjerljivosti njenog iskaza. Osim toga, ovaj sud drži žalbene navode o osporavanju njenog iskaza zakašnjelima jer ih je okrivljenik mogao, a nije, ranije isticati u prvostupanjskom postupku, te je po ocjeni ovog suda činjenično stanje s dovoljnom izvjesnošću utvrđeno. Ostali navodi žalbe (o lažnom iskazivanju svjedokinje u vezi postupka ishođenja certifikata za energetsku obnovu kuće) nemaju nikakav utjecaj na predmetni prekršajni postupak i na odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za prekršaj vikanja u uredu kao (ograničeno otvorenom) javnom mjestu. Stoga je ovaj sud žalbene navode ocijenio neosnovanim niti za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud.
6. Kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
5. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. I po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne, odnosno, novčana kazna budući da je za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana kao teža kazna, kazna zatvora, te je izrečena novčana kazna u najnižem iznosu novčane kazne propisane za predmetni prekršaj, iz čega je vidljivo da je prvostupanjski sud uvažio utvrđenu olakotnu okolnost neosuđivanosti, ne nalazeći niti jednu otegotnu okolnost, čime je izrečena minimalna novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a.
7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 203. st. 1., u vezi s čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 6. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
