Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Zk-33/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Grada Visa, OIB:76486299480, Vis, Trg 30. svibnja 1992. br. 2, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 13. siječnja 2026. broj Z-143/2025 (Z-37778/2024), dana 6. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 13. siječnja 2026. broj Z-143/2025 (Z-37778/2024).

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 4062/2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbijen je prigovor predlagatelja Grada Visa i potvrđeno je rješenje od 24. prosinca 2024. broj Z-37778/2024, pod toč. II. izreke naložen je upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je pod toč. III. izreke zemljišnoknjižnom odjelu naložena provedba rješenja.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija predlagatelj navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i dopustiti upis prava vlasništva u njegovu korist.

3. Žalba predlagatelja nije osnovana.

4. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta od 24. prosinca 2024. broj Z-37778/2024 odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz obrazloženje da je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo [adresa], a da predlagatelj nije dokazao postojanje pretpostavki za upis prava vlasništva u svoju korist, s time da se ne radi o nekretnini koja je upisana kao društveno vlasništvo, a niti je upisano pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja da bi predlagatelj mogao steći pravo vlasništva temeljem čl. 130., čl. 360. i čl. 361. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. ,152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) pa je prijedlog odbijen primjenom čl. 117. st. 1., čl. 45. i čl. 46. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., u daljnjem tekstu: ZZK).

4.1. Prigovor u kojem predlagatelj navodi da sud nije posebno cijenio Uvjerenje iz kojeg je razvidno da kčbr. [katastarska čestica] na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24. srpnja 1991.) i na dan stupanja na snagu Zakona o šumama (16. listopada 1990.) se nalazila u granicama građevinskog područja, da je ex lege prestala biti vlasništvo [adresa] i da je postala vlasništvo Grada Visa, povezujući isto s čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi koji propisuje da na dan stupanja na snagu toga Zakona imovina dosadašnjih mjesnih zajednica koja se sastoji od nekretnina i pokretnina, postaje vlasništvo gradova i općina koji su utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 90/92.) te Grada Zagreba na čijem se području nalazilo sjedište mjesne zajednice, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim prihvaćajući stajalište zemljišnoknjižnog referenta da dostavljenom ispravom (Uvjerenjem o statusu čestice od 9. rujna 2024.) iz koje proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama se nalazila unutar granica građevinskog područja ne predstavlja ispravu koja dokazuje da je predlagatelj pravni slijednik upisanog vlasnika [adresa], a ne radi se o pretvorbi prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu pa nije osnovano pozivanje na čl. 130., čl. 360. i čl. 361. ZV, a niti primjenu nalazi čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi jer nekretnina nije upisana u korist mjesne zajednice i ne može se smatrati njezinom imovinom pa predlagatelj nije mogao steći vlasništvo temeljem tog Zakona na nekretnini koja je upisana kao vlasništvo [adresa].

5. U žalbi predlagatelj ponavlja sadržajno navode iz prigovora, smatrajući da je Uvjerenje trebalo ocijeniti sukladno njegovoj dokaznoj snazi, kao i da je „novoizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu“ nad kojim su pravo korištenja imale dotadašnje općine preuzele općine i gradovi koji su osnovani temeljem Zakona o područjima županija, gradova i općina u RH stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi.

6. Ovaj sud je ispitao rješenje po službenoj dužnosti i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem čl. 99. st. 2. ZZK, s time da predlagatelj iako pobija rješenje iz svih zakonskih razloga niti sadržajno a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na ijednu bitnu povredu.

7. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima predlagatelja.

8. Iz stanja u spisu proizlazi da je predlagatelj u prijedlogu zatražio uknjižbu prava vlasništva na temelju čl. 130., čl. 360. i čl. 361. ZV i na temelju Uvjerenja o statusu čestice Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje od 9. rujna 2024.

9. U prigovoru protiv rješenja od 24. prosinca 2024. broj Z-37778/2024 predlagatelj se pozvao na čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi temeljem kojeg smatra da je predmetna nekretnina ex lege postala vlasništvo Grada Visa.

10. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na temelju čl. 130., čl. 360. i čl. 361. ZV jer predmetna nekretnina nije bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja ili raspolaganja, nego je upisana kao vlasništvo [adresa] pa predlagatelj nije mogao steći pravo vlasništva pretvorbom prava (upravljanja, korištenja, raspolaganja) koja ne postoje.

11. Uvjerenje o statusu čestice od 9. rujna 2024. dokazuje da se kčbr. [katastarska čestica] nalazila unutar građevinskog područja u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama, a ne može imati dokaznu snagu da je ista vlasništvo predlagatelja ili da je predlagatelj pravni slijednik [adresa].

12. Isto tako nije primjenjiva niti odredba čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ br. 117/93.) jer predmetna nekretnina nije bila upisana u korist mjesne zajednice pa predlagatelj niti primjenom navedene zakonske odredbe nije mogao steći pravo vlasništva.

13. Kako je stoga na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 149. st. 3. ZZK potvrdio rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

U Varaždinu 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun