Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-85/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Krpan, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palić i partneri d.o.o. iz Zagreba, Crvenog križa 33, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupan po punomoćniku IU, diplomiranom pravniku, zaposlenom kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te vraćanja na rad, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-16984/2021 od 13. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-16984/2021 od 13. ožujka 2026. u točkama I i II izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. radi čega radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto viši suradnik I - u Grupi za projektiranje cesta i objekata, u odjelu za pripremu, projektiranje i upravni postupak, Sektoru za pripremu građenje i rekonstrukciju, a ako radno mjesto pod tim nazivom ne bude postojalo u vrijeme vraćanja na rad da ga vrati na drugo radno mje sto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima sve u roku od 8 dana.

2. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude.

3. U točki II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 605,00 eura u roku od 15 dana.

4. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

5. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužitelja predlažući da se žalba odbije kao neosnovana.

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

7. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. kao i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad. Sud prvog stupnja utvrđuje da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. listopada 2021. proizlazi da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu zbog gubitka povjerenja u tužitelja zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog čega uz uvaženje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Navodi da na sjednici Uprave održanoj 14. listopada 2021. pokrenut je stegovni postupak protiv tužitelja zbog povrede iz čl. 4. t. 13., 16. i 21. Pravilnika o odgovornosti radnika za povrede obveza iz radnog odnosa, a koje se odnose na sklapanje poslova iz djelatnosti tuženika bez odobrenja tuženika, te višestruko i dugotrajno dovođenje tuženika u zabludu davanjem netočnih poda taka potrebnih radi ostvarivanja prava na neplaćeni dopust.

8. Nadalje, da se u odluci o izvanrednom otkazu navodi da je tuženik došao do saznanja kako je tužitelj za vrijeme neplaćenog dopusta u razdoblju od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. te od 1. rujna 2020. do 28. veljače 2021. radio u svojstvu Glavnog nadzornog inženjera na projektu Buna - Počitelj u BiH, a da je neplaćeni dopust tužitelju odobren na njegov zahtjev u svrhu njege članova uže obitelji.

9. Utvrđeno je nadalje da je tuženik saznao za navedene povrede 14. listopada 2021. jer se tužitelj u svojstvu Glavnog nadzornog inženjera predstavljao u izjavama za medije te time doveo u zabludu tuženika o svrsi ishođenja neplaćenog dopusta te je za vrijeme neplaćenog dopusta obavljao poslove u drugoj državi zbog čega je počinio tešku povredu radnog odnosa zbog čega je povjerenje tužitelja izgubljeno te da se izvanredni otkaz temelji na odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR) jer da poslodavac koji ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme ima pravo bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobite važnije činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. Utvrđeno je da je tužitelj protiv odluke o izvanrednom otkazu od 27. listopada 2021. u zakonskom roku od 15 dana podnio zahtjev za zaštitu prava 5. studenog 2021., da je taj zahtjev tuženik zaprimio 8. studenog 2021., da je tuženik odlučio o zahtjevu na način da ga je odbio kao neosnovanog da je tu odluku tužitelj primio 19. studenog 2021., te u zakonskom roku od 15 dana iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu 2. prosinca 2021. podnio tužbu.

11. Nadalje je utvrđeno da je tuženik sukladno čl. 116. st. 2. Zakona o radu izvanredno otkazao ugovor o radu u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji jer je ovlaštena osoba tuženika OU saznao za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu 13. listopada 2021.

12. U odnosu na ispunjenje zakonskih pretpostavki iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj dobio poziv da iznese svoju obranu u svezi navedene odluke od 14. listopada 2021. te da je tuženik postupio sukladno čl. 150. st. 1. Zakona o radu jer je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja smatra da se za vrijeme neplaćenog dopusta može otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom, jer da je relevantno ponašanje tužitelja za vrijeme korištenja neplaćenog dopusta jer da u to vrijeme radni odnos nije prestao te da se tužitelj tijekom trajanja neplaćenog dopusta trebao suzdržati od svih aktivnosti koje spadaju u djelatnost tuženika, a koje se odnose na angažman tužitelja na projektu u BiH kod duge pravne osobe, da pri tome nije relevantno što tužitelj nije primio novčanu naknadu od društva PPG d.o.o. za svoje usluge jer da je tužitelj na ime pružanja konzultantskih usluga dobio protuvrijednost na način da mu je podmiren trošak noćenja i prijevoza . Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja smatra da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja dopuštena jer je utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Budući da je utvrđeno da je otkaz poslodavca dopušten i da je prestao radni odnos tužitelja kod tuženika nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ZR- a da se naloži vraćanje tužitelja na posao pa je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan dok je odluka o troškovima parničnog postupka donesena sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove postupka koji se odnose na troškove ovjerenog prijevoda po sudskom tumaču u iznosu od 605,00 eura.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja iz provedenog dokaznog postupka pogrešno utvrdio da je ovlaštena osoba za donošenje izvanrednog otkaza saznala za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz 13. listopada 2021. već prije 15 dana od donošenja odluke smatrajući da je iz provedenih dokaza sud neutemeljeno prihvatio kao istinit iskaz svjedoka OU.

16. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja u cijelosti analizirao provedene dokaze, posebno iskaze svjedoka SU, FU, ČU i MU te je pravilno utvrdio da je predsjednik uprave OU saznao za navedene povrede obveze iz radnog odnosa 13. listopada 2021. odnosno jedan dan prije sjednice uprave, da su na toj sjednici bili svi direktori iz sektora tvrtke i članovi uprave kao i osoba koja je nadređena tužitelju, da je tada OU saznao da postoji videosnimka na You tube u kojoj tužitelj daje izjavu te da mu nitko od nadređenih osoba tužitelju prije nije priopćio činjenicu da tužitelj radi u drugoj državi, da je i svjedoku OU bilo poznato da je tužitelj tražio odobrenje za financiranje doktorskog rada da to odobrenje nije dobio i da ne zna da li je tužitelj kasnije upisao znanstveni rad te da mu je odobreno da koristi neplaćeni dopust zbog potrebe njege članova uže obitelji.

17. Stoga iz iskaza saslušanih svjedoka sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu donijeta u roku od 15 dana od dana saznanja za teže povrede jer niti jedan svjedok nije potvrdio činjenicu da su činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz o počinjenim težim povredama bile poznate osobi koja je ovlaštena da donese odluku o izvanrednom otkazu prije 13. listopada 2021.

18. Ostali žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja trebao uzeti u obzir da je tuženik imao saznanja o detaljima izgradnje VC (5C) koridora jer da je isti sastavni dio međunarodnog projekta budućeg Koridora Budimpešta – Osijek - Sarajevo i Ploče, da je OU objavio u svojem životopisu da je sudjelovao kao predsjednik radnog odbora Infrastrukture Euroregije Dunav, Sava, Drava na pripremi izgradnje složenog prometnog koridora 5C, da je 27. studenog 2020., dakle, nakon donošenja odluke o izvanrednom otkazu u medijima objavljeno da je predsjednik uprave Hrvatskih cesta OU izjavio da će obilaznica pridonijeti kvaliteti života stanovnika [adresa] i da će sav teški kamionski promet izmjestiti se iz centra grada, da su ministri i ostali sudionici obišli gradilište autoceste da je te radove obišao i OU predsjednik uprave nisu relevantni za donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer iz svih tih činjenica ne proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu izvan roka od 15 dana, imao saznanja o angažmanu tužitelja u BiH.

19. I sam tužitelj u žalbi navodi da iz ugovora o poslovnoj suradnji između tužitelja i trgovačkog društva PPK d.o.o. proizlazi da to trgovačko društvo obavlja konzultativne usluge i da traži povremenu pomoć tužitelja radi konzultacija, te priznaje činjenicu da postoji njegov angažman na predmetnom projektu, te da ne postoji suglasnost tuženika za takvo postupanje.

20. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj počinio teške povrede obaveze iz radnog odnosa, da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja koji je za vrijeme odobrenog neplaćenog dopusta koji je odobren u svrhu njegovanja tri člana obitelji zbog bolesti obavljao navedene poslove u drugoj državi za koje nije imao suglasnost tuženika pa da stoga nastavak radnog odnosa nije moguć.

21. Naime, i po mišljenju ovog suda radno mjesto i poslovi koje je obavljao tužitelj kod tuženika kao viši suradnik I u grupi za projektiranje cesta i objekata u odjelu za pripremu, projektiranje i upravni postupak, Sektoru za pripremu građenje i rekonstrukciju zahtijeva savjesnog, korektnog, discipliniranog radnika koji će dosljedno poštivati odredbe ZR-a i voditi će brigu o poslovnom ugledu poslodavca , pa je tuženik imao pravo očekivati i zahtijevati od tužitelja kao i od svih djelatnika da savjesno ispunjavaju svoje ugovorne radne obveze u smislu čl. 7. st. 1. ZR-a jer je radnik obvezan da postupa prema uputama poslodavca koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada pa je stoga za vrijeme neplaćenog dopusta koji mu je odobren sukladno čl. 87. ZR-a te uzimajući u obzir svrhu davanja odobrenja neplaćenog dopusta za njegu članova obitelji sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je postupanjem koje je navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu, tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koje po svojoj težini i karakteru, a uz uvažavanje tih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika ukazuju da nastavak radnog odnosa više nije moguće te da je odluka o izvanrednom otkazu ugovor o radu dopuštena.

22. Žalbeni navodi tužitelja da je saslušana svjedokinja MU zajedno s tužiteljem ukazivala na suprotnost zaključenih ugovora sa Zakonom o javnoj nabavi i pogodovanja sudionicima u tom natječaju, pa da činjenica da je pred zagrebačkim Županijskim sudom protiv šestoro hrvatskih državljana kao i bivšeg šefa hrvatskih cesta OU podignuta optužnica govori o tome da postoji osnovana sumnja da su postojale određene nepravilnosti u radu tuženika u postupcima javne nabave pa da takvo postupanje tužitelja kao i podnošenje zahtjeva za odobrenje rada od kuće, kao i podnošenje zahtjeva za neplaćeni dopust zbog rada na doktorskoj disertaciji bio jedan od razloga da se donese osporavana odluka o otkazu nisu osnovani.

23. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj počinio navedene teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije bio moguć slijedom čega je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a kada je utvrdio da je navedena odluka o izvanrednom otkazu dopuštena, da je poštivan rok od 15 dana od saznanja za povrede do donošenja odluke, da je tužitelju omogućena obrana te da su navedene teške povrede opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

25. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu sudu prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I i II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

26. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP -a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić