REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-10/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Nini Ćosoću, odvjetniku u [adresa] protiv 1. tužene HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženog JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rožman i Oredić iz Karlovca, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 29. listopada 2024., poslovni broj: P- 692/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja FE iz [adresa] odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, od 29. listopada 2024., poslovni broj: P-692/2021-12.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužitelj FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik na 143 m2( specificirati nakon provođenja građevinskog vještačenja) dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi JARAK i LIVADA od 3300 m2, broj D.L. 123, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac, k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženicima HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] izdaju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva na 143 m2 ( specificirati nakon provođenja građevinskog vještačenja) dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi JARAK i LIVADA od 3300 m2, broj D.L. 123, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac, k. o. [katastarska općina]., a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženicima da tužitelju podmire troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da 1. tuženoj HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženiku LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zz kamatom tekućom od dana 29. listopada 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se žalba usvoji, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Ne traži troškove žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, smatrajući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da o pojedinim pitanjima i činjenicama pobijana presuda uopće nema razloga. Navodi da je prema mišljenu prvostupanjskog suda prednik tužitelja sudjelovao u postupku preoblikovanje zemljišne knjige i nije prigovorio upisu 1. i 2. tuženika na predmetnoj nekretnini i da je tužitelj kao sljednik svoga oca vezan rješenjem, kojim je u postupku preoblikovanja izvršen upis 1. i 2. tuženika u zemljišnoj knjizi kao suvlasnika na predmetnim nekretninama i da su upravo te tvrdnje trebali potvrditi svjedoci predloženi u tužbi, ali da ih je prvostupanjski sud iz neobjašnjivih razloga odlučio ne saslušati.

2.2. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i temeljem toga pogrešno primijenio materijalno pravo te posljedično osporava i odluku o parničnom trošku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5 Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove i o svim odlučnim činjenicama dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

5.1. Osim toga, sud odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica i nije dužan izvoditi sve dokaze koje su stranke predložile, već samo one kojima se utvrđuju relevantne činjenice. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio iznijeti razloge zbog kojih je odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka, čime tužitelj sadržajno upire na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP- a u svezi članka 338. stavka 4. ZPP-a, za istaknuti je da navedeni propust nije bio od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer se i prema ocjeni ovog suda radi o dokaznim prijedlozima koji nisu odlučni za utvrđenje pravno relevantnih činjenica, imajući u vidu da rješenje doneseno u postupku obnove zemljišne knjige proizvodi pravne učinke prema svim sudionicima tog postupka, koji protiv istoga nisu koristili propisana pravna sredstva, slijedom čega se odlučne činjenice ne mogu utvrđivati saslušanjem svjedoka.

5.2. Protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Naime, predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva tužitelja na 143 m2 dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi jarak i livada koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev da se tuženicima naloži izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva na 143 m2 predmetne katastarske čestice.

7. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da su tuženici upisani kao suvlasnici u ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] u naravi jarak i livada u površini od 3300 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da se ispod navedene nekretnine nalazi kč. br. [katastarska čestica], koja je u suvlasništvu tužitelja, tuženika i trećih osoba,

- da tužitelj tvrdi da dulje od 60 godina, zajedno sa svojim prednicima, kosi i malčira, odnosno obrađuje poljoprivrednim strojevima dio predmetne čestice u površini od 143 m2,

- da je predmetna čestica bila predmet preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je prije imala oznaku kč. br. [katastarska čestica] i da su kao suvlasnici bili upisani tuženici, otac tužitelja F (H) Golubić, zatim ZE, CE i IE, da je 30. kolovoza 2010. sastavljen zapisnik u nazočnosti 1. tuženice, oca tužitelja i ostalih suvlasnika te da su nazočne stranke pod materijalnom i kaznenom odgovornošću dale suglasnost da se novonastala čestica upiše kao suvlasništvo tuženika na ravne dijelove i da su sve stranke zapisnik potpisale,

- da iz sadržaja zapisnika, kao i iz sadržaja spisa ne proizlazi da je prednik tužitelja, odnosno njegov otac F (Vjekoslav) Golubić podnio prigovor ili tužbu za ispravak u smislu članka 197. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08; dalje ZZK).

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je prednik tužitelja sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige i nije prigovorio upisu suvlasništva tuženika na predmetnoj čestici i da je tužitelj kao sljednik svog oca vezan rješenjem na temelju kojeg je izvršen upis suvlasništva tuženika na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da tužitelj nije mogao osobnim posjedovanjem, nakon okončanja postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], steći vlasništvo dosjelošću jer nije proteklo zakonom potrebno vrijeme za dosjelost. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na Zaključak broj: Su-IV-246/2015. od 17. rujna 2015., sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, kao i na odluke Vrhovnog suda poslovni broj: Rev-919/2018-2, Rev 998/2016 i Rev-4807/2019.

8.1. U odnosu na iskaz tužitelja u kojem navodi da su svi suvlasnici u vrijeme reambulacije bili na terenu i postigli sporazum na način da su se odrekli ovih 143 m2 u korist njegovog oca, prvostupanjski sud zaključuje da se ovakvi navodi ne mogu prihvatiti jer to ne proizlazi iz sadržaja zapisnika u postupku obnove zemljišne knjige.

8.2. Ujedno prvostupanjski sud zaključuje da se izdavanje tabularne isprave, u slučaju tužbe za utvrđenje vlasništva dosjelošću, ne može zahtijevati jer je zahtjev za izdavanje tabularne isprave obveznopravni zahtjev, koji pretpostavlja postojanje određenog građanskopravnog odnosa između stranka, kojeg u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću nema i da bi u ovom slučaju tužbeni zahtjev trebao glasiti da su tuženici dužni trpjeti tužiteljev upis prava vlasništva u zemljišne knjige.

9. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

10. Prema Zaključku broj 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova poslovni broj: Su-IV-246/2015. od 17. rujna 2015. "rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK-a, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva je stranka naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu."

11. Dakle, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tužitelja sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige i da su svi suvlasnici bili sporazumni da se kao suvlasnici predmetne nekretnine upišu tuženici te da protiv rješenja donesenog u tom postupku nije podnesen prigovor niti tužba za ispravak pa se pretpostavke za dosjedanje tužitelja na predmetnoj nekretnini mogu utvrđivati tek nakon 2010. godine.

12. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je isitnit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, sukladno pravnom pravilu iz članka 159. stavka 4. ZV-a, bitna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je pošten (savjestan) posjed i bez postojanja ove pretpostavke nije moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Poštenje posjeda se pretpostavlja (presumira), ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

14. Primjenom navedenih zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na strani tužitelja jer tužitelj ne raspolaže valjanim pravnim temeljem za posjedovanje predmetnog dijela nekretnine, slijedom čega njegov posjed nije zakonit u smislu članka 159. stavka 1. ZV-a, a imajući u vidu da je postupak obnove zemljišne knjige proveden 2010., od tog trenutka tužitelj, i kao samostalni posjednik, nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću jer do podnošenja tužbe nije protekao zakonom propisani rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva po osnovi poštenog posjeda u smislu članka 159. stavka 3. ZV-a.

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Odluku o troškovima parničnog postupka prvostupanjski sud je donio na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi za troškova za rad odvjetnika, a u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 6. svibanj 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić