Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-262/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Vesne Britvec, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog sud u Osijeku broj Pn-72/2025-7 od 14. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijanjem žalbe tužitelja potvrđuje se presuda Općinskog sud u Osijeku broj Pn-72/2025-7 od 14. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog sud u Osijeku broj Pn-72/2025-7 od 14. siječnja 2026. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 12.329,17 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
Točkom II., izreke navedene presude nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a točkom III izreke odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj. Tužitelj podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome tužitelj smatra da je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda o primijeni zakonskog propisa o ovom sporu, odnosno članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje ZOOP). Tužitelj smatra da njegovo pravo na naknadu štete proizlazi iz odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine 157/13). Tužitelj se poziva na brojnu praksu koja je zauzela drugačiji pravni stav i predlaže žalbu prihvatit, a pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje. Ukazivanje žalitelja na druge odluke donesene u sličnim predmetima je suvišno jer u smislu odredbe članka 6. stavak 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 – dalje: ZS) ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatama obiteljske mirovine pokojnog osiguranika ZF, i to supruzi i djeci osiguranika, UF, GF, ŽF i CF.
7. U drugostupanjskom kao i u prvostupanjskom postupku nije sporna aktivna legitimacija, kao i nastanak štetnog događaja. Nije sporna ni visina isplaćene mirovine u utuženim razdoblju.
8. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za povrat isplaćenih iznosa obiteljske mirovine, te je sporna primjena materijalnog prava odnosno, primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe ZOOP-a ili odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13).
9. Prema odredbi članka 161. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, što obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
10. Odredbom članka 27. ZOOP-a, u stavku 1. propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, prema stavku 2. stvarnom se štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, prema stavku 3. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, prema stavku 4. odredbe ranijih stavaka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja, a prema stavku 5. istog članka obvezu iz stavka 1. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu sa odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
11. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno zauzeo stav o primjeni odredbe članka 27. ZOOP-a, koji se odnosi na „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ i prema kojima obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
12. Pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/18, Rev 12/2022, te nizu drugih odluka, u kojima je zauzet stav da je sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP-a, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
13. Kako je u ovom konkretnom slučaju supruzi i djeci osiguranika tužitelja, kao korisnicima obiteljske mirovine ista priznata zbog smrti osiguranika tužitelja, a nije utvrđeno da postoji razlika visine mirovine koju bi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a bio dužan platiti, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zauzeo pravni stav da bi sukladno odredbi članka 27. ZOOP obveza tuženika postojala samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.
15. Kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova pravilno je odlučio sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.
16. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
U Karlovcu, 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Stokrp
