Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-217/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, p rotiv I. tuženog AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-588/2022-16 od 5.veljače 2026., 6. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-588/2022-16 od 5.veljače 2026.
II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troška žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„ I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ovom postupku povučena.
II. Nalaže se tužiteljici BČ naknaditi I. tuženom AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 1.517,50 EUR -a (tisućupetstosedamnaesteuraipedesetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Djelomično se odbija zahtjev I. tuženog AČ i II. tužene PČ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.392,50 EUR-a (tisućutristodevedesetdvaeuraipedesetcenti), kao neosnovan.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice BČ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 6.483,61 EUR (šesttisućačetiristoosamdesettrieura išezdesetjedancent), kao neosnovan.“
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica pravovremeno podnosi žalbu te navodi da izjavljuje žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene procesnog prava. Navodi da nije sporno da je tužiteljica imala prema tuženoj PČ pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. P-186/2015 od 14.ožujka 2018. kojom je naloženo tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 438.192,23 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da je predmetna tražbina u trenutku podnošenja ove tužbe iznosila 582,345,00 kuna bez kamata. Navodi tužiteljica u žalbi da je tužiteljica pobijala ugovor o darovanju sklopljen između tuženika, da je egzistirao ovršni postupak protiv tužene u kojem je tužiteljica pokušala naplatiti iznos od preko 120.000,00 eura ovrhom na nekretnini koja predmetom ovog postupka. Nadalje, da su za vrijeme trajanja ovog postupka tuženi namirili tužiteljici ovu tražbinu, te da je ovrha obustavljena, a da je tužiteljica 16.rujna 2025. izvijestila da nema više pravni interes za vođenje ove parnice pa je tužbu povukla . Tužiteljica predlaže da prvostupanjski sud preinači rješenje suda i obveže tužene da tužiteljici solidarno naknade trošak parničnog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženi navode da je predmet ovog postupak utvrđenje da pravni postao između tužiteljice i tuženika gubi pravni učinak, a ne namirenje tužiteljice, da je tužiteljica pred općinskim sudom pokrenula ovršni postupak radi namirenja, te da se postupanje tuženika u nekom drugom predmetu ne može protezati na ovaj predmet.
4. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.
– ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, navodeći da je protiv tužene pokrenula ovršni postupak posl.br. Ovr- 466/2022 radi prisilne naplate iznosa od 438.192,23 kuna, iznosa od 11.807,77 kuna, 114.4687,50 kuna, iznosa od 1.562,50 kuna, iznosa od 9.732,00 kuna, te iznosa od 10.982,00 kuna, ali da je 2.tužena darovala 1.tuženiku nekretninu koja je bila predmetnom ovrhe, koji darovni ugovor je proveden prije nego što je sud donesao rješenje o ovrsi, pa da je time tužena ostala bez imovine iz koje bi se mogla naplatiti tražbina koju tužiteljica ima prema njoj,
- da je tužiteljica podneskom od 16.rujna 2024. povukla tužbu navodeći da je nakon podnošenja tužbe došlo do podmirenja tražbine tužiteljice u ovršnom postupku posl.br. Ovr-466/2022, jer da je tužena putem svojeg sina uplatila tužiteljici iznos od 25.000,00 eura i 14.svibnja 2024. iznos od 102,500,00 eura, dakle ukupno 127.500,00 eura, pa da je podmirila tražbinu koja je bila predmet ovrhe.
7. Žalba tužiteljica nije osnovana.
8. Odredbom čl. 158. ZPP-a je propisano da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, a iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
9. Nema spora da je tužiteljica podneskom od 16.rujna 2024. izjavila da povlači tužbu. U svojem podnesku tužiteljica je navela da tužbu povlači s obzirom da to da je nakon podnošenja tužbe došlo do podmirenja tražbine koja je bila predmetom ovrhe pred Općinskim sudom u Zadru, posl.br. Ovr-466/22, pa da parnica radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji radi oštećenja vjerovnika nije potrebna.
10. U podnesku od 16.rujna 2024., tužiteljica je navela da je tužena 9.svibnja 2024., putem svojeg sina platila tužiteljici iznos od 25.000,00 eura, a potom 14.svibnja 2024., iznos od 102.500,00 eura, dakle ukupno 127.000,00 eura, pa da je podmirila tražbinu koja je bila predmet ovrhe. Uslijed namirenja da je došlo do obustave ovrhe.
11. Uvidom u rješenje posl.br. Ovr-466/2022-58, koje priležni spisu, vidljivo je da je ovršni postupak obustavljen 27.svibnja 2024., a budući je tužiteljica podneskom od 27.svibnja 2024., povukla prijedlog za ovrhu.
12. U podnesku od 16.rujna 2024., tužiteljica navodi da nema više pravni interes za vođenje ovog postupa, te da povlači tužbu.
13. S obzirom na odredbu čl. 158. ZPP-a, da bi tužiteljica imala pravo na naknadu troška parničnog postupka od tuženika, moraju biti ispunjena dva uvjeta. Pravilno je prvostupanjski sud u svojem rješenju naveo da nije bio ovlašten ocjenjivati osnovanost tužbenog zahtjeva niti da li su tuženi svojim radnjama uzrokovali parnicu. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženi nisu udovoljili tužbenom zahtjevu tužiteljice jer je predmet ovog spora pobijanje pravnih radnji tuženika, kako bi tužiteljica ostvarila mogućnost naplate potraživanja, a ne i naplata potraživanja. Osim toga, tužiteljica koja tvrdi da je tužbu povukla budući je namirena sa svojom tražbinom, te da više nema interes voditi ovaj postupak, tužbu nije povukla odmah nakon što je namirena sa svojim tražbinom, nego tek nakon što je primila podnesak tuženika od 10.rujna 2024., u kojem su tuženi isticali da je postignuta nagodba vezano za predmetnu nekretninu te da je tužiteljica namirena.
14. Tužiteljica svojim žalbenim navodima ničim nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.
15. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP -a, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.
16. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan, jer tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, a ovo u smislu odredbe čl. 166.st. 1. ZPP.
17. Zahtjev tuženika na naknadom, a koji se odnosi na trošak sastava odgovora na žalbu uvećano za trošak sudske pristojbe, nije bio nužan niti potreban za vođenje ovog postupka, pa je sud istog odbio, na temelju odredbe čl. 155.st. 1., a u svezi s odredom čl. 166.st. 1. ZPP.
U Gospiću, 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Kristina Pavelić
