REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-829/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tatjani Barišić Tomše, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Barišić & Partneri, Zagreb protiv tuženog PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Šibenik, odvjetnici u Županji, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, od 17. srpnja 2025., poslovni broj: P-89/2024- 15, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženog PN iz [adresa], odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, od 17. srpnja 2025., poslovni broj: P-89/2024-15, u pobijanoj točki I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da isplati tužiteljici SN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zbog stjecanja bez osnove iznos od 7.100,00 eura (sedamtisućaistoeura) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2024. pa do isplate, po stopi, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena a u slučaju promjena prema važećem propisu, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da isplati tužiteljici SN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zakonsku zateznu kamatu na iznos od 38.000,00 eura tekuću od 20. listopada 2021. do 6. ožujka 2024. godine, zakonsku zateznu kamatu na iznos od 15.100,00 eura tekuću od 7. ožujka 2024. do 2. travnja 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; a od dana 01.01.2023. po stopi, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena a u slučaju promjena prema važećem propisu, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici SN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.003,56 eura (tritisuće trieuraipedesetšestcenti) u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljica sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa zatraženog iznosa od 8.166,08 eura, dok se tuženik u cijelosti odbija sa zatraženim troškom postupka.“

2. Protiv točke I i II izreke prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjska presuda zbog apsolutno bitnih povreda nevaljana, da prvostupanjski sud nije na valjan način cijenio iskaze stranaka i svjedoka, da nije uzeo u obzir da je u iskazu naveo da je tužiteljici predao iznos od 7.100,00 eura i da je preostali iznos uplatio na njezin račun, da je iskaz tužiteljice nelogičan i nestvaran jer tužiteljica sigurno iz Srbije ne bi došla na dogovor s njim, a da ga prethodno nije kontaktirala, da je nelogično da bi netko prešao toliki put nenajavljen i bez sigurnosti da će nekog zateći kod kuće i da je protivno iskazu tužiteljice, prilikom tog njezinog dolaska tužiteljici dao kaparu u iznosu od 7.100,00 eura, da je tužiteljici i njezinoj majci uvijek bio na usluzi, zbog čega je vjerovao da je tužiteljica poštena i da će priznati da joj je u svojoj kući dao kaparu. Ujedno prigovara i dijelu presude kojim mu je određena isplata kamate na iznose od 38.000,00 eura i 15.000,00 eura jer na temelju ovakve odluke prvostupanjskog suda mora platiti kamatu na kamatu. Trošak žalbe ne traži.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi. Troškove odgovora na žalbu ne traži.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati te su raspravljene sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu pa je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i nije počinjena bitna povreda iz članka 353. stavka 2. točka 11. ZPP-a, kao niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 8. ZPP-a, koje sadržajno proizlaze iz žalbe tuženika. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve provedene dokaze i na temelju istih pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 7.100,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2024. do isplate, koji je iznos tuženik primio na ime kupovnine, kao punomoćnik tužiteljice, za kč. br. [katastarska čestica] – kuća i dvorište u površini od 759 m2 k. o. [katastarska općina], a koju je tužiteljica naslijedila u ostavinskom postupku iza smrti svoje majke. Predmet spora je i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na ukupni iznos kupovnine od 38.000,00 eura od 20. listopada 2021. do 6. ožujka 2024., zatim na isplaćeni iznos kupovnine od 15.100,00 eura od 7. ožujka 2024. do 2. travnja 2024.

7. Prvostupanjski sud je kao nesporne činjenice utvrdio da su parnične stranke bile u dugogodišnjim dobrim i prijateljskim odnosima, da je tužiteljica dala punomoć tuženiku za prodaju kuće koju je naslijedila u ostavinskom postupku iza majke, da je tuženik kao punomoćnik tužiteljice 19. listopada 2021., potpisao kupoprodajni ugovor i istog dana na ruke primio kupoprodajni iznos od 38.000,00 eura, koji novac nije predao tužiteljici te da je tuženik, nakon podnošenja tužbe, 5. ožujka 2024., tužiteljici isplatio iznos od 22.900,00 eura i 29. ožujka 2024 iznos od 8.000,00 eura, odnosno ukupno 30.900,00 eura.

8. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz tužiteljice jer ostali provedeni dokazi nisu u suprotnosti s njezinim iskazom, dok iskaz tuženika smatra neuvjerljivim, zaključujući da isti nije potkrijepljen materijalnim dokazom o isplati preostalog iznosa od 7.100,00 eura i da navedena isplata nije potkrijepljena iskazima svjedoka ĐN i RN, kako je to tvrdio tužitelj.

9. Stoga, na temelju članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/0811, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO), prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 7.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2024. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose kupovnine.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da njegov iskaz nije uvjerljiv niti potkrijepljen drugim izvedenim dokazima. Naime tuženik tvrdi da je tužiteljici predao iznos od 7.100,00 eura na ruke u svojoj kući, međutim za takvu tvrdnju ne postoji niti jedan materijalni dokaz niti iskazi svjedoka koji bi takvu činjenicu potvrdili.

11. U tom smislu pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iskaz svjedoka UN ne potvrđuje navode tuženika, budući da isti nema neposrednih saznanja o predaji novca, dok svjedokinja RN, navodi tek da je vidjela novac na stolu, ali ne i samu predaju tog novca tužiteljici pa takav iskaz ne predstavlja dokaz da je sporni iznos doista i predan.

12. Nadalje, okolnost na koju tuženik ukazuje u žalbi, da bi bilo nelogično da tužiteljica dolazi iz inozemstva bez prethodnog dogovora, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, budući da se radi o subjektivnoj ocjeni životnih okolnosti koja ne može nadomjestiti izostanak dokaza o ispunjenu obveze.

13. Također, bez utjecaja su žalbeni navodi tuženika kojima pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza tužiteljice pozivajući se na njihov raniji odnos povjerenja jer sama činjenica postojanja takvog odnosa ne znači da je do predaje novca zaista došlo, a posebno uvažavajući činjenicu da nitko nije vidio predaju novca, da tuženik za to nema potvrde i bankovnog traga.

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a, utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 7.100,00 eura te ga obvezao na isplatu navedenog iznosa sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2024. do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na iznos 38.000,00 eura od 20. listopada 2021., kada je tuženik primio kupovninu u navedenom iznosu do 6. ožujka 2024. kada je tužiteljici isplatio jedan dio kupovnine i zakonsku zateznu kamatu na plaćeni iznos od 15.000,00 eura od 7. ožujka 2024. do 2. travnja 2024.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud naložio plaćanje kamate na kamatu, a koje zaključke tuženik izvodi iz točke II izreke pobijane presude. Naime, iz sadržaja izreke prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud dosudio zakonsku zateznu kamatu na različite iznose glavnice u različitim vremenskim razdobljima, ovisno o tijeku djelomičnih isplata, a ne na već obračunate kamate. Stoga se ne radi o anatocizmu, već o pravilnom obračunu zakonske zatezne kamate na preostali neisplaćeni iznos glavnice i obračunima kamate na isplaćene iznose glavnice u pojedinim razdobljima.

16. Slijedom navedenog ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda, kao i primijenjeno materijalno pravo pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama I i II izreke, dok točke III i IV sadržajem žalbe nisu osporavane, a u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.

17. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić